Poslovni broj Pn.19/2022-47

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja PROŽURA d.o.o., OIB 28817788394, Prožura 36, Maranovići, zastupan po direktoru PP, a on po punomoćnici Marijani Temali, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika PPŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 28. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 9. veljače 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 6.156,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 10. rujna 2020. po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. po stopi propisanoj odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se uređuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekuće polugodištu uvećano za tri postotna poena, od dana 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 9.625,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 9. veljače 2026. po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan

01. srpnja te godine, do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužitelja naknadu štete u iznosu od 10.333,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2020. do isplate, kao zahtjev tužitelja da se tijek kamate na iznos koji mu je dosuđen točkom I. izreke odredi od dana 10. rujna 2020.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.704,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2026.g. po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji u tužbi podnesenoj sudu dana 15. veljače 2022. navodi da je dana 27. srpnja 2020.g. tuženik od njega unajmio gliser registarske oznake [registarska oznaka] Texas 49 koji je bio u ispravnom stanju i udovoljavao svim uvjetima potrebnim za plovidbu. Toga dana uvjeti za plovidbu bili su povoljni, plovilo je bilo ispravno, no oko 19 sati tuženik je obavijestio službu spašavanja da se plovilo potapa. O navedenom je odmah obaviještena nadležna Policijska postaja Ston čiji djelatnici su postupili po navedenoj prijavi, te su među ostalim izvršili alkotestiranje tuženika. Tom prilikom je isti (i to četiri sata nakon same nezgode) imao prisutno 0,80 g/kg alkohola, što umanjeno za granicu dopuštene pogreške mjerenja iznosi 0,70 g/kg, za što je ispunjen Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu br. 934363. Sukladno Općim odredbama i uvjetima Ugovora o najmu, tuženik je izričito upoznat da plovilo ne smije biti upotrebljavano pod djelovanjem alkohola (čl. 1. st.1. Općih odredbi, a isto je propisano i čl. 134. Pomorskog zakonika).

1.2. Tom prilikom tužitelju je nastala materijalna šteta koja se sastoji od unajmljivanja stručnih osoba za pretraživanje područja potonulog broda i vađenja olupine na površinu, vađenja plovila na obalu i transport istog, kao i oštećenja razne opreme glisera koja se na njemu nalazila u trenutku potapanja, a koja šteta prema dostavljenim ponudama iznosi 196.762,06 kuna (26.114,81 EUR). Tužitelj se obratio tuženiku dopisom od 8. rujna 2020., kojeg je tuženik zaprimio dana 9. rujna 2020. te se na isti oglušio.

1.3. Kako je tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu, jer je u trenutku nezgode upravljao plovilom i skrivio potapanje istog jer je bio pod utjecajem alkohola, tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na podmirenje parničnih troškova-

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu od 28. travnja 2022. najprije ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, s obzirom da tuženik ima prebivalište u [adresa] smatra da je općemjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. U ugovoru je naznačeno da stranke ugovaraju nadležnost suda u Dubrovniku, no nadležnost je naznačena prije nastanka spora. Osim toga ugovor koji su sklopile stranke ima se smatrati potrošačkim ugovorom, a na takve ugovore se primjenjuje Uredba Bruxelles I bis i Direktiva 9313/EEZ kojima je propisano da druga ugovorna strana može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države u kojoj on ima domicil, a od pravila o nadležnosti može se odstupiti jedino pod propisanim uvjetima, koji ovdje nisu ispunjeni jer sporazum o nadležnosti nije sklopljen nakon pokretanja postupka.

2.2. Osporava u cijelosti tužbene zahtjeve kao neosnovane u potpunosti, u pogledu pravne osnove i visine tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te da tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju. Tuženik nije upravljao plovilom pod utjecajem alkohola, upravljao je poštujući sva pravila vožnje i primjenjujući apsolutnu pozornost na nju. On sam i putnica u plovilu UP su nakon nesreće i vlastitog spašavanja (isplivavanja na obalu) popili po 1-2 alkoholna pića (viskija) koji su im ponuđeni da „dođu k sebi“. Ističe da im usprkos havariji koju su doživjeli nije im vađena krv da bi se potvrdila prisutnost alkohola u krvi, a tuženik i putnica su bili u šoku i nisu znali ni trebali znati, niti su ih policijski službenici upozorili, da imaju pravo da se utvrdi točna koncentracija alkohola u krvi vađenjem iste u zdravstvenoj ustanovi.

2.3. Ističe da je do havarije došlo zbog neispravnosti plovila, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti da tužitelj snosi prouzročene troškove postupka.

3.1. Tužitelj u podnesku od dana 2. srpnja 2022. navodi da, kako je već navedeno u tužbi, nadležnost ovog suda se temelji na odredbama čl. 52. st.1. ZPP-a, koja je elektivna, pa s obzirom da je smisao navedene odredbe da tužitelj sa što manje napora ostvari zaštitu svog prava, da je štetna posljedica nastala na području Općinskog suda u Dubrovniku, a tu tužitelj ima sjedište, tu je plovilo registrirano i tu se pribavila ponuda za popravak plovila i tu se popravlja, tako da je ostvarena pretpostavka da u predmetu taj sud i postupa. U odnosu na tvrdnje tuženika da on nije odgovoran za nastanak štetnog događaja smatra da su iste u suprotnosti sa svom dostavljenom dokumentacijom i iznesenim činjenicama, posebno onima iz spisa ODO- a u Dubrovniku (čija je pribava predložena kao dokaz).

3.2. Sud je na ročištu dana 18. listopada 2022. rješenjem odbio prigovor mjesne nadležnosti, a to stoga što je temeljem čl. 52 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu: ZPP) za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu osim suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području je štetna radnja počinjena, odnosno sud na čijem području je posljedica nastupila. Kako je u konkretnom slučaju štetna radnja počinjena na području ovog suda, a tu su nastale i posljedice, u pravu je tužitelj kada ističe da je na njemu izbor između općemjesno nadležnog suda (suda na čijem području prebivalište ima tuženik) i suda čija je nadležnost posebno propisana zakonom, jer za ovaj slučaj jest. Vezano za prigovore tuženika da bi se radilo o potrošačkom ugovoru, sud iste nalazi neosnovanima, s obzirom da se u ovom predmetu raspravlja o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, pa sklapanje ugovora i tko su bile stranke, nije odlučna činjenica.

4.1. Tijekom postupka pročitane su sve isprave koje prileže spisu i to meterološke podatke dostavljene od strane Državnog hidrometerološkog zavoda Klasa: 920-03/21- 01/928 Urbroj: 554-05-04-01/02-21-3 od 8. prosinca 2021. (stranica 5-8 spisa), fotografije (stranica 10-11 spisa), posebno izvješće MUP PU Dubrovačko-neretvanske PP Ston broj: 511-03-08/03-302-20 od 4. kolovoza 2020. (stranica 12-13 spisa), ugovor o najmu rent-a-boat (stranica 14-15 spisa), prijavu nesreće brodice (stranica 10-18 spisa), potvrdu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 28. srpnja 2020. (stranica 19 spisa), ponudu Arcadia d.o.o. od 28. srpnja 2020. (stranica 20 spisa), predračune Aeda d.o.o. (stranica 22-24 spisa), ponudu Motonavis d.o.o. od 3. kolovoza 2020. (stranica 25 spisa), odštetni zahtjev od 7. rujna 2020. (stranica 26-27 spisa). Izvršen je uvid u priloženi spis Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku. Sud je saslušao parnične stranke i to zakonskog zastupnika tužitelja (iskaz stranica 76-77 spisa) i tuženika (iskaz stranica 77-78 spisa), svjedoke DP i EP, te proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku

4.2. Iz pregledanog spisa ODO Dubrovnik razvidno je da je povodom potonuća glisera sačinjeno Posebno izvješće PP Ston Broj:511-03-08/03-302-20 od 4. kolovoza 2020. u kojem se navodi da je dana 20. srpnja 2020. u 19,02 sati zaprimljena dojava od strane UP da su ona i tuženik imali havariju, da su oboje pronađeni na obali mora te oko 20,45 sati predane policijskim službenicima PPP Dubrovnik, a onda i liječniku na obradu, gdje je utvrđeno da su zadobile ogrebotine po tijelu uslijed probijanja kroz raslinje i šumu, nakon izlaska iz mora na obalu. Od strane policijskih službenika u 21,30 u mjestu Prožurska Luka obje osobe su ukrcane u službeno plovilo i odvezene do luke Prapratno u 23,05 i predane policijskim službenicima PP Ston. Po njihovom dolasku u PP Ston nad istima je proveden alkotest, a ovdje tuženik je testiran i na droge. Po rezultatima alko testiranja u 23,47 sati UP je imala koncentraciju alkohola od 0,88 g/kg, umanjeno za 0,1 g/kg kao granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 0,78 g/kg, dok je tuženik u 23,18 sati imao koncentraciju alkohola od 0,80 g/kg, umanjeno za 0,1 g/kg kao granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 0,70 g/kg. Iz službene zabilješke PPP Dubrovnik broj: 511-03-15-46/1 od 27. srpnja 2020. Vidljivo je da su tuženik i svjedokinja EP (tada UP) opisali nesreću na način da su ih po prolasku Rta Vratnički uhvatili veliki valovi koji su počeli morem puniti gliser, a tuženik je naveo da zbog brzine punjenja glisera morem nije mogao isprazniti more iz broda. U provedenom razgovoru da EP (Službena zabilješka broj: 511-03-08/3-302/20 od 27. srpnja 2020.) ista je navela da je sa dečkom UPŠ, s kojim je u vezi dva mjeseca, turistički došla na Mljet, u Sobri iznajmili apartman, a predmetnog dana između 12 i 13 sati u Prožurskoj Luci iznajmili jedan manji gliser. Sa gliserom su se uputili u Okuklje, gdje su svratili na piće sa osobom koju su dan ranije upoznali na Mljetu, a ona i tuženik su popili po čašu bijelog vina. Išli su po uvalama i plažama, a oko 18h su krenuli prema Prožurskoj luci da bi vratili gliser. Prilikom povratka je puhao jak vjetar, te su se digli valovi, ali tuženik je polako vozio. Odjednom je u stražnjem dijelu glisera pored motora more počelo ulaziti u gliser te se isti jako brzo počeo puniti morem. Tuženik je posudom pokušao izbaciti more iz glisera, međutim bilo ga je sve više i više. Na kraju razgovora upitana je da li su ona i tuženik osim po čašu vina koje je spomenula ranije pili ikakav drugi alkohol, EP navodi da nisu. O razgovoru sa tuženikom UPŠ sačinjena je Službena zabilješka broj:511-03-08/03-302-20 od 27. srpnja 2020., te on navodi općenite informacije o dolasku na Mljet kao i EP, te da ima dozvolu za upravljanje brodicama B kategorije od 2017. On je cijelo vrijeme upravljao brodicom, bili su u uvali Limuni u jednom restoranu i po plažama tijekom dana. U restoranu koji je spomenuo on i EP su konzumirali po čašu bijelog vina, a tijekom dana na gliseru popili su još jednu bocu bijelog vina od 0,75 l. Kada su se oko 18 sati spremali vratiti u smjeru Prožurske Luke u kanalu između Mljeta i Pelješca puhao je jači vjetar, međutim on je polako vozio i sjekao je valove na način da je provom išao na val. Negdje 20ak minuta nakon polaska, u razini uvale Skrivena plaža, u jednom trenutku je u stražnjem dijelu glisera, pored motora, more počelo ulaziti u gliser, te se isti jako brzo počeo puniti. Pokušao je posudom izbaciti more iz glisera, ali nije uspio, bilo ga je sve više i više, te je gliser počeo tonuti. Nije se radilo o valu koji je prevrtao gliser, već je voda počela ulaziti unutra, nije bilo ni udarca. Pokušao je spasiti gliser, a EP je poslao da pliva prema obali, kasnije je čuo da ga ona u panici doziva, a za gliser nije mogao ništa više učiniti, pa je i on otplivao prema obali. EP je krivo razumjela da se trebaju penjati kroz šumu prema kopnu, što su i učinili, kojom su se prilikom ozlijedili, da bi se vratili do obale gdje ih je pokupila policija. Iz Službene zabilješke br. 511-03-08/03-302-20 od 28. srpnja 2020. vidljivo je da je navedenog dana oko 18,30 sati gliser izvađen iz mora, nakon što je ronilac kojeg je ranije angažirao tužitelj za pronašao, te je brod dotegljen u Saplunaru, podignut uz pomoć balona, te odignut dizalicom iznad površine mora kako bi se ispumpala voda iz unutrašnjosti istog za potrebe vađenja na kopno.

4.3. Svjedok DP predložen je od strane tuženika kao svjedok u ovom postupku i to na okolnosti da je zajedno sa suprugom ljetovao sa tuženikom i njegovom zaručnicom (sada suprugom), neispravnosti plovila prilikom iznajmljivanja, te da je zbog navedenog odbio izlet sa takvim plovilom, te okolnosti konzumacije alkohola nakon nesreće. Tužitelj se protivio izvođenju dokaza saslušanjem ovog svjedoka smatrajući da je svjedok unaprijed poučen kako treba izlagati, a da svjedok nije stručan davati procjene o stanju plovila, niti je bio prisutan samom štetnom događaju. Predmetni svjedok u svom iskazu (stranica 73-74 spisa) navodi da godinama ljetuje na Mljetu sa obitelji, a pošto je prijatelj sa tuženikom tog ljeta kada se dogodila havarija družili su se par dana, uključujući i sam dan havarije. Tuženik mu je ponudio da ide s njim na brod, ali on je odbio jer mu se nije učinilo sigurno, jer je od poznanika sa Mljeta čuo priče koje nisu baš najbolje okarakterizirale iznajmljivače brodova. Nastanku događaja nije bio prisutan, tuženika i njegovu suprugu je vidio navečer u apartmanu. Oni su bili u šoku i rekli su mu da je bod potonuo, a on o tome nema nikakvih neposrednih saznanja. Nakon dolaska u apartman poslije su išli na razgovor u policiju. Tuženik je toga dana namjeravao zaprositi svoju sada suprugu, pa su se dogovorili da će se navečer naći to proslaviti, što se na kraju nije dogodilo. Tuženik je bio u katastrofalnom stanju, sav krvav od glave do pete, objašnjavao je da je skoro poginuo, nisu se mogli smiriti ni jedno ni drugo te su popili po piće, tuženik je popio jedan viski.

4.4. Svjedokinja EP (iskaz stranica 74-75 spisa) iskazuje da su ona i njen suprug dana 27. srpnja 2020. iznajmili plovilo kod tužitelja, s tim da im je plovilo iznajmio zaposlenik, kojeg su pitali i kuda bi mogli ići, te im je on sugerirao uvale koje mogu posjetiti i rekao da se ne smije ulaziti u NP Mljet. Prvo su otišli u Okuklje gdje su se našli sa svjedokom DP i njegovom obitelji, te bili zajedno na ručku i kupali se, a nakon toga su ona i tuženik krenuli dalje obilaziti uvale. U povratku prema Prožuri, dok su se gliserom nalazili usred mora, daleko od kopna, odjednom je voda naglo krenula prodirati u plovilo. Njen suprug ju je pokušao izbacivati, ali bezuspješno jer je naglo prodirala, pa joj je rekao da uzme svoje stvari, skoči i pliva prema kopnu, što je ona i učinila. Plivala je po njenoj procjeni petnaestak minuta i kada je uspjela doći na kopno pozvala je policiju. Nije mogla vidjeti ni supruga ni brod, pomislila je da je mrtav i bila je pod velikim šokom. Čini joj se da se on pojavio nakon desetak minuta, nakon čega su nastavili hodati kroz šumu i cijeli se izgrebli. Potom su došli vatrogasci koji su ih odveli do hitne pomoći gdje im je pružena liječnička pomoć. Policija ih je odvela do apartmana gdje su se presvukli, sreli sa DP i popili jedno piće jer su bili u šoku, nakon toga su nastavili u policiju obaviti obavijesni razgovor. Njen suprug ima dozvolu za upravljanje brodicama, i ranije je to radio, što joj je poznato jer je čula priče i vidjela slike, te koliko zna nikada nije bilo nikakvih problema. Ranije tog dana jest konzumirala alkohol i to za vrijeme ručka, njih četvero podijelilo je jednu bocu vina, a osim toga popila je piće koje je ranije spomenula. Ne sjeća se da li je konzumirala alkohol na brodu, misli da nije. Njen suprug je cijelo vrijeme upravljao gliserom, bili su nasred mora i lagano vozili kada je najednom voda krenula ulaziti u brod, koji je jako brzo krenuo tonuti. Nije bilo nikakvih udaraca u gliser. Tužitelj ih tijekom tog dana nije zvao, niti su od njega dobili neko upozorenje, kako prilikom iznajmljivanja plovila, tako ni kasnije. Potvrđuje da je navedenog dana policiji dala izjavu i da se radi o izjavi koja se nalazi u spisu ODO u Dubrovniku. Na upit da pojasni koje su od njenih izjava točne, s obzirom da sadržaj izjava u spisu ODO u Dubrovniku i netom dane na ročištu nije suglasan, svjedokinja navodi da su vezano za osobe s kojima su bili tog dana obje izjave točne, prije ručka sa svjedokom DP o kojem je ranije iskazivala kratko su se sreli s jednom osobom koja je vlasnik restorana. Vezano za izjavu kakvo je vrijeme bilo, s obzirom da je ovdje navela da je vrijeme bilo lijepo, a u izjavi policiji da je puhao jak vjetar, svjedokinja je navela da je izjava dana na ročištu točna i da ne zna zašto je u izjavi sastavljenoj pred policijom drugačije navedeno. Kada je upitana na koji način je voda prodirala u plovilo svjedokinja navodi da ne zna kako je ulazila, samo je ulazila, a od iznajmljivača brodova je čula da može otići čep iz razloga jer se redovito ne mijenjaju, pa je možda to bio razlog naglog ulaska vode u gliser. Dok je tuženik izbacivao vodu iz plovila njime nitko nije upravljao, plovilo je stajalo. Suprug je pokušavao izbaciti vodu nekom plastičnom kantom. Saslušanje pred policijom je bilo kasnije navečer, orijentira se po tome da su brod trebali vratiti do 19 h, pa su se natrag uputili prije toga, dok se sve o čemu je pričala dogodilo moguće je da je bilo oko 21 ili 22 sata. Dalje navodi da je ona u trenutku havarije bila u katastrofalnom stanju i da je mislila da joj je suprug mrtav, te da se u trenutku davanja iskaza osjećala iscrpljeno, ne zna kako je uopće mogla pričati.

4.5. U svom iskazu zakonski zastupnik tužitelja PP (stranica 76-77 spisa) navodi da ima firmu za iznajmljivanje brodova, te da je standardna procedura kada im se klijenti obrate da se potpiše ugovor o najmu, da im se objasni sve oko upravljanja brodicom i da im se pošalju informacije o lokacijama koje je lijepo posjetiti. Osim o upravljanju gliserom, objasni im se i gdje se na plovilu nalazi sva potrebna oprema, sve iz razloga jer im često dolaze ljudi koji imaju potrebnu dozvolu, ali nemaju iskustva sa upravljanjem, pa smatra da je nužno sve im objasniti. Novi klijenti uglavnom ne znaju da se u NP Mljet ne smije ući sa gliserom pa se to posebno napominje, kao što im se preporuče uvale sa južne strane otoka. Tako je bilo i sa tuženikom i njegovom suprugom, te su se i oni uputili u uvale oko Saplunare. Koliko se sjeća dan je bio lijep, inače ne iznajmljuju glisere po ružnom vremenu, a taj dan ih je bilo više iznajmljenih. Popodne ga je poznanik zvao i informirao da tuženik izvodi vratolomije gliserom, a da se radi o tuženiku znao je po opisu glisera i navodu da se na gliseru nalazi par. Zvao ga je na mobitel da ga upozori, ali ga nije uspio dobiti. U večernjim satima primio je poziv od policije koja ga je obavijestila da se gliser potopio, ali da su putnici dobro. Tuženik i njegova supruga su sigurno bili posve dezorjentirani, jer su se po dolasku na obalu izgubili, na kraju su ih vatrogasci pronašli i doveli na mjesto Pod Škoj, gdje im je liječnica pružila pomoć. Potom je došla policija koja ih je odvela u PP Ston, misli da su svratili u apartman jer su bili izgrebeni pa su ih odveli prvo tamo da se presvuku. Morao je angažirati ronioce kako bi pronašli gliser, tražili su ga cijeli dan i pronašli oko 50 metara od obale, na dubini od oko 35 metara. Pričekali su policiju jer je ona morala biti prisutna vađenju glisera. On je kupljen 2017. ili 2018. g., novi, odradio je dvije sezone u odličnom stanju, bio je kao novi. Visinu štete koju traži procjenjuje po ponudama koje je pribavio i koje su priložene uz tužbu, a gliser je još uvijek u stanju u kakvom je ostao poslije havarije. Vezano za dio iskaza svjedokinje EP o čepu ističe da ovaj gliser uopće nema čep u podvodnom dijelu i da on ima automatsku pumpu koja se aktivira u svrhu izbacivanja vode, a kako je došlo do potapanja znaju samo svjedokinja i tuženik. Njegovo je mišljenje da je tuženik bio neoprezan i da je uslijed vratolomija koje je izvodio zahvatio val i da je tako došlo do prodiranja vode. On se ovim poslom bavi 20 godina i ovo je prvi put da se nešto ovakvo dogodilo.

