Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29/a

Poslovni broj: Gž R-356/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Borisu Mimice kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sandri Peharec, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula - Ospedale generale di Pola, Pula, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupane po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, radi isplate odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj 40 Pr-84/2022-24 od 15. siječnja 2024., 09. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u u Puli – Pola, poslovni broj 40 Pr-84/2022-24 od 15. siječnja 2024, u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće, isplatiti iznos od 704,98 eura / 5.311,85 kuna1 bruto, sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 24,34 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 70,53 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 14,75 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 27,58 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 1,34 eura od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 8,56 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 2,07 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,34 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1,78 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1,87 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 1,95 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 1,70 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 1,95 eura od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 0,25 eura od 16. prosinca 2018. do isplate

- na iznos od 127,92 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 33,93 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 95,94 eura od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 102,25 eura od 16. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 39,90 eura od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 114,74 eura od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 31,29 eura od 16. travnja 2020. do isplate

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Općoj bolnici Pula – Ospedale generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici JR, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.078,06 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, žali se tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 135/23 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Nije ni ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upire tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od 01. travnja 2017., do 31. ožujka 2020. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbi članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/2013.) i članka 55. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/2018.), i koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

8.1. Nadalje je predmet spora i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u čl. 57. i 58. KU/18. 5. Dodatka I. KU/2013. („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od osnovne plaće od 12%, od 1. listopada 2015. te od 1. rujna 2019. od 16%, a koja je odredba sadržajno ista kao i odredba članka 58. KU/2018.

8.2. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018.

9. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja imaju primijeniti odredbe članka 36., 57. i 59.a KU/2013. i Dodatka I. te odredbe članka., 55. i 58. KU/2018., kao i odredba članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23 dalje:ZR)

10. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljao poslove na radnom mjesta doktora medicine,

- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju kada je radio prekovremeno,

- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u utuženom razdoblju za odrađene prekovremen sate,

- da je posljedično tome tuženik, tužitelju isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad u umanjenom iznosu,

- da je tuženik, tužitelju navedene dodatke isplatio samo za sate određene unutar redovnog radnog vremena, a ne i za prekovremeni rad,

- da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio prema nalazu i mišljenju vještaka za financije, stalnom sudskom vještaku Bojani Galinac dipl. oec. iz Pule.,

- da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i prekida rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja sukladno obračunu vještak financijske struke iznosi 704,98 eura.

11. Na temelju članka 90. stavak 1. ZR-a, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Na temelju članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom pak čl. 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st. 5 istog članka da ako ovim ili drugim zakonom , drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

12. Naime, KU/13 je bio u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš člankom 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022.

13. Za napomenuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Odredbom čl. 47. st. 1. KU (čl.45 KU18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

14. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU (čl.49.st.1. KU18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

14.1. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU (čl.55.st.1. KU18) na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (do 2018.g. 16%, a od 2018.g. za 25%).

14.2. Prema odredbi čl. 59. Kolektivnog ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, odnosno od 01.10.215.g. 12%. (Dodatak I KU od 01. listopada 2015.g.)

14.3. Odredbom čl. 60. st. 2. KU propisano je da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni dan. Prema odredbi čl. 54.st.2. TKU, odnosno čl. 53.st2. TKU/17 osnovna plaća se uvećava se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

15. Dakle, struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 45. KU/18. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

16. Predmetni kolektivni ugovori ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatcima za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12% i dodatka temeljem posebnih uvjeta rada od 16% za liječnike specijaliste.

17. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada, ujedno uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika.

18. Stoga tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad.

19. Zaključno, tuženiku valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela broj: SU-IV-56/19-18, koja je održana 9. prosinca 2019., zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“.

20. Osim toga pravo na isplatu dodataka na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) koji je jasno definirao prava zdravstvenih radnika i namjeru ugovornih strana te u članku 2. odredio da se navedeni dodatci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

21. Sukladno naprijed izloženom pravilno je sud prvog stupnja smatrao kako tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate jer postoje otežani uvjeti rada, i u redovnom i u prekovremenom radu. Isto se temelji na odredbi čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19, kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19 navodi se i radno mjesto tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da ga je tuženik obračunao tužitelju za redovne sate rada u utuženom periodu, a što proizlazi iz obračunskih lista plaća tužitelja kao i iz nalaza i mišljenja vještaka.

22. Isto se odnosi i na uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 57. KU/18, kao i čl. 23. Dodatka II KU/19 propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12%, odnosno 16% od osnovne plaće, koji dodatak se obračunava za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

23. Sukladno utvrđenju prava na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora, tuženik nije ispravno obračunao prosjek plaće koji predstavlja osnovu za izračun naknade za godišnji odmor, a na temelju naprijed navedenih odredbi Kolektivnih ugovora koji su važili u utuženom razdoblju. Osim odredbi KU i Zakon o radu u članku 81. određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad). Vještak je sukladno rješenju suda utvrdio prosjek mjesečne plaće u tri mjeseca koja su prethodila tužiteljičinom korištenju godišnjeg odmora, a prema plaći koja je trebala biti isplaćena tužiteljici.

24. Slijedom naprijed izloženog, kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalba tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

25. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a koju žalitelj posebno ne pobija, a u toj odluci na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 09. veljače 2026

Sudac

Boris Mimica