Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-10/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji Lani Putrić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Project Market d.o.o., Zagreb, Hektorovićeva 2, OIB: 33155390758, kojeg zastupa punomoćnik Neven Kozolić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Planinić, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1370/2021-47 od 28. studenoga 2025., dana 9. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1370/2021-47 od 28. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Djelomično se uvažava se prigovor ovršenika ČG od 18. travnja 2025. te se preinačuje rješenje o pristojbi poslovni broj Ovr-1370/2021-43 od 15. travnja 2025. i rješava:

I. Nalaže se da ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana po primitku ovog rješenja plati sudske pristojbe za žalbu protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 EUR, rješenje o prijedlogu za odgodu ovrhe od 2. svibnja 2022. u iznosu od 13,27 EUR te za žalbu protiv rješenja o odgodi od 25. svibnja 2022. u iznosu od 663,61 EUR, u ukupnom iznosu od 1.340,49 EUR.

II. Gornji iznos doznačite – uplatite kod banke ili pošte u korist računa prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske broj [broj bankovnog računa], pozivom na broj HR63 5045-48769-1074804830 opis plaćanja: Pristojbe iz predmeta Ovr- 1370/2021, OS NZG.

III. Izvornu potvrdu o doznaci – uplati prilijepiti na poleđini ovog rješenja, a nakon toga vratiti rješenje ovom sudu u gore navedenom roku.

IV. Ako pristojbeni obveznik ne plati pristojbu u ostavljenom roku ili o tome bez odgađanja ne obavijesti sud, nalaže se Financijskoj agenciji provesti ovrhu na novčanim sredstvima pristojbenog obveznika sa svih njegovih računa i oročenih novčanih sredstava prema odredbama zakona koji uređuje provedbu ovrhe na novčanim sredstvima (čl. 28. st.4.i 5. i čl. 30. st. 1. ZSP-a).

V. Nalaže se Financijskoj agenciji da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese s računa pristojbenog obveznika i oročenih novčanih sredstava pristojbenog obveznika na račun prihoda državnog proračuna Republike Hrvatske iz točke III. izreke rješenja, osim primanja i naknada iz članka. 172. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., i 73/17. - dalje: OZ) i iznosa koji su izuzeti od ovrhe prema članku 173. OZ.“

2. Protiv navedenog rješenja u cijelosti ovršenik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud uvaži žalbu i pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4.1. U žalbi ovršenik navodi da je pobijanim rješenjem naloženo plaćanje sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 EUR, a da se na temelju Tar. br. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19., 92/21., dalje: Tarifa) za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. Nastavno na navedeno na temelju Tar. br. 2. st. 5. za rješenje o ovrsi, protuovrsi, osiguranju dokaza ili osiguranju prema odredbama Ovršnog zakona plaća se pristojba iz stavka 2. Tar. br. 1. Na temelju stavka 2. Tar. br. 1 za rješenje o ovrsi plaća se polovica pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. Ovršenik ističe da bi na temelju stavka Tar. br. 1. iznos pristojbe iznosio 663.61 EUR, no polovica tog iznosa je 331.80 EUR pa je to po mišljenju ovršenika ispravan iznos pristojbe za žalbu na rješenje o ovrsi, a ne 663.61 EUR kako je to navedeno u pobijanom rješenju.

4.2. Nadalje, rješenjem je naloženo i plaćanje pristojbe na žalbu protiv rješenja o odgodi od 25. svibnja 2022. u iznosu od 663,61 EUR. Međutim, na temelju Tar. br. 3. st. 4. za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća se pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. Nastavno na navedeno na temelju Tar. br. 2. st. 8. za rješenje o prijedlogu za odgodu ili obustavi ovrhe plaća se pristojba od 13,27 EUR pa je stoga po mišljenju ovršenika ispravna pristojba za žalbu protiv rješenja o odgodi 13,27 EUR, a ne 663.61 EUR kako je to navedeno u pobijanom rješenju.

4.3. Zaključno, ovršenik navodi da je naloženo je plaćanje pristojbe na prijedlog za odgodu ovrhe od 8. veljače 2022. u iznosu od 19,91 EUR, međutim da se na temelju Tar. br.1 st. 3. ta pristojba plaća samo ako je prijedlog za odgodu ovrhe odbijen. Međutim, odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe ukinuta je odlukom drugostupanjskog suda, a učinak tog ukida je da ta odluka ne egizistira tako da je netočno da je ovršenikov prijedlog odbijen pa stoga ovršenik smatra da ovu pristojbu nije dužan platiti.

5.1. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18; dalje: ZSP) budući da su sve pristojbene obveze određene pobijanim rješenjem nastale u trenutku važenja tog zakona kao i Uredbu o tarifi sudskih pristojbi iz istog razloga. U skladu sa vrijednosti premeta spora koja odgovara glavnici potraživanja, a to je 86.510,69 EUR (tada 651.814,81 kn) visina pristojbe sukladno Tbr. 1. t. 1. Tarife iznosi 663,61 EUR (tada 5.000,00 kn).

5.2. Prvo, u odnosu na pristojbu na žalbu protiv rješenja o ovrsi pravilno prvostupanjski sud ukazuje na to da je odredbom iz Tbr. 1. t. 2. Tarife propisano da se na rješenje o ovrsi plaća pristojba u iznosu od polovice pristojbe određene u Tbr. 1. t. 1. Tarife, kao i da je u Tbr. 3. t. 3. Tarife propisano da se za žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda plaća pristojba samo ako se žalbom pobija rješenje koje podliježe plaćanju pristojbe po Tar. br. 2. ili ako se pobija rješenje o troškovima postupka. Međutim, protivno ovršenikovim tvrdnjama, citirana odredba iz Tbr 3. t. 3. Tarife uređuje samo osnovu, odnosno određuje na koja se žalbe na rješenja plaća pristojba, a to su one žalbe koje su izjavljene protiv rješenja koja sama podliježu plaćanju pristojbi, što je u ovom slučaju rješenje o ovrsi. Navedena odredba ne odnosi se na visinu, odnosno visinu pristojbe na žalbu ne vezuje uz odluku protiv koje je žalba izjavljena, visina je za konkretan slučaj određena u Tbr. 3. t. 2. Tarife kojom je propisano da se za žalbu protiv rješenja plaća pristojba iz Tbr 1. t. 1. Tarife, a to znači da je visina pristojbe za žalbu izjavljenu protiv rješenja o ovrsi u ovom predmetu 663,61 EUR.

5.3. Odredbom iz Tbr. 2. t. 8. Tarife propisano je da se za rješenje o prijedlogu za odgodu ili obustavu ovrhe plaća pristojba od 13,27 EUR (tada 100,00 kuna), bez navođenja, kao u Tbr. 1. t. 3. Tarife u odnosu na prijedlog da se plaća samo ako bi prijedlog bio odbijen, dakle, na rješenje o prijedlogu za odgodu ovrhe pristojba se plaća u iznosu od 13,27 EUR (tada 100,00 kn) bez obzira na to koja je odluka u konačnici donesena, odnosno je li ukinuta po pravnom lijeku ili ne, odnosno pristojbena obveza nastaje u trenutku kad je odluka dostavljena stranci sukladno čl. 4. t. 4. ZSP bez obzira na to je li ta odluka kasnije ukinuta.

5.4. Naposljetku, u dijelu kojim se pobija rješenje o pristojbi na žalbu protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodu također valja reći da se visina određuje sukladno Tbr. 1. t. 1. Tarife, a na temelju Tbr. 3. t. 2. Tarife, što je u konkretnom slučaju 663,61 EUR, a kako je već obrazloženo.

6. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskim rješenjem nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je valjalo žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, slijedom čega je, na temelju članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), riješeno kao u izreci.

U Varaždinu 9. veljače 2026.

Sutkinja

Lana Putrić