REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2716/2024-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet, OIB 43097527965, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 28a, zastupan po punomoćniku Tomislavu Zagorcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. u Splitu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Konstruktor d.d.–u stečaju, OIB 83011454143, Zlatar, Ulica kralja Petra Krešimira IV. 25, zastupan po stečajnom upravitelju Zdravku Mitaku, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 19. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tuženika Dore Cvijanović Buterin, odvjetnice te stečajnog upravitelja umješača, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužitelju Sveučilištu u Zagrebu, Tekstilno-tehnološkom fakultetu, OIB 43097527965, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 28a temeljem garancije na prvi poziv broj 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004. iznos od 191.275,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužitelju Sveučilištu u Zagrebu, Tekstilno-tehnološkom fakultetu, OIB 43097527965, Zagreb, Prilaz baruna Filipovića 28a trošak ovog postupka u iznosu od 47.968,61 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je 11. listopada 2004., Zagrebačka banka d.d. Sektor Poslovnog bankarstva Regija Zagorje dala po nalogu i za račun umješača, a u korist tužitelja garanciju na prvi poziv broj 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu. Navodi da je navedena garancija stupila na snagu 11. listopada 2004. s rokom vrijednosti do 7. listopada 2006. a koji je rok aneksom produženja roka važnosti navedene garancije produžen do 7. siječnja 2007. te drugim aneksom produženja roka važnosti navedene garancije produžen od 19. prosinca 2006. do 30. travnja 2007. Predmetnom garancijom tuženik se obvezao korisniku garancije-tužitelju, na prvi poziv isplatiti bilo koji iznos, ali najviše do iznosa 1.441.168,88 kn. Kako Konstruktor d.d. svoje obveze iz ugovora o izvođenju radova nije ispunio uz uvjete i način kako ih je preuzeo, odnosno isti nije kao dužnik korisniku garancije kao vjerovniku izvršio preuzetu obvezu, a obveza nije izvršena na bilo koji drugi način, ni izravno ni neizravno od strane nalogodavca ili u njegovo ime, to je tužitelj 24. travnja 2007. podnio zahtjev za plaćanje u cijelosti iznosa navedene garancije, no tuženik je zahtjev odbio kao neosnovan. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 1.441.168,88 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2007. do isplate. Traži naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom.

1.1. Podneskom od 2. listopada 2025. tužitelj ostaje kod tužbenog zahtjeva te s obzirom na promjenu valute ispravlja iznos glavnice tako da sada isti glasi: 191.275,98 EUR.

2. Tuženik Zagrebačka banka d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu poriče osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda, jer je za suđenje u sporu, što proizlazi iz ugovora o bankarskoj garanciji, nadležan trgovački sud. Poriče istinitost tvrdnje da je tužitelj 24. travnja 2007. podnio zahtjev za plaćanje u cijelosti prema garanciji broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. kao i potrebnu dokumentaciju. Navodi da tužitelj upućujući zahtjev za plaćanje od 24. travnja 2007. nije udovoljio uvjetu iz točke IV. garancije od 11. listopada 2004. jer uz zahtjev nije dostavio garanciju od 25. studenoga 2003. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži naknadu parničnog troška.

