REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula
Posl. br. P-739/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A NJ A i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženiku HS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Slaven Boljun, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika-protutužitelja GRAD [adresa], OIB 15554218499, radi utvrđenja prava vlasništva, dana 5. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
Privaća se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
"Nalaže se tužitelju – protutuženiku H iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] da preda u posjed tuženiku - protutužitelju [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 15554218499 nekretninu k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR. upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 35 m2, slobodnu od osoba i stvari, sve navedeno u roku od 15 dana. "
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužba tužitelja-protutuženika u ovoj pravnoj stvari povučena.
II Nalaže se tužitelju – protutuženiku H iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku – protutužitelju [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB 15554218499 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 428,09 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 05.02.2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je nesporno dugogodišnji vlasnik i posjednik stana u prizemlju koji se nalazi u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica], površine 54 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik je u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda upisan kao vlasnik susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/ZG, u naravi dvorište, površine 35 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Predlagatelj je zajedno sa članovima svoje uže obitelji u dugogodišnjem, samostalnom posjedu susjedne k. č. br. [katastarska čestica]/ZG, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koja je služila kao pomoćna nekretnina stanu preko puta u kojeg je 1983. uselio tužitelj temeljem Ugovora o zamjeni stanova. Nikad se nitko nije usprotivio niti vlasništvu niti posjedu pa tako niti Grad Vodnjan. U presudama N i drugi protiv [adresa] i L protiv Republike Hrvatske Europski sud je utvrdio da su hrvatski sudovi povrijedili pravo vlasništva predlagatelja, odbivši njihove tužbe kojima su tražili da se utvrdi njihovo pravo vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti. Radi se o presudama u kojima je Europski sud ponovio svoje ranije pravno shvaćanje (iz presude Š protiv Republike Hrvatske), o tome da u rok potreban za dosjelost, pod određenim uvjetima, treba uračunati i razdoblje posjedovanja za vrijeme trajanja društvenog vlasništva na spornim nekretninama, a što hrvatski sudovi nisu učinili. Nema nikakve naznake, da je itko osim samih lokalnih vlasti, odnosno RH, stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da je ijedna stranka, osim podnositelja zahtjeva i njihovih prednika, ikada potraživala ikakva prava nad tim zemljištem. Razlozi koji su potaknuli Ustavni sud da stavi članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine van snage nisu prisutni u ovom predmetu predlagatelja. Ta je odredba stavljena izvan snage kako bi se zaštitila prava trećih stranaka, dok predmet podnositelja zahtjeva ne uključuje takva prava (vidi predmet Š, prethodno navedeno, stavak 66.). U takvim okolnostima, predlagatelj koji se razumno oslanja na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne treba – u slučaju kada se ne dovode u pitanja prava drugih – snositi posljedice greške koju je počinila država donijevši takvo neustavno zakonodavstvo (vidi predmet Š, prethodno navedeno, stavak 67.). Zapravo, kao posljedica stavljanja izvan snage, vlasništvo nad imovinom koju je predlagatelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije stavljena izvan snage kao neustavna, vraćeno je lokalnim vlastima, odnosno RH (usporedi s predmetom Š, prethodno navedeno, loc. cit.). Na ovaj način, država je ostvarila korist od vlastite greške (vidi predmet Š, prethodno navedeno, loc. cit.), pri čemu se razumije da je s gledišta Suda hijerarhija između različitih tijela države (ovdje između lokalnih i središnjih vlasti) nevažna prilikom razmatranja zahtjeva (vidi, na primjer, Čikanović protiv Hrvatske, br. 27630/07, stavak 53., 5. veljače 2015.). Rizik od bilo kakve greške koju počini državno tijelo mora snositi država, a greške se ne smiju ispravljati na teret pojedinaca, odnosno predlagatelja posebno kada ne postoji drugi sukobljeni privatni interes (vidi predmet Trgo, prethodno navedeno). U prilog tome i najnovija shvaćanja VSRH Rev-3802/19 i Rev-x-974/2017 te brojna praksa županijskih sudova. Zbog svega navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev kao i sve činjenične navode tužitelja te ujedno podnosi i protutužbu radi predaje u posjed predmetne nekretnine.
3. Na ročištu od 2. veljače 2026. tužitelj-protutuženik je povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari a tuženik-protutužitelj se očitovao da pristaje na povlačenje tužbe ali ustraje kod protutužbe i potražuje parnični trošak. Zbog navedenog je sukladno odredbi čl. 193. st.1. Zakona o parničnom postupku valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja.
4. Na istom ročištu tužitelj-protutuženik je priznao protutužbeni zahtjev. Sukladno odredbi čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja) ukoliko tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev zbog čega je odlučeno kao u izreci presude
5. Budući je tuženik-protutužitelj, nakon što je pristao na povlačenje tužbe, potraživao parnični trošak to mu je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu s protutužbom 100 bodova (Tbr. 8/1) i za zastupanje na ročištu 02.02.2026. 50 bodova (Tbr.9/2) što sve uvećano za PDV iznosi 375,00 eur. Tuženiku-protutužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na protutužbu u iznosu od 53,09 eur pa je ukupno na ime parničnog troška tuženiku-protutužitelju ukupno priznat trošak u iznosu od 428,09 eur.
5. Zbog svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude te u točci I i II izreke rješenja.
U Puli, 5. veljače 2026. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka istoga, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