4.6. Tuženik u svom iskazu navodi da zakonskog zastupnika tužitelja prvi put vidi na ročištu, da mu on osobno nije iznajmio plovilo, već stariji i nezainteresirani djelatnik njegove firme, koji im ništa nije objasnio o samom brodu, smo su upozoreni da brodicama nije dopušten pristup u NP Mljet. On i njegova tada djevojka su obilazili uvale, zaustavili su se na ručku sa svjedokom DP, a nakon ručka su on i EP krenuli dalje. Kada su krenuli natrag vozili su ravno i lagano, kada se dogodio nagli prodor vode u gliser. More je bilo mirno. On je kantom pokušavao izbaciti more van, ali u tome nije uspijevao. Pokušao je doći bliže obali, pa je dao gasa, ali je brod sve više nastavio tonuti. Tada je rekao EP da skoči i pliva prema obali, a on je ostao na gliseru, pokušavajući ga spasiti, odnosno dozvati pomoć. Kada je čuo da ga EP u panici doziva pustio je gliser i krenuo plivati prema obali. Naglašava da nije radio nikakve vratolomije ni u toku dana, ni prije nastanka havarije, lagano je vozio. Prema Prožuri su se uputili prije 19 h jer su do tada iznajmili plovilo, mobitel je bio uz njega, nikakav poziv od strane tužitelja nisu primili. Dozvolu za upravljanje brodicama imao je šest ili sedam godina prije ovog događaja i ranije nije imao nikakvih problema. Ne zna kako je do ovog događaja došlo, tužitelj kaže da gliser nema čep i da ima automatsku pumpu, pa pretpostavlja da bi se onda pumpa aktivirala, ali je očito količina vode bila tolika da je nije mogla izbaciti. Vezano za konzumaciju alkohola navodi da je njih četvero na ručku podijelilo bocu vina, dakle popio je jednu čašu. Za vrijeme vožnje nije konzumirao alkohol, popio je jedan viski navečer u apartmanu. Potvrđuje da je dao predočenu mu izjavu na policiji, no navodi da ne zna zašto je u njoj navedeno da je konzumirao alkohol. Naglašava da je vozio polako, ravno, da je more bilo mirno i da nije bilo valova. Nakon događaja bio je ljut, uplašen i jako umoran, razočaran što na brodu nije bilo ničega da spriječi ovaj događaj, a smatra da su policajci koji su ga ispitivali bili nestručni.

4.7. U svom nalazu i mišljenju od dana 16. veljače 2024. stalni sudski vještak za pomorski promet Srečko Favro (pisani nalaz i mišljenje stranica 86-108 spisa) daje slijedeći zaključak:

- uzrok potapanja brodice je činjenica da tuženik nije vladao situacijom uslijed promjene vremenske situacije, odnosno novonastalim stanjem mora sa sjeverozapadnim vjetrom – maestralom i valovima, odnosno pritom nije uspio upravljati brodicom na način da spriječi zapljuskivanje valova po krmi, nije donio razumnu odluku da odustane od povratka u Prožursku luku gdje je trebao vratiti plovilo, te da pronađe zaštičenu uvalu i pričeka pomoć. Količina valova koji su ušli u unutarnji dio brodice i kroz otvor samopraznećeg kokpita nije se mogla izbaciti radom kaljužne crpke kapaciteta 800 gph i korištenjem posuda za izbacivanje, čime je ugrožena stabilnost brodice, pa je prvo krmeni dio počeo tonuti, a time je potonuće bilo nezaustavljivo.

- brodica je bila u stanju i plovila sukladno projektiranoj kategoriji, odnosno stanje brodice nije utjecalo na uzrok potapanja iste, teret brodice (spremnik i sjedala putnika) jesu pomaknuli težište na krmeni dio, ali voditelj brodice je na navedenu činjenicu mogao utjecati pomicanjem težišta prema pramcu i smanjiti uron krmenog dijela brodice, ne može se očitovati o stanju baterije brodice i prekidača kaljužne crpke, ali kapacitet od 800 gph nije bio dovoljan da izbaci vodu koja je prodrla u unutarnji dio brodice i održati je u stanju plovnosti

- promjena vremenskih uvjeta pogodovala je pomorskoj nezgodi sa potonućem brodice – sjeverozapadni vjetar je u području gdje se nezgoda dogodila svakodnevna pojava u popodnevnim satima, mijenja stanje mora stvarajući valove koji bitno utječu na navigaciju manjih brodica, a utjecaj takvog vjetra trebalo je uzeti u obzir jer nije neočekivana pojava na moru. Kako vjetar nije iznenadan on daje dovoljno vremena voditelju brodice da promijeni i prilagodi plan plovidbe. Utjecaj na stabilnost brodice moglo je biti i stvaranje valova nesmotrenom plovidbom na način da su krmeni valovi mogli ulaziti u kokpit brodice.

- procjena ukupne visine štete po vještaku iznosi 11.342,00 EUR bez uračunatog PDV-a, a taj iznos je formiran na način da je procjena troška izvlačenja brodice sa dna 4.425,00 EUR, autodizalica i prijevoz od mjesta izvlačenja do Prožurske luke 500,00 EUR, popravak brodice 3.617,00 EUR, nabava novog pogonskog sklopa (motora i filter separatora goriva) u iznosu od 6.788,47 EUR, te sanacija štete na elektroničkim uređajima, sustavu goriva i ulja 2.800,00 EUR, svi iznosi izraženi bez PDV-a

Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi stranaka. Na ročištu dana 28. studenog 2025. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Naveo je da na gore citirane iznose nije obračunao PDV sukladno svojoj uobičajenoj praksi kada se radi o pravnim osobama, jer one imaju pravo na povrat PDV-a. Također naveo je da s obzirom na protek vremena i porast cijena svi iznosi koje je naveo u nalazu i mišljenju trebali biti uvećani za 20-30% vrijednosti, tako bi ukupna vrijednost štete sada bila otprilike 14.500,00 EUR.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. i čl. 315. st. 3. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik kod tužitelja iznajmio plovilo – gliser oznake [registarska oznaka] Texas 49 dana 27. srpnja 2020. u mjestu Maranovići na otoku Mljetu

- da se istog dana dogodila havarija u trenutku u kojem je tuženik upravljao plovilom

- da je uslijed havarije plovilo potopljeno

7. Sporno je:

- postoji li uzročno posljedična veza između tuženikova načina ponašanja i upravljanja predmetnim plovilom i nastanka havarije koja je dovela do potapanja plovila, odnosno da li je tuženik odgovoran za nastanak događaja i proizašlu štetu

- da li je tuženik predmetne prigode bio pod utjecajem alkohola i da li je to doprinijelo nastanku štetnog događaja

- visina štete.

8. Čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Šteta je, sukladno čl. 1046 ZOO-a umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Među strankama je nesporno da je tuženik upravljao plovilom u vlasništvu tužitelja u trenutku kada je to plovilo potonulo. Sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi tuženik odgovornost za štetu može otkloniti ukoliko dokaže da ona nije nastala njegovom krivnjom. U odgovoru na tužbu tuženik kao razlog za nastanak štete navodi neispravnost plovila, te osporava tezu da bi navedene zgode bio pod utjecajem alkohola. Nudi objašnjenje prisutnosti alkohola na način da bi u vremenu nakon havarije, a prije nego što su policijskim plovilom odvedeni u PP Ston, popilo viski da se smiri. Dokaz za takve tvrdnje bio bi saslušanje njegove u vrijeme havarije djevojke, sada supruge EP, te svjedoka DP. Sud iskazima navedenih svjedoka nije poklonio povjerenje, iz razloga kako slijedi. Najprije svjedok DP predložen je kao svjedok na vrlo konkretne okolnosti – da su on i supruga ljetovali sa tuženikom i njegovom tada zaručnicom sada suprugom, da je plovilo prilikom iznajmljivanja bilo neispravno te da se zbog toga svjedok odbio pridružiti izletu, te da je svjedok bio prisutan konzumaciji alkohola od strane tuženika nakon nesreće. U svom iskazu svjedok ne potvrđuje okolnosti na koje je predložen, odnosno iz njegovog iskaza najprije proizlazi da se sa tuženikom sreo na Mljetu, nisu zajedno ljetovali. Drugi dio,(a taj bi trebao biti najvažniji) onaj o neispravnosti broda, svjedok posve drugačije iznosi, odnosno govori o glasinama o iznajmljivačima brodova, i to da je čuo da ih nisu najbolje opisali. On o samoj nezgodi ne zna ništa, ali tvrdi da ga je tuženik pozvao s njima na brod, kasnije i da je tuženik toga dana namjeravao zaprositi svoju djevojku. Na kraju iskazuje da je tuženik bio sav krvav i izvan sebe jer je skoro poginuo, te da je popio jedan viski da se smiri. Svjedokinja EP, koja je sudjelovala u havariji kao putnica na brodu navodi da su prije samog događaja bili sa svjedokom DP i na ručku njih četvero podijelili bocu vina, a da je svjedok bio u apartmanu nakon događaja kada su ona i tuženik popili po jedan viski da se smire. Da li su pili na brodu se ne sjeća, misli da nisu. Osoba za koju je policiji navela da su s njom popili piće prije odlaska sa brodom nije bio DP. Iz svega kako je navedeno sud nalazi da je jedina svrha svjedočenja DP ta da kaže da su tuženik i EP konzumirali alkohol nakon havarije. On se ranije u iskazima koje su policiji dali kako tuženik, tako i njegova supruga, nigdje ne spominje. Njegov iskaz je k tome u nesuglasju, kako s onim o čemu je očekivano da će iskazivati i da ima saznanja, tako i sa izjavama i podatcima prikupljenima netom nakon havarije, te pomalo pretjeran. Naime, samo on spominje planiranu prosidbu tog dana, kada se po vlastitim iskazima policiji tuženik i sadašnja supruga poznavaju samo dva mjeseca, te je pitanje da li je vjerojatno da bi tuženik pozivao još ljudi na brod ako planira prosidbu. Ali on je jedina osoba osim tuženika i njegove supruge koja spominje konzumaciju alkohola nakon havarije. EP je osobno zainteresirana za ishod postupka kao supruga tuženika, a njen se iskaz u postupku potpuno razlikuje od onog što je neposredno nakon nesreće izjavila policiji. Sada je uz osobu za koju ne zna kako se zvala na dan havarije tu bio i svjedok DP, i to u objema prilikama kada je alkohol konzumiran tog dana. I njen iskaz o vremenskim uvjetima tog dana se potpuno razlikuje od prvotnog, ali nudi objašnjenje gdje bi razlog potonuća brodice bio u njoj samoj. Iskaz tuženika gotovo u cijelosti je podudaran s onim što je iskazala njegova supruga, te jednako tako u nesuglasju sa izjavom danom policiji nakon nesreće. Po procjeni tuženika djelatnik tužitelja je nezainteresiran, nije mu dao upute, na brodu nije bilo ničega da se havarija spriječi, a policija je nestručna. Sve te tvrdnje su paušalne i niti ne ukazuju na uzrok havarije koji bi se mogao pripisati nekom drugom ili nečem drugom osim tuženiku. Sud ovdje vjeru poklanja jedinom objektivnom mišljenju o uzroku nastanka havarije, a to je ono sudskog vještaka za pomorski promet, koji je u skladu sa zadatkom koji je dobio od suda našao da je vjerojatni uzrok nesreće nesnalaženje tuženika u promijenjenim okolnostima na moru, dok ne nalazi nikakav uzrok na plovilu ili vezan za opremu koji bi doveo do takvog ishoda. Vještak nalazi da je manjak iskustva općenito ili iskustva sa plovidbom u području na kojem se havarija dogodila doveo do toga da nije adekvatno reagirao i promijenio kretanje, čime se nesreća na moru mogla izbjeći. Tuženik ima dozvolu za upravljanje brodicom tog tipa, ali posjedovanje dozvole ne znači automatski da posjeduje vještinu snalaženja sa plovilom, te popodnevna promjena vjetra, na koju iskusniji i lokalni upravitelji plovilom računaju te poznaju tehnike kojima izbjegavaju loše ishode, u konkretnom je slučaju bila kobna. Vještak potvrđuje da bi se uslijed takvih okolnosti nesreća odvila baš na način kako to tuženik i svjedokinja opisuju, te da takav prodor vode pumpa koja postoji na brodu ne bi mogla izbaciti, kao ni tuženik ručno, te dolazi do potapanja. Nalaz i mišljenje vještaka ni jedna od stranaka nije sporila, niti je ponuđena protuteza ili dokaz koji bi ukazivali da bi vještak bio u krivu. Okolnost koju tuženik pokušava osporiti je ona da bi on prilikom nastanka štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola. Uslijed ranije obrazloženog to nije presudno, ali je moglo igrati ulogu odnosno doprinijeti u smislu snalaženja, brzine i procesa donošenja odluka. Sud tu povjerenje poklanja rezultatima testova, koji su objektivni, te su pokazali prisutnost alkohola u količini većoj od dopuštene (i nakon primjene umanjenja radi mogućnosti pogreške). Tvrdnja o tome da je alkohol konzumiran naknadno je kod ovakvih situacija ono što se naziva već viđenim ili već izlizanim trikom. No, čak i da su popili jedan viski, uzevši u obzir vrijeme koje je proteklo od navodne konzumacije (oko 21 h) do testiranja (nešto nakon 23 h) i da je prosjek smanjenja koncentracije alkohola 15 g/kg po satu, koncentraciju koju su imali u 23 h nikako ne bi mogli imati samo od toga jednog viskija (osim ako se radilo o punoj pivskoj čaši prvoklasnog viskija), tako sud smatra da je prvotna izjava da se vino pilo i prije ukrcavanja na gliser, i na samom gliseru, puno uvjerljivija. Smanjenje inhibicija i sposobnosti racionalnog razmišljanja zasigurno nisu nešto što osobi, koja ionako nije vična plovidbi (o tome da jest imamo samo njegovu riječ) pomogle u situaciji u kojoj se nije snašla, te sud smatra da je do nastanka štetnog događaja došlo zbog kombinacije navedenih okolnosti. Tužitelju je nesporno nastala šteta jer je njegovo plovilo potonulo, a tuženik nije dokazao da šteta nije nastala njegovom krivnjom, odnosno iz provedenog postupka proizlazi da je odgovornost na njemu, stoga je dužan tužitelju naknaditi štetu.

10.1. U konkretnom slučaju radi se o naknadi obične odnosno materijalne štete, te je tada odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Sud pritom, uzimajući u obzir i okolnosti nastale poslije uzrokovanja štete dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećene strane dovede u stanje u kojem bi se nalazila da štetne radnje nije bilo. Sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju izvršio procjenu nastale štete, a na ročištu pred sudom naveo je da sukladno rastu cijena sada iznos koji je naveden u pisanom nalazu i mišljenju nije adekvatan, te da bi trebao biti uvećan za 20-30 %. Na procjenu iznosa štete po sudskom vještaku nije bilo primjedbi, osim one tužitelja da na iznose nije obračunat PDV. U slučaju oštećenja stvari naknadu predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebne za popravljanje stvari, a oštećeni ima pravo izabrati način popravka, no u svakom slučaju PDV predstavlja dio novčanog iznosa koji je potreban i koji nastaje kao trošak popravljanja oštećenikove stvari, odnosno dovođenja stanja njegove imovine u ono koje je bilo prije nastanka štetne radnje. Pravo na naknadu u navedenom opsegu nije uvjetovano ni prethodnim popravkom stvari, odnosno izdataka potrebnih za popravljanje (tako i VSRH u odluci Rev-818/2011). Stoga, iako u svom obračunu troškova vještak nije iskazao i PDV, sud je na iznose koje je priznao tužitelju pravo na naknadu štete, iznos koji otpada na PDV priznao, odnosno uvećao je iste za 25 posto.

