Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-3407/2019-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Luki Tomašiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marčan & Partneri u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 15. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem objave od 9. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I-Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6 stavak 2 ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 17.10.2005. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa od 30.9.2006., 31.8.2007., 29.2.2008., 30.11.2008., 30.11.2010. i 30.9.2011.
II-Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3 stavka 3, odnosno obveza tužitelja da će plaćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 17.10.2005. III-Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.880,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 11,15 eura od 1.12.2006. pa do isplate
iznos od 10,92 eura od 6.1.2007. pa do isplate
iznos od 10,83 eura od 1.2.2007. pa do isplate
iznos od 10,85 eura od 1.3.2007. pa do isplate
iznos od 10,65 eura od 1.4.2007. pa do isplate
iznos od 10,34 eura od 8.5.2007. pa do isplate
iznos od 10,30 eura od 1.6.2007. pa do isplate
iznos od 9,90 eura od 1.7.2007. pa do isplate
iznos od 9,07 eura od 1.8.2007. pa do isplate
iznos od 10,04 eura od 12.9.2007. pa do isplate
iznos od 9,79 eura od 11.10.2007. pa do isplate
iznos od 16,26 eura od 13.11.2007. pa do isplate
iznos od 16,03 eura od 4.12.2007. pa do isplate
iznos od 15,79 eura od 1.1.2008. pa do isplate
iznos od 16,16 eura od 1.2.2008. pa do isplate
iznos od 15,93 eura od 1.3.2008. pa do isplate
iznos od 16,30 eura od 1.4.2008. pa do isplate
iznos od 31,00 eura od 1.5.2008. pa do isplate
iznos od 30,31 eura od 1.6.2008. pa do isplate
iznos od 30,95 eura od 1.7.2008. pa do isplate
iznos od 29,72 eura od 1.8.2008. pa do isplate
iznos od 29,45 eura od 1.9.2008. pa do isplate
iznos od 29,51 eura od 1.10.2008. pa do isplate
iznos od 31,68 eura od 1.11.2008. pa do isplate
iznos od 29,80 eura od 1.12.2008. pa do isplate
iznos od 31,68 eura od 1.1.2009. pa do isplate
iznos od 34,91 eura od 17.2.2009. pa do isplate
iznos od 34,72 eura od 1.3.2009. pa do isplate
iznos od 33,81 eura od 1.4.2009. pa do isplate
iznos od 34,04 eura od 1.5.2009. pa do isplate
iznos od 32,66 eura od 1.6.2009. pa do isplate
iznos od 32,01 eura od 7.7.2009. pa do isplate
iznos od 31,70 eura od 20.8.2009. pa do isplate
iznos od 31,36 eura od 20.8.2009. pa do isplate
iznos od 31,24 eura od 1.9.2009. pa do isplate
iznos od 30,47 eura od 30.10.2009. pa do isplate
iznos od 30,58 eura od 26.11.2009. pa do isplate
iznos od 31,04 eura od 4.3.2010. pa do isplate
iznos od 30,69 eura od 4.3.2010. pa do isplate
iznos od 30,32 eura od 4.3.2010. pa do isplate
iznos od 29,97 eura od 4.3.2010. pa do isplate
iznos od 30,86 eura od 15.5.2010. pa do isplate
iznos od 30,48 eura od 15.5.2010. pa do isplate
iznos od 30,32 eura od 9.6.2010. pa do isplate
iznos od 31,03 eura od 15.7.2010. pa do isplate
iznos od 31,30 eura od 24.8.2010. pa do isplate
iznos od 30,67 eura od 2.10.2010. pa do isplate
iznos od 30,25 eura od 2.10.2010. pa do isplate
iznos od 30,00 eura od 18.11.2010. pa do isplate
iznos od 30,97 eura od 21.12.2010. pa do isplate
iznos od 27,02 eura od 3.3.2011. pa do isplate
iznos od 26,69 eura od 17.3.2011. pa do isplate
iznos od 26,28 eura od 17.3.2011. pa do isplate
iznos od 26,18 eura od 11.5.2011. pa do isplate
iznos od 25,78 eura od 11.5.2011. pa do isplate
iznos od 27,87 eura od 16.7.2011. pa do isplate
iznos od 27,42 eura od 16.7.2011. pa do isplate
iznos od 29,76 eura od 13.8.2011. pa do isplate
iznos od 25,15 eura od 24.9.2011. pa do isplate
iznos od 24,58 eura od 13.10.2011. pa do isplate
iznos od 18,33 eura od 5.11.2011. pa do isplate
iznos od 17,73 eura od 16.12.2011. pa do isplate
iznos od 17,91 eura od 10.2.2012. pa do isplate
iznos od 17,57 eura od 10.2.2012. pa do isplate
iznos od 17,27 eura od 6.3.2012. pa do isplate
iznos od 16,78 eura od 17.4.2012. pa do isplate
iznos od 16,58 eura od 19.5.2012. pa do isplate
iznos od 16,23 eura od 21.6.2012. pa do isplate
iznos od 15,76 eura od 18.7.2012. pa do isplate
iznos od 15,39 eura od 25.8.2012. pa do isplate
iznos od 14,70 eura od 18.9.2012. pa do isplate
iznos od 14,73 eura od 27.10.2012. pa do isplate
iznos od 14,36 eura od 12.12.2012. pa do isplate
iznos od 14,00 eura od 12.12.2012. pa do isplate
iznos od 13,38 eura od 17.1.2013. pa do isplate
iznos od 13,14 eura od 19.2.2013. pa do isplate
iznos od 12,85 eura od 21.3.2013. pa do isplate
iznos od 12,57 eura od 24.4.2013. pa do isplate
iznos od 11,93 eura od 14.5.2013. pa do isplate
iznos od 11,57 eura od 25.6.2013. pa do isplate
iznos od 11,15 eura od 23.7.2013. pa do isplate
iznos od 10,82 eura od 15.8.2013. pa do isplate
iznos od 10,59 eura od 21.9.2013. pa do isplate
iznos od 10,23 eura od 18.10.2013. pa do isplate
iznos od 9,91 eura od 4.12.2013. pa do isplate
iznos od 9,57 eura od 30.1.2014. pa do isplate
iznos od 9,19 eura od 30.1.2014. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 1.12.2006. do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
IV-Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 4.829,66 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
iznos od 0,51 eura od 1.12.2005. pa do isplate
iznos od 3,94 eura od 1.11.2008. pa do isplate
iznos od 8,79 eura od 6.1.2009. pa do isplate
iznos od 10,16 eura od 17.2.2009. pa do isplate
iznos od 3,21 eura od 19.3.2009. pa do isplate
iznos od 3,20 eura od 21.4.2009. pa do isplate
iznos od 5,97 eura od 19.5.2009. pa do isplate
iznos od 1,29 eura od 7.7.2009. pa do isplate
iznos od 2,92 eura od 20.8.2009. pa do isplate
iznos od 3,11 eura od 1.9.2009. pa do isplate
iznos od 3,35 eura od 26.11.2009. pa do isplate
iznos od 9,78 eura od 26.1.2010. pa do isplate
iznos od 30,06 eura od 4.3.2010. pa do isplate
iznos od 41,19 eura od 15.5.2010. pa do isplate
iznos od 0,38 eura od 1.6.2010. pa do isplate
iznos od 22,10 eura od 9.6.2010. pa do isplate
iznos od 0,47 eura od 1.7.2010. pa do isplate
iznos od 31,87 eura od 15.7.2010. pa do isplate
iznos od 0,41 eura od 1.8.2010. pa do isplate
iznos od 37,88 eura od 24.8.2010. pa do isplate
iznos od 0,36 eura od 1.9.2010. pa do isplate
iznos od 72,65 eura od 2.10.2010. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.11.2010. pa do isplate
iznos od 38,11 eura od 18.11.2010. pa do isplate
iznos od 51,48 eura od 21.12.2010. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.1.2011. pa do isplate
iznos od 44,73 eura od 10.2.2011. pa do isplate
iznos od 48,43 eura od 3.3.2011. pa do isplate
iznos od 55,79 eura od 17.3.2011. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.4.2011. pa do isplate
iznos od 111,03 eura od 11.5.2011. pa do isplate
iznos od 171,07 eura od 16.7.2011. pa do isplate
iznos od 3,32 eura od 1.8.2011. pa do isplate
iznos od 115,98 eura od 13.8.2011. pa do isplate
iznos od 6,01 eura od 1.9.2011. pa do isplate
iznos od 63,58 eura od 24.9.2011. pa do isplate
iznos od 67,05 eura od 13.10.2011. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.11.2011. pa do isplate
iznos od 73,95 eura od 5.11.2011. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.12.2011. pa do isplate
iznos od 69,07 eura od 16.12.2011. pa do isplate
iznos od 9,59 eura od 1.1.2012. pa do isplate
iznos od 69,08 eura od 21.1.2012. pa do isplate
iznos od 78,80 eura od 10.2.2012. pa do isplate
iznos od 0,04 eura od 1.3.2012. pa do isplate
iznos od 79,73 eura od 6.3.2012. pa do isplate
iznos od 76,96 eura od 17.4.2012. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.5.2012. pa do isplate
iznos od 79,98 eura od 19.5.2012. pa do isplate
iznos od 0,03 eura od 1.6.2012. pa do isplate
iznos od 80,15 eura od 21.6.2012. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.7.2012. pa do isplate
iznos od 77,67 eura od 18.7.2012. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.8.2012. pa do isplate
iznos od 77,28 eura od 25.8.2012. pa do isplate
iznos od 0,13 eura od 1.9.2012. pa do isplate
iznos od 69,92 eura od 18.9.2012. pa do isplate
iznos od 0,74 eura od 1.10.2012. pa do isplate
iznos od 77,78 eura od 27.10.2012. pa do isplate
iznos od 0,07 eura od 1.11.2012. pa do isplate
iznos od 79,33 eura od 20.11.2012. pa do isplate
iznos od 78,27 eura od 12.12.2012. pa do isplate
iznos od 72,09 eura od 17.1.2013. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.2.2013. pa do isplate
iznos od 74,93 eura od 19.2.2013. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.3.2013. pa do isplate
iznos od 76,75 eura od 21.3.2013. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.4.2013. pa do isplate
iznos od 79,04 eura od 24.4.2013. pa do isplate
iznos od 71,39 eura od 14.5.2013. pa do isplate
iznos od 71,68 eura od 25.6.2013. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.7.2013. pa do isplate
iznos od 70,00 eura od 23.7.2013. pa do isplate
iznos od 71,11 eura od 15.8.2013. pa do isplate
iznos od 0,06 eura od 1.9.2013. pa do isplate
iznos od 75,38 eura od 21.9.2013. pa do isplate
iznos od 1,88 eura od 1.10.2013. pa do isplate
iznos od 73,91 eura od 18.10.2013. pa do isplate
iznos od 1,35 eura od 1.11.2013. pa do isplate
iznos od 76,48 eura od 4.12.2013. pa do isplate
iznos od 75,14 eura od 4.1.2014. pa do isplate
iznos od 80,75 eura od 30.1.2014. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.2.2014. pa do isplate
iznos od 123,93 eura od 15.4.2014. pa do isplate
iznos od 199,14 eura od 3.5.2014. pa do isplate
iznos od 0,26 eura od 1.6.2014. pa do isplate
iznos od 79,08 eura od 8.7.2014. pa do isplate
iznos od 82,67 eura od 31.7.2014. pa do isplate
iznos od 0,03 eura od 1.8.2014. pa do isplate
iznos od 83,37 eura od 13.8.2014. pa do isplate
iznos od 83,43 eura od 18.9.2014. pa do isplate
iznos od 0,08 eura od 1.10.2014. pa do isplate
iznos od 85,89 eura od 21.10.2014. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.11.2014. pa do isplate
iznos od 176,50 eura od 14.12.2014. pa do isplate
iznos od 0,01 eura od 1.1.2015. pa do isplate
iznos od 88,19 eura od 10.1.2015. pa do isplate
iznos od 0,02 eura od 1.2.2015. pa do isplate
iznos od 88,03 eura od 11.2.2015. pa do isplate
iznos od 176,10 eura od 2.4.2015. pa do isplate
iznos od 88,05 eura od 15.5.2015. pa do isplate
iznos od 88,05 eura od 13.6.2015. pa do isplate
iznos od 88,05 eura od 4.7.2015. pa do isplate
iznos od 88,05 eura od 26.8.2015. pa do isplate
iznos od 2,14 eura od 1.9.2015. pa do isplate
iznos od 85,91 eura od 19.9.2015. pa do isplate
iznos od 1,79 eura od 1.10.2015. pa do isplate
po kamatnoj stopi koja od 1.12.2005. do 31.12.2007. iznosi 15%, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
V-Tuženik je dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.954,17 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 11. lipnja 2019., navodi da su stranke 17. listopada 2005. zaključile ugovor o kreditu kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u visini od 38.702,00 CHF u protuvrijednosti u kunama namečući valutnu klauzulu (članak 2. ugovora) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. Mjesečni anuitet kredita je uz kamatnu stopu od 3,99% iznosio 391,66 CHF. Tečaj valute CHF je u vrijeme zaključenja ugovora iznosio 4,754735 kn za CHF.
2.Tužiteljica smatra da su određene odredbe ugovora nepoštene i ništetne, pa tužbom traži utvrđenje njihove ništetnosti i potražuje isplatu. Prva osnova za isplatu odnosi se na preplaćene kamate koje je tuženik mijenjao svojim jednostranim odlukama mimo svih tržišnih kriterija, a druga se odnosi na preplaćene anuitete zbog promjene tečaja CHF. Tužiteljica je anuitete plaćala u kunskoj protuvrijednosti. Nije zadržan tečaj koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora i zbog rasta tečaja, plaćala je veće iznose.
3.Tužiteljica traži utvrđenje ništetnim dijela odredbe koja omogućava tuženiku da jednostranim odlukama mijenja kamatnu stopu iako se radi o bitnom uvjetu ugovora, kao i dijela odredbi koje nameću obvezu vraćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita.
4.Odnos u kojem jedna strana jednostrano i bez obrazloženja mijenja bitan uvjet da nije savjestan, pošten ni ravnopravan. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa da ne daje dozvolu tuženiku da kamate mijenja po svojoj volji bez osnovanih razloga te da to čini uvijek u svoju korist, nikada na niže. Ugovor je sastavljen kao tipski i tužitelj nije mogao pregovarati o njegovom sadržaju već je kao slabija strana morao prihvatiti sve uvjete tuženika. Tuženik je mogao mijenjati kamatne stope bez osnovanog razloga, što je protivno članku 82. st.1.al.10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Iako nisu postojali tržišni uvjeti, tuženik ju je povisivao.Njegovo ponašanje bilo je nepošteno jer tužiteljici nisu dane ni važne obavijesti o procjeni rizika kojem može biti izložena. Tuženik nije pratio kretanje Libora na CHF i u skladu s time formirao kamatnu stopu.
5.Nadalje, tužiteljica kao potrošač ne zna za rizik tečaja CHF već misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, ona ne raspolaže stručnim znanjem, a banka kao profesionalac ju nije informirala te nije mogla znati za rizik koji preuzima. Banka je uvjeravala potrošača da je CHF sigurna valuta, a potrošač kreditno sposoban samo za kredit u CHF. Banka nije vodila računa o interesima potrošača te je sošlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Banka je dužna informirati potrošače o sadržaju i posljedicama namjeravanog pravnog posla, potrošači nisu upoznati da između pojedinih valuta postoje razlike zbog kojih rizik promjene vrijednosti svake od njih u odnosu na kunu nije jednak, pa potrošači nisu bili svjesni kako će ekonomske posljedice za njih proizaći iz eventualnog sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF. Potrošači su procijenili da će njihova obveza vraćanja dobivenog iznosa u kunama biti najisplativija. Banke su suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Rizik CHF kao "valute utočišta" preuzeli su samo potrošači i to ne znajući za taj rizik.
6.Nepoštena praksa je zabranjena. Banka je kao jača ekonomska strana iskoristila svoju dominantnu poziciju u odnosu s tužiteljicom koja nije bila upoznata s načinom promjene tečaja. Tužiteljica nije mogla pregovarati o sadržaju ugovora. Tuženik se nije zaduživao u inozemstvu i odna iz tog izvora financirao kredit tužiteljice, već je kredit davao iz vlastitih sredstava.
7.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila nakon provedenog financijskog vještačenja, te istim potražuje na način kao što je presuđeno u izreci.
8.Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik navodi da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu kojim da su konvertirali kredit sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), koji zakon predstavlja intervenciju države kojom je uspostavljen ravnopravan odnos korisnika kredita denominiranih u CHF s onima čiji krediti su bili denominirani u Eur te je uspostavljena ravnoteža između ugovornih strana i riješeno pitanje restitucije potrošača. Stoga da se nit ne može raspravljati o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu. Valutna klauzula je dopuštena u eur, te je aneksom ugovorena i kamatna stopa na način da je definiran parametar koji tuženik prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope. Pravo koje tužiteljica traži da je već ostvarila kroz konverziju ugovora o kreditu, suglasnošću volja ugovornih strana, isto kao i kondemnatorni zahtjev. Tuženik je istakao i prigovor zastre za potraživanja tužiteljice na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ističući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove u kojem slučaju se primjenjuje zastarni rok od 5 godina za povrat tako isplaćenih iznosa.
9.Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu parničnih troškova.
10.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj : 336-96/2005 od 17. listopada 2005., tečajnu listu HNB-a, u Aneks uz ugovor o kreditu od 20. veljače 2016., u specifikaciju uplata, izračun konverzije, simulirani otplatni plan u eur, u nepotpisani aneks od 15. studenig 2015 te nepotpisani prihvat izračuna konverzije, odnosno svu kreditnu dokumentaciju, financijskim vještačenjem po vještaku Marinu rameši, dipl. oec. i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka te očitovanje vještaka, saslušanjem svjedoka ČB i osobnim salsušanjem tužiteljice.
11. Uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj : 336-96/2005 od 17. listopada 2005., utvrđeno je su tužiteljica, kao korisnik kredita (te EB kao sudužnik i založni dužnik) i tuženik, tada Hypo Alpe – Adria Bank d.d.) zaključili rečeni Ugovor s osnovnim i relevantnim odredbama :
-U članku 2. ugovoren je stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.702 CHF prema srednjem tečaju za devize banke tuženika važećem na dan korištenja kredita, u svrhu dovršenja kuće.
-U članku 3. ugovoreno je da se na iznos odobrenog kredita obračunavaju kamate od 3,99 % dekurzivno godišnje. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, čija protuvrijednost iznosi 391,66 eur, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke za CHF na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Oldukom o kamatnim stopama banke, počevši od 30. studenog 2005. Ugovoreno je trajanje kredita do 31. listopada 2015.
-U članku 6. ugovoreno je da je banka neće mijenjati ugovorenu kamatnu stopu do 30. rujna 2006. ako se korisnik kredita pridržava svih odredbi ovog Ugovora. Banka je od 1. listopada 2006. ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ovisno o skupini klijenata u kojoj pripada kornik kredita, a ovlaštena je promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ugovora. Korisnik kredita suglasan je i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
12.Vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju prilikom izrade nalaza i mišljenja, o čemu će se nastavno navesti.
13.Uvidom u Aneks uz ugovor o kreditu od 20. veljače 2016., potpisan po strankama, utvrđeno je da se istim regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Utvrđena je preplata na dan 30. rujna 2015. U iznosu od 18.228,93 kn koja se vraća korisniku kredita u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije, a po dostavi banci izvornika zaključenog aneksa osnovnom ugovoru od strane svih ugovornih strana.
14.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Marinu Rameši, dipl. oec. Uvidom u Nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :
-Zadaća je bila je vještaka da se u svom nalazu i mišljenju izjasni:
a) koliko bi iznosila glavnica na dan 30.09.2015. sukladno izvršenim uplatama tužitelja da su tečaj i kamatna stopa ostali isti kao i na dan zaključenja ugovora i da se tim povećanim uplatama koje je u međuvremenu vršio tužitelj (zbog promjene početnog tečaja i kamate) zatvarala nedospjela glavnica te da vještak sukladno tome navede iznos za koji je glavnica preplaćena zbog promjene početne kamate i tečaja na više
b) koliko je kamatna stopa po osnovnom ugovoru u CHF trebala biti smanjenja, da je tuženik kamatnu stopu mijenjao u skladu s kretanjem libora na CHF i utvrđenjem iznosa odnosno razlike koja je obračunata i naplaćena zbog toga što to nije rađeno
c) koliko iznosi pretplata po tečaju zbog svakog podizanja početnog tečaja na više od dana zaključenja ugovora pa do 30.09.2015. kao dana izvršene konverzije, koliko iznosi preplata po kamati zbog promjene početne kamatne stope od 3,99% na više i to od dana zaključenja ugovora pa sve do 30.9.2015. kao dana izvršenja konverzije.
d) koliko je kamatna stopa po simuliranom kreditu u eurima trebala iznositi da ju je tuženik mijenjao u skladu s kretanjem šestomjesečnog euribora i utvrđenje iznosa odnosno razlike koja je obračunata i naplaćena zbog toga što to nije rađeno.
e) da utvrdi okolnost da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio uključujući plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu u valuti eur-a kako je već predloženo na str. 4 odgovora na tužbu.
15.Vještak je u izradi ovog nalaza koristio raspoložive podatke i to podatke koji su se nalazili u spisu i javno dostupne podatke o kretanju tečaja CHF:
Podaci o kreditu: Broj 25319425
kreditne partije
Datum ugovora o 17.10.2005
kreditu
Datum isplate kredita 31.10.2005
Iznos kredita CHF 38.702,00
Kamatna
stopa 3,99%
promjenjiva
Anuitet CHF
391,66
Broj mjesečnih rata 120
Tečaj banke na datum 4,773772
korištenja kredita
Početak otplate
30.11.2005
EUR tečaj
7,5345
16.Srednji tečaj Banke za CHF na 31.10.2005. godine (datum isplate kredita) iznosio je 4,773772.
17.Promjene kamatnih stopa :
30.11.2005
31.10.2006
3,99%
3,99%
391,66
01.11.2006
30.09.2007
3,99%
4,60%
402,00
01.10.2007
31.03.2008
3,99%
5,00%
408,23
01.4.2008
31.12.2008
3,99%
5,990%
423,01
01.01.2009
31.12.2010
3,99%
6,200%
425,90
01.01.2011
31.10.2011
3,99%
5,95%
423,38
01.11.2011
31.01.2014
3,99%
5,45%
419,18
01.02.2014
**
3,99%
3,23%*
410,48
18.Zadaća A Izračun glavnice na 30.09.2015. prema početnim uvjetima i stvarnim uplatama. U Tablici 1 nalazi se prikaz otplate kredita prema početnoj kamatnoj stopi i anuitetu, ali s tim da su uplate računate prema početnom tečaju, te je višak po anuitetu umanjivan od nedospjele glavnice.
19.Kao što je prikazano u tablici do rate koja dospjeva 31.01.2014. godine (plaćena 14.04.2014) uplaćeno je 220.140,00 kuna, što bi prema početnim uvjetima, te oduzimajući višak uplate nad anuitetom od nedospjele glavnice, u potpunosti zatvorilo glavnicu kredita, kao i redovne kamate obračunate do tog dana. Sve uplate od tog dana nadalje, uključujući i dio te uplate od 14.04.2014. godine prodstavljalo bi preplatu kredita, a koju prikazuje u tablici 2.
20.Kao što proizlazi iz tablice 2 , nakon što bi kredit bio u potpunosti otplaćen po početnim uvjetima, Tužiteljica je uplatila još 48.310,41 kuna (6.411,88 eura) do konverzije. Taj iznos predstavlja preplatu po parametrima iz Zadaće, uvećano za stanje glavnice koju je Tuženik utvrdio u konverziji, s tim da napominjem kako navedeni iznos uključuje svu preplatu po tečaju i kamati, a koja je dodatno prikazana u nastavku nalaza.
21.Zadaća B Izračun razlika kamate u odnosu na kretanje CHF libora : obzirom da nije specificirano koji CHF libor, za potrebe izračuna pretpostavlja se da se koristi 6- mjesečni CHF libor , te da se stopa usklađuje svakih 6 mjeseci, a ukoliko bi sud da drukčiju uputu vještak će sačiniti dopunu. Obzirom da je kredit ugovoren 17.10.2005. godine, kao mjerodavan je korišten 6-mjesečni CHF libor sa polovice 2005. godine, a koji je iznosio 0,76%. Obzirom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila 3,99%, ako bi ista u sebi sadržavala CHF libor , te fiksnu maržu tada bi ta marža iznosila 3,23% (3,99-0,76 = 3,23).Koristeći tako izračunatu maržu, te stvarni 6-mjesečni CHF libor u razdoblju otplate kredita, vještak je sačinio obračun kamata , te je isti uspoređen sa kamatama koje je Tuženik zaračunavao u predmetnom kreditu. (Tablica 3).
22.Ukupna pozitivna razlika izračunata na opisani način iznosi 1.574,69 CHF što je 9.573,38 kuna (1.270,60 eura) po tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
23.Zadaća C Izračun pozitivnih tečajnih razlika (pretpostavka ništetnosti valutne klauzule), Tablica 4 Pregled pozitivnih tečajnih razlika nastalih uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj (pretplata)
24.Kao što je prikazano u tablici, u razdoblju od početka otplate do konverzije, Tužitelj uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj platio 36.389,23 kuna odnosno 4.829,66 eura (prema fiksnom tečaju konverzije) više iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije rastao.
25.U nastavku se prikazuje izračun pozitivnih razlika (preplata) redovne kamate koju je Tužitelj plaćao prema predmetnom ugovoru o kreditu u odnosu na kamatu koju bi plaćao da se početna kamatna stopa nije povećavala. Tako dobivene razlike pretvorene su u kune koristeći tečaj na dan plaćanja pojedinih rata. Iste razlike prikazane su i u eurima po fiksnom tečaju konverzije.
26.Tablica 5 Izračun pozitivnih razlika / Preplata kamate po anuitetima nastale uslijed povećanja početno ugovorene kamatne stope. Kao što je prikazano u tablici, u razdoblju od početka otplate do konverzije, uslijed povećanja kamatne stope, Tužitelju zaračunato te je platio 2.711,06 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije povećavala što iznosi 14.170,98 HRK odnosno 1.880,78 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
27.Sukladno Zadaći kao referentna kamatna stopa korištena je isključivo početno ugovorena kamatna stopa. Ukoliko bi sud naložio da se za razdoblje nakon primjene ZID ZPK od siječnja 2014. godine ima kao referentnu kamatnu stopu koristiti snižena kamatna stopa od 3,23% tada bi bilo potrebno dopuniti gore prikazanu tablicu obzirom da bi i u tom razdoblju bilo preplata kamate.
28.Zadaća D Izračun razlika kamate u odnosu na kretanje 6 mjesečnog euribora, obzirom da nije specificirano, pretpostavka je da se stopa usklađuje svakih 6 mjeseci, a ukoliko bi sud da drukčiju uputu vještak će sačiniti dopunu.
29.Obzirom da je kredit ugovoren 17.10.2005. godine , kao mjerodavan je korišten 6-mjesečni euribor sa polovice 2005. godine, a koji je iznosio 2,097%. Obzirom da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila 3,99%, ako bi ista u sebi sadržavala euribor , te fiksnu maržu tada bi ta marža iznosila 1,893% (3,99-2,097 = 1,1893). Koristeći tako izračunatu maržu, te stvarni 6-mjesečni euribor u razdoblju otplate kredita, vještak je sačinio obračun kamata , te je isti uspoređen sa kamatama koje je Tuženik zaračunavao u predmetnom kreditu.
30.Tablica 6 Izračun Razlika kamate u odnosu na eventualnu primjenu 6-mjesečnog euribora.
31.Ukupna pozitivna razlika izračunata na opisani način iznosi 1.642,59 CHF što je 10.574,61 kuna (1.403,50 eura) po tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
32.Zadaća E, okolnost da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio uključujući plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu u valuti eur-a kako je već predloženo na str. 4 odgovora na tužbu.
33.Provedba konverzije - Tuženik je sa Tužiteljem 21.03.2016. godine potpisao aneks o konverziji (dostava dokumentacije). Navedenom dokumentu prileži i izračun konverzije. U odnosu na Zadaću u kojoj se od vještaka traži da utvrdi da li je Tuženik ispravno izvršio izračun konverzije, postojanje i iznos novčane razlike kao posljedice provedene konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja Aneksa ugovora uzimajući u obzir sve priznate iznose tužitelju od strane tuženika prilikom konverzije kredita, napominje slijedeće:
U čl. 19c ZPK (nn 102/15) st.1-7 između ostalog stoji da se konverzija izračunava na način da se „:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
2. Umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke.”
34.Niže navedene je kamatne stope Tuženik primjenio na simulirani eurski kredit , te je na taj način došao do izračuna stanja glavnice, u koje je pretvoren CHF kredit. Iste se prema ZID ZPK imaju odnositi na istovrsne kredite u eurima koje je Tuženik koristio u danima razdobljima. Metodologiju banaka su pritom revidirale revizorske kuće te su utvrdile da je ista ispravna, pa se stoga u ovom nalazu vještak ne bavi tim dijelom. Vezano za same kamatne stope koje je Tuženik primjenio , one su, prema dokumentima izračun konverzije, odnosno aneks o konverziji, u skladu s odlukama o kamatnim stopama koje je Tuženik donosio za retail kredite. U spis iste nisu dostavljene, a ukoliko bi Tužitelj osporavao istinitost navedenih stopa u izračunu i aneksu konverzije, tada je moguće zatražiti od Tuženika dostavu istih, te bi u slučaju odstupanja vještak sačinio dopunu nalaza. Stoga se može reći da je Tuženik konverziju proveo matematički ispravno, pod uvjetom da su korištene kamatne stope na eurski kredit odgovarale onima za istovrsne kredite u odgovarajućim razdobljima.
35.Međutim vještak napominje kako ovaj postupak nije doveo Tužitelja u financijski jednak položaj u kojem bi bio da je imao CHF kredit sa početnom nepromjenjivom kamatnom stopom i početnim nepromjenjivim tečajem, a što je prvenstveno iz razloga što su kamatne stope na eurske kredite bile više od kamatnih stopa na CHF kredite.
36.Samom usporedbom glavnica kredita s kojom je Tužitelj ušao u konverziju, a koja je po početnom tečaju iznosila 1.953,86 kuna, te glavnice kojom je taj kredit zamijenjen a koja je iznosila 2.156,06 kuna, može se zaključiti da je dug nakon provedbe konverzije Tužitelju uvećan za 202,20 kuna / 26,84 eura.
37.Također stoji da je u istoj konverziji Tuženi utvrdio preplatu u korist Tužitelja u iznosu 18.212,81 kuna / 2.386,35 eura, čime je djelomičnu umanjio razliku između tog kredita i CHF kredita po početnim uvjetima, međutim, obzirom da se sud nije očitovao po pitanju eventualnog uračunavanja, u ovom nalazu nije prikazan takav obračun, ali ga mogu sačiniti ako bi sud dao takav nalog.
38.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće:
39.Zadaća A Izračun glavnice na 30.09.2015. godine prema početnim uvjetima i stvarnim uplatama :
40.Sukladno Zadaći, vještak je na anuitete iz početnog otplatnog plana rasporedio uplate, preračunate u CHF po početnom tečaju. Pritom se je vodio pravilima zatvaranja, na način da je prvo zatvarana dospjela kamata, zatim dospjela glavnica, a zatim ako bi postojao višak uplate nad anuitetom isti je raspoređen na nedospjelu glavnicu.Na ovaj je način izračunato da je dijelom uplate od 14.04.2014. godine , do kada je uplaćeno ukupno 220.140,00 kuna, glavnica kredita u potpunosti zatvorena, te su podmirene sve redovne kamate obračunate po početno ugovorenoj stopi . Nakon toga Tužiteljica je do 30.09.2015. godine uplatila još 48.310,41 kuna (6.411,88 eura).
41.Dakle, ako se traži utvrđenje glavnice na 30.09.2015. godine, prema parametrima definiranim na način kako stoji u Zadaći, tada se može reći da na taj dan ne bi bilo neotplaćene glavnice, ali bi bilo preplaćene glavnice i to u iznosu 48.310,41 kuna (6.411,88 eura)
42.Zadaća B Izračun razlika kamate u odnosu na kretanje CHF libora :
43.U Zadaći nije specificirano koji CHF libor, te koliko se često usklađuje, stoga je za potrebe izračuna korištena pretpostavka se da se koristi 6-mjesečni CHF libor , te da se stopa usklađuje svakih 6 mjeseci.
44.Posljednji 6-mjesečni CHF libor u prvoj polovici 2005. godine je iznosio 0,76%.Iz toga proizlazi da bi početno ugovorena kamatna stopa sadržavala fiksnu maržu od 3,23%. Koristeći gore navedene polazne pretpostavke slijedi da bi primjenom CHF libora Tužiteljici bilo zaračunato 9.573,38 kuna (1.270,60 eura) manje kamate nego što je stvarno platila od početka otplate do konverzije. Razlog tome je što je CHF libor padao od 2009. godine, te je sve do konverzije bio niži nego u trenutku odobrenja kredita, međutim Tuženik je Tužitelju zaračunavao višu stopu od početno ugovorene sve do primjene zakonske snižene stope od 3,23%.
45.Zadaća C Pozitivne tečajne razlike (pretpostavka ništetnosti valutne klauzule) :
46.U ovom nalazu vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju od početka otplate do konverzije, uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, Tužitelj platio 36.389,23 kuna odnosno 4.829,66 eura prema fiksnom tečaju konverzije) više iznosa anuiteta nego što bi platio da početni tečaj nije rastao.
47.Pozitivne preplate kamate u anuitetima (pretpostavka nezakonitosti promjene kam. stope). U ovom nalazu, vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju, od početka otplate do konverzije, uslijed povećanja kamatne stope Tužitelju zaračunato te je platio 2.711,06 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije povećavala što iznosi 14.170,98 HRK odnosno 1.880,78 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
48.Zadaća D Izračun razlika kamate u odnosu na kretanje 6 mjesečnog euribora :
49.Obzirom da je kredit ugovoren 17.10.2005. godine, kao mjerodavan je korišten 6-mjesečni euribor sa polovice 2005. godine, a koji je iznosio 2,097%. Iz toga proizlazi da bi početno ugovorena kamatna stopa sadržavala fiksnu maržu 1,893%. Koristeći gore navedene polazne pretpostavke slijedi da bi primjenom euribora Tužiteljici bilo zaračunato 10.574,61 kuna (1.403,50 eura) manje kamate nego što je stvarno platila od početka otplate do konverzije. Razlog tome je što je euribor padao od 2009. godine, te je sve do konverzije bio niži nego u trenutku odobrenja kredita, međutim Tuženik je Tužitelju zaračunavao višu stopu od početno ugovorene sve do primjene zakonske snižene stope od 3,23%.
50.Zadaća E Provedba konverzije :
51.Izračun konverzije sačinjen od strane Tuženika dostavljen je u spis, te je analiziran u ovom nalazu. Sama metodologija primjene odredbi ZID ZPK revidirana je od strane vodećih revizorskih kuća, te taj dio nije predmet ovog vještačenja. Činjenica je da je izračun konverzije, kojeg je sačinio Tuženik matematički točan, te da su pritom uzete u obzir sve uplate koje je vršio Tužitelj, u kunama, pretvorene u eure na datume plaćanja pojedinih anuiteta. Razlika u odnosu na početne uvjete CHF kredita nastaje zbog povećanja kamatne stope. Naime, evidentno je da su kamatne stope korištene u simuliranoj otplati eurskog kredita značajno više od početne stope CHF kredita, pa je stoga jasno da bi iznosi kamata koje bi Tužiteljica bila dužna platiti po tom eurskom kreditu bile više od iznosa koje bi imala platiti po CHF kreditu, a prema početnim uvjetima, a što je razvidno ako se usporedi iznos dospjele kamate po eurskom kreditu i iznos kunske protuvrijednosti kamate koja bi dospjela po početnim uvjetima CHF kredita. U konačnici to dovodi do toga da se veći dio uplata u tom simuliranom otplatnom planu raspoređuje na dospjele kamate, nego što bi to bio slučaj da su primjenjivane niže kamatne stope. Kamatne stope koje je Banka dužna koristiti u simuliranom kreditu su stope koje je ugovarala za istovrsne kredite u odgovarajućim razdobljima.Vještak u ovom nalazu nije provjeravao istinitost dostavljenih podataka o kamatnim stopama od strane Tuženika, a ako bi sud naložio može se od Tuženika zatražiti dostava odluka o kamatnim stopama.
52.Tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da je nalazom i mišljenjem potvrđeno da je tuženik ispravno proveo konverziju, a što je odlučna činjenica predmetnog spora. Slijedom navedenog, vještak je potvrdio da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate glavnice i kamate po kreditu s valutnom klauzulom u CHF, uključujući i ona plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, a isplatu kojih iznosa tužitelj traži kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva u ovom postupku, sporazumom ugovornih, ovdje parničnih stranaka, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR, sve sukladno Aneksu uz ugovor o kreditu i metodi određenoj ZIDZPK, čime je tužiteljeva tražbina prema tuženiku u cijelosti ispunjena.
53.Naime, kako je tuženik već prethodno obrazlagao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je iz razloga što je sklopljen Aneks uz Ugovor o kreditu, a kojim su promijenjene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu i to valuta kredita, stopa ugovornih kamata i iznos preostalog dijela kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, u svemu na način kako nalaže Zakon o izmjenama i ZIDZPK). Sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu na navedeni način, pravo čije ostvarenje tužitelj traži u ovom postupku je već u cijelosti ostvareno, a radi čega isti niti nema pravni interes za vođenjem ovog postupka. Prije navedeno proizlazi i iz priopćenja Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu o zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici održanoj 7. lipnja 2023.; cit: „Potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15.), nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu.„ U prilog izloženom govori i mnogobrojna sudska praksa.
54.Tuženik u preostalom dijelu Nalaza i mišljenja u cijelosti prigovara istom u odnosu na koje ističe prigovori pravne prirode, dok će po potrebi u kratkom roku dostaviti financijske prigovore.
55.Tuženik se u cijelosti protivi bilo kakvom izračunu po osnovi razlike glavnice koju je utvrdio vještak.
56.Tuženiku je tijekom otplate nastao manjak budući da su kamatna stopa, kao i tečaj valute CHF bili niži negoli u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu slijedom čega je tužitelj plaćao iznose koji su bili manji u odnosu na početni anuitet.
57.Slijedom svega navedenog, tuženik prigovara izrađenom nalazu i mišljenju na način da ističe pravne prigovore dok će naknadno po potrebi dostavite financijske prigovore dok ujedno predlaže da se izrađeni nalaz i mišljenje dopuni na način da se izvrši dopuna na okolnost ispravnosti provedene konverzije, kao i dopuna primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu sklopljene u kunama na dan sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.
58.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje, sukladno kojem je i uskladila tužbeni zahtjev.
59.Tužiteljica je ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a istaknula je i da ona nije zaključila anex ugovora iako se o konverziji raspravljalo u ovom postupku, no anex o konverziji nikada nije solemiziran kod javnog bilježnika niti ga je ikada potpisao EB kao sudužnik i založni dužnik. Prema tome svi navodi koji su isticani u smjeru izvršenja te konverzije da su suvišni. Tužiteljica ujedno ističe da je sukladno specifikaciji uplata tuženika kredit otplaćen 18.rujna 2015. Osim toga u članku 3 IV Ugovora o kreditu je izričito navedeno da ugovor traje do 31.listopada 2015.
60.Saslušan je kao svjedok ČB, koji je bio tuženikov djelatnik. Isti je izjavio da se sjeća osobe tužiteljice, ali se više ne može sjetiti da li se kredit uzimao za adaptaciju ili za kupnju nekretnine. U ono vrijeme ljudi su masovno uzimali kredite u CHF koji su tada bili najpovoljniji. Banka je pripremala sadržaj ugovora, a on ga je samo predavao strankama. Niti on niti stranke nisu imali utjecaja na sadržaj ugovora, to je radila pravna služba banke. Strankama su govorili da treba provesti solemizaciju ugovora, da treba upisati hipoteku, osigurati nekretninu, on je samo vodio ono što banka traži. Konkretno u odnosu na osobu tužiteljice, ne sjeća se točno što su razgovarali. Da nešto nije bilo u redu kredit ne bi niti bio isplaćen.
61.Tužiteljica, KB, osobno saslušana, izjavila je da im je bio potreban stambeni kredit kako bi završili renoviranje etaže i kako bi se uselili. Obilazila je sve banke pa je tako došla i u Opatiju, u tadašnju Hypo banku gdje je radio saslušani svjedok ČB. Ponuđen joj je ugovor u CHF, kamata je iznosila 4,99 % dok je u drugim bankama bila dosta viša. Ugovor je bio na 10 godina, radilo se o iznosu od 25.000 EUR, protuvrijednost CHF. Uvjeti su joj bili dosta povoljni pa se odlučila za taj ugovor. Skupila je sve potrebne papire. Banka je sastavila ugovor, tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Bilo joj je bitno da dobije kredit, imala je platežnu moć da može otplaćivati ratu i to joj je bilo najvažnije. Ne sjeća se da su je u banci bilo što dodatno upozoravali. Nisu ju upozoravali na neke rizike tog ugovora. Rata joj je u početku iznosila 1.600,00 kuna da bi vremenom narasla na 2.400,00 kuna pa na 2.800,00 kuna. Da je znala da će to tako ići, misli da bi ju bilo strah zaključiti takav ugovor.
62.Kredit je isplatila tako da nije zaključila Anex ugovora o konverziji. Nešto je potpisala, ali to nije bilo realizirano niti je išla kod javnog bilježnika. Nekretnina im je služila za stanovanje.
63.Suprug i ona su se razveli prije par godina pa su prenijeli vlasništvo na sina. Nije nikada u toj nekretnini obavljala nikakvu djelatnost, nije imala ni obrt ni prijavljenju firmu.
64.Kod sklapanja ugovora javni bilježnik nije pojašnjavao pojmove valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Samo je upozorio na mogućnost aktiviranja hipoteke u slučaju neplaćanja.
65.Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
66.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
67.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17.
68.Tužbu je tužiteljica podnijela 11. lipnja 2019. dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
69.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
70.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
71.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
72.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
73.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P– 1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
74.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
75.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
76.Tužiteljica je postavila kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu.
77.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.
78.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
79.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
80.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a o kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužiteljica na iste nije imala utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima. Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te saslušanjem svjedoka ČB i osobnim saslušanjem tužiteljice.
81.Iz iskaza svjedoka ČB, koji je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u banci tuženika kao osobni bankar, utvrđeno je da je pravna služba banke pripremila ugovora, na čiji sadržaj ni on ni korisnik kredita nisu imali utjecaja. Kredit u valuti CHF je nuđen kao najpovoljniji u to vrijeme. Korisnike su upućivali na solemnizaciju. Konkretno, ne sjeća se razgovora s tužiteljicom.
82.Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se za ugovor odlučila jer su joj prezentirani uvjeti odnosno iznos kamate od 4,99%, što je bilo povoljno, a ugovor je sastavila banke I tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj. Nije u banci upozorena na nikakve rizike tog ugovora, a ni javni bilježnik joj nije pojašnjavao pojmove valutne klauzule I promjenjive kamatne stope.
83.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.
84.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, kao i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.
85.Na konkretan slučaj odnosno predmetni ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).
86.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.
87.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.
88.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.
89.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.
90.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.
91.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani. Tuženik provedenim dokazima nije dokazao da bi tako postupio.
92.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice te svjedoka, a koji su prethodno citirani.
93.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
94.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.
95.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.
96.Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužiteljici je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.
97.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.
98.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.
99.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužiteljicu, a kako bi isti donijela razboritu i informiranu odluku.
100.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.
101.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.
102.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.
103.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.
104.Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, što proizlazi I iz iskaza svjedoka, kao i da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.
105.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužiteljici, te tužiteljici osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.
106.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredio te ga postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogalo učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud je istu dopustio, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.
107.Tuženik u postupku ističe da su stranke sklopile Aneks uz ugovor o kreditu kojim su konvertirali kredit te da su svi učinci presumirano nepoštenih ugovornih odredaba , a koji se odnose na ništetnost i restituciju potrošača, anulirani provedbom ZIDZPK od strane tuženika.
108.Spisu i prileži Aneks uz ugovor o kreditu broj 336-96/2005 od 20. veljače 2016. (listovi 85 - 86 spisa). Rečeni Aneks sadrži potpise tužiteljice i banke, no ne sadrži potpis sudužnika EB i potvrdu javnog bilježnika o solemnizaciji.
109.Tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da nije zaključila aneks ugovoru, da je ona nešto potpisala, ali da to nije bilo realizirano niti je išla kod javnog bilježnika. Punomoćnik tužiteljice je također naveo da aneks nije solemniziran niti je potpisan od strane sudužnika i založnog dužnika, što je i vidljivo iz samog aneksa, kao i da je kredit otplaćen 18. rujna 2015., pa da su toga svi navodi isticani u smjeru izvršenja konverzije suvišni, a I u samom ugovoru u čl. 3 navedeno je da ugovor traje do 31. listopada 2015.
110.Prihvaćajući nalaz i mišljenje kao stručan i nepristran, ovaj je sud utvrdio da je u tuženom razdoblju, uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužiteljica platila 36.389,23 kuna odnosno 4.829,66 eura više iznosa anuiteta nego što bi platila da početni tečaj nije rastao, a uslijed povećanja kamatne stope tužiteljici je zaračunato te je platila 2.711,06 CHF više iznosa kamate nego što bi bilo zaračunato da se početna kamatna stopa nije povećavala što iznosi 14.170,98 HRK odnosno 1.880,78 EUR po važećem tečaju na datume plaćanja pojedinih rata.
111.To su iznosi koje tužiteljica i potražuje tužbenim zahtjevom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem. Tužiteljica, slijedom svega navedenog, navedene iznose osnovano zahtijeva u tužbenom zahtjevu, sukladno tablicama sadržanim u nalazu i mišljenju vještaka, sve sa zateznom kamatom tekućom za svaki pojedinačno navedeni mjesec plaćanja, pa do isplate, sukladno članku 29. ZOO- a.
112.Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istoj vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.
113.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužiteljica nije ništa primila, da bi bila dužna vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njenu tražbinu.
114.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.
115.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.
116.Tužiteljica je dakle u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).
117.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava obrazloženih podnesaka od 10. siječnja 2020., 9. srpnja 2021., 16. travnja 2025. i 13. svibnja 2025. (tbr.8.st.1.) i zastupanja na ročištima od 14. Svibnja 2024. i 15. prosinca 2025., (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 500,00 eur po radnji, ukupno 3.500,00 eur, koji iznos je uvećan za PDV od 25%, odnosno za iznos od 875,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 400,00 eur te sudske pristojbe na tužbu 179,17 eur. Sveukupno trošak iznosi 4.954,17 eur. Tužiteljica nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu. Sveukupno je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.954,17 eur, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
118.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Opatiji, 9. veljače 2026.
S u d a c :
Renata Slavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun tužitelja
2. Pun. tuženika
