REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-6673/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Ivani Štih, odvjetnici iz OD Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 9. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 9.394,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja TS dana 9.7.2013. ozlijeđen u prometnoj nezgodi krivnjom osiguranice tuženika OS koja je kritične zgode upravljala osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka]. Rješenjem tužitelja od 12.1.2018. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je za razdoblje od 1.11.2022. do 30.9.2025. isplatio s osnova invalidske mirovine iznos od 9.394,75 EUR, a što predstavlja štetu za tužitelja. Stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 – dalje: ZOMO) tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika iznos od 9.394,75 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te prvenstveno ističe da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), a ne ZOMO.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 26.7.2013. (list 4-7 spisa), presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ko-230/14 od 22.5.2015. (list 8-14 spisa), rješenje tužitelja br. 1063575 od 12.1.2018. (list 16-18 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika od 5.12.2017. (list 20 spisa), mišljenje vještaka revizora od 11.12.2017. 8list 26-28 spisa) i podatke o isplaćenoj invalidskoj mirovini od 16.10.2025. (list 30 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom invalidske mirovine povodom prometne nezgode koja se dogodila 9.7.2013. krivnjom osiguranice tuženika OS, a kojom prilikom je ozlijeđen osiguranik tužitelja TS.

6. Među strankama nije sporno da je osiguranik tužitelja TS ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju krivnjom osiguranice tuženika.

7. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva.

8. Iz rješenja HZMO-a br. 1063575 od 12.1.2018. (list 16-18 spisa) proizlazi da se osiguraniku RS počevši od 25.10.2017. priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

9. Iz obračuna isplaćene mirovine od 16.10.2025. (list 30 spisa) proizlazi da je osiguraniku tužitelja RS u razdoblju od 1.11.2022. do 30.9.2025. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 9.394,75 EUR.

10. Međutim, sukladno važećoj sudskoj praksi, kao što su primjerice odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-68/2019 od 1.3.2022., Rev-235/2023-2 od 4.4.2023., Rev- 12/2022 od 12.1.2022. i Rev-866/2022-2 od 30.8.2022., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, te se stoga u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZOMO-a, odnosno odredba čl. 164. ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.

11. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, te je u konkretnom slučaju riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija je uređena odredbama o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan Ugovor osiguranju, a u ovom slučaju to su odredbe ZOOP-a.

12. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om, temeljem kojeg zakona je zaključen i Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti između vozača (štetnika) i tuženika, te tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su pak propisane ZOOP-om.

13. Naime, osiguravajuća društva, pa tako i tuženik, nisu štetnici, nego temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari – motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto štetnika (konkretno vozača) i to u okviru obveza preuzetih Ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen ZOOP-om, pa je tako čl. 8. st. 1. propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.

14. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti Ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojima je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim Ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

15. Stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredba čl. 27. ZOOP-a koji uređuje ''Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja'', budući je ZOOP iz naprijed navedenih razloga lex specialis u konkretnoj pravnoj stvari, te se ne primjenjuju odredbe ZOMO-a na koju se poziva tužitelj.

16. Odredba čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok st. 2. istog članka ZOOP-a određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. St. 3. istog članka ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je stoga u ovom predmetu valjalo utvrditi postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Dakle, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti.

18. Slijedom naprijed navedenog tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a trebao dokazati postoji li i u kojem iznosu razlika između mirovine utvrđene njegovim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a što tužitelj, na kojem je teret dokaza (a ne na tuženiku), nije dokazao (financijsko vještačenje), slijedom čega tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, pa je primjenom pravila o teretu dokaza dokazivanja iz odredbe čl. 221.a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a valjalo presuditi kao u izreci i odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

19. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 151. st. 3. ZPP-a, i to trošak sastava odgovora tužbu i pristupa na ročište od 2.2.2026. od po 200,00 EUR, ili ukupno 400,00 EUR. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 100,00 EUR, ili ukupno 500,00 EUR.

U Zagrebu, 9. veljače 2026.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: tužitelju

punomoćniku tuženika