10.2. Tužitelj je naknadu štete tražio u ukupnom iznosu, sa kamatom koja teče od dana 10. rujna 2020. do isplate. Međutim, iz činjenica utvrđenih u postupku vidljivo je da je dio nastale štete, čiju naknadu tužitelj traži, popravljen odmah po nastanku, dok dio nije, čime se naknada iste i tijek kamata prosuđuje po različitim kriterijima. Naime, popravkom stvari nenovčana materijalna šteta pretvara se u novčanu tražbinu (trošak popravka) čija se visina prosuđuje prema cijenama u vrijeme učinjenih izdataka, jer je odštetni zahtjev za naknadu nenovčanog oblika materijalne štete repariran. Kako je ovdje vidljivo kako iz iskaza zz tužitelja, tako i iz Službene zabilješke PPP Dubrovnik od 28. srpnja 2020. tužitelj je unajmio ronioca za pronalaženje potonulog plovila, plovilo je otegljeno u luku, pomoću balona podignuto i nakon što je voda ispumpana, plovilo je izvučeno na suho. Time su ti troškovi navedenog dana realizirani i nastali, a u nalazu i mišljenju sudskog vještaka su i prikazani u iznosima koji i odgovaraju ponudama subjekata koji su radove i izveli. Tako vještak troškove za pretraživanje lokacije broda i njegovo vađenje određuje na iznos od 4.425,00 EUR, a troškove auto dizalice na iznos od 500,00 EUR, bez PDV-a. Kako je ranije navedeno sud smatra da trošak PDV- a tužitelju pripada jer taj trošak nastaje, a da li tužitelj ima pravo na povrat poreza i pod kojim uvjetima ne odlučuje sud, te je isti obračunat u iznosu od 1.231,25 EUR, što ukupno daje iznos od 6.156,25 EUR. Na taj dio iznosa tužitelj bi imao pravo na kamate od dana kada je trošak nastao (28. srpnja 2020.) no sud je ovlašten odlučivati u granicama postavljenog zahtjeva, pa je na navedeni iznos kamata određena kako je zatraženo u tužbi, s danom 10. rujna 2020.

10.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč.I. izreke.

10.4. U preostalom dijelu sud je visinu priznate štete također odredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, ali u ovom dijelu radi se o šteti koja nije reparirana, odnosno iz stanja spisa proizlazi da plovilo nije popravljeno niti su nadomješteni dijelovi koji su stradali prilikom potapanja. Vještak određuje troškove popravka brodice na iznos od 3.617,00 EUR, a nabavke novog pogonskog sklopa u iznosu od 2.800,00 EUR, bez PDV-a. Ovdje se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja nije reparirana i njezina se visina određuje prema cijenama i kriterijima na dan presuđenja, a i kamate na takvu štetu teku od dana presuđenja, jer je tek sudskom odlukom određen broj novčanih jedinica na koje glasi dužnikova obveza. Navedeno je stav VSRH iz odluke Revr- 1273/2011 od 3. prosinca 2013., a u kojoj odluci isti sud navodi da tužitelja ništa ne sprječava da u slučaju kada je procjena štete po vještaku rađena datumski znatno ranije od trenutka u kojem se ima presuditi u postupku, od vještaka traži da reaktualizira procjenu visine štete u vrijeme presuđenja, što je ovdje tužitelj i zatražio. Kako je vještak rekao da se radi o povećanju od između 20 i 30 %, sud je uzeo srednju vrijednost od 25%, te na iznose koje je procijenio vještak dodao uvećanje od 25% na ime PDV-a, kao i 25% na ime porasta cijena, što ukupno daje iznos od 9.625,50 EUR- a. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju kamate od dana donošenja presude, jer kamata počinje teći danom dospijeća obveze naknade, a ona ne dospijeva prije donošenja odluke u ovom predmetu.

10.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč.II. izreke.

11. Točkom III izreke tužitelj je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva od dosuđenih ukupno 15.781,75 EUR do ukupno zatraženih 26.114,81 EUR, dakle za iznos od 10.333,06 EUR jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan. Tužitelj je odbijen i sa zahtjevom da se tijek zakonske zatezne kamate i to na iznos određen toč.II. izreke odredi od 10. rujna 2020.

12.1. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

15.2. Kao potreban trošak tužitelja za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 250 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 18. listopada 2022, 16. studenog 2023. i 28. studenog 2025., u iznosu od po 250 bodova (Tbr.9. t. 1 Tarife), te sastava podnesaka od 2. srpnja 2022. i 21. studenog 2022. od po 250 bodova (Tbr. 8. toč.1. Tarife) ukupno 1500 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 3.000,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 3.750,00 EUR-a, kao i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 400,00 EUR, kao i trošak vještaka u iznosu 1.731,18 EUR. Kako je tužitelj u postupku uspio u cijelosti u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva (50% od ukupnog) i 60% u odnosu na visinu ( 30 posto od ukupnog), uzima se da je tužitelj uspio u 80% ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, te mu u tom postotku pripada i naknada troškova. Stoga je tužitelju ukupno priznat iznos od 4.704,94 EUR. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu se naknade troškovi sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 250 bodova, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u kojem je postavljanje takvog zahtjeva propisano zakonom kao obveza, pa trošak sastava takvog podneska ne predstavlja parnični troška.

U Dubrovniku 9. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćnici uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćniku