REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Ulica Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-308/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice IZ iz [adresa], M. Lombarda 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicama Veri Glasnović Gjoni i Mirni Radolović, odvjetnicama u Puli protiv ovršenika UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, od 21. ožujka 2025., poslovni broj Ovr-226/2023-19, 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika UZ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, od 21. ožujka 2025., poslovni broj Ovr-226/2023-19, u pobijanom dijelu (točka I, II, III i IV izreke).

II Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Odbija se ovrhovoditeljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja ovršeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, uz obvezu plaćanja u roku od 15 dana te mu je zaprijećeno novom novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura, ako u roku od 15 dana ne postupi po pravomoćnom rješenju suda prvog stupnja, poslovni broj: 33 Ovr-226/2023-2 od 13. listopada 2023.

2. Protiv dijela prvostupanjskog rješenja (točka I, II, III i IV izreke) ovršenik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, a prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi navodi da je u cijelosti postupio po pravomoćnom sudskom rješenju, na način da je 7. ožujka 2023. kod nadležne Elektroistra Pula zatražio pristup mreži – priključak gradilišta, urudžbeni broj: 401100102/5922/2355, kojom radnjom je ispunio svoju obvezu naloženu rješenjem suda prvog stupnja, da je nadalje po primitku ponude o priključenju i Elektroenergetske suglasnosti, izvršio prijavu za pribavljanje Potvrde o uporabljivosti izvedene električne energije, da je 11. prosinca 2024. pribavio predmetnu potvrdu te uz svu popratnu dokumentaciju i plaćenu naknadu, predao zahtjev za priključenje. Tvrdi da je iz navedenih razloga netočan i pogrešan stav prvostupanjskog suda da nije postupio po rješenju o ovrsi i da je pokrenuo samo inicijalni postupak za priključenje na električnu energiju jer je opće poznato da samo HEP može izvršiti priključak električne energije, a da je ovršenik poduzeo sve što je mogao da se priključak izvrši.

2.1. U daljnjem dijelu žalbe navodi da ovrhovoditeljica, prema njezinim navodima, živi u nekretnini i da stoga ista ima električnu energiju jer u predmetnoj građevini ne bi mogla živjeti i da ovrhovoditeljici zbog dugotrajne procedure, za koju ovršenik nije odgovoran, ne nastaje nikakva šteta. Osporava dio rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda u kojem je naznačeno "…ili na drugi način", kao neodrediv i nedorečen jer ne zna na koji je to drugi način dužan opskrbiti objekt strujom, da prvostupanjski sud donosi rješenje o kažnjavanju ovršenika na temelju podneska ovrhovoditeljice od 14. lipnja 2024., bez da se pri tome uvjerio da su navodi ovrhovoditeljice točni i opravdani.

2.2. Zaključno navodi da je obavio sve radnje radi priključka i dovoda struje na predmetni objekt te je kod HEP-a u redu čekanja za postavljanje priključka i da je time u cijelosti postupio po ovršnoj ispravi pa predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsko rješenje u točkama I, II,III i IV i vrati predmet prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno odlučivanje, odnosno odbije prijedlog ovrhovoditeljice te obveže ovrhovoditeljicu na naknadu troška žalbe u cijelosti,

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Navodi da ovršenik uz žalbu nije dostavio potvrdu o uplati po dobivenoj ponudi, upravo iz razloga što to odbija učiniti, da je upravo iz razloga što ovršenik odbija postupiti po nalogu suda, sama podnijela zahtjev prema HEP-u kao suvlasnica po osnovi bračne stečevine i da je sam djelatnik HEP-a ŠZ potvrdio da ovršenik ne želi izvršiti sve radnje na koje je obvezan i platiti priključenje te da je naposljetku obaviještena da HEP ne može postupiti po njezinom nalogu jer nedostaje dokaz o njezinom pravu vlasništva na nekretnini. Smatra da je zbog manipuliranja i odugovlačenja postupka od strane ovršenika u trajanju od dvije godine, novčana kazna prenisko određena.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na žalbene razloge, kao i u odnosu na razloge na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, a ovršenik nije u žalbi naveo razloge koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Prvostupanjski sud zaključuje da podnošenje zahtjeva za privremeni priključak, odnosno za izdavanje elektroenergetske suglasnosti ne predstavlja u cijelosti ispunjenje obveze ovršenika iz rješenja o ovrsi, već se radi tek o inicijalnoj radnji koja će pod određenim uvjetima rezultirati izdavanjem elektroenergetske suglasnosti, a nakon toga sklapanjem ugovora o priključenju i uspostavom opskrbe predmetne nekretnine električnom energijom. Budući da ovršenik nije postupio po članku 262. stavku 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje OZ) te obavijestio sud da je u cijelosti postupio po rješenju o ovrsi, prvostupanjski sud izriče ovršeniku novčanu kaznu u iznosu od 1.000,00 eura.

7. Suprotno žalbenim navodima, ovršeniku je pravomoćnom sudskom odlukom naloženo osigurati dovod električne energije na nekretninu koja predstavlja stan u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da HEP-u podnese zahtjev za privremeni priključak, na temelju kojeg će biti postavljen privremeni priključak na mrežu električne energije te snositi sve potrebne troškove ili na drugi način o vlastitom trošku osigurati dovod električne energije na predmetnu nekretninu pa je ovršenik dužan učiniti sve što je objektivno potrebno da se električna energija ponovno priključi na predmetnu nekretninu. Sama činjenica da je ovršenik podnio zahtjev isporučitelju električne energije za ponovno priključenje ne znači da je postupio po nalogu suda, budući da mu je naložena obveza faktične ponovne uspostave isporuke električne energije.

8. Trošak ponovnog priključenja predstavlja nužan i predvidiv trošak izvršenja obveze, koji je ovršenik dužan snositi sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci i članku 4. Ponude o priključenju broj: 4011-70162320-20210049. Prema članku 7. predmetne Ponude, rok za priključenje građevine počinje teći od uplate prve rate naknade za priključenje. Kako ovršenik nije dostavio dokaz da je platio trošak ponovnog priključenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovršenik nije postupio po sudskom nalogu, budući da sama činjenica podnošenja zahtjeva isporučitelju električne energije za ponovno priključenje, kao i pribavljanje Potvrde o uporabljivosti izvedene električne instalacije i Ponude, ne predstavlja izvršenje obveze ponovne uspostave isporuke električne energije. Pri tome valja naglasiti da je ovršenik radi dokazivanja ispunjenja svoje obveze bio dužan sudu dostaviti dokaz o plaćanju naknade za priključenje, koji je mogao dostaviti i uz žalbu, kao što je dostavio i drugu dokumentaciju u svezi priključka električne energije, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da se prvostupanjski sud nije uvjerio u točnost i opravdanost navoda ovrhovoditeljice.

9. Žalbeni navodi kojima ovršenik dovodi u pitanje postojanje potrebe za isporukom električne energije, tvrdeći da ovrhovoditeljica navodno koristi električnu energiju ili da predmetna nekretnina ima osiguranu električnu energiju na drugi način, pravno su irelevantni za ovaj postupak. Naime, pravomoćnom sudskom odlukom ovršeniku je izričito naloženo osigurati dovod električne energije na predmetnu nekretninu te u daljnjem dijelu postupka ovršni sud više ne ispituje okolnosti koje bi mogle dovesti u pitanje pravilnost i opravdanost takve obveze, već isključivo utvrđuje je li ovršenik po toj obvezi postupio.

10. Nadalje, žalbeni navodi ovršenika kojima implicitno osporava svrhovitost ili sadržaj izreke pravomoćnog rješenja o ovrsi, predstavljaju nedopušten pokušaj preispitivanja pravomoćne sudske odluke, što u ovom stadiju postupka nije dopušteno. Kako je obveza ovršenika jasno i određeno utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, njezina zakonitost i osnovanost više ne mogu biti predmet rasprave, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

11. Slijedom navedenog, žalba ovršenika odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno u pobijanom dijelu, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a te je ovršenik odbijen sa zahtjevom za naknadu žalbenih troškova, o kojima je odlučeno na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a.

12. Ovrhovoditeljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer isti nisu bili potrebni za vođenje žalbenog postupka u smislu članka 155. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a.

Slavonski Brod, 9. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović