REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-36/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sucu mr.sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o., Varaždin, Ognjena Price 13, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenika ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj: Ovr-2264/2025-2 od 17. rujna 2026., dana 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj: Ovr-2264/2025-2 od 17. rujna 2026.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Nalaže se ovršeniku ĆČ da ovrhovoditelju ČISTOĆA d. o. o. naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,42 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

2. Pravodobno podnesenom žalbom ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje u odnosu na troškove pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Ovrhovoditelj ističe da je sud prvog stupnja u tijeku postupka pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona (NN, 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ), te nije primijenio odredbu članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja o naknadi troškova ovrhovoditelja koji su bili potrebni za ovrhu.

2.2. Ističe da je javni bilježnik Biserka Čmrlec - Kišić temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja od dana 13. kolovoza 2024. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br.: Ovrv-9816/2024, UPP/OS- Ovrv-817/2024, od dana 18. rujna 2024. godine (dalje u tekstu: Rješenje o ovrsi), da je Rješenje o ovrsi je postalo pravomoćno i ovršno dana 13. prosinca 2024. godine, da ovršenik nije dobrovoljno podmirio tražbinu ovrhovoditelja iz Rješenja o ovrsi, pa da je stoga ovrhovoditelj od javnog bilježnika pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na Rješenje o ovrsi te je Rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti uz Zahtjev za naplatu, od dana 20. siječnja 2025. godine (dalje u tekstu: Zahtjev za naplatu) dostavio Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

2.3. Nadalje da s obzirom da ovrhovoditelj nije naplatio tražbinu prisilnim putem izvansudskom ovrhom posredstvom Financijske agencije, ovrhovoditelj je pribavio podatke iz službene evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, te zaprimio podatak da ovršenik prima mirovinu.

2.4. Ističe da su sukladno članku 14. stavku 4. Ovršnog zakona ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje pa je sud prvog stupnja pogrešno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova koji se odnosi na pribavu pravomoćnosti i ovršnosti Rješenja o ovrsi s obrazloženjem da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja.

2.5. Pozivajući se na odluke Vrhovnog suda RH kao i županijskih i općinskih sudova te na članak 284. stavak 1. OZ kojim je propisano da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev kao i odredbe članka 155. stavku 2. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) kao i članka 14. stavak 4 OZ te smatrajući da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te stava da je trošak izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (Tbr. 36. OT – 50,00 EUR (bez PDV-a)), bio potreban radi provedbe izvansudske ovrha, te je ovršenik sukladno odredbi članka 14. stavaka 4. OZ i članka 155. stavka 2. ZPP dužan predmetni nepriznati trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu s uključenim PDV-om – 62,50 EUR naknaditi ovrhovoditelju predlaže da nadležan županijski sud usvoji žalbu ovrhovoditelja, preinači Rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr- 2264/2025-2, od dana 17. rujna 2025. godine, kao i da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe u iznosu od 75,77 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u svezi s člankom 381. ZPP-a, te člankom 21. stavak 1. OZ budući je rješenje jasno i razumljivo, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a pazi po službenoj dužnosti.

6. Nesporno je da je ovrhovoditelj po punomoćniku podnio prijedlog za naknadu njegovih troškova nastalih provedbom izvansudske ovrhe te se pozvao na na odredbu članka 14. stavka 4. OZ prema kojoj su ovršenik i protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu i osiguranje i na stavak 6. istog članka prema kojem se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka, a zahtjevom zatražio troškove naplate i to trošak izvida pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR, trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 31,25 EUR, trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovsi isplatitelju primatelja u iznosu od 31,25 EUR i trošak sastava predmetnog prijedloga u iznosu od 15,63 EUR, s uključenim porezom na dodanu vrijednost i naknade FINA-e za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 EUR.

7. Prvostupanjski sud je stajališta da je sukladno članku 14. stavku 4. OZ ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, dok se sukladno stavku 6. istog članka zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka, pri čemu se sukladno članku 73. stavku 1. OZ postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe teko da je temeljem navedenih odredbi, a uvidom u spis ocijenio pravodobnim zahtjev za naknadu troškova.

8. Nadalje je stajališta da kako je postupak izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave poseban postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom, a koje je prema zakonu nadležno za provođenje takvih postupaka djelomično usvaja zahtjev ovrhovoditelja pozivajući se na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2019. na kojem je zauzeto pravno shvaćanje da ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku ima pravo na naknadu troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu time da je ovrhovoditelju na temelju citirane odredbe OZ, sukladno Tarifi te vrijednosti predmeta spora, priznao trošak sastava prijedloga radi dostava rješenja o ovrsi FINA-i u iznosu od 31,25 EUR (Tbr.11. točka 6. Tarife), trošak pribave podataka zaposlenju u iznosu od 31,25 EUR i trošak sastava predmetnog prijedloga u iznosu od 15,63 EUR (Tbr. 11. točka 10. Tarife), sve uključujući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. Tarife), te trošak naknade FINA-i za provedbu osnove za plaćanja u iznosu od 9,29 EUR sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama na temelju članka 29. stavak 1. i stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, no nije ocijenio osnovanim zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška izvida pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR jer je uvidom u spis javnog bilježnika sud utvrdio da je javni bilježnik izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja te da mu je navedena potvrda po službenoj dužnosti dostavljena putem e-komunikacije pozivajući se na odredbu članka 283. stavak 1. OZ kojom je propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, a rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik će dostaviti ovrhovoditelju.

8.1. Prvostupanjski sud ocjenjuje da predmetni trošak ovrhovoditelja nije potreban jer na strani ovrhovoditelja nisu poduzete nikakve radnje pribave ili izvida potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

9. Ovakav materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda je pravilan.

10. Predmet žalbenog postupka je zahtjev ovrhovoditelja da mu ovršenik naknadi trošak izvansudske ovrhe koji se sastoji od troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINI, troška sastava zahtjeva radi naknade troškova i troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, kao i PDV-a.

11. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je zahtjev za trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi odbijen kao neosnovan jer je na temelju članka 283. stavka 1. OZ-a, rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju dostavio javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja.

12. Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

13. Prema članku 283. stavku 1. OZ-a, javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor, ne zaprimi prigovor te će, prema stavku 4. istoga članka, rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

14. Dakle, obveza je javnog bilježnika da, bez zahtjeva ovrhovoditelja, po službenoj dužnosti nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio i da ga dostavi ovrhovoditelju, pa stoga navedeni trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju nije niti nastao.

15. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe kako navedeni trošak pripada ovrhovoditelju, bez obzira tko je klauzulu pribavio (sam ovrhovoditelj ili njegov punomoćnik) te kako je isto shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravno shvaćanje izraženo u navedenoj odluci, a koje je istovjetno pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 5. lipnja 2023. i prema kojem ovrhovoditelj ima pravo na naknadu za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, sukladno članku 283. stavku 1. i 4. OZ-a izdaje javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, bez zahtjeva ovrhovoditelja, odnosno bez zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja. Dakle, bilo bi potpuno neosnovano i suprotno članku 155. stavku 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, priznati ovrhovoditelju pravo na trošak koji nije imao.

16. U ovom postupku riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ-a, u kojem postupku je odredbom članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisana dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor i da to rješenje zajedno s tom potvrdom dostavi ovrhovoditelju. Dakle, ovrhovoditelj nije pribavljao klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već je klauzulu, dostavljenu po službenoj dužnosti javnog bilježnika, priložio uz zahtjev za izvansudsku ovrhu.

17. Zbog navedenog žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a.

18. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova podnesene žalbe.

U Slavonskom Brodu, 9. veljače 2026.

Sudac

mr. sc. Zlatko Pirc