REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-598/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja Azut Digital d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB: 83247361073, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri u Zadru, Plemića Borelli 1, protiv tuženika NIKA GRADNJA d.o.o. Lovran, Dobreć 23C, OIB: 31087124887, kojeg zastupa punomoćnik Marko Linić, odvjetnik u Rijeci, Supilova 13, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 9. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branke Šarić iz Matulja, poslovni broj Ovrv-9589/2025 od 13. lipnja 2025. kojim je naloženo tuženiku NIKA GRADNJA d. o. o. Lovran, Dobreć 23C, OIB: 31087124887, u roku od 8 dana platiti tužitelju Azut Digital d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB: 83247361073, tražbinu u visini od 144,83 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. siječnja 2023. pa do isplate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Azut Digital d.o.o. Zagreb, Ulica Dragojla Kušlana 27, OIB: 83247361073, naknaditi tuženiku NIKA GRADNJA d. o. o. Lovran, Dobreć 23C, OIB: 31087124887, trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura (sto osamdeset i sedam eura i pedeset centi) u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Branke Šarić iz Matulja, poslovni broj Ovrv-9589/2025 od 13. lipnja 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju glavnicu u iznosu od 144,83 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Istim rješenjem naloženo je tuženiku namiriti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura, također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor u kojem je osporio postojanje duga prema tužitelju kao i postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem ističući da mu tužitelj nije pružio uslugu niti je obavio posao za tužitelja ili mu isporučio robu. Predložio je da sud nakon provedenog postupka odbije tužiteljev zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Povrv-339/2025-3 od 4. rujna 2025. stavljeno je izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedenim rješenjem tužitelj je (među ostalim) pozvan da u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze radi utvrđivanja tih činjenica. Istim rješenjem tuženik je pozvan u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska također iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti odgovarajuće dokaze, sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP). Taj sud se istim rješenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupljen ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom

4. U daljnjem tijeku postupka, podneskom od 6. listopada 2025. tužitelj je u cijelosti ustrajao kod prijedloga za ovrhu, ističući kako su navodi tuženika iz prigovora neosnovani i neutemeljeni. Prema tužiteljevim navodima, tuženik svojim postupanjem, odnosno neplaćanjem valjano izdanih računa za valjano i zakonito pruženu uslugu čini povredu Zakona o obveznim odnosima. Zato je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze. Uz predmetni podnesak tužitelj je dostavio transkript razgovora sa potvrde suradnje i realizacije usluga „Moja djelatnost 3u1 Azut Digital“. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka, podneskom od 10. studenoga 2025., očitovao na dokumentaciju (transkript razgovora) koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 6. listopada 2025. Naveo je kako se ne sjeća predmetnog razgovora s tužiteljem te je ukazao na to da iz predmetnog transkripta proizlazi da je telefonski razgovor vođen radi usluge “Moja djelatnost 3u1”, a da je (ovdje utuženi) račun izdan za uslugu “Moja djelatnost 1-2”. Ukazivao je i na to da se utuženi račun ne može odnositi na uslugu koja je ponuđena u telefonskom razgovoru jer je račun izdan na iznos od 873,00 kn + PDV (ukupno 1.091,25 kn), a u transkriptu (navodnog telefonskog razgovora) kojeg je dostavio tužitelj navodi se cijena usluge u iznosu od 1.710,00kn + PDV. Tuženika se ne može temeljem predmetnog navodnog telefonskog razgovora obvezivati na plaćanje utuženog računa. Osim toga, transkript navodnog telefonskog razgovora ne odnosi se na utuženi račun. Zato je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Sud je proveo dokaze uvidom u isprave u spisu.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Ovdje se radi o postupku u sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga te je tužitelj podneskom dostavljenim unutar roka iz čl. 461. a st. 6. ZPP-a bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze radi utvrđenja tih činjenica. Međutim, podneskom od 6. listopada 2025. tužitelj nije pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine. U tom smislu ističe se kako tužitelj nije naveo u kakvom poslovnom odnosu je bio s tuženikom, kakvu mu je uslugu pružio i iz čega proizlazi tuženikova obveza plaćanja utuženog iznosa. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 22. siječnja 2026. naveo kako je od strane tuženika prihvaćena ponuda (što da proizlazi iz audio snimke koju je dostavio na USB sticku 16. siječnja 2026. – stranica 77 spisa), zaključen je ugovorni odnos te je tužitelj nakon prihvata ponude izvršio uslugu. Međutim, tužitelj ni tada (na pripremnom ročištu) nije pojasnio koju je uslugu izvršio za tuženika za koju potražuje isplatu naknade u ovom postupku. Transkript razgovora kojeg je tužitelj dostavio uz podnesak od 6. listopada 2025. ne predstavlja dokaz o tome koju je (eventualno) uslugu tuženik naručio od tužitelja, je li tužitelj tu uslugu izvršio te radi li se o usluzi iz utuženog računa čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Navedeno ne proizlazi ni iz dokumentacije na stranicama 59 do 61 spisa (čiji sadržaj tužitelj nije ni pojasnio). Drugim riječima, tužitelj nije naveo iz kakvog poslovnog odnosa s tuženikom proizlazi njegova tražbina, a određene dokaze (USB stick na stranici 77 spisa) nije dostavio na vrijeme, u rokovima predviđenim ZPP-om (čl. 467. a st. 6. ZPP-a). Zato sud taj dokaz nije uzeo u obzir. Ovdje se dodaje i da se tužbeni zahtjev mora temeljiti na konkretnim činjenicama i tvrdnjama (čl. 186. st. 1. ZPP-a i čl. 219. st. 1. ZPP-a) koje bi, za slučaj da su ostvarene, mogle tužitelju dati pravo na ostvarenje tražbine. U ovoj pravnoj stvari tužitelj nije ponudio konkretne činjenice, već je tek na paušalnoj razini isticao kako je tuženiku pružio uslugu koju mu tuženik nije platio, ne navodeći pri tom ni kakvu mu je uslugu pružio. Pri tom se napominje da nije dužnost suda provoditi dokaze radi utvrđenja je li ostvarena bilo kakva okolnost koja bi utjecala na pravo koje je predmet postupka, već je svrha dokaznog postupka utvrđenje konkretnih činjenica koje su među strankama sporne. Ovdje su prije svega nedostajale konkretne činjenice, a dužnost njihovog (pravovremenog) iznošenja bila je na tužitelju.

9. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, čl. 221. a ZPP-a te čl. 451. st. 3. i čl. 461. a st. 7., 9. i 10. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev i presudio kao u točki I. izreke presude.

10. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom na uspjeh u sporu tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 50,00 eura za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podnesaka od 10. studenoga 2025. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i za pristup ročištu od 22. siječnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) te pripadajući PDV u visini od 37,50 eura (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 187,50 eura. O zakonskoj zateznoj kamati na trošak parničnog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. st .2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), a prema zahtjevu iz prigovora protiv rješenja o ovrsi.

U Rijeci 9. veljače 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).