REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-121/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sucu mr. sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, II-tuženika EM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženika ŠM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Lukavec, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 30. srpnja 2025., poslovni broj: Psp- 144/2024-15, dana 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. srpnja 2025., poslovni broj: Psp-144/2024-15.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

„I./Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se kako su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana koji se nalazi na prvom katu zgrade adresi [adresa] u [adresa] (a koji stan je upisan u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.c.br.: 1414, najmanja zgrada i dvorište u [adresa], površine 55 chv odnosno 199 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u [adresa] u I. katu površine 32,18 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, ostave, kupaonice hodnika), na način da su tuženici 11.X.2024.g. a najkasnije 12.X.2024.g. promijenili bravu na ulazim vratima tog stana te su potom odbili dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženicima nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata te se tuženicima ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženicima platiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate."

II./ Nalaže se tužitelju IM OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od osam dana.

III./ Nalaže se tužitelju IM OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tuženiku EM OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku ŠM OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od osam dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353.stavak 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1. U žalbi analizira provedene dokaze i daje svoje viđenje provedenih dokaza te ukazuje na upitnost pravilnosti u postupanju policijskih službenika smatrajući da se s obzirom na dokaze provedene u postupku te utvrđenja prvostupanjskog suda demantiraju stajališta prvostupanjskog suda posebno o navodnom tužiteljevom nekorištenju nekretnina.

2.2. Predlaže da se pobijano rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove podnesene žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nesporno je da je tužitelj IM podnio 1. prosinca 2024. tužbu u kojoj navodi da je do 12. listopada 2024 bio isključivi posjednik stana u [adresa] u [adresa], da je taj stan u vlasništvu I-tuženice Republike Hrvatske te da je 12. listopada 2024., za vrijeme dok se nalazio na liječenju u inozemstvu, otkrio da su u taj stan provalile nepoznate osobe te mu tako oduzeli posjed istoga, da je 29. studenog 2024. saznao identitet tih osoba, pa stoga u ovom parničnom postupku traži posjedovnu zaštitu.

7. Nesporno je također da tuženici u odgovoru na tužbu istakli prigovor prekluzije što prvostupanjski sud nalazi spornim i u kojem pravcu je poglavito utvrđivao činjenično stanje, te da li je tužitelj bio u posjedu stana u [adresa] kao i da li postupanje I-tuženice predstavlja smetanje posjeda.

8. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je LM dojavio policiji da je dana 12. listopada 2024. došao na adresu u [adresa], kako bi obišao stan u kojemu po njegovoj izjavi inače stanuje njegov otac IM (tužitelj), koji se trenutno nalazi u Srbiji, ali da kad je došao u neposrednu blizinu stana, da je s ulice je kroz prozor vidio da se u tom stanu nalaze dvije nepoznate muške osobe te je da dolaskom do vrata stana primijetio da je brava na ulaznim vratima promijenjena, pa je stoga zatražio intervenciju policije,

- da je po dojavi tužiteljevog sina LM policija izašla na lice mjesta te pokucala na vrata stana na adresi u [adresa], da je na kucanje policije vrata stana otvorio je I-tuženik EM te da je u stanu zatečen i njegov prijatelj, II-tuženik ŠM.

- da je I-tuženik 11. listopada 2024. uselio u predmetni stan, koji je dobio na korištenje od Ministarstva branitelja te da je prethodni stanar, u ovoj parnici tužitelj IM, bio dužan napustiti stan u roku od 90 dana nakon upućenog zahtjeva radi iseljenja s danom 12. listopada 2021., koje mu je uputilo Općinsko državno odvjetništvo,

- da je I-tuženik EM prilikom intervencije policije 12. listopada 2024, koja je uslijedila po dojavi tužiteljevog sina LM istoga dana, policiji predočio na uvid isprave o cjelokupnom sporu oko navedenog stana, kao i zapisnik o primopredaji ključeva radi njegovog stambenog zbrinjavanja,

- da je tražitelj intervencije LM, sin tužitelja u ovoj parnici, upućen da se obrati Ministarstvu branitelja RH, oko mogućih nejasnoća.

- da je tužitelj u tužbi naveo da je za činjenicu da su nepoznate osobe provalile u predmetni stan saznao 12. listopada 2024, dok je za identitet tih osoba, u ovoj parnici I i II-tuženika, saznao tek 29. studenog 2024.,

- da niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da je tužitelj za identitet osoba koje su izvršile čin za koji tužitelj tvrdi da predstavlja smetanje posjeda saznao 29. studenog 2024., budući iz sadržaja službene bilješke o dojavi te izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 12. studenog 2024., proizlazi da je tužitelj 12. listopada 2024 saznao ne samo da su u predmetni stan provalile osobe koje je kroz prozor toga stana primijetio njegov sin LM, već i identitet tih osoba jer je policija je 12 listopada 2012., postupajući po dojavi tužiteljevog sina LM, utvrdila identitet II i III- tuženika te istodobno uputila tužiteljevog sina LM, koji je bio nazočan tijekom policijske intervencije što proizlazi iz zapisnika i izvješća MUP-a, učinjene po njegovoj dojavi 12. listopada 2024 "da se oko mogućih nejasnoća'' obrati Ministarstvu branitelja RH.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da nije životno niti logično da tužitelj sin LM tužitelju **.**.2024. javi samo da su u stan provalile nepoznate osobe, a pritom tužitelja ne obavijesti o identitetu tih osoba, kao niti o policijskoj uputi da se tužitelj, ako mu nešto nije jasno, obrati Ministarstvu branitelja RH.

9.1. Također prvostupanjski sud smatra da tužbeni navod da je tužitelj za identitet I, II i III-tuženika kao osoba za koju tvrdi da su mu smetale posjed saznao 29.11.2024. ne proizlazi niti iz bilo koje druge isprave u spisu, a što je razvidno i iz dopisa MUP- a tužitelju od 13. studenog 2024. (list 10 spisa) iz kojeg proizlazi da je tužitelju u prilogu toga dopisa, na njegov zahtjev, dostavljen prijepis službene zabilješke o pruženoj intervenciji 12. listopada 2024. na adresi u [adresa].

10.Prvostupanjski sud smatra da, budući je utvrđeno da je prilikom intervencije bio prisutan tužiteljev sin, koji je tužitelja prema tužbenim navodima istoga dana obavijestio da se u stanu u [adresa] nalaze nepoznate osobe, te činjenice da je tužitelj nakon te intervencije od MUP-a zatražio prijepis službene bilješke, ne proizlazi da je tužitelj, a kao što to tvrdi u tužbi, za identitet I, II i III- tužitelja, kao osoba za koje u ovom postupku tvrdi da su mu smetale posjed, saznao tek 29. studenog 2024., to tim više što je tužitelj dostavio potvrdu MUP- a od 30.11.2024 (list 15 spisa), u kojem se potvrđuje da je **.**.2024. LM prijavio da je 12. listopada 2024 došao na adresu u [adresa], gdje je u stanu u kojem inače stanuje njegov otac IM (tužitelj) uočio nepoznate osobe te da je brava na ulaznim vratima zamijenjena, u svezi čega je zatražio intervenciju policiji, kojom prilikom je utvrđeno da se u stanu nalaze II i III- tuženici ,pa da i iz potvrde MUP-a od 30.11.2024. proizlazi da je 12. listopada 2024. utvrđen ne samo navodni čin smetanja posjeda, već je identitet I, II i III-tuženika, a sve to u prisutnosti tužiteljevoga sina LM, za kojega tužitelj u tužbi navodi da ga je obavijestio samo o izvršenom smetanju posjeda, no da tada još nije saznao tko mu je posjed smetao.

11. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da isprave koje je dostavio sam tužitelj upućuju na suprotan zaključak od tvrdnje koju tužitelj tim ispravama dokazuje, i na zaključak da je tužitelj za identitet I, II i III tuženika saznao 12. listopada 2024, pa kako je tužba podnesena 01. prosinca 2024. (ispravljena po pozivu suda od 17. prosinca 2024., podneskom od 10. veljače 2025., i smatra da je podnesena 01. prosinca 2024.), a iz isprava koje je u spis dostavio sam tužitelj proizlazi da je tužitelj 12. listopada 2024., osim za čin smetanja, saznao i za počinitelja istoga, proizlazi da je tužitelj tužbu podnio nakon proteka prekluzivnog roka od 30 dana (čl. 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

12. Isto tako prvostupanjski sud smatra da iako tužbeni zahtjev nije osnovan samim time što je tužba podnesena nakon proteka prekluzivnog roka za traženje posjedovne zaštite, da iz isprava u spisu ne proizlazi niti osnovanost tužbenog navoda da su I, II i III-tuženici smetali tužitelju u posjedu stana u [adresa]. i to stoga što je sam tužitelj uz tužbu u konkretom predmetu dostavio tužbu koju je protiv njega, kao tužiteljica, u ovom postupku I-tuženica Republika Hrvatska podnijela 21. veljače 2022., a radi predaje u posjed upravo stana u [adresa]., kao što je je u spis dostavila izvješće od 25. ožujka 2021., kojim MUP izvješćuje ovdje I-tuženicu da je postupljeno po zahtjevu (u ovoj parnici) I-tuženice za utvrđivanje korisnika stana u [adresa]. i iz kojeg t izvješća proizlazi da je na navedenoj adresi 25. ožujka 2021. zatečen tužitelj, koji je naveo da u tom stanu prebiva dva mjeseca bez odobrenja Ministarstva hrvatskih branitelja, koje mu se u više navrata obraćao da mu navedeni stan dodjeli, no bez odgovora

12.1. Također da se u spisu nalazi dopis I-tuženice tužitelju od 10. svibnja 2021. (list 56), koji je odgovor na tužiteljev email od 04. svibnja 2021., kojim je tužitelj zatražio da mu Ministarstvo hrvatskih branitelja dozvoli da ostane u stanu u [adresa], kojega koristi bez valjane prave osnove, a kojemu je I-tuženica obavijestila tužitelja da ne postoji mogućnost da mu se dozvoli da nastavi koristiti predmetni stan, jer da ne postoji mogućnost da tužitelj ostvari pravo na ponovno stambeno zbrinjavanje dodjelom predmetnog stana, jer je tužitelj preko Ministarstva hrvatskih branitelja ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje, dodjelom stambenog kredita za kupnju kuće ili stana, od čega vraća 25.200,00 EUR, a ne treba vratiti iznos od 16.800,00 EUR (koje navode potvrđuje i Rješenje o pravu na stambeni kredit od 24. ožujka 2005. - list 59- 60 spisa, kao i Ugovor o stambenom krediti i sporazum o osiguranju tražbine od 11.04.2005 (list 61-65 spisa) te da je uz to što je dobio stambeni kredit, Ministarstvo hrvatskih branitelja utvrdilo da tužitelj u vlasništvu ima stan u [adresa], pa da stoga nisu točni navodi da tužitelj nema gdje živjeti ili da nije stambeno zbrinut.

12.2. Također da u nastavku navedenog dopisa, I-tuženica upozorava tužitelja da ga se, budući da je u stan ušao protupravno, može teretiti za kazneno djelo iz odredbe čl. 144. st. 1 Kaznenog zakona, za što je propisana kazna zatvora do jedne godine., a na kraju tog dopisa, I-tuženica navodi da stoga tužitelja ponovno poziva da predmetni stan vrati u posjed Ministarstva Hrvatski branitelja, slobodan od osoba i stvari te mu daje adresu, broj telefona te e-mail na koji se tužitelj treba obratiti oko primopredaje stana i ključeva Ministarstvu hrvatskih branitelja.

12.3. Isto tako da iz dopisa MUP-a I-tuženici od 26.10.2023. (list 73) proizlazi da su policijski službenici MUP-a izvršili terensku provjeru stana na adresi u [adresa] te pritom utvrdili da se na vratima predmetnog stana nalazi tužiteljevo prezime, no da u stanu nitko nije zatečen te da je u obavljenim razgovorima sa susjedima utvrđeno da navedeni stani nitko ne koristi, da nitko u njega ne dolazi i da je taj stan prazan, pa da iz sadržaja izloženih isprava proizlazi da tužitelj, suprotno tužbenim navodima, nije u posjedu stana u [adresa],da je bio najranije od 26. listopada 2023. te da čin I-tuženice, koja je stan dala na korištenje II-tuženiku radi stambenog zbrinjavanja nije poduzet samovlasno, što znači da je neosnovan tužiteljev navod da su ga I, II i III-tuženici smetali u posjedu toga stana.

13. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

14. Temeljem čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

15. Temeljem čl. 21. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

16. Sukladno čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

17. Temeljem čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

18. Polazeći od odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu, odlučne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva su posljednji posjed i čin smetanja.

19. Nadalje, kod utvrđivanja bitnih činjenica koje je u postupcima koji se vode radi smetanja posjeda potrebno razjasniti, sud iz provedenih dokaza treba izvesti činjenične zaključke o tome da li je čin smetanja posjeda izvršen, tko ga je izvršio, a prethodno i da li je tužitelj bio prije samog čina smetanja u posljednjem mirnom posjedu stvari, u konkretnom slučaju zemljišnih čestica , te da li je tužba za sudsku zaštitu posjeda podnesena u roku koji propisuje odredba članka 21. stavak 3. ZV-a. Ta zakonska odredba propisuje da pravo na sudsku zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Tuženi su i tijekom postupka osporavali pravodobnost podnesene tužbe, a prvostupanjski sud je zaključio da je tužba nije podnesena u roku od trideset dana, što žalbenim navodima tužitelj nije uspio osporiti budući u žalbi ne ističe takove činjenice i dokaze koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.

20. Iako je zbog prekluzije po ocjeni ovog suda tužbu trebalo odbaciti prvostupanjski sud je dao i valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva osnovano nalazeći da se nisu ostvarile pretpostavke za primjenu instituta smetanja posjeda prije svega samovlasnog postupanja tuženika o čemu je prvostupanjski sud iscrpno obrazložio razloge odbijanja a koje prihvaća i ovaj sud, a uz utvrđenja da je tužitelj u stanu bio najranije od 26. listopada 2023. te da čin I-tuženice, koja je stan dala na korištenje II- tuženiku radi stambenog zbrinjavanja nije poduzet samovlasno.

21. Zbog svega iznesenog žalba tužitelja je neosnovano tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje kako u odluci o glavnom zahtjevu tako i u odluci o troškovima koji su kako po osnovi tako i visini pravilno odmjereni.

22. Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

23. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Slavonskom Brodu, 9. veljače 2026.

Sudac

mr.sc. Zlatko Pirc