REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Ulica Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-9/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Jurić, odvjetnici u Splitu protiv ovršenika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. Split, radi ovrhe iseljenjem i predajom u posjed, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, od 30. lipnja 2022., poslovni broj Ovr- 1634/2022, 9. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenika IP iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, od 30. lipnja 2022., poslovni broj Ovr- 1634/2022,.
II Odbija se ovršenik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-82/2020 od 8. travnja 2022., udaljenjem ovršenika iz stana u prizemlju zgrade anagrafske oznake Solurat 18, Split, sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] (kč. br. [katastarska čestica]), ZU 3484 i kč. br. [katastarska čestica] (kč. br. [katastarska čestica]) ZU 2273, sve k. o. [katastarska općina], koji se sastoji od jedne prostorije i sanitarnog čvora, uklanjanjem svih njegovih stvari te predajom nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju.
2. Protiv rješenja o ovrsi pravovremeno se žali ovršenik zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba prihvati, rješenje o ovrsi ukine i ovršni zahtjev odbije, a podredno odbaci, odnosno prvenstveno s prijedlogom da se predmetna ovrha obustavi. Traži trošak žalbenog postupka.
2.1. U žalbi navodi da je ovršna isprava nepodobna za ovrhu jer nekretnina nije uopće opisana, da stan u prizemlju zgrade anagrafske oznake Solurat 18 ne odgovara niti jednoj od postojećih etaža upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno opisu nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška], da nekretnina nije identificirana u parničnom postupku i da se ovrha ne može provesti te istu treba obustaviti u skladu s odredbom članka 72. stavka 2. Ovršnog zakona, zatim ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka 5. Ovršnog zakona, navodeći da je ovrhovoditelju protekao rok od 30 dana u kojem je mogao tražiti ovrhu radi predaje u posjed te zaključno navodi da je ovrha nemoguća i ne može se provesti budući da se u posjedu nekretnine iz ugovora o najmu, u skladu sa člankom IX. ugovora, nalaze treće osobe.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u odnosu žalbene razloge, kao i u odnosu na razloge na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 i131/20 - dalje: OZ) i članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u svezi sa člankom 381. ZPP-a., ovaj sud nije našao da su ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točka 1., 3. i 5. i stavka 5. OZ-a te okolnosti iz članka 50. stavka 1. točka 6. OZ-a niti su počinjene bitne povrede procesnog zakona iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11, 13. i 14. ZPP-a. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
6. Ovršni postupak pokrenut je na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-82/2020 od 8. travnja 2022. Na temelju članka 256. OZ-a, ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji osobe i ukloni stvari s te nekretnine, preda nekretninu u posjed ovrhovoditelju, dok prema članku 257. stavku 1. istog zakona pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku, a ako on nije nazočan, odraslom članu njegova kućanstva.
7. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući materijalno pravo odredio ovrhu iseljenjem ovršenika i predajom nekretnine ovrhovoditelju sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze pa u odnosu na žalbene navode valja naglasiti da ovršenik nije ovlašten u ovršnom postupku pozivati se na činjenice koje su nastale do donošenja pravomoćne presude koja predstavlja ovršnu ispravu. Imajući u vidu sadržaj izreke pravomoćne sudske odluke na temelju koje je ovrha određena, kojom je ovršeniku naloženo, predmetnu nekretninu predati na raspolaganje ovrhovoditelju slobodnu od osoba i stvari, neosnovano u žalbi ovršenik osporava utemeljenost pobijanog rješenja o ovrsi na ovršnoj ispravi. Žalbeni navodi ovršenka da nekretnina nije identificirana u parničnom postupku i da se stoga ovrha ne može provesti predstavljaju nedopušten pokušaj preispitivanja pravomoćne sudske odluke, što u ovom stadiju postupka nije dopušteno.
8. U odnosu na navode ovršenika da u predmetnom stanu žive treće osobe, ovaj sud ukazuje na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u odluci poslovni broj: Rev-162/2022-3 od 23. siječnja 2024., prema kojem: „kada je rješenjem o ovrsi radi iseljenja ovršenika i predaje nekretnine - stana u posjed ovrhovoditelju ovrha određena predajom stana slobodnog od osoba i stvari, okolnost što ovršenik više nije u posjedu stana, nego treća osoba, nije od značaja za provođenje ovrhe, već je sud dužan provesti ovrhu iseljenjem te treće osobe koja pak, svoje eventualno pravo na posjed tog stana može štititi prigovorom treće osobe iz čl. 55. OZ.“ Dakle, provedbu ovrhe ne može spriječiti niti moguća činjenica da u stanu sada žive treće osobe i ovrha se treba provesti njihovim iseljenjem, a te osobe mogu eventualno pravo na posjed predmetnog stana štititi prigovorom treće osobe iz članka 59. OZ-a.
9. Nadalje, žalbeni navod da je prijedlog za ovrhu nedopušten jer nije podnesen u roku od 30 dana nema nikakvo uporište u pozitivnim zakonskim propisima. Naime, OZ ne propisuje prekluzivni rok za podnošenje prijedloga za ovrhu radi iseljenja i predaje u posjed na temelju pravomoćne i ovršne presude. Jedino vremensko ograničenje za pokretanje ovrhe je opći zastarni rok, dok kratki prekluzivni rokovi postoje u posjedovnim sporovima pa pozivanje ovršenika na rok od 30 dana, analogno odredbama o smetanju posjeda pravno je neprihvatljivo, budući da se radi o različitim institutima s različitom svrhom i pravnom prirodom.
10. Stoga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka te je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo pa je na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
11. Ovršenik je odbijen sa zahtjevom za naknadu žalbenih troškova, o kojima je odlučeno na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a.
Slavonski Brod, 9. veljače 2026.
Sutkinja
Lidija Klašnja-Petrović
