Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-246/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u ovršnom predmetu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja PORSCHE LEASING d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, zastupano po Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., protiv protivnika osiguranja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr-239/2024-13 od 20. kolovoza 2025., dana 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj Ovr-239/2024-13 od 20. kolovoza 2025.

II Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadom troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno, poslovni broj Ovr-239/2024-13 od 20. kolovoza 2025., riješeno je: „I. Odbacuje se prijedlog za osiguranje od 19. ožujka 2024.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Pula da po pravomoćnosti ovog rješenja izvrši brisanje zabilježbe pokretanja ovog postupka određene pod brojem Z-5426/2024 na nekretninama protivnika osiguranja označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi obiteljska stambena zgrada, dvorište, površine 322 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje u cijelosti pobija predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje OZ). U žalbi u bitnome navodi da je pobijano rješenje o osiguranju nezakonito, jer da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je odbacio prijedlog predlagatelja, budući da ovršnu ispravu predstavlja Izjava o zapljeni po pristanku dužnika, ovjerena pod brojem OV-8216/17, a ne Ugovor o financijskom leasingu broj 94713, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud. Ističe da se original iste Izjave nalazi kod poslodavca protivnika osiguranja, a radi prisilne naplate tražbine, pa da je nerealno očekivati od predlagatelja osiguranja da predmetnu ispravu povuče iz redoslijeda naplate, jer bi time izgubio redoslijed u naplati. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP, koji se u ovršnom postupku primjenjuju temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijano rješenje nije doneseno uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

6. Člankom 36. stavku 1. OZ je propisano da ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava.

7. Člankom 202. OZ između ostalog je propisano da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe. Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke (stavak 1.) Isprava iz stavka 1. ovoga članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona, a poslodavac ovršenika na temelju te isprave dužan je zaplijenjeni dio plaće isplatiti, odnosno isplaćivati ovrhovoditelju po isteku roka od šezdeset dana od dana njezina primitka (stavak 2.). Isprava iz stavka 1. ovoga članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe (stavak 5.).

8. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavljaju Ugovor o financijskom leasingu s potrošačima broj 94713 i Izjava o zapljeni po pristanku dužnika od 6. listopada 2017., koje je predlagatelj dostavio u preslici, bez ovjere od strane javnog bilježnika i potvrde ovršnosti radi čega je predlagatelj osiguranja pozvan da na temelju članka 36. stavka 1. OZ dostaviti izvornik ili ovjerovljeni prijepis predmetnih ovršnih isprava. Kako je predlagatelj osiguranja isto propustio učiniti, sud je na temelju članka 36. stavka 1. u svezi s člankom 290. stavkom 1. OZ, donio pobijano rješenje, odnosno odbacio navedeni prijedlog.

9. Po ocijeni ovog suda u pravu je žalitelj da u konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja Izjava o zapljeni po pristanku dužnika, ovjerena pod poslovnim brojem OV- 826/17, a ne Ugovor o financijskom leasingu s potrošačima broj 94713, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

9.1 Naime, Izjava o zapljeni po pristanku dužnika od 6. listopada 2017., iz članka 202. OZ ima svojstvo ovršnosti po samoj sili zakona za koju zakon ne propisuje druga ograničenja, odnosno uvjete valjanosti za pokretanje ovrhe te za donošenje rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika (ili drugom predmetu ovrhe) te nije potrebno da javni bilježnik na istu tu izjavu iz članka 202. OZ stavi potvrdu ovršnosti. Izjava odnosno da zapljena po pristanku dužnika stječe svojstvo ovršnosti potpisom dužnika i potvrdom javnog bilježnika u trenutku njezina izdavanja, a ne dospijećem tražbine (tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Revd-2656/21). Dakle, iz sadržaja citiranih odredbi članka 202. stavak 2. i 5. OZ nedvojbeno proizlazi zaključak da suglasnost o zapljeni po pristanku dužnika ima svojstvo ovršne isprave te da navedenoj ispravi sam zakon daje svojstvo ovršne isprave, radi čega nije potrebno u naknadno ostavljenom roku tražiti od predlagatelja osiguranja potvrdu ovršnosti iste isprave.

10. Međutim, po ocijeni ovog suda, sukladno članku 36. stavak 1. OZ predlagatelj osiguranja je bio dužan, kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud spomenutu Izjavu o zapljeni o pristanku dužnika, dostaviti sudu u ovjerenom presliku, što isti nije učinio niti u roku određenom Zaključkom suda od 3. travnja 2024. Stoga je po ocijeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud temeljem članka 36. stavka 1. u svezi s člankom 290. stavkom 1. OZ donio pobijano rješenje.

11. Činjenica što se original spomenute Izjave o zapljeni po pristanku dužnika nalazi kod poslodavca protivnika osiguranja ne oslobađa žalitelja zakonske obveze da postupi po članku 36. stavak 1. OZ i da na traženje suda dostavi ovjereni prijepis iste izjave, koji primjerak je žalitelj mogao zatražiti od javnog bilježnika Ivana Kukučuka, koji je istu izjavu i ovjerio pod posl. brojem OV-8216/17 dana 6. listopada 2017. Stoga su po ocijeni ovog suda neosnovani i paušalni navodi žalitelja da se original iste izjave nalazi kod poslodavca protivnika osiguranja, budući da je prvostupanjski sud zaključkom od 3. travnja 2024., naložio žalitelju da u danom roku dostavi original ili ovjerenu presliku iste izjave, a ne samo original kako to žalitelj žalbom želi prikazati i relativizirati navedenu zakonsku obvezu iz članka 36. stavak 1. OZ i nalog suda.

12. Slijedom navedenog, kako neosnovano žalitelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP- a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, odbiti žalbu predlagatelja osiguranja i potvrditi pobijano rješenje, radi čega je odlučeno kao pod točkom I izreke ovog rješenja.

13. Kako predlagatelj osiguranja nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka stoga je odlučeno kao u točki II izreke ovoga rješenja.

U Karlovcu 9. veljače 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić