REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž Ovr-307/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, kojega zastupa gradonačelnik VR, protiv protivnika osiguranja SR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Katarina Jukić Jakopič, odvjetnica iz Pule, radi osiguranja privremenom mjerom, rješavajući žalbu protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie od 17. listopada 2025., poslovni broj: Ovr-588/2024-46., 9. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba protivnika osiguranja SR kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie od 17. listopada 2025., poslovni broj: Ovr-588/2024-46.
II. Odbija se protivnik osiguranja sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Prihvaća se kao djelomično osnovan zahtjev protivnika osiguranja CR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova u ovoj ovršnoj pravnoj stvari, te se nalaže predlagatelju osiguranja [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 84097228497, da mu nadoknadi troškove u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od dana donošenja ovog rješenja, 17. listopada 2025., pa sve do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe, dok se protivnik osiguranja CR odbija s razlikom zatraženog troška od 1.612,50 (tisućušestodvanaest eura i pedeset centi) eura kao neosnovanom."
2. Pravodobno podnesenom žalbom protivnik osiguranja pobija prvostupanjsko rješenje u njegovu odbijajućem dijelu.
2.1. U žalbi ističe da je odvjetnik kojeg stranka slobodno izabere, sukladno članku 18. Zakona o odvjetništvu, njezin zakonski zastupnik, slijedom čega troškovi njegovog dolaska na ročište predstavljaju nužne i opravdane troškove zastupanja, osobito u situaciji kada je odvjetnik stalni punomoćnik stranke u više međusobno povezanih postupaka. Naglašava da sud ne može ograničavati pravo stranke na slobodan izbor odvjetnika, niti uvjetovati naknadu troškova postojanjem drugih odvjetnika na području mjesne nadležnosti, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju.
2.2. Nadalje, protivnik osiguranja navodi da ima pravo na naknadu troškova postupka sukladno Tbr. 11. stavku 1. i stavku 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zatim pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu, sukladno Tbr. 12., kao i pravo na naknadu troška izjavljivanja žalbe, sukladno Tbr. 13. Tarife.
2.3. Mišljenja je da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 11. stavka 2. Tarife, budući da se navedena odredba odnosi na ovršni postupak, a ne na postupak osiguranja. Eventualna primjena te odredbe mogla bi doći u obzir tek u slučaju provođenja ovrhe temeljem presude kojom bi bilo utvrđeno smetanje posjeda, dok je u konkretnom slučaju riječ isključivo o postupku osiguranja.
2.4. Ističe također da osporavanje troškova dolaska odvjetnika izvan mjesta mjesne nadležnosti predstavlja povredu prava na pristup sudu zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Troškovi putovanja odvjetnika na ročište u Buje stvarni su, dokazivi i nužni za učinkovito ostvarivanje prava na obranu i zastupanje stranke.
2.5. Slijedom navedenog, predlaže da se žalba prihvati, te da se pobijano rješenje preinači na način da se protivniku osiguranja priznaju svi zatraženi troškovi postupka. Ujedno potražuje i naknadu troška sastava ove žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je protivniku osiguranja priznao troškove osiguranja i to jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak u visini od 80 bodova, prema Tbr. 11. točka 2. u svezi s Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 37/2023 dalje: Tarifa) što iznosi 160,00 eura i PDV u iznosu od 40,00 eura, prema Tbr. 46. Tarife, odnosno ukupno 200,00 eura. Pri tome navodi da se radi o privremenoj mjeri vezano za postupak smetanja posjeda.
6. Prvostupanjski sud nije priznao protivniku osiguranja kao opravdan putni trošak punomoćnika u iznosu od 150,00 eura koji se odnosi na putovanje punomoćnika iz Pule, gdje mu je sjedište, u Buje na ročište obzirom da prema popisu odvjetnika upisanih u odvjetničku komoru s poslovnim sjedištem na području mjesne nadležnosti općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, postoji dovoljno odvjetnika kojima je protivnik osiguranja mogao izdati punomoć, pa mu taj trošak nije priznat, jer se ne radi o potrebnom trošku u smislu članka 155. stavak 1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst,
25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ).
7. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada protivniku osiguranja nije priznao zatraženi izdatak na ime putnog troška za njegova punomoćnika – odvjetnika sa sjedištem u [adresa]. Riječ je o trošku koji, u konkretnim okolnostima, pada na teret samog protivnika osiguranja.
7.1. Naime, protivnik osiguranja imao je stvarnu i razumnu mogućnost odabrati punomoćnika iz reda odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda. Njegov slobodni izbor punomoćnika iz udaljenog mjesta, iako dopušten i zajamčen zakonom, ne može imati za posljedicu obvezu protivne strane da snosi dodatne troškove koji iz takvog izbora proizlaze. Sloboda izbora punomoćnika ne podrazumijeva istodobno i pravo na prijenos svih troškova tog izbora na protivnu stranu, osobito kada ti troškovi nisu bili nužni za učinkovito vođenje postupka.
7.2. Trošak putovanja odvjetnika iz drugog mjesta u ovom slučaju nije bio nužan niti opravdan trošak u smislu mjerodavnih odredbi Tarife, budući da se postupak mogao jednako učinkovito voditi uz angažman odvjetnika sa sjedištem u mjestu suda. Time se ne dovodi u pitanje pravo stranke na zastupanje, već se isključivo provodi kontrola nužnosti i opravdanosti pojedinih troškova postupka.
7.3. Suprotno žalbenim navodima, ovakvom odlukom nije povrijeđeno pravo protivnika osiguranja na pristup sudu zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Protivniku osiguranja ni na koji način nije bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje navoda i dokaza, niti mu je uskraćeno pravo da bude zastupan po odvjetniku po vlastitom izboru. Osporavanje naknade putnih troškova punomoćnika izvan mjesta mjesne nadležnosti suda odnosi se isključivo na pitanje raspodjele troškova postupka, a ne na samu mogućnost ili učinkovitost pristupa sudu.
7.4. Ovaj sud nadalje ocjenjuje da osporavana mjera slijedi legitiman cilj, a to je sprječavanje neopravdanog povećanja troškova postupka i zaštita protivne strane od snošenja troškova koji nisu bili nužni za ostvarivanje procesnih prava druge stranke. Istodobno, takva je mjera razmjerna postavljenom cilju, budući da ne zadire u samu bit prava na pristup sudu, već predstavlja razumno ograničenje u okviru zakonskog uređenja troškova postupka.
8. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 11. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) kada je protivniku osiguranja u postupku osiguranja priznao nagradu za zastupanje po punomoćniku – odvjetniku u iznosu od 80 bodova, odnosno 160,00 eura.
8.1. Prema članku 11. točki 1. Tarife, za sastavljanje prijedloga za osiguranje, prijedloga za donošenje privremenih i prethodnih mjera, kao i za prigovore i odgovore na iste, odvjetniku pripada nagrada prema odgovarajućim odredbama Tbr. 7. točka 1., 4. i 7. Tarife, ovisno o vrsti i naravi pojedine radnje. Navedena odredba ne propisuje jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak osiguranja, već uređuje nagrađivanje pojedinih odvjetničkih radnji.
8.2. Posebno je važno imati u vidu Tbr. 7. točku 2. Tarife, prema kojoj odvjetniku za parnični postupak radi smetanja posjeda pripada jednokratna nagrada od 250 bodova. Takva nagrada je namijenjena cjelokupnom parničnom postupku, a ne postupku osiguranja ili određivanja privremene mjere u postupku radi smetanja posjeda, koji su po svojoj pravnoj naravi akcesorni, pomoćni i vremenski ograničeni. Stoga primjena Tbr. 11. točke 1. Tarife, koja bi implicirala nagradu kao za cjelokupni postupak, u ovom slučaju bila bi nepravilna i nerazmjerna stvarnom opsegu odvjetničkog rada.
8.3. Postupak određivanja privremene mjere služi isključivo privremenom osiguranju tražbine ili prava do donošenja odluke u glavnoj stvari u postupku smetanja posjeda, te ne predstavlja samostalno rješavanje spora o pravu. Primjena niže nagrade u ovom postupku ujedno je u skladu s odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a, prema kojoj sud priznaje samo one troškove koji su nužni i opravdani za vođenje postupka, uzimajući u obzir njegovu narav i opseg.
8.4. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud protivniku osiguranja priznao nagradu sukladno članku 11. točki 2. Tarife, vodeći računa o akcesornom karakteru postupka, nužnosti i razmjernosti troškova po članku 14. stavku 4. OZ-a, te u skladu s odredbama Tbr. 7. točke 2. Tarife.
9. Zbog navedenog je žalba protivnika osiguranja odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno u pobijanom odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troška postupka. Ova se odluka temelji na članku 380. točki 2. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a.
10. Protivnik osiguranja nije uspio sa žalbom, pa je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Slavonski Brod, 9. veljače 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
