REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Povrv 909/24-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKIH ŠUMA d.o.o. ZAGREB, OIB: 69693144506, Ulica kneza Branimira 1, Uprava šuma podružnica Split. Kralja Zvonimira 35 protiv tužene SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženoj postavljena skrbnica u osobi ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Nikoli Sluganoviću, odvj. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. studenog 2025. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog pun. skrbnice tužene, dana 9. veljače 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. u dijelu kojim je tuženoj u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.943,06 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. lipnja 2003. g. do isplate i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 16. lipnja 2003. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-od 12% godišnje u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g.,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-koja se od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 74,48 EUR jer je o troškovima cijelog postupka trebalo odlučiti posebnom odlukom.

III.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 74,48 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 9. veljače 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 8. veljače 2006. g. zaprimljen je u ured javnog bilježnika Vladimira Delonge u Sinju prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 14.640,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tužena je izjavila prigovor.

Nadalje, rješenjem ovog suda, Stalne službe u Sinju broj Povrv 706/22 od 1. prosinca 2022. g. obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Delonge broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. uz ukidanje provedenih radnji.

Odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja o obustavi ovrhe drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-111/23 od 5. srpnja 2023. g. ukinuo pobijano rješenje Povrv 706/22 od 1. prosinca 2022. g. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Predmet je dobio novi broj Povrv 485/23.

Rješenjem broj Povrv 485/23 od 7. listopada 2024. g. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Delonge u Sinju broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

U odgovoru na tužbu odnosno u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena je navela da je zemljište koristila do 2000. g. do kada da je imala Ugovor s Općinom Makarska, a te godine da je i zatvorila obrt. Nadalje, 2002. g. zemljište da je koristio njen suprug ĐU s obrtom u svom vlasništvu te su za tu godinu sve uredno i podmirili. U 2003. g. da su radili od 1. lipnja do 23. srpnja 2003. g., kad da su prestali s radom o čemu da su usmeno obavijestili Ispostavu tužitelja u Makarskoj i to rukovoditelja Ispostave S s molbom da im se obračuna samo to razdoblje. Rukovoditelj da ih je uputio na g. NU u [adresa] koji da je obećao učiniti što bude mogao. Nakon toga da je dobila rješenje o ovrsi. Ukratko je opisala i tešku financijsku situaciju u kojoj se nalazi te predložila da se neplaćeni račun ili stornira ili obračuna samo za period kad je zemljište stvarno korišteno te omogući plaćanje u ratama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom računa broj 151000010/2003 od 31. svibnja 2003. g., Ugovora o korištenju šumskog zemljišta od 7. veljače 2001. g., očitovanja Šumarije Makarska od 13. ožujka 2023. g. s prilozima, izvatka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Makar, prijepisa posjedovnog lista broj 1890 k. o. [katastarska općina]-Makar, Programa gospodarenja šumama i šumskim zemljištima makarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. g. do 1991. g. iz ožujka 1982. g., identifikacije čestica za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, kopije katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, karte s Geoportala, kartice kupca i uvjerenja o prebivalištu za tuženu, Ugovora o korištenju šumskog zemljišta od 12. veljače 2002. g., fax poruke od 18. travnja 2002. g. s uplatnicom, analitičke kartice za tuženu od 10. ožujka i 6. lipnja 2025. g., prijedloga nagodbe od 11. siječnja 2024. g. i uvida Porezne uprave u podatke o OIB-u za tuženu.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje šumskog zemljišta temeljem zaključenog Ugovora o korištenju šumskog zemljišta od 12. veljače 2002. g.

Tužitelj je, naime, u podnesku od 25. listopada 2024. g., objašnjavajući strukturu svog potraživanja odnosno dugovanja tužene te očitujući se na navode tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu, naveo:

-da se radi o čest. zem. [katastarska čestica] koje odgovaraju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar koje su u naravi šuma i šumsko zemljište,

-da su stranke zaključile Ugovor o korištenju šumskog zemljišta dana 7. veljače 2001. g. broj ST-01/2001-537 na vrijeme do 31. prosinca 2001. g. (prema odredbi čl. 8. Ugovora), da je u odredbi čl. 1. navedeno da je predmet Ugovora najam šumskog zemljišta u k. o. [katastarska općina], te da su u odredbi čl. 2. Ugovora odredile isplatu godišnje naknade u visini od 12.000,00 kn, što da odgovara iznosu od 1.592,67 EUR, sve uvećano za PDV i to u roku od 8 dana od dana dostave računa (sukladno odredbi čl. 3. st. 1 i 2. Ugovora),

-da je na temelju navedenog Ugovora o korištenju šumskog zemljišta tužitelj izdao račun broj 151000010/2003 od 31. svibnja 2003. g. s datumom dospijeća 15. lipnja 2003. g. i to na iznos od 14.640,00 kn (odnosno 12.000,00 kn uvećano za PDV od 22%) što da odgovara iznosu od 1.942,67 (odnosno 1.592,67 EUR uvećano za PDV od 22% zaokružen na iznos od 350,00 EUR), a za najam šumskog zemljišta koji da tužena nije podmirila,

-da je, prema očitovanju šumarije Makarska od 21. ožujka 2023. g., nakon prestanka korištenja zemljišta uklonjen kiosk/štand tužene, a dugovanje je ostalo nepodmireno.

Tužena je u podnesku od 20. ožujka 2025. g. navela da identifikacija zemljišta na koje se odnosio Ugovor o korištenju šumskog zemljišta od 7. veljače 2001. g. nije sporna, ali da je račun broj 151000010/2003 od 31. svibnja 2003. g. neosnovan jer da se ne odnosi na naknadu radi korištenja šumskog zemljišta iz odredbe čl. 3 Ugovora iz 2001. g., a budući da je izdan nakon isteka Ugovora, da je u odredbi čl. 4. Ugovora iz 2001. g. izričito propisano da se naknada plaća unaprijed te da je tužena uredno i unaprijed tu naknadu podmirila budući da u suprotnom ne bi bila u mogućnosti koristiti zemljište u skladu s Ugovorom tako da je nejasno koja je pravna osnova za izdavanje računa od 31. svibnja 2003. g. Istaknut je i prigovor zastare. Nadalje, da su stvarni korisnici predmetnog zemljišta bili tužena i njen suprug ĐU, a nakon isteka Ugovora samo jedan kratki period isključivo obrt u vlasništvu supruga tužene.

Očitujući se na primjedbe tužene, tužitelj je u podnesku od 5. svibnja 2025. g. naveo da je u arhivi Šumarije Makarska pronađen i Ugovor o korištenju šumskog zemljišta broj ST-01/2002-818 koji su stranke zaključile za 2002. g. i to na vrijeme od 28. veljače 2002. g. do 31. prosinca 2002. g. U tom Ugovoru da je ispod imena tužene naveden trgovački obrt [obrt] u vlasništvu ĐU, da je prema odredbi čl. 3. tog Ugovora tužena bila obvezna na ime naknade radi korištenja zemljišta isplatiti godišnju naknadu od 12.000,00 kuna uvećanu za PDV, što da iznosi 14.640,00 kn, da je uz Ugovor pronađena i fax poruka od 18. travnja 2002. g. naslovljena na tadašnjeg rukovoditelja Komercijalnog odjela NU i uplatnica s imenom platitelja: SU na kojoj u pozivu na broj i opisu plaćanja da nije označeno koju obvezu tužena plaća niti da je naveden broj računa koji se podmiruje već je samo naveden matični broju tuženika. Stoga da su u primjeni pravila o uračunavanju. Osim toga, tužena da, podmirujući račun dana 15. travnja 2002. g., nije ni mogla dati izjavu da podmiruje račun koji je izdan godinu dana kasnije: 31. svibnja 2003. g. s dospijećem 15. lipnja 2003. g. Međutim, tužena da je mogla dati izjavu da plaća obvezu koja je nastala po Ugovoru iz 2002. g. za razdoblje od 28. veljače 2002. g. do 31. prosinca 2002. g.

Račun broj 151000010/2003 od 31. svibnja 2003. g. s dospijećem 15. lipnja 2003. g. da se odnosi na ugovorni odnos koji je nastao temeljem Ugovora zaključenog za razdoblje od 28. veljače 2002. g. do 31. prosinca 2002. g. Računovodstvo tužitelja da je s uplatom na kojoj nije naveden poziv na broj i koja nema izjave dužnika o tome koju obvezu plaća postupilo po redu uračunavanja odnosno ''zatvorilo'' dugovanje za Ugovor zaključen za razdoblje od 7. veljače 2001. g. do 31. prosinca 2001. g.

Tužena je u podnesku od 30. lipnja 2025. g. navela da je potraživanja tužitelja koje je predmet postupka podmirila te da je, i pored toga, došlo do zastare tog potraživanja.

U podnesku od 7. srpnja 2025. g. tužitelj je još jednom naveo nove činjenice te je svoje navode potkrijepio i novim dokazom: analitičkom karticom-potraživanja od kupaca konto 12000 s matičnim brojem kupca navodeći:

-da su na dostavljenoj analitičkoj kartici na ime tužene evidentirani svi računi i sve uplate za 2000. i 2001. g.,

-da iz analitičke kartice proizlazi da je izdan račun broj 151 0000 26 na dan 31. ožujka 2001. g. s dospijećem 14. travnja 2001. g. koji je glasio na iznos od 14.640,00 kn,

-da je uplatom od 14.640,00 kn zatvoren račun 151 0000 26 od 31. ožujka 2001. g.,

-da iz analitičke kartice proizlazi i da je bio izdan račun broj 151 0000 90 i to dana 22. studenog 2000. g. s dospijećem 1. prosinca 2000. g. na iznos od 15.860,00 kn koji je plaćen 28. veljače 2001. g., što da znači da je tužena i prije 2001. g. bila u poslovnom odnosu s tužiteljem.

Tužitelj je objasnio da nije u mogućnosti dostaviti račun broj 151 0000 26 koji je izdan 31. ožujka 2001. g. i koji da je nakon plaćanja izlučen s ostalim arhivskim gradivom jer su protekli rokovi čuvanja.

Tužena je u podnesku od 12. rujna 2025. g., očitujući se na nove okolnosti i dokaze predočene u podnesku tužitelja od 30. lipnja 2025. g., ponovila da je potraživanje tužitelja podmirila i ustrajala je u prigovoru zastare.

Iz dokumentacije dostavljene u spis, a po ocjeni ovog suda, proizlazi:

-da su stranke bile u poslovnom odnosu u 2000., 2001. i 2002. g., što je u cijelosti podudarno s navodima tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovora na tužbu jer je tužena navela da je zemljište koristila u 2000. g., a da je 2002. g. zemljište koristio njen suprug s obrtom [obrt], dok su u 2003. g. radili samo u periodu od 1. lipnja do 23. srpnja 2003. g.,

-da je tužitelj dostavio u spis dva Ugovora o korištenju šumskog zemljišta: od 7. veljače 2001. g. broj ST-01/2001-537 i od 28. veljače 2002. g. broj ST-01/2002-818,

-da je tužitelj izdao tri računa:

a)račun broj 151 0000 90 i to dana 22. studenog 2000. g. s datumom dospijeća 1. prosinca 2000. g. koji je glasio na iznos od 15.860,00 kn i koji je, prema analitičkoj kartici, tužena platila 28. veljače 2001. g.,

b)račun broj 151 0000 26 koji je izdan 31. ožujka 2001. g. koji je, po mišljenju tužitelja, tužena podmirila uplatom od 18. travnja 2002. g. o čemu je dostavljena uplatnica i fax poruka (list 155 spisa) i

c)račun broj 151 0000 10/2003 od 31. svibnja 2003. g. s datumom dospijeća 15. lipnja 2003. g. koji glasi na iznos od 14.640,00 kn i koji je predmet postupka.

Naime, tužitelj je u podnesku od 20. ožujka 2025. g. objasnio da se radi o potraživanju temeljem zaključenog Ugovora o korištenju šumskog zemljišta od 7. veljače 2001. g., ali je nakon pronalaska Ugovora o korištenju šumskog zemljišta od 28. veljače 2002. g. i uplatnice koju je tužena poslala uz fax poruku od 18. travnja 2002. g. u podnesku od 5. svibnja 2025. g. promijenio tvrdnje i naveo da se radi o dugovanju naknade temeljem Ugovora iz 2002. g.

Nadalje, objašnjenje tužene da je uplatnicom dostavljenom tužitelju uz fax poruku od 18. travnja 2002. g. podmirila dugovanje za 2002. g. iz zadnjeg zaključenog Ugovora o korištenju šumskog zemljišta ne može se prihvatiti.

Argument tužene da je bilo ugovoreno plaćanje naknade unaprijed u suprotnosti je s datumima računa i uplate tužene za 2000. g. Tužitelj je, a prema analitičkoj kartici, za 2000. g. izdao račun tek u studenom te godine, a tužena ga je platila u ožujku slijedeće 2001. g. Osim toga, stranke jesu ugovorile plaćanje naknade godišnje unaprijed ali takvo je utvrđenje u suprotnosti s drugom odredbom svakog od dostavljenih Ugovora u kojoj je navedeno da se naknada plaća u roku od 8 dana od dana dostave računa, a kad će tužitelj izdati račun nije dogovoreno već je ostavljeno tužitelju na volju. Tužitelj, očito, račune nije ispostavljao prije početka korištenja zemljišta u kalendarskoj godini za koju je zaključen Ugovor.

To znači da je tužitelj i za 2002. g. mogao izdati račun u 2003. g. koji se odnosi na raniju kalendarsku godinu, jer se radi o pravu tužitelja tražiti naplatu i kasnije nego što je to bio ovlašten.

Stoga, kako je tužitelj dokazao da su postojali Ugovori o korištenju zemljišta za tri kalendarske godine te kako postoje dokazi da je tužena samo dva puta platila naknadu, jasno je da za jednu kalendarsku godinu naknada nije plaćena. Tužena nije ni tvrdila da je naknadu za korištenje zemljišta platila tri puta, a i da je to tvrdila radilo bi se o pukoj tvrdnji koju podaci iz analitičke kartice demantiraju.

Nastojanje tužene prikazati kako je naknadu za 2002. g. platila uplatom od 18. travnja 2002. g. ovaj sud nije prihvatio jer je tužitelj dokazao da se radilo o plaćanju naknade po računu broj 151 0000 26 izdanom dana 31. ožujka 2001. g. s dospijećem 14. travnja 2001. g.

Nije logično da tužena, neposredno nakon izdavanja računa i dospijeća naknade za 2001. g. unaprijed i nepozvana plaća naknadu za 2002. g., odnosno prije nego je tužitelj za tu godinu uopće izdao račun. Tužena, po mišljenju ovog suda, nije ni trebala u uplatnici koju je tužitelju dostavila u kopiji uz fax poruku od 18. travnja 2001. g. upisivati koji račun podmiruje jer je u tom trenutku postojao samo jedan otvoren i nepodmiren račun jer za obvezu plaćanja naknade za 2002. g. nije bio izdan račun ni određeno dospijeće te obveze.

U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije treba navesti da nije od odlučnog značaja tko je bio neposredni korisnik zemljišta u 2002. g. već da se radi o ugovornoj obvezi tužene, kao ugovorne strane iz Ugovora o korištenju šumskog zemljišta od 28. veljače 2002. g.

Prigovor zastare za potraživanje tužitelja iz računa broj 151 0000 10/2003 od 31. svibnja 2003. g. nije osnovan. Dospijeće tog računa bilo je 15. lipnja 2003. g., a u primjeni je opći zastarni rok od pet godine iz odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) koji se primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari, a temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 8. veljače 2006. g. odnosno unutar zastarnog roka.

Na neplaćeni iznos glavnice iz računa broj 151 0000 10/2003 od 31. svibnja 2003. g. u visini od 14.640,00 kn odnosno 1.943,06 EUR tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od slijedećeg dana od dana dospijeća računa do isplate, što je sud u cijelosti prihvatio jer je tužena od tog dana u zakašnjenju s plaćanjem dugovanog iznosa. Tužitelj je u podnesku od 25. listopada 2024. g. predložio po kojoj stopi se ima odrediti plaćanje zatezne kamate, što je u potpunosti u skladu s propisima koji su bili na snazi počevši od 15. lipnja 2003. g. i kako je i sud odredio u izreci presude.

Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. trebalo održati na snazi u dijelu kojim je tuženoj u roku od 15 dana naloženo isplatiti iznos glavnice od 1.943,06 EUR s pripadajućim kamatama jer je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pa je trebalo, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) odlukom o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog (sadržan u rješenju o ovrsi) u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženu trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj vodeći parnicu.

Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-2/06 od 21. veljače 2006. g. u dijelu kojim je tuženoj naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 561,20 kn odnosno 74,48 EUR trebalo ukinuti jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

Tužitelju je trebalo priznati trošak javnog bilježnika koji je obračunat u rješenju o ovrsi u visini od 74,48 EUR, a kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

Naime, prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 151/05), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu, koji se određuje po Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj 97/01-pročišćeni tekst). Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno te u izreci presude odrediti i stopu ove kamate.

U Splitu, 9. veljače 2026. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).