3. Umješač na strani tuženika Konstruktor d.d.–u stečaju (dalje u tekstu: umješač) smatra da nema osnova za tužbu protiv tuženika s naslova naplate garancije za kvalitetno izvođenje radova koje je na objektu tužitelja obavio umješač jer su radovi izvedeni u ugovorenoj kvaliteti, otklonjeni su svi nedostaci na koje je ukazivao tužitelj, a dio radova nije izveden, ali krivnjom tužitelja koji umješaču nije dostavio izvedbeni projekt za sanaciju prolaza cijevi kroz cestu. Iz uporabne dozvole od 13. svibnja 2004. vidljivo je da je tehničkim pregledom objekta tužitelja utvrđeno da je građevina izgrađena u skladu sa građevinskom dozvolom, ali su utvrđeni i nedostaci. Ponovni tehnički pregled izvršen je 22. travnja 2004. iz kojeg je vidljivo da su otklonjeni svi nedostaci utvrđeni na ranijem tehničkom pregledu te je izdana uporabna dozvola. Odlukom tužitelja od 8. rujna 2004. osnovano je povjerenstvo za preuzimanje izvedenih radova i konačni obračun koje je sačinilo zapisnik od 7. listopada 2004. kojim je utvrđeno da je umješač otklonio sve nedostatke konstatirane zapisnikom od 16. lipnja 2004. te da je predao cjelovitu tehničku dokumentaciju i izvršio ugovorene obveze i uspješno izvršio primopredaju građevine naručitelju-tužitelju. Promemorijom od 5. rujna 2006 . utvrđeni su nedostaci na građevini koje se umješač obvezao otkloniti, a što je i učinio pa je novom promemorijom od 4. listopada 2006. utvrđen rok od 3 mjeseca za otklanjanje nedostataka i dogovoreno je produljenje bankarske garancije. Promemorijom od 16. listopada 2006. utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja od 5. rujna 2006. konačni te će se imenovati povjerenstvo koje će po završetku radova zapisnički konstatirati primopredaju. Umješač je izvršio svoju obvezu o čemu svjedoči i dopis tužitelja od 19. siječnja 2007. kojim traži odvoz viška materijala koji je posljedica otkopavanja cjevovoda tople vode i grijanja , kao i dopis umješača od 22. siječnja 2007. kojim obavještava tužitelja da su izvršeni svi radovi, sanirano propuštanje cjevovoda te se traži rješenje o sanaciji prolaza cijevi kroz cestu. Tužitelj nije umješaču dostavio -izvedbeni projekt za opisanu sanaciju pa je umješač dopisom od 29. ožujka 2007. zatražio održavanje sastanka radi preuzimanja radova i utvrđivanja eventualnih vidljivih i nevidljivih nedostatka na objektu. Tužitelj se nije odazvao pozivu umješača, iako je to bio dužan u smislu zaključaka od 16. listopada 2006., već je zatražio naplatu bankarske garancije. S obzirom na izloženo umješač smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan pa predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

4. Presudom ovoga suda poslovni broj P-4567/07 od 27. studenoga 2008. usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev. Navedena presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-118/10-2 od 16. studenoga 2010. te je predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

4.1. Presudom ovoga suda poslovni broj P-17554/10-38 od 19. travnja 2012. ponovno je usvojen u cijelosti tužbeni zahtjev. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6413/13-2 od 27. listopada 2015. protiv koje je tuženik podnio reviziju 11. siječnja 2016.

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-17554/10-50 od 21. rujna 2016. ispravljeno je zaglavlje presude od 19. travnja 2012. na način da ispravan naziv tužitelja glasi:

Sveučilište u Zagrebu, Tekstilno-tehnološki fakultet, OIB 43097527965 te ispravan naziv tuženika glasi: Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2047/17-2 od 11. srpnja 2017. uvažena je žalba tuženika te je preinačeno navedeno prvostupanjsko rješenje i odbijen je prijedlog tužitelja za ispravak presude od 19. travnja 2012. Protiv navedenog rešenja tužitelj je podnio reviziju te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-x-752/2018-2 od 19. svibnja 2020. prihvatio reviziju tužitelja i preinačio rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 2047/17-2 od 11. srpnja 2017., odbio žalbu tuženika kao neosnovano i potvrdio prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-17554/10-50 od 21. rujna 2016.

6. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-67/2021-2 od 10. listopada 2023. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6413/13- 2 od 27. listopada 2015. te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

7. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-496/2024-4 od 27. ožujka 2024. ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj P-17554/10-38 od 19. travnja 2012. te je određeno da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem. U navedenoj odluci drugostupanjski sud, pozivajući se na shvaćanja Vrhovnog suda iz odluke poslovni broj Rev-67/2021-2 od 10. listopada 2023. navodi da je prvostupanjski sud ispustio iz vida odredbu čl. 1083. st. 1. ZOO u dijelu ocjene jesu li bili ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji te navodi da su izostali razlozi u svezi uvjeta garancije (radi li se o nemogućem uvjetu, ako se traži povrat garancije koja ne postoji ili o pogrešci u pisanju, nadalje u svezi okolnosti da je tužitelj svojevoljno predao umješaču prvu garanciju bez da je provjerio koji su uvjeti druge garancije, te koje su pravne posljedice svih tih okolnosti), neutemeljeno pritom navodeći da se u konkretnom slučaju radi o bankarskoj garanciji koja sadrži bezuvjetnu obvezu banke da isplati korisniku svotu navedenu u garanciji.

7.1. U podnesku od 2. listopada 2025. tužitelj navodi da garancija 3004-0-05200 nikada nije predana tužitelju odnosno ne postoji pa je uvjet iz druge garancije nemogući uvjeti i nije ga moguće ispuniti, bez krivnje tužitelja. Tekst druge garancije sastavili su i potpisali tuženik i nalogodavac pa tužitelj ne može trpjeti štetne posljedice koje proizlaze iz ugovaranja nemogućeg uvjeta, tim više što je kod podnošenja zahtjeva za naplatu garancije br. 4004-0-05193 od 11.10.2004., postupao savjesno i u dobroj vjeri, te ispunio sve ostale propisane i ugovorene uvjete. Prije podnošenja zahtjeva za naplatu garancije u dva navrata je od tuženika tražio dostavu garancije 3004-0-05200, što je tuženik odbio, uopće ne navodeći da ta garancije ne postoji odnosno da nikada nije izdana ili da je riječ o pogrešci. Tuženik je tada vrlo lako mogao ispraviti nemogući uvjet iz toč 4. o povratu garancije koja tužitelju nikad nije predana, te precizno označiti da je uvjet za naplatu bio prilaganje neke druge garancije, npr. stare garancije br. 3004-0-05598 od 25.11.2003., ali to nije učinila, već je tijekom cijelog prethodnog postupka namjerno izbjegavala koristiti točnu oznaku i broj garancije, navodeći samo datum garancije 25.11.2003. Štoviše, u zahtjevu tužitelja za plaćanje po garanciji banka je prilikom preuzimanja precrtala prilog “Garancija br. 3004-0- 05200 od 25.11.2003. godine” te navela “nema”, dakle u odbijanju isplate po garanciji referirala se isključivo na izostanak nepostojeće garancije br. 3004-0-05200, a ne na izostanak garancije br. 3004-0-05598. Prvo, ne radi se o običnoj inverziji brojeva već se oznake garancija razlikuju u tri uzastopne znamenke, pa očito nije riječ o pukoj pogrešci u pisanju. Drugo, tuženik je u prethodnom postupku, a posebno u trenutku podnošenja zahtjeva za naplatu, mogao ispraviti “pogrešku” odnosno nemoguć uvjet u garanciji, međutim to nije učinio kako je prethodno obrazloženo, već je namjerno izbjegavao točno navesti oznaku garancije koju je bilo potrebno priložiti zahtjevu za ostvarenje prava korisnika, da bi kasnije tijekom spora pokušao stvoriti privid da je uvjet naplate bila predaja bilo koje garancije od 25. studenoga 2003., te da je stoga njegovo odbijanje isplate bilo zakonito.

8. Na ročištu održanom 18. ožujka 2008. odbijen je prigovor nenadležnosti ovog suda jer se u konkretnom slučaju ne radi o sporu između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost. Naime, tužitelj je ustanova kojoj je glavna djelatnost obrazovna i znanstvena, a ne gospodarska pa ne postoji nadležnost trgovačkog suda, u smislu odredbe čl. 34.b. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005 i 2/2007). Na istom ročištu prihvaćeno je sudjelovanje Konstruktora d.d. kao umješača na strani tuženika jer je utvrđeno da isti ima pravni interes za sudjelovanjem u ovom postupku s obzirom na to da je zainteresiran za uspjeh tuženika u ovoj parnici kako bi izbjegao eventualnu regresnu odgovornost za isplaćeni iznos.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao: garanciju broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. (list 5 spisa), 1. aneks produženja roka važnosti garancije broj 4004-0-05193 (list 6 spisa), 2. aneks produženja roka važnosti garancije broj 4004-0-05193 (list 7 spisa), ugovor o izvođenju radova broj: 02-897/20014 (list 8-10 spisa), anex I. ugovora o izvođenju radova broj: 02-897/2001 od 15. listopada 2001. (list 11-12 spisa), anex II. ugovora o izvođenju radova broj: 02-897/2001 od 15. listopada 20101. (list 13-14 spisa), zapisnik sa sjednice Povjerenstva za preuzimanje izvedenih radova prema kvaliteti i količini i konačnom obračunu izvedenih radova od 7. listopada 2004. (list 15-16 spisa), zapisnik povjerenstva za primopredaju građevine i okončani obračun (list 17-18 spisa), promemoriju od 4. listopada 2006. (list 19 spisa), promemoriju od 16. listopada 2006. (list 20-21 spisa), promemoriju od 5. rujna 2006. 8list 22-26 spisa), zahtjev za plaćanje po garanciju broj 4004- 0-05193 u cijelosti (list 27-28 spisa), dopise tuženika od 25. travnja 2007. (list 29 i 30 spisa), zahtjev tužitelja od 25. travnja 2007. (list 46 spisa), dopis tuženika od 25. travnja 2007. (list 47 spisa), uporabnu dozvolu (list 5051 spisa), Odluku o osnivanju Povjerenstva za preuzimanje izvedenih radova prema kvaliteti i količini i konačnom obračunu izvedenih radova (list 52-53 spisa), zapisnik o primopredaji tehničke dokumentacije (list 56-57 spisa), dopis od 19. siječnja 2007. (list 66 spisa), dopis od 22. siječnja 2007. (list 67 spisa), dopis od 29. ožujka 2007. (list 68 spisa), izjavu od 12. listopada 2004. (list 76 i 84 spisa), dopis od 5. lipnja 2008. (list 91 spisa), saslušani su svjedoci EU (list 77-78 spisa te 298-299 spisa), ĐU (list 101-102 spisa te299 spisa), KU (list 102 spisa) i IU (list 299-300 spisa). Odbijen je prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja jer se istim ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmet.

10. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa temeljem bankarske garancije broj 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za isplatu po navedenoj garanciji, no sporno je je li tuženik valjano odbio isplatiti tužitelju iznos koji se temeljem navedene garancije obvezao isplatiti tužitelju na prvi poziv.

13. Čitanjem bankarske garancije broj 4004-0-05193 za otklanjanje nedostataka u garantnom periodu od 11. listopada 2004. utvrđeno je da je tuženik uvjetovao isplatu garantiranog iznosa uz dostavu sljedećih dokumenata:

a) pisanog zahtjeva korisnika garancije kojim će izrijekom izjaviti da mu obveza nalogodavca nije izvršena, a iznos čije plaćanje zahtijeva nije drugačije plaćen, izravno ili neizravno, od strane nalogodavca ili u njegovo ime,

b) zapisnika o primopredaji objekta i

c) drugih dokumenata predviđenih Ugovorom i Anexom I i II ugovoru, kako je to navedeno u točki 3.

U točki 4. je navedeno da garancija stupa na snagu 11. listopada 2004. i vrijedi do 7. listopada 2006. i svaki zahtjev za plaćanje prema ovoj garanciji, zajedno s dokazima iz prethodnog stavka ove garancije, kao i Garancijom br. 3004-0-05200, izdanom u korist Tekstilno-tehnološkog fakulteta Sveučiliša u zagrebu dana 25. studenoga 2003. mora biti zaprimljen u banci unutar tog roka.

14. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz 1. i 2. Aneksa produženja roka važnosti garancije broj 4004-0-05193 da je rok važenja garancije produljen do 30. travnja 2007.

15. Čitanjem ugovora o izvođenju radova broj: 02-897/2001 utvrđeno je da je člankom 20. ugovoreno da će izvoditelj-ovdje umješač naručitelju-ovdje tužitelju za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku uručiti jamstvo prvoklasne banke na iznos od 10% (deset posto) od iznosa izvedenih radova utvrđenih okončanom situacijom. Neiskorišteno jamstvo banke po isteku jamstvenog roka, naručitelj je obvezan vratiti izvoditelju. I u članku 17. ugovora navedeno je da se naručitelj obvezuje vratiti izvoditelju neiskorištena jamstva banke po isteku jamstvenog roka.

16. Čitanjem zapisnika sa sjednice Povjerenstva za preuzimanje izvedenih radova prema kvaliteti i količini i konačnom obračunu izvedenih radova od 7. listopada 2004. utvrđeno je da je izvoditelj-ovdje umješač izdao u skladu s čl. 17. Osnovnog ugovora jamstva na izvršenje ugovora, a koja će naručitelj-ovdje tužitelj vratiti izvoditelju. Također, utvrđeno je da se izvoditelj obvezao u skladu s čl. 20 Osnovnog ugovora izdati jamstvo u visini 10% vrijednosti izvedenih radova na ime otklanjanja nedostataka u jamstvenom roku. Naručitelj- ovdje tužitelj obvezao se vratiti postojeće jamstvo, a po dostavi novog jamstva.

17. Čitanjem zahtjeva tužitelja za isplatu po garanciji broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. utvrđeno je da je ista zaprimljena kod tuženika 24. travnja 2007. te da, iako je u zahtjevu navedeno da se prilaže i garancija broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003., uz ostalu traženu dokumentaciju, ta garancija nije predana te je navedeno i precrtano na zahtjevu.

18. Iz dopisa tuženika (list 29 spisa) kao odgovora na zahtjev tužitelja za isplatu utvrđeno je da tuženik zahtijeva od tužitelja dostavu dokumenta iz točke 4. garancije broj 4004-0-05193, tj. garanciju od 25. studenoga 2003., a zbog čijeg nedostavljanja nije osnovan zahtjev za plaćanje.

19. Iz zahtjeva tužitelja od 24. travnja 2007. (list 44 spisa) utvrđeno je da je tužitelj zatražio od tuženika da mu za realizaciju zahtjeva za plaćanje po garanciji broj 4004-0- 05193 od 11. listopada 2004. hitno izda ovjerenu presliku garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003. Iz dopisa od 25. travnja 2007. (list 46 spisa) razvidno je da tužitelj opetovano tuženika traži dostavu garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003.

20. Iz dopisa tuženika (list 30 spisa), kao odgovora na zahtjev tužitelja od 25. travnja 2007. (list 46 spisa) utvrđeno je da tuženik navodi da nije riječ o opstrukciji naplate po garanciji broj 4004-0-05193, već je riječ o propustu dužnosti korisnika garancije da čuva dokument iz točke 4. garancije broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. koji je dokument uvjet za valjani protest garancije. Budući da nije dostavljena garancija od 25. studenoga 2003., to nije ispunjen uvjet za plaćanje.

21. Slijedom navedenog, a temeljem dokumentacije navedene pod točkama 17. -20. ove presude, utvrđeno je da tuženik niti u jednom dopisu kao odgovoru kako na zahtjev za plaćanje tako i na zahtjeve tužitelja za dostavom garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003. nije naveo da je riječ o očitoj omašci u pisanju broja garancije koja je uvjet za isplatu niti je jasno naveo da od tužitelja kao uvjet za isplatu traži dostavu garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. Upravo suprotno tuženik od tužitelja traži dostavu dokumenta iz točke 4. garancije broj 4004-0-01593 od 11. listopada 2004. kao uvjet za isplatu.

22. Prema odredbi čl. 1083. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO 91), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO 05) , bankarskom garancijom obvezuje se banka prema primatelju garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji.

23. Odredbom čl. 1087. st. 1. ZOO 91 određeno je da, ako bankarska garancija sadrži klauzulu „na prvi poziv“, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.

24. Kod bankarske garancije na prvi poziv, banka mora platiti bez obzira je li poziv za plaćanje opravdan ili nije, bez potrebe da korisnik nešto dokazuje i bez obzira na odnos koji postoji između nalogodavca i korisnika garancije.

25. Spornu garanciju izdao je tuženik. U njoj je postavio uvjete u vidu dokumentacije koju tužitelj uz zahtjev mora priložiti kako bi mu bila isplaćena obveza.

26. U zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja (čl. 12 ZOO 91). Zabranjeno je vršenje prava iz obveznih odnosa protivno cilju zbog kojeg je ono zakonom ustanovljeno ili priznato (čl. 13. ZOO 91). Svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugom uzrokovati šteta (čl. 16. ZOO 91). Sudionik u obveznom odnosu dužan je u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) te je dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo izvršenje obveze drugog sudionika ( čl. 18. st. 2. i 3. ZOO 91).

27. Prema stavu ovog suda, u situaciji kada je tužitelj zahtijevao isplatu iznosa po garanciji broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004., tuženik nije postupao u skladu s osnovnim načelima, kako su citirana u točki 26., u ostvarivanju prava i ispunjenju obveze na isplatu po navedenoj garanciji.

28. Naime, iz svih dopisa tuženika kojima odgovara na zahtjev tužitelja tuženik niti u jednom ne priznaje očitu omašku u pisanju uvjeta u točki 4. garancije, kako to tijekom ovog dugotrajnog postupka sada ističe i čini ''nespornim'' (npr. podnesak tuženika od 18. kolovoza 2008. list 98 spisa). Također, niti u jednom od tih odgovora na zahtjev tužitelju, tuženik jasno ne navodi da je umjesto ''očitom omaškom'' upisane garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003., kao uvjet za plaćanje tužitelj u stvari dužan priložiti garanciju broj 3004-0- 05598 od 25. studenoga 2003. Kada je tijekom ovog dugotrajnog postupka postalo jasno da je tužitelj garanciju broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. vratio umješaču, tuženik ističe da je upravo vraćanje te garancije tuženiku uz zahtjev za plaćanje, bio uvjet iz točke 4. garancije.

29. Navedene tvrdnje tuženika ovaj sud ne može prihvatiti, već u postupanju tuženika po zahtjevu za plaćanje od 24. travnja 2007. vidi zlouporabu prava na štetu tužitelja.

30. Naime, kako je tijekom ovog postupka utvrđeno da je u garanciji broj 4004-0- 05193 od 11. listopada 2004. kao uvjet za plaćanje bilo navedeno vraćanje nepostojeće garancije broj 3004-0-05200, a da tuženik pravovremeno, dakle u odgovorima na zahtjev tužitelja za plaćanje, nije jasno naveo da je riječ o očitoj omašci u pisanju broja garancije i da umjesto očitom omaškom upisanog broja 3004-0-05200, treba pisati i tužitelj vratiti garanciju 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003., to je ovaj sud stava da je riječ o nemogućem raskidnom uvjetu iz čl. 75. ZOO 91 u točki 4. garancije od 11. listopada 2004. pa se takav uvjet smatra nepostojećim.

31. Točna je tvrdnja tuženika da je tužitelj svojevoljno predao umješaču prvu garanciju odnosno garanciju broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003., no takvo njegovo postupanje ne ukazuje da je time tužitelj sam onemogućio isplatu po garanciji od 11. listopada 2004. jer u toj garanciji nije bilo navedeno da je uvjet za plaćanje po istoj prilaganje garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. Osim toga, tužitelj je tim vraćanjem postupao sukladno preuzetoj ugovornoj obvezi iz čl. 17. i 20. Ugovora te zaključkom sjednice Povjerenstva od 7. listopada 2004.

32. S obzirom na to da tuženik u odgovorima na zahtjev za plaćanje od 24. i 25. travnja 2007. (list 29 i 30 spisa) tužitelju nije jasno naveo da je očitom omaškom prilikom sastavljanja garancije broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. pogrešno naveo broj garancije koja je uvjet za plaćanje i time tužitelja onemogućio u pravovremenoj dostavi te garancije kao uvjetu za plaćanje, postupanje tuženika ocijenjeno je kao izbjegavanje plaćanja po garanciji zlouporabljući pritom osnovna načela obveznih odnosa kojih se dužan pridržavati i ne čineći štetu drugom sudioniku u odnosu. Tuženik nije tužitelju uopće dao šansu za pravovremeno udovoljavanje uvjetu iz točke 4. garancije kada bi i bilo utvrđeno da je bilo ugovoreno da je uvjet vraćanje garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. jer u odgovorima na zahtjev tužitelja nigdje ne navodi očitu omašku u pisanju uvjeta, a što bi, jer je tu omašku počinio upravo tuženik, bio dužan navesti da se pridržavao načela savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava.

33. Zbog toga, činjenica da je tužitelj prihvatio garanciju u kojoj je bio naveden, kako je sada utvrđeno nemoguć raskidni uvjet, time što je bilo navedeno vraćanje garancije koja ne postoji, ne može ići na štetu tužitelja niti je tužitelj zbog toga trebao vratiti izdanu garanciju od 11. listopada 2004. tuženiku. Naime, nemogući raskidni uvjet smatra se nepostojećim. Zbog toga, a kako je već ranije navedeno, ocjena postupanja tuženika po zahtjevu tužitelja za isplatu cijenjena je upravo u razdoblju od 24. travnja 2007. do 25. travnja 2007. kada je tuženik zahtjev za plaćanje odbio isključivo zbog razloga nedostavljanja dokumentacije navedene u točki 4., a to je ona garancija koja je tamo bila navedena i koja ne postoji.

34. Da iz garancije broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004. nije bilo jasno da je u točki 4. uvjet za plaćanje bilo vraćanje garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003., jasno dokazuje i ovaj dugotrajni spor u kojem se stranke nisu uspjele suglasiti o tome je li bila riječ o omašci u pisanju i koju je garanciju trebalo vratiti kao uvjet za plaćanje niti je sud na temelju dostavljene relevantne dokumentacije – garancije broj 4004-0-05193 od 11. listopada 2004., ugovora o izvođenju radova i I. i II. aneksa ugovoru i odgovora tuženika na zahtjev za plaćanje po garanciji, to mogao zaključiti. Sud je, iz ovog dugotrajnog postupka i navoda stranaka tijekom istog, mogao samo zaključiti da tuženik pravovremeno nije ''priznao očitu omašku u pisanju'' broja garancije koja je uvjet za plaćanje i da je onda tijekom ovog postupka, a kada je postalo jasno da je tužitelj vratio garanciju broj 3004-0-05598 umješaču, koju je tužitelju vratio u skladu s preuzetim ugovornim obvezama, tuženik isticao da nije mogao udovoljiti zahtjevu za plaćanje jer tužitelj nije dostavio garanciju broj 3004-0-05598 koja je jedina imala datum 25. studenoga 2003. i da je to moralo biti jasno i poznato tužitelju.

34.1.Tužitelj nije bankarska institucija i u opisu njegove djelatnosti nije izdavanje bankarskih garancija te se stoga od njega u ovom poslu nije očekivala pažnja dobrog stručnjaka. Pažnja dobrog stručnjaka očekivala se u postupanju tuženika kako u izdavanju bankarske garancije tako i u izvršavanju svoje obveze u postupanju po zahtjevu za plaćanje tužitelja kada je tuženik bio dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima i u slučaju da je, i ako je, uočio ''očitu omašku u pisanju'' broja garancije, to i pravovremeno ukazati tužitelju. S obzirom na to da tuženik to nije učinio, niti sud niti stranke sada ne mogu spekulirati bi li ili ne tužitelj pravovremeno (do 30. travnja 2007.) uspio ishoditi ''pravu'' garanciju za ispunjenje uvjeta iz točke 4. odnosno garanciju broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. od umješača kojem je navedenu garanciju prethodno vratio. Kako tuženik ni u jednom odgovoru na zahtjev tužitelja nije ''priznao očitu omašku' u pisanju, to tužitelju nije dao niti šansu za ispunjavanje uvjeta za koji tvrdi da je postojao. Naime, da je tuženik to pravovremeno učinio u odgovoru na zahtjev tužitelja, tužitelj je mogao i pribaviti ''pravu'' garanciju broj 3004-0-05598 i ispuniti tako ispravljene uvjete. U tom slučaju, zasigurno više ne bi bilo razloga za odbitak plaćanja po zahtjevu tužitelja.

35. Iako je sud svoj pravni stav da je riječ o nemogućem raskidnom uvjetu prije svega temeljio na priloženoj dokumentaciji i postupanju tuženika u fazi pred utuženje odnosno u fazi postupanja po zahtjevu tužitelja za naplatu do 30. travnja 2007., napominje se da sud iskaz svjedoka KU nije posebno cijenio jer isti uopće nije iskazivao o samoj garanciji, a okolnosti izvedenih radova odnosno sanacije nedostataka nisu relevantne za donošenje odluke u ovom predmetu. Svjedok ĐU također nije imao relevantnih saznanja o spornoj garanciji pa niti njegov iskaz nije posebno cijenjen. Iskazi svjedoka EU i IU cijenjeni su istinitim jer su jasno i logično iskazivali o okolnostima preuzimanja sporne garancije i vraćanja garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. te jer su njihovi iskazi podudarni priloženoj dokumentaciji, prije svega samom tekstu sporne garancije u kojoj kao uvjet naplate nije bilo navedeno vraćanje garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. zbog čega su navedeni svjedoci ocijenili da nema zapreke vraćanja garancije broj 3004-0-05598 od 25. studenoga 2003. umješaču.

36. Slijedom navedenog, kako je ocijenjeno da je traženje dostave nepostojeće garancije odnosno garancije broj 3004-0-05200 od 25. studenoga 2003., predstavljao nemogući raskidni uvjet u smislu odredbe čl. 75. ZOO 91, to je tuženikovo odbijanje isplate zbog neispunjenja takvog uvjeta (koji je nepostojeći), neosnovano zbog čega je usvojen tužbeni zahtjev u cijelosti te je sukladno čl. 1083. st. 1. ZOO 91 naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos po garanciji budući da je utvrđeno da je sve moguće uvjete tužitelj ispunio prilikom podnošenja zahtjeva za plaćanje. Tuženik je dužan isplatiti i zateznu kamatu na iznos od 191.275,98 EUR od 25. travnja 2007. do isplate.

37. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na čl. 29. st. 2. ZOO 05 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na čl. 3. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 156/2022). po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate na čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 155/2023.)po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

38. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP – a i čl. 155. ZPP –a, važećoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 191.275,98 EUR te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT). Trošak tužitelja odnosi se na trošak: sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT-1440 bodova), sastav podnesaka od 07.09.2007., 22.02.2008., 10.05.2011., 24.02.2012. i 2.10.2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT-1440 bodova svaki), sastav podneska od 29.10.2008. (Tbr. 8. toč. 3. OT – 100 bodova), sastav revizije (Tbr. 10. toč. 5. OT – 1442 boda sukladno traženju tužitelja), pristupa na ročište 18.03.2008., 12.06.2008., 02.10.2008., 13.11.2008., 17.10.2025. i 19.12.2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT – 1440 bodova svako), pristupa na ročišta 01.02.2012. i 16.09.2025. (Tbr. 9. toč. 5. OT- 50 bodova svako), vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 9.461,00 EUR trošak plaćene pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, ukupno 47.968,61 EUR.

39. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 30.05.2008., 15.06.2009., 29.10.2012., 10.06.2008. i 08.09.2008. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka osobito stoga što je navode iz podneska od 10.06.2008. mogao iznijeti na ročištu koje je bilo 12.06.2008. Nije priznat sastav podneska od 10.12.2007. jer takav podnesak nije dostavljen u spis. Nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer u spisu nema dokaza da je tužitelj platio pristojbu na tužbu u zatraženom iznosu.

40. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 6. veljače 2026. do isplate, jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

41. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. veljače 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- umješaču po stečajnom upravitelju