Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-42/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari I. ovrhovoditeljice – predlagateljice osiguranja JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ovrhovoditelja - predlagatelja osiguranja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7 i III. ovrhovoditeljice - predlagateljice osiguranja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Galetović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Galetović i Galetović u Zagrebu, Palmotićeva 3, protiv ovršenice - protivnice osiguranja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, Hruševečka ulica 3, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući povodom žalbe ovršenice – protivnice osiguranja izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. listopada 2025. poslovni broj: Ovr-4345/2017-161, 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice – protivnice osiguranja i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-4345/2017-161 od 7. listopada 2025. u pobijanoj točki IV. izreke.

II. Odbija se ovrhovoditeljica – predlagateljica osiguranja LŽ sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

III. U nepobijanim točkama I., II. i III. izreke rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-4345/2017-161 od 7. listopada 2025. ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-448/2005 od 3. listopada 2005. i ukinute su provedene radnje. Pod točkom II. izreke obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2349/2007 od 19. listopada 2007. i ukinute su provedene radnje. Pod točkom III. izreke obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-4784/2016 od 9. lipnja 2016. i ukinute su provedene radnje.

1.1. Pod točkom IV. a) izreke je na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-1171/2003 od 21. listopada 2004., radi naplate tražbine I. ovrhovoditeljice - predlagateljice osiguranja i II. ovrhovoditelja - predlagatelja osiguranja i to iznosa 35.960,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2000. do isplate te parničnog troška u iznosu 8.695,60 kn, zatim b) na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-7704/2004 od 2. listopada 2006., radi naplate tražbine III. ovrhovoditeljice - predlagateljice osiguranja i to iznosa 29.983,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kao i troška parničnog postupka u iznosu od 6.867,00 kn te c) na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Zagrebu posl. broj P-14704/2010 od 28. ožujka 2011., radi naplate tražbine III. ovrhovoditeljice - predlagateljice osiguranja i to iznosa 15.475,52 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose i od dana dospijeća pobliže naznačenih u toj točki izreke, određeno osiguranje zasnivanjem založnog prava uknjižbom založnog prava u korist I. ovrhovoditeljice - predlagateljice osiguranja, II. ovrhovoditelja - predlagatelja osiguranja i III. ovrhovoditeljice - predlagateljice osiguranja na nekretnini u vlasništvu ovršenice - protivnice osiguranja broj ZK uloška: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj zemljišta (kat. čestice) 1337/19, obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište 49 čhv, Rbr. 1. Suvlasnički dio: 1/2 i Rbr. 2. Suvlasnički dio: 1/2. Nadalje je određeno da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi označiti ovršivost tražbine radi osiguranja kojega je uknjižba određena, zatim da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla te je naložena Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda provedba tog rješenja u zemljišnim knjigama (čl. 97 st. 6. Ovršnog zakona).

2. Prvostupanjsko rješenje pod točkom IV. izreke pobija ovršenica – protivnica osiguranja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povreda odredaba ovršnog postupka i neutvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje u točki IV. izreke u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu III. ovrhovoditeljica – predlagateljica osiguranja LŽ navode žalbe cijeni neosnovanim i u suprotnosti sa zakonskim propisima te tvrdi da su posljedica pogrešnog tumačenja odredaba o zastari. Smatra da ovršenica – protivnica osiguranja zloupotrebljava procesna prava pokušavajući i nadalje odugovlačiti s postupkom. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troška ovog odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjima o ovrsi pobliže opisanim u točkama I. – III. izreke određena ovrha na nekretninama ovršenice radi namirenja novčanih tražbina ovrhovoditelja, da se nekretnine nisu uspjele prodati ni na drugoj usmenoj dražbi održanoj 7. srpnja 2021. na kojoj dražbi su svi ovrhovoditelji predložili da se u njihovu korist na nekretninama ovršenice osnuje založno pravo radi osiguranja tražbina koje su predmetom ovrha. Budući je ovrha na nekretninama ostala bez uspjeha, na temelju članka 97. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje u tekstu: OZ) obustavlja ovrhu na nekretnini ovršenice te na temelju ovršnih isprava kojima je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja, primjenom članka 97. stavka 6., članka 253. i članka 257. – 260. OZ određuje predloženo osiguranje založnim pravom na nekretnini ovršenice.

6. U žalbi ovršenica – protivnica osiguranja uvodno ističe bitnu povredu odredaba ovršnog postupka no sadržajem žalbe ne konkretizira koju postupovnu odredbu bi to prvostupanjski sud pogrešno primijenio odnosno propustio primijeniti pa je pobijano rješenje ispitano na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH i 123/08 – ispravak koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 52. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 84/08 i 123/08 - ispravak, članka 53. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 57/11, članka 102. stavka 1. uz izuzetke iz stavka 1., 2. i 3. tog članka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku objavljen u "Narodnim novinama" broj: 25/13, članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) koji se u ovršnim postupcima i postupcima osiguranje primjenjuje na temelju članka 19. stavak 1. OZ te je utvrđeno da donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog/ovršnog postupka, odnosno postupka osiguranja na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji žalbeni razlog ovršenica – protivnica osiguranja nalazi u činjenici da prvostupanjski sud osiguranje novčanih tražbina ovrhovoditelja – predlagatelja osiguranja temelji na ovršnim ispravama koje su postale ovršne prije 10 godina pozivajući se na članak 233. Zakona o obveznim odnosima prema kojem tražbine iz pravomoćnih sudskih odluka zastarijevaju u roku od 10 godina ako u tom razdoblju nije zatražena prisilna naplata i ako je ovršni postupak ostao bez uspjeha i nije nastavljan, a da su u konkretnom slučaju ovrhe obustavljene kao neuspješne te da vjerovnici više od 10 godina nisu naplatili niti obnovili ovrhu pa da su njihove tražbine zastarjele zbog čega se ne može po njima odrediti novo osiguranje.

8. Ovršenica – protivnica osiguranja u žalbi smatra da je sud prvog stupnja bio dužan prije donošenja odluke o osiguranju ispitati postojanje i naplativost, a osobito pitanje zastare što nije učinio pa je pogrešno primijenio materijalno pravo jer budući je tražbina zastarjela nema pravno osnove za zasnivanje novog založnog prava. Zbog toga nadalje smatra da je došlo do povrede njezinog prava na zaštitu vlasništva iz članka 48. Ustava RH i članka 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima jer se na njezinu nekretninu upisuje teret po osnovi nepostojeće (zastarjele) tražbine, pa je time sud povrijedio i načelo razmjernosti između prava vjerovnika i prava dužnika te tvrdi da takvo osiguranje ne služi stvarnom cilju naplate nego predstavlja neprimjeren teret i ograničenje prava vlasništva ovršenice. Osim toga smatra da budući je ovrha bila neuspješna, a tražbina zastarjela ovrhovoditelji više nemaju pravni interes za osiguranje jer osiguranje zastarjele tražbine ne može poslužiti nikakvom svrhovitom cilju. Mišljenja je da stoga što nije dao obrazloženje o postojanju i visini tražbine niti razloge zašto smatra da tražbine nisu zastarjele sud prvog stupnja povrijedio njezino ustavno pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na djelotvorni pravni lijek. Pobijajući određeni prvenstveni red zasnovanog založnog prava od dana zabilježbe ovrhe, ovršenica – protivnica osiguranja ističe da je ovrha obustavljena na koji način prestaje zabilježba ovrhe pa da se ne može naknadno koristiti taj datum za određivanje prednosti založnog prava te da je na taj način ovrhovoditeljima neosnovano dana povoljnija pozicija od one koju im zakon dopušta.

9. Člankom 97. stavkom 6. OZ propisano je da ovrhovoditelj može najkasnije na drugom ročištu za dražbu predložiti da se, ako se nekretnina ne proda ni na tom ročištu, u njegovu korist zasnuje založno pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena (članak 257. do 260.) te da se prednosni red takvoga založnog prava ovrhovoditelja računa od dana stjecanja prava na namirenje (članak 79. stavak 2., članak 107. stavak 3.).

10. Nije sporno da se nekretnina ovršenice – protivnice osiguranja nije prodala na drugoj dražbi te da su svi ovrhovoditelji na ročištu za drugu dražbu predložili da se u njihovu korist zasnuje založno pravo na nekretnini ovršenice radi osiguranja tražbine po ovršnim ispravama na temelju kojih je određena naplata pravomoćnim rješenjima o ovrsi, a to su upravo u odnosu na ovrhovoditelje – predlagatelje osiguranja JŽ i CŽ presuda Općinskog suda u Zagrebu posl.br. P-1171/2003 od 21. listopada 2004. i presuda Općinskog suda u Zagrebu posl.br. P-7704/2004 od 2. listopada 2006., a u odnosu na ovrhovoditeljicu – protivnicu osiguranja LŽ presuda Općinskog suda u Zagrebu posl.br. P-14704/2010 od 28. ožujka 2011. Člankom 258. OZ propisano je da predlagatelj osiguranja na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

11. Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 97. stavak 6. OZ usvajanjem prijedloga ovrhovoditelja – predlagatelja osiguranja prvostupanjski sud u svemu je postupio u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom koja daje mogućnost ovrhovoditeljima da za slučaj neuspjeha druge javne dražbe predlože osiguranje njihove ovršne tražbine zasnivanjem založnog prava na neprodanoj nekretnini ovršenice.

12. Budući se ovršni postupak vodio sve do obustave koja je obustava utvrđena pobijanim rješenjem, a da je podnošenjem prijedloga za ovrhu sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) prekinuta zastara te da prema članku 245. stavku 1. istog Zakona nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, to su promašeni i protivni naprijed citiranim odredbama ZOO žalbeni navodi o nastupu zastare ovršne tražbine, ali i o potrebi da u pravilnoj primjeni članka 97. stavka 6. OZ prvostupanjski sud prethodno utvrđuje da li je ovršna tražbina temeljena na pravomoćnim sudskim presudama zastarjela, kao i da sud prilikom donošenja odluke o prijedlogu ovrhovoditelja-predlagatelja osiguranja utvrđuje vrijednost nekretnina jer to za uknjižbu založnog prava nije potrebno.

13. Odredbe članka 97. stavka 6. OZ kao i odredbe članka 257. do 260. OZ kojim je uređeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini te odredbe članka 79. stavka 2. OZ kojim su propisane posljedice zabilježbe ovrhe kao i odredbe članka 107. stavak 3. OZ kojim je propisan redoslijed namirenja, a na koje sve odredbe se poziva članak 97. stavak 6. OZ i koje odredbe je primijenio prvostupanjski sud određivanjem osiguranja novčanih tražbina ovrhovoditelja uknjižbom založnog prava na nekretnini ovršenice-protivnice osiguranja pobijanom točkom IV. izreke, dovoljno su jasne i određene te stoga ovršenici-protivnici osiguranja nije povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku, a niti pravo na učinkoviti pravni lijek. Zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenice-protivnice osiguranja koja u postupku ovrhe nije prodana radi namirenja tražbina ovrhovoditelja utvrđenih pravomoćnim presudama na temelju zakonske odredbe nije povrijeđeno pravo ovršenice na mirno uživanje vlasništva niti se u odnosu na pravo ovrhovoditelja da namire svoje tražbine to ne može smatrati nerazmjernim teretom za ovršenicu-protivnicu osiguranja.

14. Obzirom na su iz naprijed navedenih razloga žalbeni razlozi ocijenjeni neosnovanim, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu ovršenice- protivnice osiguranja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

15. O zahtjevu III. ovrhovoditeljice-protivnice osiguranja za naknadu troškova odgovora na žalbu odlučeno je odgovarajućom primjenom članka 155. ZPP u vezi članka 19. stavka 1. OZ kao nepotrebnom za ishod žalbenog postupka.

16. Nepobijane točke I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja nisu bile predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

U Varaždinu, 9. veljače 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec