Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1506/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1608/2022-26 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1608/2022-26 od 18. srpnja 2025. u točki II izreke.
II Uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1608/2022-26 od 18. srpnja 2025. u točki III izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška i sudi:
Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ABC daljnji parnični trošak u iznosu od 694,38 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranje ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.391,44 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presuda.
2. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 1.528,46 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2021. do isplate, te zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.391,44 eura za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 14. siječnja 2022.
3. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.506,92 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
4. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U žalbi navodi da se inicijalno obratila tuženiku sa (pisanim) odštetnim zahtjevom dana 31. svibnja 2021., a naknadno i odštetnim zahtjevom od dana 14. siječnja 2022. Trenutkom primitka inicijalnog odštetnog zahtjeva, smatra da je tuženik bio upoznat s činjenicom nastanka štetnog događaja te nastankom neimovinske štete tužiteljici. Uz tužbu je priložila potvrde o slanju oba odštetna zahtjeva, a činjenicu primitka tuženik tijekom postupka nije osporio. S tim u vezi, tužiteljici je trebala biti priznata i zatezna kamata na dosuđeni iznos od 1.391,44 eura za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 14. siječnja 2022., budući da je tuženik kao osiguravatelj osiguranika odgovornog za nastalu neimovinsku štetu tužiteljici, bio upoznat sa svim relevantnim okolnostima potrebnim za pravilno odlučivanje o zahtjevu tužiteljice upravo 1. lipnja 2021. Tužiteljica prigovara i odluci o parničnom trošku ističući da je specifikacijom tužbenog zahtjeva na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka s iznosa 2.919,90 eura na iznos 1.391,44 eura ostala u istom "tarifnom razredu" s obzirom na vrijednost predmeta spora, slijedom čega tuženiku isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nisu nastali posebni troškovi zastupanja u odnosu na koje bi imao pravo naknade prema odredbama Zakona o parničnom postupku.
6. Predlaže u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba je djelomično osnovana.
9. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužiteljica u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13 i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
10. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete vezano za štetni događaj od 2. prosinca 2020. kada je pala dok je hodala asfaltiranom javnom pješačkom površinom unutar [adresa], gdje se poskliznula na nakupljenom, neočišćenom, mokrom i skliskom lišću.
11. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je tužiteljica od tuženika zahtijevala isplatu iznosa od 2.919,90 eura, a koji zahtjev se sastoji od 2.654,46 eura na ime neimovinske štete te iznosa od 265,45 eura na ime imovinske štete,
- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Božidara Šebečića proizlazi da je tužiteljica kritične zgode zadobila natučenje desnog kuka, natučenje desne šake i natučenje desnog lakta, liječena je mirovanjem i analgeticima, te je provela fizikalnu terapiju,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta pet tjedna, dok je primarni strah jačeg intenziteta trpjela kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah srednjeg intenziteta tri dana, manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno, a bila joj je potrebna i tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno kroz 2 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova i za nabavku i pripremu hrane i sl.,
- da je prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka utvrdio da tužiteljici u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.280,00 eura, te temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužiteljici na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu pripada naknada u iznosu od 111,44 eura.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 1.391,44 eura. Na dosuđeni iznos priznaje i zateznu kamatu od dana 14. siječnja 2022., budući da iz spisa proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen navedenog dana.
13. U fazi ovog žalbenog postupka sporan je tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 14. siječnja 2022.
14. U odnosu na žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava vezano za početak tijeka zateznih kamata ističe se da prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala kada je podnijela tuženiku inicijalni zahtjev za naknadu štete pa se u takvoj situaciji ima uzeti da je njezina tražbina s osnove naknade štete, sukladno citiranoj odredbi ZOO-a dospjela danom podnošenja odštetnog zahtjeva od 14. siječnja 2022. te u skladu s tim tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva.
15. Tužiteljici valja odgovoriti da ista nije dokazala da je odštetni zahtjev podnijela 31. svibnja 2021. kako je navela u tužbi, budući da nije priložila odštetni zahtjev, dok iz odluke tuženika povodom prigovora od 21. prosinca 2021., ne može se utvrditi kada je odštetni zahtjev zaprimljen, a potvrda o primitku preporučene pošiljke, na koju ukazuje u žalbi, suprotno navodima tužbe se odnosi na preporučenu pošiljku predanu dana 31. ožujka 2021. s tim da nije razvidno na koji se predmet ta potvrda odnosi. Iz navedenih razloga u tom dijelu žalba tužiteljice nije osnovana.
16. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zahtjev za naknadu parničnog troška odbio u preostalom dijelu.
17. Slijedom toga, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužiteljica tijekom postupka konačno postavljeni tužbeni zahtjev smanjila, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora koje je prvotno postavljen s obzirom da se tuženik protivio povlačenju.
18. Međutim, u ovom predmetu smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev, dakle, onaj s kojim je tužiteljica uspjela u cijelosti od 1.391,44 eura u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi od 2.219,90 eura, je jednaka jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife.
19. U odnosu na navedeno opravdano je odlučiti da tuženik snosi troškove postupka. Naime, okolnost da visina ranije postavljenog tužbenog zahtjeva i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva ulazi u isti razred Tarife je od utjecaja na odluku o pravu tužiteljice na naknadu troška postupka, jer troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijih zahtjeva nisu veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva.
20. Slijedom navedenog tužiteljici bi pripadao trošak zastupanja po punomoćniku u ukupnom iznosu od 1.901,30 eura, odnosno daljnji iznos od 994,38 eura. Međutim, tužiteljici je prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 1.506,92 eura umjesto pravilno iznos od 1.206,92 eura (906,92 eura- 47,7 % troška zastupanja i pristojbi + 300,00 eura – trošak vještačenja =1.206,92 eura) pa je tuženika valjalo obvezati na naknadu daljnjeg iznosa od 694,38 eura.
21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.391,44 eura za razdoblje od 1. lipnja 2021. do 14. siječnja 2022. primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice presuda suda prvog stupnja preinačena u točki III izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška na način da je tužiteljici dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 694,38 eura, kako je odlučeno u točki II izreke ove presude pozivom na odredbu iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
22. Tužiteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da je ista uspjela samo u odnosu na odluku o parničnom trošku, a zbog toga nije nastao poseban trošak.
U Rijeci 9. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
