Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-119/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ivani Blažević, u pravnoj stvari tužitelja Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika Poslovni Biro Pbiro d.o.o., OIB: 90288354086, Rijeka, Put Bože Felkera 33, zastupanog po punomoćnici Renati Lukežić Juretić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. siječnja 2026. i izvršene objave 9. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić poslovni broj Ovrv-75/2021 od 12. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da, u roku od 8 dana, plati tužitelju iznos od 15,26 eura[1] / 115,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate na:

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.01.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.02.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.03.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.04.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.05.2020. god,

- iznos od 4,645 eura / 35,00 kn od dana 16.06.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.07.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.08.2020. god,

- iznos od 1,327 eura / 10,00 kn od dana 16.09.2020. god,

do isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da, u roku 8 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 153,40 eura uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove odluke (9. veljače 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 153,40 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavaka dužnika javni bilježnik Mirta Dremil Štefančić iz Rijeke donio je rješenje o ovrsi dana 12. veljače 2021. pod posl. brojem Ovrv-75/2021 radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 115,00 kn / 15,26 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačno naznačeni mjesečni iznos i troškova ovrhe u iznosu od 245,25 kn / 32,55 eura.

2. Nezadovoljan navedenim rješenjem o ovrsi ovršenik je, po osobi ovlaštenoj za zastupanje, pravovremeno izjavio prigovor u kojem ističe da prijedlog za ovrhu ne sadržava sve zakonom propisane stavke, da javni bilježnik prije donošenja rješenja o ovrsi nije ovršeniku dostavio nikakvu obavijest, već je samo donio rješenje o ovrsi. Navodi da je dulji niz godina posjedovao TELE2 SIM karticu, koju nije koristio, već je samo mjesečno plaćao troškove teleoperaterske naknade i to sve do siječnja 2020. kada je, po informaciji dobivenoj od tuženika, da je tada SIM kartica trajno isključena i da više neće dobivati račune, prestao s plaćanjem, s time da od tada i više i nije dobivao račune niti opomenu. Navodi kako je od siječnja 2020. TELE2 d.o.o. prestao s pružanjem usluge. Prigovara i troškovima postupka.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-3/2022-2 od 12. siječnja 2022. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku od 11. travnja 2022. tužitelj navodi kako je Ugovorom o cesiji od dana 22. listopada 2020. postao vlasnik predmetnog potraživanja te da je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno članku 80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu. Nadalje, pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku društvu Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb (ranije Tele 2 d.o.o.., Zagreb), a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. U konkretnom predmetu da se radi o nepodmirenim računima za 12. mjesec 2019. godine te za 01., 02., 03., 04., 05., 06., 07. i 08. mjesec 2020. godine na ime mjesečnih naknada za pristup mreži za broj [broj telefona] jer je sukladno ugovorenoj tarifi „Tarifa 0“, mjesečna naknada za pretplatu bila 0,00 kn, sve temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa kojeg je tuženik sklopio s društvom TELE 2 d.o.o., Zagreb. U odnosu na tvrdnje tuženika da mu je TELE2 d.o.o. otkazao SIM karticu, ističe kako tuženik te navode nije ničime dokazao.

4.1. U podnesku od 23. svibnja 2022. tuženik navodi da u cijelosti ustraje kod svih navoda iznesenih u prigovoru te u cijelosti osporava potraživanje tužitelja. Ne spori da je 2005. godine s tužiteljem zasnovao pretplatnički odnos, međutim spori da bi na temelju tog ugovora, 2020. godine bio s tužiteljem u pretplatničkom odnosu, a sve imajući u vidu odredbu članka 41. stavka 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama. Osporava da bi ikada bio obaviješten o ustupu tražbine jer da je za potraživanje tužitelja saznao tek po primitku rješenja o ovrsi.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, a sukladno prijedlozima stranaka, sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu i to u promet pojedinog dobavljača TELE2 d.o.o., Izvod otvorenih stavaka dužnika, podatke o poslovnom subjektu za pravnu osobu Poslovni Biro Pbiro d.o.o., Ugovor o cesiji sklopljen između EOS Matrix d.o.o. i TELE2 d.o.o. od 22. listopada 2020., Dodatak broj 1. tom Ugovoru, Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa između TELE2 d.o.o. i pravne osobe Poslovni Biro Pbiro d.o.o. od 30. prosinca 2005., presliku osobne iskaznice direktora tuženika CP, račune i dopis TELE2 (list 75 spisa).

5.1. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 26. siječnja 2026. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem direktora u društvu Poslovni Biro Pbiro, CP zbog čega taj dokaz sud nije niti proveo.

6. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Iz izvoda otvorenih stavaka dužnika utvrđeno je da postoji dug tuženika prema tužitelju u ukupnom iznosu od 115,00 kn / 15,26 eura po računima od prosinca 2019. godine do kolovoza 2020. godine.

8. Iz Ugovora o cesiji sklopljenog između EOS Matrix d.o.o. i TELE2 d.o.o. od 22. listopada 2020. te Dodatka br. 1. tom Ugovoru utvrđeno je da je društvo TELE2 d.o.o. ustupilo potraživanje koje ima prema tuženiku broj 10270739 u iznosu od 115,00 kn, a to je upravo predmetno potraživanje.

9. Iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa između TELE2 d.o.o. i pravne osobe Poslovni Biro Pbiro d.o.o. utvrđeno je da je tuženik po ovlaštenoj osobi CP **.**.2005. s društvom TELE2 d.o.o. zasnovalo pretplatnički odnos na način da se TELE2 d.o.o. obvezao tuženiku pružati telekomunikacijske usluge dok se tuženik iste obvezao plaćati po ispostavljenim računima. Te prilike tuženiku je izdana SIM kartica za pretplatnički broj [broj SIM kartice] te je ugovorena "Tarifa 0" odnosno minimalna mjesečna potrošnja 0 kn.

10. Iz izdanih računa broj 43835657 od 31.1.2020., 44320588 od 29.2.2020., 44810428 od 31.3.2020., 45306510 od 30.4.2020., 45805734 od 31.5.2020., 46310424 od 30.6.2020., 46827428 od 31.7.2020. i 47344448 od 31.8.2020. sa pripadajućim specifikacijama utvrđeno je da su navedeni računi izdani tuženiku po društvu TELE2 d.o.o. za vremensko razdoblje od siječnja do kolovoza 2020. godine na ime naknade za pristup mreži uvećanoj za iznos PDV-a u iznosu od 10,00 kn / 1,327 eura za svaki od navedenih mjeseci, s time da je na računu za mjesec svibanj 2020. obračunat povrh navedenog iznosa od 10,00 kn / 1,327 eura i iznos od daljnjih 25,00 kn / 3,318 eura na ime troška izdane opomene, dakle sveukupno iznos od 105,00 kn / 13,93 eura.

11. Iz dopisa TELE2 d.o.o. sa lista 75 spisa utvrđeno je da TELE2 d.o.o. istim obavijestio tuženika kako se tarifa s mjesečnom naknadom 0 kn koju je koristio tuženik s danom 13.7.2020. biti ukinuta i kako će mu se uključiti tarifa "Plan 0".

12. Nesporno je među strankama da je tuženik s pravnom osobnom TELE2 d.o.o. bio u pretplatničkom odnosu od 30. prosinca 2005. do siječnja 2020., međutim sporno je je li u siječnju 2020. taj pretplatnički odnos prestao pa samim time i je li tuženik u obvezi isplatiti potraživane iznose za razdoblje od siječnja 2020. do kolovoza 2020. na ime mjesečne naknade za pristup mreži.

13. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja niti pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj je dokazao, a to tuženik i ne spori, da je tuženik bio u ugovornom odnosu s društvom TELE2 d.o.o. koje društvo je s tužiteljem zaključilo Ugovor o cesiji, kojim je, između ostalog, svoje potraživanje koje ima prema ovdje tuženiku ustupilo ovdje tužitelju.

13.1. Vezano uz navedeno valja reći kako prema članku 80. ZOO-a vjerovnik može ugovorom s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, s time da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Ako ovo potonje nije ugovoreno, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika (članak 82. stavak 1. ZOO). Dakle, tuženik je sklapanjem Ugovora o cesiji između tužitelja i društva TELE2 d.o.o., stupio u pravni odnos s tužiteljem kao novim vjerovnikom, za što nije bio potreban njegov pristanak. No isto tako, prema odredbi članka 84. stavak 2. ZOO-a u slučaju ustupa tražbine dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. To znači da je tužitelj dužan dokazati ne samo prijenos tražbine već i njezin osnov i visinu, sve kako bi to bio dužan učiniti ustupitelj da nije ustupio potraživanje. Tuženik je, dakle, u ovoj parnici ovlašten isticati prigovor nepostojanja tražbine ustupitelja (ovdje konkretno društva TELE2 d.o.o.) primatelju, ovdje tužitelju (što je tuženik istaknuo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi) pa je u tom smislu bilo potrebno utvrditi prije svega je li ustupitelj imao osnovano potraživanje prema tuženiku i je li to tužitelj, na kojem je o tome teret dokaza, u ovoj pravnoj stvari to dokazao.

14. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom čanka 342. stavka 1. ZOO-a određeno da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

15. Tužitelj je dostavljenim Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa dokazao da je tuženik s ustupiteljem predmetne tražbine (društvom TELE2 d.o.o.) bio u pretplatničkom odnosu i da mu je u utuženom razdoblju omogućio korištenje telekomunikacijske usluge, dok sam tuženik nije ničim dokazao da je predmetni ugovorni odnos prestao u siječnju 2020. godine, već to samo paušalno navodi. Svoje navode ničim ne konkretizira niti u tom pravcu predlaže provođenje dokaza kojima bi dokazao te svoje tvrdnje. Naime, na njemu je teret dokaza te sporne činjenice (članak 221. a ZPP-a). Stoga sud smatra da je tuženik u razdoblju za koje su mu bili izdani računi bio u pretplatničkom odnosu s TELE2 d.o.o. i to bez obzira što na računima nije iskazana dodatna potrošnja, već mu je isključivo naplaćena naknada za pristup mreži. Tuženiku je bilo omogućeno korištenje telekomunikacijske usluge i na njemu je bilo hoće li istu koristiti ili ne.

15.1. Visinu potraživanja sud je utvrdio iz priležećih računa, a što se tiče potraživanja za mjesec prosinac 2019., iako tuženik nije dostavio račun, visina tog potraživanja proizlazi iz Izvoda otvorenih stavaka dužnika, a sam tuženik u tom dijelu niti ne spori potraživanje tužitelja, budući da iz njegovih navoda proizlazi da je sporno samo potraživanje za 2020. godinu, kada mu je, kako on to kaže, trajno isključena kartica.

15.2. Tuženiku, za kraj, valja skrenuti pažnju, a vezano uz prigovore koje je isticao u odnosu na rješenje o ovrsi. Naime, navedeno je rješenje stavljeno izvan snage rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-3/2022-2 od 12. siječnja 2022. i kao takvo više ne egzistira pa su prigovori u tom smjeru irelevantni za odlučivanje, već je sud konačnu odluku u ovom predmetu donio po provedenom parničnom postupku, uzevši u obzir sve navode stranaka u tom postupku.

16. Stoga je predmetni platni nalog održan na snazi u cijelosti, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a. Pritom je sud cijenio Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

17.1. Tužitelju je, u okviru postavljenog zahtjeva, priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to kao jednokratna naknada za cijeli prvostupanjski postupak (uključujući i ovršni), sukladno Tarifnom broju 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje:Tarifa) u iznosu od 100,00 eura, uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, dakle ukupno 125,00 eura kao i nastali trošak predmetnog ovršnog postupka na ime javnobilježničke nagrade, troška dostave i pripadajućeg PDV-a sveukupno u iznosu od 15,13 eura (specificiran kao 114,00 kn), odnosno sveukupno trošak u iznosu od 140,13 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura, prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) što onda konačno daje sveukupan priznati trošak u iznosu od 153,40 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan (točka III. izreke ove presude).

17.2. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

17.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 9. veljače 2026.

Sudac:

Ivana Blažević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženiku po punomoćniku