Poslovni broj: K-520/2021-28
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HR, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-47/2021 od 19. siječnja 2021., nakon javno održane i zaključene rasprave 5. veljače 2026. u nazočnosti okrivljenika te savjetnika ODO-a ZR, a 9. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I.
OKRIVLJENIK: HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FR i ER, rođene H, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrovaritelj s završenom SSS, nezaposlen, s primanjima od 162,00 eura mjesečno na ime osobne invalidnine, lošeg imovnog stanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, osuđivan,
k r i v j e
I. što je 30. listopada 2020. oko 22,00 sati u [adresa], u [adresa], u obiteljskom stanu, u alkoholiziranom stanju, ušao u sobu u kojoj su se nalazili njegova majka ER i otac FR, u nakani da ih zastraši, te im rekao da su mu uništili život, da su ga izludjeli, nakon čega je majci ER rekao da je kliška kurva te njoj i ocu FR rekao da će ih ubiti i da će ubiti strica Z,
dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskim osobama,
II. čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnju – djela opisana po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjiva po čl. 139. st. 3. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.
III. Stoga se okrivljenom HR, na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11, najprije za svako od počinjenih kaznenih djela utvrđuju pojedinačne kazne zatvora na način da mu se za dva kaznena djela prijetnje, pobliže opisana u izreci presude pod toč. I.I., na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 izriču kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci.
IV. Potom se okrivljeni HR na temelju čl. 51. st. 1. i 2. te čl. 139. st. 3. KZ/11
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
V. Nakon toga se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenom HR izriče
UVJETNA OSUDA
te se istovremeno utvrđuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
VI. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom HR će se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati vrijeme oduzimanja slobode od 30. listopada 2020. do 31. listopada 2020..
VII. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25, u daljnjem tekstu ZKP/08) okrivljenik HR se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 3. i 6. ZKP/08 koji se odnose na troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, izdatke za dovođenje okrivljenika i paušalnu svotu.
II.
Na temelju odredbe čl. 452. toč. 4. ZKP/08 prema
OKRIVLJENOM: SR (ostali podaci kao pod toč.I.)
odbija se optužba
I. da bi 30. listopada 2020., neposredno nakon učina opisanog pod točkom I.I. izreke, otišao u kuhinju i iz sudopera uzeo plastičnu posudu u kojoj su se nalazili tanjuri i u nakani da prouzroči štetu, plastičnu posudu s tanjurima, znajući da se ispod prozora nalazi osobno vozilo marke "Opel Astra", reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo JR, njegovog rođaka, bacio kroz prozor na zadnje vjetrobransko staklo navedenog vozila, uslijed čega je isto razbio, oštetivši time JR za 159,28 eura, te je potom JR, u nakani da ga zastraši, rekao da će zaklati njega i njegovu obitelj,
dakle, da bi drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i da bi oštetio tuđu stvar,
II. pa da bi time u stjecaju počinio dva kaznena djela i to jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari –opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11.
III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenik HR se i u ovom dijelu u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 3. i 6. ZKP/08 koji se odnose na troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, izdatke za dovođenje okrivljenika i paušalnu svotu.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred Općinskim sudom u Splitu podiglo optužnicu broj KO-DO-47/2021 od 19. siječnja 2021. protiv okrivljenika HR zbog četiri kaznena djela počinjena u stjecaju i to tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.
2. Zastupnik optužbe je u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem izmijenio činjenični i pravni opis te kvalifikaciju inkriminiranih kaznenih djela na način da se sada okrivljeniku stavljaju na teret dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. na način kako to glasi u izreci presude.
3. S obzirom da je oštećeni JR na raspravi naveo da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika (kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11) sud je precizirao, odnosno uredio činjenični opis kako je to navedeno u izreci ove presude, sve iz razloga što je u osuđujućem dijelu bilo potrebno izostaviti inkriminirano postupanje okrivljenika prema oštećeniku JR.
4. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za sva četiri kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom, slijedom čega se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika.
4.1. Okrivljenik je potom iznoseći obranu priznao da je kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret počinio upravo na način kako je to opisano u činjeničnom opisu.
4.2. Izrazio je žaljenje i kajanje zbog svog postupka, obećao da u budućnosti neće više činiti kaznena djela te posebno napomenuo da se od predmetnog događaja u cijelosti promijenio budući da više ne čini kaznena djela i da je oštećeniku JR (okrivljenikov prvi rođak) u cijelosti podmirio prouzročenu štetu na vozilu iznosu od 160,00 eura.
4.3. U odnosu na svoje osobne i obiteljske prilike je kazao da ima niz zdravstvenih problema pa da je 7. rujna 2022. morao ugraditi mehaničku protezu srčanog aortnog zaliska i da je zbog nastalih komplikacija proveo tri mjeseca u bolnici. Dodao je da je nezaposlen, bez imovne, lošeg imovnog stanja te da prima mjesečno samo 162,00 eura na ime osobne invalidnine.
5. U nastavku dokaznog postupka ispitani su svjedoci oštećenici FR i JR te stalna sudska vještakinja psihijatrica Sanja Batina.
5.1. Potom je u dokazne svrhe pregledan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave oštećenika JR od 30. listopada 2020. (list 13 spisa).
5.2. Suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitani su i pregledani zapisnici o ispitivanju oštećenika JR, FR i ER te svjedoka UR pred Županijskim sudom u Splitu od 22. prosinca 2020. (list 59-66 spisa), kao i sudsko psihijatrijsko vještačenje dr. Sanje Batine od 5. prosinca 2020. (list 71-78 spisa).
5.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, na kraju dokaznog postupka su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 186-189 spisa).
6. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u jedinstvenoj cjelini, a posebice je cijenio izjavu o osnovanosti optužbe okrivljenika i njegovu obranu. Prosudbom navedenog sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i navedeno u izreci ove presude pod toč. I. pa je okrivljenog HR proglasio krivim za dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (počinjena na štetu svojih roditelja FR i ER) na način kako mu je to stavljeno na teret predmetnom optužnicom.
7. Utvrđujući činjenično stanje u odnosu na kaznena djela činjenično i pravno opisano u izreci presude pod toč. I., sud nije dvojio niti o jednoj odlučnoj okolnosti i činjenici i to prije svega što je okrivljenik očitujući se o osnovanosti optužbe izjavio da se u odnosu na istu smatra krivim, te je iznoseći obranu istakao da su navodi optužnice točni. Doista nije bilo razloga ne povjerovati mu, jer bi krajnje životno nelogično bilo da bilo koja osoba, uključujući i okrivljenika prizna da bi počinila nešto što doista nije napravila, posebice kada je takvo priznanje potkrijepljeno iskazima oštećenika FR i ER (roditelji okrivljenika) i JR (rođak okrivljenika) te svjedoka UR (brat okrivljenika).
8. Dakle, može se zaključiti da je okrivljenik prijetnje poduzeo s namjerom da oštećenike FR i ER (roditelji okrivljenika) ustraši i uznemiri. Pritom je nužno istaknuti da za ostvarenje zakonskih obilježja prijetnje nije bitno je li okrivljenik doista imao namjere prijetnje i izvršiti jer se u slučaju kaznenog djela prijetnje zakonska obilježja kaznenog djela ostvaruju i kad počinitelj nema namjeru ostvariti izrečenu prijetnju, već je bitno da je ona takva da je s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da u osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost i osobnu ugroženost, a zbog čega su oštećenici u konačnici prijetnje i prijavili.
8.1. Sud je mišljenja da su konkretne prijetnje okrivljenika bile objektivno podobne da kod oštećenika FR i ER (roditelji okrivljenika) kao bliske osobe (prema čl. 87. toč. 8. i 9. KZ/11) izazovu strah i osobnu ugroženost, imajući u vidu okolnosti i kontekst cijelog događaja.
9. Slijedom navedenog, sud drži neprijeporno utvrđenim da je okrivljenik opisanim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. i čl. 51. KZ/11, upravo na način kako mu se stavlja na teret optužnicom.
10. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a posebice o njegovoj ubrojivosti.
11. Što se tiče ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenih djela, sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i kvalitetno obrazložen nalaz i mišljenje sudske vještakinje psihijatrice Sanje Batine koja je navela da kod okrivljenika nisu dijagnosticirane teže duševne smetnje, ali da je emocionalno nestabilan i nezreo te da je u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio ovisnik o alkoholu (F 10.2) i da se u vrijeme počinjenja djela nalazio u akutnom opitom stanju (F 10.0), međutim da je danas (nakon 5 godina o počinjenja djela) konzumacija alkohola kod njega na nivou povremene štetne uporabe pa da više nisu ispunjeni uvjeti za izricanjem sigurnosne mjere obveznog liječenja o alkoholu.
11.1. S obzirom na navedeno, u odnosu na okrivljenikovu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela vještakinja je zaključila da je njegova mogućnost shvaćanja rasuđivanja i upravljanja svojim postupcima za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret bila smanjena (obična smanjena ubrojivost), odnosno da je in tempore criminis bio smanjeno ubrojiv, stoga ga sud smatra ubrojivim počiniteljem.
12. U odnosu na potrebiti oblik krivnje, a sukladno cjelokupnim rezultatima raspravljanja, osnovano je bilo zaključiti kako je okrivljenik kritične prigode postupao s izravnom namjerom, dakle bio je svjestan svog agresivnog postupanja prema svojim roditeljima te je u cijelosti htio tako i postupati.
13. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjena kaznena djela.
14. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.
15. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio iskreno priznanje počinjenih kaznenih djela koje je doprinijelo ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje, smanjenu ubrojivost, narušeno zdravstveno stanje te činjenicu što je naknadio prouzročenu štetu oštećeniku DR i što više nije ovisnik o alkoholu.
15.1. Što se tiče otegotnih okolnosti sud je okrivljeniku cijenio višestruku osuđivanost u razdoblju od 2020. do 2022.. Naime, okrivljenik je osuđivan: a) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-649/20 od 16. rujna 2020. (pravomoćna 3. listopada 2020.) zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, b) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-834/18 od 4. travnja 2022. (pravomoćna 1. lipnja 2022.) zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje od 2 godine i c) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-1135/19 od 12. siječnja 2021. (pravomoćna 19. listopada 2022.) zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, što ipak ukazuje da njegovo ponašanje nije usklađeno s pozitivnim zakonskim normama.
16. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, a imajući u vidu prijedlog sankcije savjetnika ODO-a s kojom se suglasio i sam okrivljenik, sud je okrivljeniku za svako pojedino djelo na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 izrekao kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci, a nakon čega ga je uz primjenu odredbi o stjecaju na temelju odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 u vezi sa čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom je na temelju odredbi čl. 56. KZ/11 prema okrivljeniku izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
16.1. Sud očekuje da će takva sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.
17. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljenom HR će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode od 30. listopada 2020. do 31. listopada 2020..
18. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 148 st. 6. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1., 3. i 6. ZKP/08 pa je okrivljenika HR u cijelosti oslobodio plaćanja troškova postupka koji se odnose na troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, izdatke za dovođenje i paušalnu svotu, sve imajući u vidu duljinu i složenost postupka kao i materijalne prilike okrivljenika koji je nezaposlen s vrlo malim mjesečnim primanjima od 162,00 eura, lošeg imovnog i zdravstvenog stanja i bez imovine pa bi plaćanjem troškova postupka bila ugrožena njegova materijalna egzistencija.
19. U odnosu na odluku pod toč. II. izreke treba reći da se okrivljeniku predmetnom optužnicom stavljalo na teret kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, a koja djela se prema čl. 139. st. 4. KZ/11 i čl. 245. st. 3. KZ/11 progone po prijedlogu. Oštećeni JR je na raspravi kazao da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika, odnosno odustao je od prijedloga za progon.
20. Prema odredbi čl. 452. toč. 4. ZKP/08 sud će izreći presudu kojom se optužba odbija ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja za progon ili ako je ovlaštena osoba, odnosno državno tijelo odustalo od prijedloga, odnosno odobrenja.
20.1. Kako je, dakle, u konkretnom slučaju ovlaštena osoba odustala od prijedloga za progon, to je u skladu s potonjom zakonskom odredbom trebalo pod toč. II. izreke odbiti optužbu protiv okrivljenika HR zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i čl. 235. st. 1. KZ/11.
21. I u ovom dijelu je okrivljenika HR na temelju odredbe čl. 148 st. 6. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1., 3. i 6. ZKP/08 trebalo zbog već navedenih razloga (odlomak 18.) osloboditi plaćanja svih troškova jer bi u protivnom bila ugrožena njegova materijalna egzistencija.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Splitu, 9. veljače 2026.
SUDAC
Marjan Saša
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
-okrivljeniku HR, [adresa]
-ODO Split
-oštećeniku pod 1. FR, [adresa]
-oštećenici pod 2. ER, [adresa]
-oštećeniku pod 3. JR, [adresa]
-u spis
