REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-172/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-112/2024-11 od 4. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka III. i IV. izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-112/2024-11 od 4. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Utvrđuje se potraživanje tužitelja u iznosu od 3.312,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana
II. Utvrđuje se potraživanje tuženice u iznosu od 1,900,05 EUR.
III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama I. i II. presude i nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju ČB isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.411,95 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 504,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv točke III. i IV . izreke navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku. Ističe da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda o tome da predmetna tražbina tužitelja nije naknada štete zbog oštećenja zdravlja, pa da stoga tražbina tužitelja može prestati prijebojem. Prema mišljenju tužitelja, nesporno je došlo je do oštećenja duševnog zdravlja tužitelja, a time i do oštećenja zdravlja u smislu odredbe članka 200. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznim odnosima. U ovom je slučaju tužitelj zbog uvjeta u kojima je boravio u zatvoru trpio frustraciju, tjeskobu, osjećaj poniženja i nemoći, što su posve sigurno osjećaji koji su poremetili duševni mir tužitelja i povrijedili pravo osobnosti tužitelja na duševno zdravlje. Osporava i odluku o parničnom trošku, te predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se prijedlog tuženice za prijeboj potraživanja odbije kao neosnovan i da ju se obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška u cijelosti.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.312,00 eur po osnovi neimovinske štete (pravične naknade) zbog povrede prava osobnosti (dostojanstva) uzrokovane neprimjernim smještajem u zatvorskoj ustanovi za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, sa zateznim kamatama od 19. travnja 2024. do isplate i troškovima postupka sa zateznim kamatama od donošenje odluke do isplate.
6. Tuženica je u odgovoru na tužbu istakla prigovor prijeboja s osnova oduzete imovinske koristi i troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.900,05 eura, koje potraživanje tužitelj nije osporio, a i proizlaze iz pravomoćnih sudskih presuda.
7. Prvostupanjski sud je zaključio, a što u ovoj fazi postupka više nije sporno, da tužitelju nisu bili osigurani uvjeti u zatvoru, da su po opsegu izvan okvira neizbježnog ograničavanja ljudskih prava i trpljenja u slučaju izdržavanje kazne zatvora, te je po tom osnovu tužitelju utvrđena po članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) naknada u zatraženom iznosu od 3.312,00 eura.
8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.
9. Sporno je po žalitelju da li je prvostupanjski sud osnovano prihvatio prigovor prijeboja tuženice jer prema stavu žalitelja njegova tražbina odnosi se na naknadu štete nanesenu oštećenjem zdravlja i da kao takva ne može prestati prijebojem jer je prijeboj isključen po članku 200. stavku 1. točki 4. ZOO-a.
10. Člankom 200. stavkom 1. točkom 4. ZOO-a propisano je da ne može prestati prijebojem tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti. Tužitelju je šteta nanesena povredom dostojanstva i nelagodom zbog neuvjetnog smještaja i drugog u zatvoru, a ne zbog oštećenja zdravlja, jer tužitelj nije dokazao da bi kod njega došlo do oštećenja zdravlja, pa i saslušan kao stranka nije naveo nikakvo oštećenje zdravlja. Dakle, suprotno pravnom stavu žalitelja predmetna tražbina tužitelja nije naknada štete nanesena oštećenjem zdravlja, već povreda prava osobnosti koja se očituje u nedostatku osobnog prostora u zatvoru, održavanja osobne higijene i u nedostatku adekvatnih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, zbog čega je tužitelj osjećao nelagodu i frustraciju. Stoga su predmetne tražbine mogle prestati prijebojem (članak 195. ZOO-a), s obzirom na pravnu prirodu prigovora radi prebijanja, prema kojoj tražbine stranaka egzistiraju do konstitutivne odluke suda kojom se vrši prijeboj po odredbama ZPP-a (istovremeno postojanje ili nepostojanje tražbine po tužbenom zahtjevu i tražbine istaknute radi prebijanja, te ovisno o tim utvrđenjima, eventualno, konstitutivnom odlukom izvršenim prijebojem. (tako i Županijskog suda u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž- 4669/2024-3 od 27. svibnja 2025.).
11. S obzirom da u konkretnom slučaju postoje obje tražbine koje glase na novac i obje su dospjele (tužitelja prema tuženici za isplatu iznosa od 3.312,00 eur i tuženice prema tužitelju u iznosu od 1,900,05 eur, koje po visinama nisu sporne), da je tuženica istakla prigovor prijeboja, stekli su se materijalno pravni i procesni uvjeti da se konstitutivnom odlukom suda ta potraživanja prebiju i naloži tuženici da tužitelju plati razliku na ime naknade neimovinske štete od 1.411,95 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2025. do isplate (članak 338. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 195. ZOO-a).
12. I odluka o trošku postupka je pravilna i zakonita te se žalitelj neosnovano poziva na odluku Europskog suda u predmetu Klauz protiv Hrvatske i neprihvatljivog ograničavanja ustavnog prava na pristup sudu u opsegu i intenzitetu koji je narušio samu bit tog prava. Europski sud za ljudska prava u odluci Klauz protiv Hrvatske (od 18. srpnja 2013, zahtjev broj 28963/10) i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (od 6. rujna 2016., zahtjev broj 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, neovisno o ishodu spora potrebno je razmotriti je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojim teži pravilo o naknadi troškova i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola uz Konvenciju.
13. S obzirom na navedene odluke Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka tuženici koja je obvezna tužitelju platiti parnični trošak od 504,00 eur po članku 154. stavku 2. i članku 155. ZPP-a ne predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Tužitelj je uspio s osnovom zahtjeva 100%, a s visinom 42% pa njegov uspjeh iznosi 71%. Stoga mu je sud dosudio trošak u omjeru od 42%. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je podnio tužbu radi isplate zbog neuvjetnog smještaja u zatvoru i sa tim zahtjevom bi u cijelosti uspio da nije neutemeljeno osporavao prigovor prijeboja tuženice, iako je po pravomoćnim presudama iznose iz prijeboja trebao platiti tuženici, pa stoga obvezivanje tuženice da tužitelju plati samo dio troška srazmjeran uspjehu u parnici nije nerazmjeran i prekomjeran teret za tužitelja.
14. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 9. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
