REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-44/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB 78755598868, kojeg zastupa punomoćnica Ana Jelavić, odvjetnica u Splitu, protiv protivnika osiguranja ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Ovr-2977/2025 od 2. siječnja 2026., dana 9. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba i dopune žalbe protivnika osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Ovr- 2977/2025 od 2. siječnja 2026., osim u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. Ovršnog zakona, o kojima odlučuje sud prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I. Na temelju izvršnog rješenja o ovrsi Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-415-01/21- 06/0001990, URBROJ: 2181/01-11/01-21-1 od dana 04.12.2021. godine, protivnik osiguranja duguje predlagatelju osiguranja na ime duga po osnovi komunalne naknade iznos od 4.706,12 EUR (od čega glavnice 4392,82 EUR, te zakonske zatezne kamate u iznosu od 313,31 EUR izračunate na iznos glavnice zaključno s danom 15.12.2020. godine) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice teče od 16.12.2020. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te troškova ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o osiguranju pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

određuje se osiguranje

uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na teret posebnog dijela zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], oznake zemljišta zgrada mješovite uporabe, dvorište, površine 185 m, [broj ZK uloška], KO [katastarska općina] i to baš 4. suvlasničkog dijela 56/355 etažno vlasništvo (E-4), stan na I. katu, označen br. 3, površine 56,00 m2, na južnom dijelu zgrade, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija.

II. Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačit će se ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena.

III. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

IV. Protivnik osiguranja dužan je predlagatelju osiguranja naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a u roku od 8 dana, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom (stranica 15 do 20 prvostupanjskog spisa) i njenom dopunom od 12. siječnja 2026. (stranica 26 do 29 prvostupanjskog spisa) i od 13. siječnja 2026. (stranica 30 do 35 prvostupanjskog spisa) navedeno rješenje pobija protivnik osiguranja. U osnovnom ističe kako u žalbi, tako i njenoj dopuni, da je predmetno rješenje nepravilno i nezakonito, da je u istom navedena njegova stara adresa u [adresa], iako je od 2025. prijavljen na adresi u [adresa], što da ukazuje na paušalno prepisivanje podataka bez provjere aktualnog stanja i službenih evidencija, da je kao vlasnik stana E-4 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tek 2025., dok se dug komunalne naknade odnosi na poslovni prostor na drugoj adresi i na razdoblje od 2019. do 2020. pri čemu on nikada nije bio vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa], niti je ikada stekao bilo kakvo stvarno pravo na toj nekretnini, u spornom periodu da ga nije koristio niti u njemu obavljao ikakvu djelatnost a isto nije niti bilo moguće zbog tada važećih COVID mjera. Poziva se na relevantne odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, te navodi da vlasnik nekretnine – koga se može lako utvrditi prema zemljišnoknjižnom izvatku, plaća komunalnu naknadu, da ne postoji nikakav pisani ugovor između njega i stvarnog vlasnika kojim bi na njega bila prenesena obveza plaćanja komunalne naknade, a niti bilo kakav drugi pravni temelj kojim bi on preuzeo obvezu plaćanja umjesto vlasnika. Ukazuje na sadržaj odredbe članka 6. i 8. Zakona o općem upravnom postupku te navodi da predlagatelj osiguranja u predmetnom slučaju nije utvrdio tko je knjižni vlasnik poslovnog prostora na adresi u [adresa], nije utvrdio je li protivnik osiguranja uopće obveznik komunalne naknade prema članku 93. Zakona o komunalnom gospodarstvu, nije provjerio njegovu stvarnu adresu prebivališta, niti je ispitao primjenu COVID mjera na nastanak i opseg obveze komunalne naknade, već je njega paušalno označio kao obveznika prema staroj adresi. Tvrdi da je predmetno rješenje donijeto suprotno načelu razmjernosti i zaštite prava vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske i članka 1. Protokola broj 1 uz EKLJP. U dopunama svoje žalbe ističe prigovor zastare potraživanja predlagatelja osiguranja. Također, zbog svog teškog imovnog stanja, nezaposlenosti i činjenice da je predmetno osiguranje zasnovano na jedinoj stambenoj nekretnini koju posjeduje, predlaže da ga sud, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, u cijelosti oslobodi plaćanja sudskih pristojbi za žalbu.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu te dopune žalbe uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbom protivnika osiguranja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba i dopune žalbe protivnika osiguranja nisu osnovane.

5. Predmetnim rješenjem, na temelju ovršne isprave – izvršnog rješenja o ovrsi komunalne naknade Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu klasa: UP/I-415-01/21- 06/0001990, urbroj: 2181/01-11/01-21-1 od 4. prosinca 2021., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u ukupnom iznosu od 4.706,12 eur te troškova predmetnog ovršnog postupka, sve to s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini protivnika osiguranja i to posebnog dijela zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica]/zgr., oznake zemljišta zgrada mješovite uporabe, dvorište, površine 185 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 4. suvlasničkog dijela 56/355 etažno vlasništvo (E- 4), stan na I. katu, označen br. 3, površine 56,00 m[2] , na južnom dijelu zgrade, koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija. Istodobno je određeno da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine ima učinak da se ovrha na nekretnini smije provesti prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Istodobno je određeno da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena, kao i da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

6. Ispitavši pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1., člankom 50. stavkom 5. i člankom 290. stavkom 1. OZ, ovaj sud ocijenio je da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Neosnovano žalitelj tvrdi da nije bilo zakonskih pretpostavki za donošenje pobijanog rješenja.

7.1. Naime, postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, o kakvom je ovdje riječ, reguliran je odredbama članaka 295. - 298. OZ-a pa tako:

- na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja (članak 296. OZ);

- dok je odredbama članka 297. OZ propisan način zasnivanja založnog prava tako da se na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi založno pravo zasniva uknjižbom (stavak 1.), te će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba određena (stavak 2.), a ukoliko protivnik osiguranja nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, predlagatelj osiguranja dužan je uz prijedlog dostaviti ispravu podobnu za upis prava vlasništva protivnika osiguranja (stavak 4.).

7.2. Iz navedenoga proizlazi da u postupku osiguranja ovršni sud donosi rješenje o osiguranju kojim određuje zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja uknjižbom tog prava u zemljišne knjige. Temeljna pretpostavka za donošenje takvog rješenja je postojanje ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja koja se osigurava.

7.3. U konkretnom predmetu predlagatelj osiguranja sukladno članka 296. OZ predlaže osiguranje na temelju valjane ovršne isprave - odluke iz članka 23. točka 4. OZ, i to izvršnog rješenja o ovrsi komunalne naknade Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu klasa: UP/I-415-01/21-06/0001990, urbroj: 2181/01-11/01-21-1 od 4. prosinca 2021., iz koje ovršne odluke proizlazi predmetna novčana tražbina (neplaćena komunalna naknada za poslovni prostor na adresi [adresa] i njena visina u iznosu glavine i zateznih kamata). Pritom je osiguranje određeno na teret točno označene nekretnine u (su)vlasništvu protivnika osiguranja za koje je predlagatelj osiguranja dostavio izvadak iz zemljišne sukladno odredbi članka 297. OZ kao dokaz da je predmetna nekretnina upisana kao (su)vlasništvo protivnika osiguranja, pa slijedom navedenoga valja zaključiti, suprotno žalbenim navodima protivnika osiguranja, da je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je odredio predloženo osiguranje na nekretnini protivnika osiguranja (trenutak stjecanja vlasništva nekretnine na kojoj je određeno osiguranje je irelevantan u predmetnom slučaju) jer je predlagatelj osiguranja temeljem prethodno citiranih zakonskih odredbi i ovršne isprave, ovlašten pokrenuti postupak osiguranja.

8. Na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja nije od utjecaja činjenica da je u istom adresa protivnika osiguranja označena adresa u [adresa], jer se radi o adresi koja je označena u ovršnoj ispravi, i na kojoj je konačno protivnik osiguranja zaprimo predmetno rješenje. Ukoliko protivnik osiguranja to smatra potrebnim, u nastavku postupka obavijestiti će sud prvoga stupnja o promjeni adrese svoga prebivališta koja će potom biti točno označena.

9. U odnosu na ostale žalbene navode protivnika osiguranja, koji se u osnovnom svode na tvrdnju da nikada nije bio vlasnik poslovnog prostora u [adresa], da ne postoji nikakav ugovor ili drugi pravni temeljem osnovom koga bi preuzeo obvezu plaćanja komunalne naknade koja tereti vlasnika nekretnine, da nikada nije bio korisnik poslovnog prostora za koga se tereti ovršnom ispravom u relevantnom razdoblju posebno kraj činjenice postojanja COVID mjera – osporava i visinu potraživanja, da nije bio dužnik tražbine iz ovršne isprave, da je tražbine iz ovršne isprave zastarjela, valja reći da se radi o žalbenim razlozima iz članka 50. stavak 1.OZ o kojima ovaj sud drugoga stupnja nije ovlašten ispitivati, već je u takovoj pravnoj situaciji postupanje suda prvog stupnja propisano odredbama članka 52. stavak 1. - 6. OZ.

10. U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja da je predmetno rješenje suprotno načelu razmjernosti i zaštite prava vlasništva iz članka 48. Ustava Republike Hrvatske i članka 1. Protokola broj 1 uz EKLJP, valja reći da je predmetno rješenje o prisilnom zasnivanju založnog prava na nekretnini donijeto temeljem zakonskih odredbi iz članka 296. i 297. OZ koji propisuju pretpostavke za njegovo osnivanje i to postojanje ovršne isprave s utvrđenom novčanom tražbinom, dospjelost i ovršivost tražbine, vlasništvo nekretnine od strane protivnika osiguranja, podobnost nekretnine za založno pravo te posljedično sudsku odluku o osiguranju, pa u takvim okolnostima, radi se o mjeri koja ima legitimni cilj koji se tom mjerom osigurava, a protivnik osiguranja kao vlasnik nekretnine ničim nije dokazao da se radi o mjeri koja nije bila opravdana ili koja bi bila prekomjerna, odnosno da je u predmetnom slučaju donošenjem predmetnog povrijeđeno načelo razmjernosti. Dakle, predmetno rješenje o osiguranju samo po sebi nije protivno odredba Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01 ,41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14 - dalje Ustav RH) na koje se protivnik osiguranja poziva niti članku 1. Protokola broj 1. uz Konvencije za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999., 8/1999., 14/2002. i 1/2006. - dalje: Konvencija).

11. Ostali žalbeni navodi protivnika osiguranja ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja o ovrsi.

12. Obzirom na navedeno, kako su u predmetnom slučaju ispunjeni uvjeti za zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje pravilno je postupio kada je donio predmetno rješenje, pri čemu nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Obzirom na navedeno, žalbu i dopune žalbe protivnika osiguranja valjalo je odbiti kao neosnovane i temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21.

OZ, odlučiti je kao u izreci.

14. Ovdje se posebno ističe da sud drugoga stupnja nije nadležan odlučivati o prijedlogu protivnika osiguranja za oslobađanjem od snošenja troškova postupka – troškova pristojbi na žalbu, već se radi o prijedlogu u odnosu na koji je nadležno upravno tijelo (članka 16. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ broj 143/2013. i 98/2019.)).

U Puli-Pola 9. veljače 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić