Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-930/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d u Zagrebu, protiv tuženice-protutužiteljice IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, radi poništaja ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja- protutuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1300/2019- 41 od 6. travnja 2023., u sjednici vijeća 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1300/2019-41 od 6. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika (dalje: tužitelj) kojim je tražio da se poništi ugovor o osiguranju života sklopljen po polici životnog osiguranja Allianz Prospekt višekratni broj 1710- 000006953 zaključen između tužitelja i ZH s početkom osiguranja od 1. studenog 2018. sklopljenog temeljem ponude osiguranja života tužitelja, a u kojem je tuženica-protutužiteljica (dalje: tuženica) navedena kao korisnica osiguranja za slučaj smrti.

2. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

3. Točkom II. izreke prihvaćen je kao osnovan protutužbeni zahtjev tuženice i naloženo tužitelju isplatiti tuženici iznos od 6.300,00 eur s zateznom kamatom od 27. ožujka 2019. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude.

4. Točkom III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.463,18 eur s zateznom kamatom.

5. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćenjem tužbenog, a odbijanjem protutužbenog zahtjeva ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje ugovora o osiguranju života sklopljenog između tužitelja i supruga tuženice, ZH, dana 1. studenog 2018. kojim je tuženica navedena kao korisnik osiguranja za slučaj smrti, te protutužbeni zahtjev tuženice za isplatu osigurane svote u iznosu od 6.300,00 eur.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

- da je između tužitelja i prednika tuženice, pokojnog ZH **.**.2018. sklopljen ugovor o životnom osiguranju s početkom osiguranja od 1. studenog 2018; da je u istom ugovoru, kao korisnica osiguranja, za slučaj smrti navedena tuženica,

- da je ZH umro **.**.2019.,

- da je tuženica 12. ožujka 2019. dostavila tužitelju prijavu smrtnog slučaja u kojoj je navela da je njezin suprug preminuo nakon što se "srušio prilikom kuglanja pred kraj utakmice", te nadalje da je on bio dijabetičar, da je imao problema sa srcem pri čemu je tuženica uz prijavu dostavila nalaz Opće bolnice Bjelovar od 8. veljače 2017. u kojem su navedeni laboratorijski nalazi ZH, uz preporuku liječnika za uzimanje odgovarajuće terapije (list 8.), te nadalje nalaz Opće bolnice dr. Tomislav Bardek od 23. srpnja 2013. (list 9.) u kojoj ustanovi je ZH bio hospitaliziran radi operacije koljena uz utvrđenu dijagnozu da boluje od dijabetesa tipa II s time da su na poleđini toga nalaza navedeni anamnestički podaci koje je uzeo liječnik te preporuke liječnika iz kojih proizlazi da se kod pacijenta nalazi visok KV rizik uz preporuku strogog pridržavanja pravila dijabetičke dijete, preporuku za zamjenu postojeće antihipertenzivne terapije drugom, te potrebi uvođenja nove terapije, uz naznaku nužne kontrole dijabetologa,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Mije Bergovca, specijaliste interne medicine i subspecijalistu kardiologije u bitnom proizlazi je pokojni ZH u trenutku potpisivanju ugovora o osiguranju života bolovao od nekoliko bolesti zbog kojih je bio pregledavan i kontroliran kod liječnika obiteljske medicine, specijalista internista, dijabetologa i kardiologa, da je bolovao od šećerne bolesti tipa II, od arterijske hipertenzije (povišenog krvnog tlaka) od kojeg je bolovao posljednjih 12 godina, ishemijske bolesti srca i visokog kardiovaskularnog rizika što da je utvrđeno još za vrijeme kardiološkog pregleda u svibnju 2017. te mu je radi navedenog preporučena detaljna kardiološka obrada, a koja bolest je najčešći uzrok smrti, te bislipidemije, poremećaja metabolizma masti u organizmu zbog čega je također propisana terapija, a koja bolest utječe na nastanak i progresiju kardiovaskularnih bolesti pri čemu je vještak u mišljenju zaključio da je ZH prilikom davanja izjave o zdravstvenom stanju, prilikom potpisivanja predmetnog ugovora upisao netočne podatke o stanju svoga zdravlja, te je sud na temelju ovih činjenica zaključio da je ZH naveo neistinite podatke o stanju svog zdravlja, te zaključio da bi u konkretnom slučaju na strani tužitelja bile ispunjene pretpostavke zahtijevati poništaj predmetnog ugovora u smislu odredbe čl. 932. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

10. Prema stanju u spisu, a i s obzirom na žalbene navode tužitelja, u ovom žalbenom postupku nije sporno da je ZH, sklapajući predmetni ugovor dao neistinite podatke o svom zdravstvenom stanju već je, prvenstveno sporno je li tužitelj pravovremeno podnio predmetnu tužbu za poništaj ugovora u smislu odredbe čl. 932. st. 3. ZOO, s obzirom da tuženica ističe da je nastupila prekluzija prava na strani tužitelja zahtijevati poništaj ugovora.

11. U odnosu na ovo sporno pitanje prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza u bitnom utvrdio i zaključio:

- da tužitelj, nakon zaprimanja prijave tuženice 12. ožujka 2019., sve do 9. kolovoza 2019., radi obrade predmetne štete nije poduzimao nikakve radnje,

- da je tužitelj 9. kolovoza 2019. tuženici odaslao elektroničku poruku iz koje nije vidljivo što točno od dokumentacije traži, niti što je tuženica dostavila tužitelju od dokumentacije, te da tužitelj u istoj poruci navodi pravno tumačenje povodom zahtjeva za dostavu dokumentacije,

- da se tužitelj 9. rujna 2019. obratio tuženici dopisom kojim ju je obavijestio kako se namjerava koristiti pravom poništaja ugovora o osiguranju zbog saznanja za netočnost prijave,

- da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 11. listopada 2019.

12. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj primitkom prijave smrti s medicinskom dokumentacijom koju je učinila tuženica bio upoznat da podaci ZH navedeni u izjavi o njegovom zdravstvenom stanju nisu točni obzirom da je iz dostavljene dokumentacije bilo razvidno da je ZH bio dijabetičar, da je imao problema sa srcem i visok krvni tlak.

13. Cijeneći da odredba čl. 932. st. 3. ZOO propisuje da osigurateljevo pravo zahtijevati poništaj ugovora o osiguranju prestaje ako on u roku od tri mjeseca od dana saznanja za netočnost prijave ili za prešućivanje ne izjavi ugovaratelju osiguranja da se namjerava koristiti tim pravom, prvostupanjski sud je zaključio da je nastupila prekluzija prava za poništaj ugovora u smislu citiranih zakonskih odredbi pa je zbog tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

14. Tužitelj u žalbi osporava pravilnost i osnovanost naprijed navedenih zaključaka prvostupanjskog suda te navodi da citirana zakonska odredba ne nameće obvezu tužitelju, kao osiguratelju da u roku od tri mjeseca podnese tužbu već jedino da izjavi korisniku osiguranja da će se koristiti pravom na poništaj ugovora. Tužitelj navodi da je po zaprimanju prijave tuženice, 12. ožujka 2019. od iste zatražio da mu dostavi daljnju medicinsku dokumentaciju koju da mu je tuženica dostavila mailom od 9. kolovoza 2019., pri čemu navodi da je razlog traženja dodatne dokumentacije bio taj što iz dokumentacije koja je dostavljena uz prijavu nije mogao utvrditi je li suprug tuženice prilikom sklapanja police osiguranja dao sve/točne podatke o svom zdravstvenom stanju. Ukazuje da nakon što je 9. kolovoza 2019. zaprimio svu medicinsku dokumentaciju, da je 9. rujna 2019. dopisom izvijestio tuženicu da raskida ugovor o osiguranju slijedom čega da nije nastupila prekluzija prava na podnošenje predmetne tužbe.

15. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je nastupila prekluzija prava tužitelja tražiti poništaj predmetnoj ugovora u smislu odredbe čl. 932. st. 3. ZOO.

16. Prije svega, odgovarajući na žalbene navode tužitelja treba reći da tužitelj u spis predmeta nije dostavio svoj štetovni spis, što je prema shvaćanju ovog suda u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a bila obveza tužitelja.

17. Iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženica 12. ožujka 2019. tužitelju dostavila prijavu o smrti njezinog supruga, te citiranu medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu na listovima 8. -9. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj radi obrade i likvidacije predmetne štete sve do 9. kolovoza 2019. nije poduzimao bilo kakve radnje, radi se o razdoblju od gotovo pet mjeseci, te je tužitelj tek 9. kolovoza 2019. tuženoj uputio elektroničku poruku (list 30.), koju je odaslala tužiteljeva djelatnica SH, a u kojoj doslovno piše: "Poštovana, još jednom izražavam iskrenu sućut povodom smrti g. ZH. Nastavno na telefonski razgovor dostavljam pravno tumačenje o pravu pristupa medicinskoj dokumentaciji s poštovanjem SH". Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da iz ove elektroničke poruke upućene tuženoj nije razvidno koju to dokumentaciju tužitelj traži da mu se dostavi i je li tuženica tužitelju dostavila bilo što od tražene dokumentacije.

18. Slijedeća radnja koju je poduzeo tužitelj jest dopis od 9. rujna 2019. kojim je tužitelj obavijestio tuženicu kako se namjerava koristiti svojim pravom poništaja ugovora o osiguranju zbog saznanja za netočnost prijave.

19. Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, nakon zaprimanja od strane tuženice prijave smrti s medicinskom dokumentacijom, dana 12. ožujka 2019., a s obzirom na sadržaj medicinske dokumentacije koja je dostavljena, a iz koje jasno i nedvojbeno slijedi da je ZH od ranije bio dijabetičar, da uzima lijekove za liječenje dijabetesa tipa II, a što jasno proizlazi iz nalaza Opće bolnice Bjelovar od 8. veljače 2017., te nadalje da iz nalaza Opće bolnice Koprivnica od 23. srpnja 2013. također slijedi da ZH boluje od dijabetesa tipa II, da iz ispisane anamneze, statusa pacijenta, učinjenih pretraga uz jasno navedene dijagnoze o postojanju hipertenzije, dislipidemije, dijabetesa tipa II, te navedenih zaključaka i preporuka pacijentu jasno proizlazi da je tužitelj objektivno na temelju ove medicinske dokumentacije morao i trebao zaključiti da je ZH prilikom zaključenja predmetnog ugovora dao neistinite podatke o svom zdravstvenom stanju, te je tužitelj o tome u daljnjem roku od tri mjeseca, kao i o tome da se namjerava koristiti svojim pravom tražiti poništaj ugovora trebao obavijestiti tuženicu, dakle, najranije do polovine lipnja 2019. Ovo se u konkretnom slučaju nije dogodilo, već je tužitelj, tek 9. kolovoza 2019. navedenim emailom kontaktirao tuženicu, pri čemu iz sadržaja samog emaila uopće nije razvidno da je tužitelj tražio dostavu bilo kakve i koje to medicinske dokumentacije od tuženice, niti da je tuženica to učinila, nakon čega je, tužitelj dopisom od 9. rujna 2019. obavijestio tuženicu da se namjerava koristiti svojim pravom tražiti poništaj predmetnog ugovora, a tužbu je podnio 9. listopada 2019. preporučenom pošiljkom preko pošte.

20. Odgovarajući na žalbene navode tužitelju treba reći da je tužitelj profesionalac, pa tužiteljevi navodi u žalbi da subjektivno na temelju dostavljene medicinske dokumentacije uz prijavu smrtnog slučaja nije mogao utvrditi je li prednik tuženice prilikom sklapanja police osiguranja dao sve/točne podatke o svom zdravstvenom stanju, nisu pravno odlučni. Tužitelj, radi ocjene ovih okolnosti, ima na raspolaganju svoje stručne službe, liječnike, koji su objektivno na temelju dostavljene medicinske dokumentacije uz prijavu smrti mogli zaključiti da je ZH prilikom sklapanja ugovora u izjavi dao neistinite podatke o svom zdravstvenom stanju. Tužitelj to nije učinio, te očito svjestan da je propustio rok od tri mjeseca, tek je, dopisom u obliku emaila od 9. kolovoza 2019. se po prvi puta obratio tuženici, a iz kojeg dopisa opet nije razvidno što to od tuženice traži.

21. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je nastupila prekluzija prava tražiti poništaj predmetnog ugovora u okviru citirane odredbe čl. 932. st. 3. ZOO slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.

22. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je predmetni ugovor ništetan (ništav), da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti pri čemu se tužitelj poziva na odredbu čl. 922. st. 3. ZOO, treba reći da iz stanja u spisu proizlazi da tužitelj konkretno i određeno u tužbi, kao ni kasnijim podnescima nije izričito naveo razloge ništetnosti, a niti je prema stanju spisa ikada podnio zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora.

23. Budući da je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio je protutužbeni zahtjev kojim je tužitelju naložio isplatu utuženog iznosa od 6.300,00 eur, koji sukladno ugovoru predstavlja osiguranu svotu za slučaj smrti i pripada tuženici

24. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

25. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci,  9. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner