Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-922/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćni UĆ, brat tuženice, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4948/2021- 17 od 22. kolovoza 2022., 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4948/2021-17 od 22. kolovoza 2022. u pobijanom dijelu (točke II. i III. izreke).

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4948/2021-

17 od 22. kolovoza 2022.odlučeno je:

¨I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1883/2021 od 29. srpnja 2021., u dijelu kojim je tuženici ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo tužitelju [obrt] ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.536,38 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: - na iznos od 615,05 kuna od 16. rujna 2020. do isplate, - na iznos od 664,87 kuna od 16. listopada 2020. do isplate, - na iznos od 256,46 kuna od 14. studenog 2020. do isplate, po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1883/2021 od 29. srpnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 560,48 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 7,38 kuna od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 553,10 kuna od 14. studenog 2020. do isplate

te se tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 851,76 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. ¨.

2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za isplatu iznosa od 1.370,00 kuna (točka II. izreke) te s tim u vezi odluku o naknadi troškova postupka (točka III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP- a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je plaćanje telekomunikacijskih usluga tužitelja te naknade za prijevremeni raskid ugovora.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da je između stranaka 2. kolovoza 2019. zasnovan pretplatnički odnos,

- da je tužitelj raskinuo pretplatnički odnos 14. listopada 2020. jer tuženica nije podmirila dospjela dugovanja,

- da je tuženica koristila usluge tužitelja navedene u predmetnim računima tužitelja

(kolovoz, rujan i listopada 2020.),

- da tuženica nije prigovorila visini računa za pružene usluge niti je dokazala da je platila iste,

- da je tužitelj u računu za listopad 2020. zaračunao i naknadu štete zbog prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 548,88 kuna, a kao ekvivalent preostale obveze tuženice do isteka ugovora,

- da je nepoštena odredba ugovora kojom tužitelj u slučaju raskida ugovora ima pravo naplatiti od tuženice naknadu neovisno o stvarnoj pruženoj usluzi,

- da tužitelj nije obrazložio niti dokazao osnovu i visinu štete,

- da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu uglavničenih zateznih kamata u iznosu od 11,60 kuna jer nije odredio na koju tražbinu (glavnicu) su iste obračunate.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica dužna platiti iznos od 1.536,38 kuna na ime pruženih usluga, dok tužitelj nema pravo na isplatu iznosa od 560,48 kuna (naknade štete i uglavničenih zakonskih zateznih kamata).

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP-a), a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

8. Obzirom se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, ovaj sud sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a nije ovlašten preispitivati prethodna navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda već isključivo je li o zahtjevima tužitelja odlučeno pravilnom primjenom materijalnog prava.

9.1. Odredbom mjerodavnog članka 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14., 72/17., 76/22. , dalje u tekstu: ZEK) bilo je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona (neprimjenjiv u konkretnom slučaju), a iz Općih uvjeta tužitelja (koji su sastavni dio predmetnog ugovora stranaka) proizlazi da iste sadrže u bitnom istovjetnu odredbu o pravima tužitelja u slučaju raskida ugovora zbog krivnje pretplatnika.

9.2. Iako je pravo tužitelja/obveza tuženice na plaćanje mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknade u visini popusta na proizvode i usluge koje je tuženica ostvarila ako je plaćanje te naknade povoljnije za nju proizlazilo iz samog zakona, navedeno ne pretpostavlja isključenje primjene odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014., 110/2015. i 14/2019.; dalje: ZZP) i 55. ZZP-a na konkretni ugovorni odnos, a kako to proizlazi i iz zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016., broj Su-IV-409/16, kojim je izraženo shvaćanje da u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom navedenih odredbi ZZP-a.

10. Naime, odredba čl. 41. st. 5. ZEK-a nije prisilne prirode pa da bi ocjena nepoštenosti ugovorne odredbe bila isključena temeljem čl. 49. st. 5. ZZP-a, čime je za valjanost iste u konkretnom ugovoru, pored nedvojbene činjenice da je istu unaprijed formulirao tužitelj, nužno utvrditi je li se o istoj pojedinačno pregovaralo, je li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je li uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tuženice).

11. Ocjena je ovog suda da je za ocjenu nepoštenosti, ali i za primjenu odredbe čl. 14. Općih uvjeta tužitelja - osnove potraživanja tužitelja, tužitelj imao obvezu dokazati da bi tuženica zasnivanjem predmetnog ugovornog odnosa ostvarila popust na proizvode i usluge, kao i visinu istog, pa da bi se moglo ocijeniti je li u konkretnim okolnostima zbog čl. 14. Općih uvjeta došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tuženice) i je li tužitelj ima pravo potraživati naknadu u vrijednosti ostvarenog popusta na uslugu/proizvod. Tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije obrazložio navedenu okolnost niti po osnovi niti po visini u smislu konkretne usluge/proizvoda za koji je ostvaren popust, redovne i ostvarene cijene takve usluge i proizvoda pa da bi se navedeno moglo cijeniti sukladno čl. 14. Općih uvjeta tužitelja.

12. Obzirom tužitelj nije dokazao konkretni popust koji je tužiteljica ostvarila uslijed pretplatničkog odnosa, a niti da bi mu raskidom ugovora nastala konkretna šteta, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za plaćanje tzv. naknade za prijevremeni raskid u iznosu od 548,88 kuna (439,10 uvećano za PDV u iznosu od 109,78 kuna), dok potraživanje opisano u računima kao ¨kamata za plaćanje 0000768104082020/0000752631062020/00007555700072020¨ u iznosu od ukupno 11,60 kuna, tužitelj uopće nije obrazložio niti dokazao u smislu osnove na koju je ta kamata obračunata i za koje razdoblje pa da bi imao pravo na istu u smislu čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) i čl. 31. st. 2. ZOO-a.

13. Obzirom na ukupni djelomični uspjeh tužitelja u sporu, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, dok je točkom II. izreke temeljem čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka obzirom isti nije uspio sa žalbom.

Dubrovnik, 9. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Bušković