Poslovni broj: P-1090/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. UPŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. [adresa] UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tuženika 1. JPŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Lakić, odvjetnici u Rijeci, i 2. JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji UPŠ iz [adresa], hrvatska državljanka, OIB- [osobni identifikacijski broj] u 5/12 dijela cijele i HP iz [adresa], hrvatski državljanin, OIB- [osobni identifikacijski broj] u 5/12 dijela cijele stekli pravo vlasništva

- 10/12 dijela cijele k. č. [katastarska čestica] u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova.

II. U smislu čl. 126. i 127. ZV-a, a u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama ovlašćuju se tužitelji da po pravomoćnosti ove Presude zatraže upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima a svih navedenih u ovoj Presudi na ime tužitelja u odnosu na nekretninu navedenu u stavku II. izrijeke ove Presude."

i

r i j e š i o  j e

I Ne dopušta se objektivna preinaka tužbenog zahtjeva od 27. travnja 2021. godine.

II Nalaže se tužiteljima UPŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženicima naknade troškove postupka, i to JPŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 240,00 EUR, a JP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u iznosu od 250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 2. prosinca 2020. godine podnijeli tužbu utvrđenja prava vlasništva nekretnine koja u zemljišnim knjigama dolazi upisana kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova navodeći da ista predstavlja njihovo stvarno vlasništvo, svakog u 1/2 dijela. U naravi da je riječ o oranici naziva "Na jezeru", na lokalitetu Zarok. Stvarni izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine da je bio TP pok. U i pok. J kojeg su naslijedili ĐP, BP i NP koji su Ugovorom o prodaji nekretnine istu prodali tužiteljima. Tužitelji su već ishodili presudu posl. br. P-992/12 od 31. srpnja 2013. godine kojom su utvrđeni vlasnicima predmetne nekretnine u 10/12 dijela, ali je u međuvremenu proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Nova te je nekretnina dobila novu zemljišnoknjižnu oznaku, a kao vlasnici su upisani tuženici. Naime, tuženici su u postupu preoblikovanja zemljišne knjige naveli da je pok. TP bio njihov djed, nakon čije smrti da je predmetna nekretnina pripala njihovom ocu MP. Sud tada nije pozvao druge nasljednike na očitovanje, već je kao vlasnike upisao ovdje tužene, protivno rješenju o nasljeđivanju iza pok. TP. Budući da su tužitelji, uračunavajući vrijeme posjedovanja njihovih pravnih prednika, u poštenom posjedu predmetne nekretnine dugi niz godina, predlaže se usvojiti tužbeni zahtjev i utvrditi da su tužitelji stekli pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova, svaki u 5/12 dijela.

2. Drugotuženik JP je u odgovoru na tužbu od 18. veljače 2021. godine istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je on svoj suvlasnički dio darovao sestri, prvotuženoj JPŠ. Opreza radi, drugotuženik je u cijelosti osporio navode tužitelja o posjedu predmetne nekretnine te predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3. Prvotužena JPŠ je u odgovoru na tužbu od 22. ožujka 2021. godine osporila tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je predmetna nekretnina predstavljala isključivo njezino vlasništvo te da je istu u međuvremenu prodala trećoj osobi koja nije stranka postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelji su u podnesku od 27. travnja 2021. godine ustrajali na tužbenom zahtjevu postavljenom protiv ovdje tuženika uz obrazloženje da su isti raspolagali svojim suvlasničkim udjelima, i to drugotuženik u korist prvotužene, a prvotužena u korist treće osobe, nakon zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari čime da je nastupila litispendencija. Osim toga, pravni poslovi koje su zaključili tuženici da su ništetni i ne proizvode pravne učinke jer nije došlo do predaje nekretnine u posjed te su isti zaključeni iz nedopuštenih pobuda pri čemu da je jedini motiv zaključenja istih bio onemogućavanje stjecanja prava vlasništva tužiteljima.

4.1. Tužitelji su podneskom od 27. travnja 2021. godine, uz prvopostavljeni tužbeni zahtjev, postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traže utvrđenje prava vlasništva na točno određenom realnom dijelu predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova površine 152 m2, prikazanog na skici lica mjesta na listu 42 spisa.

4.2. Prvotužena se u podnesku od 14. svibnja 2021. godine protivila preinaci tužbenog zahtjeva te, s obzirom na učinjena raspolaganja predmetnom nekretninom, predložila odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Dana 14. lipnja 2021. godine održano je pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari na kojem su tužitelji predložili spajanje predmetnog postupka s postupkom koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. P-415/2021, a koji su tužitelji pokrenuli radi utvrđenja prava vlasništva protiv OP, odnosno treće osobe u čiju je korist prvotužena raspolagala predmetnom nekretninom. Na pripremnom ročištu održanom 5. prosinca 2025. godine odbijen je prijedlog za spajanje postupaka i zaključen je prethodni postupak. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spisu priležeće isprave, dok su svi ostali dokazni prijedlozi stranaka odbijeni iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku presude.

6. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23), sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Tužitelji su Ugovorom o prodaji od 6. rujna 2012. godine (list 5-12 spisa) kupili 10/12 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi oranicu naziva "Na jezeru" na lokalitetu zvanom Zarok od prodavatelja ĐP, BP i NP. Predmetnim su Ugovorom prodavatelji potvrdili da su stvarni suvlasnici predmetne nekretnine, i to ĐP u 4/12 dijela, BP u 3/12 dijela i NP u 3/12 dijela, svi kao sljednici ĆP pok. U. Ugovor sadrži ovlaštenje za upis prava vlasništva tužitelja i odredbu o stupanju u posjed nekretnine.

8. Tužitelji su temeljem navedenog Ugovora pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva protiv GP, kao sljednika upisane zemljišnoknjižne vlasnice AP ud. H, te je presudom Općinskog suda u Krku posl. br. P-992/2012 od 19. rujna 2013. godine utvrđeno je da su ovdje tužitelji suvlasnici 10/12 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki u 5/12 dijela.

9. Međutim, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Nova nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobila je novu zemljišnoknjižnu oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova te su na raspravi u postupku obnove zemljišne knjige održanoj 30. prosinca 2012. godine (list 16-20 spisa) kao vlasnici iste upisani ovdje tuženici, kao nasljednici pok. RP, kojem je prema navodima tuženika pripala predmetna nekretnina nakon smrti pok. TP pok. U.

10. Dakle, nakon stupanja na snagu novoosnovane zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- Nova, kao vlasnici predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova (ranije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) upisani su ovdje tuženici. Iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (list 70-72 spisa) proizlazi da je drugotuženik KP svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovao prvotuženoj Ugovorom o darovanju od 17. veljače 2021. godine te je isti proveden u zemljišnoj knjizi pod posl. br. Z-2437/2021, dok je prvotužena JPŠ predmetnu nekretninu prodala OP Ugovorom o 15. ožujka 2021. godine temeljem kojeg je uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi provedena pod posl. br. Z-3950/2021.

11. U vrijeme provedbe uknjižbe prava vlasništva temeljem navedenih Ugovora u zemljišnoj knjizi nije egzistirao upis zabilježbe vođenja predmetnog spora. Naime, tužitelji su prijedlog za zabilježbu spora podnijeli tek 27. travnja 2021. godine te je isti zaprimljen i proveden pod posl. br. Z-6312/2021. Dakle, promjene prava vlasništva temeljem raspolaganja tuženika u zemljišnoj su knjizi provedene prije podnošenja prijedloga za zabilježbu spora, odnosno prije zasnivanja pravnog učinka zabilježbe spora.

12. Po ocjeni ovoga suda, za ishod predmetnog spora odlučna je činjenica da su predmetne nekretnine tijekom trajanja parnice, a prije zabilježbe spora, prenijete trećoj osobi koja nije stranka ovoga postupka. Da je tome tako proizlazi i iz činjenice da su tužitelji i prije okončanja ovog postupka, i to odmah po upisu prava vlasništva na ime treće osobe, podnijeli novu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva protiv treće osobe – OP, nakon čega su predlagali spajanje postupaka. Međutim, takav je prijedlog tužitelja odbijen, osim iz razloga što su postupci bili u različitoj fazi (predmetni u fazi prethodnog postupka, a postupak posl. br. P-451/21 u fazi glavne rasprave i provođenja vještačenja), i iz razloga što je sud ocijenio da je ovaj predmet sazrio za donošenje odluke. Iz tog razloga nije dopuštena ni preinaka tužbenog zahtjeva kojoj se tužena protivila, a sud takvu preinaku nije našao svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama s obzirom na prihvaćeni prigovor promašene pasivne legitimacije.

13. Prema odredbi čl. 195. ZPP-a ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama otuđenja. Tako otuđenje stvari o kojoj teče parnica u procesnopravnom smislu ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je isto od utjecaja u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu u smislu ocjene pasivne legitimacije. U konkretnoj procesnoj situaciji, kada su tuženici otuđili predmetnu nekretninu, tužitelji ne mogu u odnosu na njih uspjeti s tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-4/18 od 4. rujna 2019.).

14. Ovaj je sud prilikom donošenja odluke imao na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održanoj 21. listopada 2019. prema kojem „kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz članka 162. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada članak 195. stavka 1. ZPP isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe“, kao i pravna shvaćanja revizijskog suda izražena u odlukama Rev-2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. i Rev-2756/2016-2 od 11. siječnja 2022. o tome da otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika.

14.1. Međutim, imajući na umu da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari utvrđenje prava vlasništva na nekretnini, ta pravna shvaćanja nisu primjenjiva u ovom predmetu u kojem je otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, a s obzirom na to da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tuženik izgubio dotadašnju pasivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja njegova prava vlasništva trećoj osobi (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) održane 14. rujna 2020. godine).

15. Nadalje, ističe se da u konkretnom predmetu nije moguće primijeniti ni stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u postupku povodom izvanredne revizije posl. br. Rev-453/23 budući je u tom predmetu tužitelj ishodio zabilježbu spora prije nego je tuženik raspolagao nekretninom (revizijsko pitanje glasi: "Treba li sud na pravnu situaciju kad je tužitelj zabilježio spor na nekretnini tuženika, a otuđenje tog prava vlasništva tuženik je učinio tijekom parničnog postupka nakon što je na njegovoj nekretnini spor zabilježen…"), a što ovdje nije slučaj. Kako je to prethodno navedeno, iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zabilježbu spora ishodio tek nakon uknjižbe prava vlasništva u korist treće osobe.

16. S obzirom na prednje navedeno, sud je odbio izvesti predložene dokaze na okolnost činjenica relevantnih za utvrđenje prava vlasništva tužitelja, kao i na okolnost ništetnosti pravnih poslova kojima su tuženici raspolagali predmetnom nekretninom, odnosno navoda da su poduzeti pravni poslovni bez pravnog učinka. To iz razloga što odluka suda o poduzetim pravnim poslovima kao o prethodnom pitanju, a bez postavljenog tužbenog zahtjeva kojima se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, ne bi imala utjecaj na stanje u zemljišnoj knjizi. Tužitelji takav zahtjev nisu postavili ni u predmetnom ni u zasebnom parničnom postupku, već su pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva protiv treće osobe, u kojem postupku uopće ne ističu takve navode o poduzetim pravnim poslovima.

17. Slijedom svega navedenog, a pozivom na ranije citirana pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužbeni je zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude (tako i Županijski sud u Rijeci posl. br. Gž- 1246/25; Županijski sud u Varaždinu posl. br. Gž-717/24).

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sukladno čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

19. Prvotuženoj ZP je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 9. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznosi 100 bodova na ime troška zastupanja na ročištu održanom 5. prosinca 2025. godine u visini 100 bodova što prema vrijednosti boda iz Tbr. 42. Tarife iznosi 200,00 EUR te trošak sastava podneska od 14. srpnja 2025. godine u zatraženom iznosu od 40,00 EUR (iako bi joj za sastav tog podneska prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife pripadala naknada u iznosu od 50,00 EUR), dakle ukupno 240,00 EUR.

19.1. Prvotuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 12. srpnja 2023. godine jer takav podnesak ne prileži spisu, dok je podneskom od 7. prosinca 2023. godine (za koji je prvotužena po pretpostavci suda zatražila trošak, ali je došlo do omaške u pisanju datuma) samo dostavljena punomoć za zastupanje. Prvotuženoj nije priznat ni trošak sudske pristojbe jer je obveznik plaćanja pristojbe za presudu tužitelj, dok pristojbena obveza za odgovor na tužbu dospijeva tek pravomoćnim okončanjem postupka, ovisno o uspjehu u sporu. Osim toga, pristojba nije tražena u točnom iznosu, već "po nalogu suda", što ne predstavlja određeni zahtjev stranke o kojem je sud dužan odlučivati.

20. Drugotuženiku JP je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova, što iznosi 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46.), ukupno 250,00 EUR.

20.1. Drugotuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 17. travnja 2024. godine budući je u istom drugotuženik samo ponovio navode iz odgovora na tužbu te se stoga radi o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice.

U Krku, 9. veljače 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke.