REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-693/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 18. travnja 2024., poslovni broj: Pn-463/2020-34., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb se odbija kao neosnovan, a žalba tužitelja NE djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 18. travnja 2024., poslovni broj: Pn-463/2020-34:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke

b) preinačava se pod točkom II. i III. izreke i sudi tako da se nalaže tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju NE isplati uz iznos iz točke I. izreke i daljnji iznos od 531,03 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 712,26 eura, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom odbijajućem dijelu pod točkom II. potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju NE nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana.

III. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. Zagreb odbija se sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.327,23 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju popravi nanesenu štetu na način da istom isplati iznos od 1.327,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 27. lipnja 2020. kao dana nastanka štete pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.", kao i u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.327,23 eura za razdoblje od 27. lipnja 2020. do 11. kolovoza 2020. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu su pravovremeno uložili tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1.–3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07–Odluka USRH, 84/08, 96/08– Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP).

3.1. Tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o tužbenim zahtjevima. Naime, sud je u presudi odlučio o tri tužbena zahtjeva, iako su u tužbi bila postavljena samo dva – zahtjev za naknadu materijalne štete i zahtjev za troškove postupka. Sud je trebao djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev i u ostalom dijelu ga odbiti, u skladu s člankom 4. ZPP-a, a ne razdvajati ga na tri tužbena zahtjeva koja nisu bila postavljena. Takvim postupkom došlo je do povrede prava tužitelja na odlučivanje o tužbenom zahtjevu temeljem usmene, neposredne i javne rasprave.

3.2.Tužitelj nadalje ističe da presuda sadrži bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Izreka presude je nerazumljiva i proturječna, a razlozi presude su nejasni ili uopće nisu navedeni. Postoji proturječnost između navoda u razlozima presude i sadržaja isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Zbog toga se presuda ne može ispravno ispitati.

3.3. Tužitelj osporava i odluku prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti 50% : 50%. Vještak je u svom nalazu naveo da se vozilo moglo zaustaviti na prometnom otoku i zatim krenuti ulijevo, što nije racionalno s aspekta ponašanja prosječnog vozača. Tužitelj navodi da je motocikl bio u fazi obilaženja prije nego je vozilo započelo skretanje, te da je vozačica svojim postupkom oduzela prednost prolaska motociklu. Stoga tužitelj tvrdi da nije pridonio nastanku štete i da prvostupanjska odluka o odgovornosti nije utemeljena.

3.4. Također, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu štete, jer je presuda u tom pogledu u suprotnosti s provedenim dokazima.

3.5. Tužitelj nadalje ističe da je sud pogrešno primijenio odredbe o zakonskoj zateznoj kamati. Prema članku 1086. Zakona o obveznim odnosima, zakonska zatezna kamata teče od trenutka nastanka štete, odnosno od datuma prometne nesreće. U konkretnom slučaju nije primjenjiv članak 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

3.5. S obzirom na sve navedeno, tužitelj predlaže da se žalba prihvati, te da se prvostupanjska presuda preinači u skladu s navodima žalbe. Nadalje, tužitelj traži da mu se dosudi trošak sastava žalbe u iznosu od 500,00 eura.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, kao i odluku o troškovima parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio suodgovornost tužitelja i osiguranice tuženika u omjeru 50 : 50. Prema stajalištu tuženika, odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja znatno je veća od odgovornosti osiguranice tuženika, te iznosi 80%, budući je tužitelj vršio radnju pretjecanja kroz raskrižje, preko prometnog otoka i preko pješačkog prijelaza, kao i preko pune središnje linije, odnosno na mjestu na kojem je pretjecanje izričito zabranjeno. Tuženik ističe da vozačica osiguranog vozila nije imala razloga prije započinjanja radnje skretanja provjeravati obavlja li netko drugu radnju u prometu koja je opterećena tolikim brojem protupravnih obilježja, kakva su prisutna u postupanju tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači, te tužbeni zahtjev tužitelja odbije za iznos od 796,34 eura, odnosno preko iznosa od 530,89 eura, a koliko iznosi 20% tužiteljeve štete, te preinači odluka o troškovima parničnog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Po ocjeni ovog suda, neosnovan je navod tužitelja da je prvostupanjski sud odlučio o tri tužbena zahtjeva, kada je točkom I. izreke presude dosudio tužitelju iznos imovinske štete od 1.327,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom, dok ga je pod točkom II. izreke presude odbio sa iznosom imovinske štete od 1.327,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te da je na taj način odlučio o tužbenom zahtjevu koji nije bio postavljen.

8. Naime, tužitelj je tužbom tražio da mu tuženik isplati iznos imovinske štete u iznosu od 20.000,00 kuna (2.654,66 eura) i troškove postupka.

9. Tužbeni zahtjev dakle glasi na isplatu imovinske štete i troškova postupka. Prvostupanjski sud je, unatoč tomu što je u izreci mogao izričito navesti da se tužbeni zahtjev djelomično prihvaća, a djelomično odbija, jasno odredio da tužitelju dosuđuje točno određeni iznos tužbenog zahtjeva. Iz izreke presude je očito da je prvostupanjski sud uvaženu tužbenu osnovu ocijenio u dijelu u kojem je dosudio iznos od 1.327,33 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio. Stoga se ne radi o odlučivanju o tužbenom zahtjevu koji nije bio postavljen, već o pravilnom i jasno razumljivom odlučivanju o jednom tužbenom zahtjevu u dijelovima.

10. Prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima.

11. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. i 12. ZPP-a, a nisu počinjene ni bitne povrede parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

12. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. Tužitelj je u svom iskazu izričito naveo da je motor naknadno popravio, te da je trošak popravka iznosio 20.000,00 kuna, ali da za izvršeni popravak ne posjeduje račun.

13. Tužitelj tužbom i potražuje naknadu štete u ovom iznosu, a tuženik visinu štete na motociklu tužitelja nije osporavao, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio visinu imovinske štete u iznosu od 2.654,66 eura/20.000,00 kuna

14. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka Srećka Hlišića, kao i prema iskazima saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sljedeće činjenice. Tužitelj je upravljao motociklom Kvarnerskom cestom u smjeru sjevera, te je u prolasku raskrižja, prelaskom u suprotnu stranu kolnika, pretjecao osobno vozilo osiguranice tuženika EE, koje je ispred njega skretalo lijevo preko površine za usmjeravanje prometa prema kolnom ulazu u dvorište ugostiteljskog objekta „Dijamant“. Tužitelj je pretjecanje vršio preko pune linije.

14.1. Osiguranica tuženika je, provjerom bočno lijevo iza sebe, mogla uočiti nadolazak motocikla, te je nesreću mogla izbjeći tako da je pričekala njegov prolazak, bilo prije nego što je vozilom ušla na površinu za usmjeravanje prometa, bilo nakon što se na toj površini već nalazila.

14.2. Tužitelj je, s druge strane, mogao izbjeći nezgodu ako bi poduzeo kočenje kada je postalo vidljivo da će započeto skretanje vozila osiguranice tuženika ulaskom u njegovu putanju pretjecanja dovesti do sudara. Prema izvedenim proračunima, nesreća bi se mogla izbjeći kočenjem tužitelja pri brzini kretanja do 33 km/h.

15. U nalazu je navedeno da je brzina kretanja vozila osiguranice tuženika iznosila 10 km/h, dok je brzina kretanja vozila tužitelja iznosila 40 km/h, pri čemu je dozvoljena brzina kretanja na tom dijelu ceste bila 50 km/h.

15.1. Tužitelj i tuženik nisu iznijeli prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, stoga je prvostupanjski sud opravdano cijenio navedeni nalaz i mišljenje kao stručan, logičan i uvjerljiv.

16. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je doprinos tužitelja i vozačice vozila osiguranog kod tuženika u omjeru 50:50%, jer su i jedno i drugo postupali protivno članku 34. stavku 1. i članku 43., te članku 12. stavku 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 105/04, 142/06, 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, dalje: ZSPC).

17. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio doprinos tužitelja i vozačice vozila osiguranog kod tuženika.

17.1. Naime, vozačica vozila osiguranog kod tuženika je ušla u putanju motocikla s površine za usmjeravanje prometa, odnosno s mjesta na kojem se ne smije stajati, niti se zaustavljati. Površina za usmjeravanje prometa nije namijenjena za zaustavljanje niti za zauzimanje položaja, a ulazak s takvog mjesta u prometnu traku predstavlja izuzetno rizičnu i zabranjenu radnju.

17.2. Takav čin ima izravan uzročno-posljedični značaj za nastanak sudara, jer je vozilo osiguranice tuženika jednostavno ušlo u putanju motocikla. Vozačica je bila dužna provjeriti, te pričekati prolazak motocikla prije ulaska u prometnu traku, što je mogla učiniti i time izbjeći nesreću. S obzirom na navedeno, njezina je radnja bila dominantni uzrok nastanka štete.

17.3. Tužitelj je, s druge strane, također počinio povredu prometnih pravila, jer je pretjecao preko pune linije u zoni gdje je to zabranjeno. Međutim, ta je povreda bila sekundarna u odnosu na radnju vozačice osiguranice tuženika, jer je sudar nastao uslijed neposrednog ulaska vozila osiguranice tuženika u putanju motocikla s mjesta gdje se to ne smije.

17.4. Slijedom navedenog po ocjeni ovoga suda doprinos tužitelja štetnom događaju je 30%, a osiguranice tuženika 70%.

18. Obzirom da je šteta na motociklu iznosila 2.654,66 eura/20.000,00 kuna, a da je doprinos tuženice štetnom događaju, a time i šteti 70%, tužitelju je po osnovi naknade imovinske štete trebalo dosuditi iznos od 1.858,26 eura, sukladno članku 1072. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO).

19. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom na ime neimovinske štete dosuđen iznos od 1.327,23 eura po osnovi neimovinske štete na vozilu pripada mu daljnji iznos štete od 531,03 eura.

20. Suprotno navodima žalbe tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je početak tijeka zakonske zatezne kamate dosudio tužitelju prema članku 12. stavku 4. ZOOP, počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21. Naime, prema članku 12. stavku 4. ZOOP, ako je šteta prouzročena u prometu, a zahtjev za naknadu štete podnosi se protiv osiguratelja, zakonska zatezna kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi tražio naknadu štete od osiguratelja tuženika, pa je primjenjiva upravo navedena odredba.

22. U skladu s pravnom svrhom članka 12. stavka 4. ZOOP, koji je posebna i izričita norma u odnosu na opću odredbu članka 1086. ZOO, te se zbog toga primjenjuje specifična norma (lex specialis) koja uređuje početak tijeka zatezne kamate u slučaju odštetnog zahtjeva u prometu. Stoga se u konkretnom slučaju ne primjenjuje opća odredba o zateznoj kamati iz članka 1086. ZOO koja propisuje da kamata teče od dana nastanka štete, odnosno od dana nesreće, već se primjenjuje izričita odredba o naknadi štete iz prometa.

23. Naime, postupak pred osigurateljem podrazumijeva posebnu proceduru rješavanja odštetnog zahtjeva, a članak 12. stavak 4. ZOOP ima svrhu da se osiguratelju omogući razuman rok za obradu zahtjeva i utvrđivanje odgovornosti. Stoga je zakonski opravdano da kamata teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a ne od dana nastanka štete.

24. Slijedom svega navedenoga žalba tužitelja je djelomično prihvaćena, te je tužitelju po osnovi naknade neimovinske štete dosuđen daljnji iznos od 531,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 12. kolovoza 2020. do isplate, sukladno članku 373. ZPP-a dok je u preostalom dijelu žalba tužitelja i tuženika odbijena kao neosnovana, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci presude.

25. Obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom izmijenio se i uspjeh tužitelja u sporu.

26. Tužitelj je uspio u sporu sa 70%, a tuženik sa 30%.

27. Slijedom navedenoga tuženica je u obvezi tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u omjeru od 40%, sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

28. Tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, prema Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima od 25. svibnja 2022., 12. srpnja 2022., 25. svibnja 2023. i 8. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, te trošak za sastav podneska od 13. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eura, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, odnosno ukupno 1.200,00 eura, što u omjeru od 40% iznosi 480,00 eura.

29. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 232,26 eura.

30. Slijedom navedenoga tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 712,26 eura, pa je sukladno članku 166. stavku 2. i članku 380. točka 3. ZPP-a preinačena i odluka o troškovima parničnog postupka.

31. Obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom priznat mu je i trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu i uspjehu postignutom sa žalbom od 40% u iznosu od 100,00 eura, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

Slavonski Brod, 9. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak