Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-231/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ivani Blažević, u pravnoj stvari tužitelja Klinički bolnički centar Rijeka, OIB 40237608715, Rijeka, Krešimirova 42, protiv tuženice ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa boravištem u [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 21. siječnja 2025. i izvršene objave 9. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju ovog suda poslovni broj Pl-399/2023-3 od 19. siječnja 2024. (ispravljeno rješenjem ovog suda poslovni broj Pl-399/23-5 od 22. siječnja 2024.) u dijelu kojim je naloženo tuženici da, u roku od 8 dana, plati tužitelju iznos od 114,67 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.12.2019. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici da, u roku 8 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 19,14 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke (9. veljače 2026.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu zateznih kamata na dosuđeni trošak postupka od 19,44 eura s tijekom od 19. siječnja 2024. do 8. veljače 2026., kao i u preostalom dijelu zatraženog troška postupka preko iznosa od 19,44 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog protiv tuženice kao ovršenice radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 114,67 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, uz isplatu troškova ovršnog postupka. Budući da u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, ovršenica sada tuženica nije imala prijavljeno niti prebivalište niti boravište u [adresa], navedeni prijedlog sud je tretirao kao tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga te je 19. siječnja 2024. izdao platni nalog poslovnog broja Pl-399/23-3 (ispravljen rješenjem ovog suda poslovni broj Pl-399/23- 5 od 22. siječnja 2024.) kojim je tuženici naložio isplatu tužitelju iznosa od 114,67 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 19,14 eura sa zateznim kamatama.

2. Tuženica je protiv platnog naloga izjavila prigovor u kojem je u bitnome navela kako su predmetni računi nastali uslijed pružene joj usluge prve pomoći 2019. godine od strane tužitelja. Tek 2023. da je zaprimila opomenu, ali ne i račune kao i da je istina da je adresu promijenila, ali nekoliko mjeseci od pružene usluge. Tada da je imala odobren privremeni boravak u RH, a uvjet odobrenja da je bio pokriveno zdravstveno osiguranje zbog čega da je morala ishodovat potvrdu da je trajno osigurana preko HZZO Srbije, a koje da je trebalo pokrivati sve njene eventualne troškove za pružanje zdravstvenih usluga u RH.

3. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je ustrajao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva ističući da je račun za pružene usluge slan na adresu tuženice koju je ista dala prilikom zaprimanja na hitni prijem. Naveo je da je iz dokumentacije koju je predao u spis nesporno da je tuženici usluga pružena dana 8. prosinca 2019., a kako ista nije imala važeće obvezno osiguranje nastala je i tražbina u potraživanom iznosu. U odnosu na navode prigovora da tuženica nije imala saznanja za postojanje računa očitovao se kako je ista u prigovoru potvrdila da je zaprimila opomenu 2023., zbog čega njezini navodi da račun nije primila nisu točni. Naglasio je i kako nije njegova obveza utvrđivati ima li tuženica osiguranje ili nema, a niti je od tuženice zaprimio bilo kakvu dokumentaciju sukladno kojoj bi mogao iskomunicirati sa zdravstvenim osiguranje Republike Srbije i tražiti od njih eventualnu naknadu troškova. Tek po navodima stranke da ima izdan bolesnički list od druge države, u ovom konkretnom primjeru bi se radilo o Srbiji, može se stupiti u kontakt s tom državom i eventualno od nje tražiti refundaciju za tu osobu. Dakle konkretno tuženica nije navela niti skrenula pažnju da bi ostvarila takvo pravo, a na njoj je bio teret dokaza da takvo pravo ima. Dakle, faktura je izdana budući da je s provjerom u HZZO-a RH utvrđeno da tuženica nije imala ugovorena obvezno zdravstveno osiguranje. Poziva se na odredbu članka 19. stavka 3. i 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13 i 137/13, dalje: ZOZO) te na članak 13. stavak 2. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju.

4. Tužitelj je predložio da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev i obveže tuženicu na isplatu glavnice i sporednih davanja kako je to precizirano podneskom od 19. siječnja 2026., dok je tuženica predložila odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

5. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem tuženice, te čitanjem platnog naloga poslovni broj Pl-399/23-3 od 19 siječnja 2024. i rješenja kojim je isti ispravljen poslovni broj Pl-399/23-5 od 22. siječnja 2024., čitanjem prigovora tuženice, izvatka iz poslovnih knjiga, računa tužitelja broj 2019170154 te 20191701546, oba od 8. prosinca 2019., kao i čitanjem preslika nalaza liječnika specijalizanta hitnog pregleda te liječnika otorinolaringologa i plastičnog kirurga glave i vrata izdanih 8. prosinca 2019.

6. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 114,67 eura za pružene zdravstvene usluge.

8. U predmetu je nesporno da je usluga tužitelja tuženici pružena, dok je sporno je li ista bila u obvezi isplatiti tužitelju potraživani iznos.

9. Tuženica je u svom iskazu navela da se 8. prosinca 2019. loše osjećala zbog čega je sa izvanbračnim suprugom otišla na hitni prijem u KBC Rijeku kako bi se utvrdilo što joj je. Te prilike da su joj izmjerili tlak te joj dali dvije tablete i otpustili je. U to vrijeme da je imala od strane RH izdanu dozvolu za privremeni boravak u RH, a što se tiče obveznog zdravstvenog osiguranja pravo na isto da je tada ostvarivala u Srbiji, međutim u RH da se obratila HZZO gdje je ispunila obrazac koji je kasnije nosila u Srbiju i potom isti vratila u HZZO, a kako bih ostvarila pravo da Republika Srbija refundira troškove koji su nastali uslijed pružanja zdravstvenih usluga njoj u RH. Kada sada o tome razmišlja da joj je logično da je ona bila dužna nadoknadit trošak tužitelju, a onda od države Srbije mogla tražiti refundaciju, međutim, tada o tome da nije razmišljala i mislila je da će račun biti plaćen, a posebno zato jer joj račun tužitelja nije stigao na adresu. Prilikom zaprimanja na hitni prijem da je predala iskaznicu o produženom privremenom boravku na godinu dana na kojem je stajala adresa i to adresa Mulandovo 4, Ičići, a koliko se sjeća pred tri godine da se preselila na adresu [adresa].

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga izdan od strane ovdje tužitelja 12. lipnja 2023. utvrđeno je postojanje duga ovdje tuženice u iznosu od 114,67 eura sa danom dospijeća 15. prosinca 2019., koji iznos se temelji na računima broj 20191701545 i 20191701546, a koji se odnose na trošak pružene zdravstvene usluge tuženici 8. prosinca 2019. i to od strane tužitelja, a kako to proizlazi iz nalaza liječnika specijalizanta VR po čijoj preporuci je, po normalizaciji krvnog tlaka, upućena na hitni pregled ORL-oga te liječnika doc.prim.dr.sc. AR koji joj je predmetne zgode propisao antibiotik klavocin.

11. Odredbom članka 7. stavka 1. točkama 1. do 28. ZOZO-a propisano je koje osobe se obvezno osiguravaju sukladno predmetnom Zakonu te stječu status osiguranika. Sukladno iskazu tuženice kao i navodima njezina prigovora ne proizlazi da bi ista, u vrijeme kada joj je usluga tužitelja pružena, a ona joj je nesporno pružena, spadala niti u jednu od navedenih kategorija osoba odnosno da bi bila osiguranik HZZO-a niti po jednoj osnovi, štoviše ista je navela kako je tada bila obvezno zdravstveno osigurana u Srbiji. Povrh navedenog ista nije nikakvom relevantnom dokumentacijom dokazala da bi u utuženom razdoblju, po nekoj drugoj osnovi, bila oslobođena plaćanja usluge koja joj je pružena od strane tužitelja. Štoviše i sama je navela kako joj je, kada, s odmakom o tome razmišlja logično da bi ona bila u obvezi platiti pruženu uslugu od strane tužitelja, a onda bi eventualno imala pravo refundacije od države Srbije (gdje je obvezno osigurana), ali navedeno nije predmet ovog postupka pa ovaj sud nije ulazio u tu problematiku. U odnosu na navode tuženice da nije zaprimila račune po dospijeću valja reći da su računi samo poziv na plaćanje, dok se obveza plaćanja temelji na pruženoj usluzi, neovisno o (ne)izdavanju računa, s time da je nesporna činjenica da je tuženica koristila zdravstvenu uslugu, s time da nije dokazala da je u trenutku pružanja zdravstvene usluge bila obvezno zdravstveno osigurana osoba u RH ili pak oslobođena od plaćanja troškova zdravstvene usluge. Osim toga, ista je priznala da je primila opomenu dakle svakako je bila upoznata sa svojom obvezom prema tužitelju.

12. Visina potraživanja kojeg tužitelj potražuje od tuženice proizlazi iz dostavljenog izvatka iz vjerodostojne isprave, prema kojem izvatku je tužena dužna tužitelju iznos od 114,67 eura. Potraživanje tužitelja također proizlazi i iz dostavljenih računa i to računa br. 20191701545 te računa br. 20191701546 prema kojima tuženica ukupno duguje tužitelju iznos od 863,96 kuna / 114,67 eura[1] .

13. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan slijedom čega je obvezao tuženicu na plaćanje potraživanja tužitelja sa zateznim kamatama tekućim od prvog sljedećeg dana od dospijeća računa do isplate u smislu članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO) te je u tom dijelu održao naprijed citirani platni nalog na snazi te odlučio kao pod točkom I. izreke ove odluke.

14. Kako se ovršni postupak po prigovoru ovršenice, sada tuženice nastavio voditi kao parnični postupak radi se, dakle, o jedinstvenom postupku to o troškovima stranaka treba odlučiti jednom odlukom, dakle, o troškovima ovršnog postupka odlučuje se zajedno s ostalim troškovima nastalim u dijelu parničnog postupka pa i zatezna kamata na dosuđeni dio ovršnog troška može teći tek od presuđenja, a ne od dana donošenje rješenja o ovrsi (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017.) Ovršni troškovi ne mogu biti dio tužbenog zahtjeva odnosno platnog naloga.

15. Tužitelju je stoga valjalo primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a priznati trošak predujma naknade javnog bilježnika u visini od 10,00 eura uz priznanje 25 % PDV na isto, dakle ukupno 12,50 eura, obračunato po članku 5 - 7 Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, zatim je tužitelju valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 6,64 eura, dakle sveukupno priznati trošak iznosi 19,14 eura. Tužitelj neosnovano potražuje da na dosuđeni dio ovršnog troška zatezne kamate teku od dana donošenja platnog naloga (19. siječnja 2024.) jer kamate mogu teći tek od presuđenja, a sve sukladno zaključku VSRH iz lipnja 2017., stoga je na dosuđeni trošak temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a zakonska zatezna kamata priznata od presuđenja do isplate. Slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate na priznati trošak postupka s tijekom od 19. siječnja 2024. kao dana izdavanja platnog naloga pa do 8. veljače 2026., a sukladno naprijed navedenom kao i sa zahtjevom za naknadom daljnjeg parničnog troška kojeg tužitelj nije precizirao, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci, 9. veljače 2026.

Sudac:

Ivana Blažević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA

- tužitelju uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženici