REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pn-2046/24-32

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku iz odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, odvjetnicima u Zagrebu, po generalnoj punomoći Č444/20, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RZ, odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, dana 06. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. OIB:52848403362 iz Zagreba, Slovenska ulica 24, platiti tužitelju ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.460,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2024. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.935,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. veljače 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 40,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2024. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 10. studenog 2025. godine.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je dana 25. travnja 2023. godine došlo do prometne nezgode u Zagrebu, koju je prouzrokovao DZ, vozač vozila registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika. Nastavno punomoćnik tužitelja je ističući da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji naglasio da je tuženik prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva, a isti je zaprimio dana 01. veljače 2024. godine, platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.500,00 eura, koji iznos nikako ne može predstavljati pravičnu novčanu naknadu nastale štete tužitelju. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio na ime naknade neimovinske štete po kriteriju fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja te na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. veljače 2024. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, s time da je osporio visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime punomoćnik tuženika je istaknuo da je tuženik na ime nespornog dijela naknade štete platio tužitelju iznos od 1.500,00 eura, kojim iznosom je u cijelosti naknadio tužitelju nastalu štetu imajući u vidu lokaciju zadobivenih ozljeda, intenzitet pretrpljenih bolova, nelagodnosti u liječenju, životnu dob tužitelja, zdravstvene tegobe koje nisu u uzročnoj vezi sa štetnim događajem te činjenicu da verificirane ozljede nisu ostavile trajne posljedice za zdravlje tužitelja. Isto tako punomoćnik tuženika je ističući kako je nesporna činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, osporio zatraženi tijek zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu navodeći da na taj vid štete kamate počinju teći tek od dana presuđenja obzirom da imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege predstavlja nenovčanu imovinsku štetu koja nije reparirana te kao novčana obveza dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete sukladno odredbi članka 21. Zakona o obveznim odnosima u vezi s odredbom članka 1089. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je ističući kako je konačno postavljeni tužbeni zahtjev povišen, čime je tužba preinačena, čemu se protivi, predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku potvrde MUP-a, PU zagrebačke, I PPP Zagreb Klasa: 211-08/23-4/11630, Urbroj: 511-19-44- 23-5 od 01. srpnja 2023. godine (stranica 6-7 spisa), u presliku zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (stranica 8 spisa), u presliku medicinske dokumentacije (stranica 9-12 spisa), u presliku podataka Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika u RH (stranica 13 spisa), u presliku e-mail poruke od 31. siječnja 2024. godine (stranica 14 spisa), u presliku zahtjeva za naknadu štete od 31. siječnja 2024. godine (stranica 15-16 spisa), u presliku obavijesti o zaprimljenom zahtjevu za naknadu štete od 01. veljače 2024. godine (stranica 17 spisa), u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (stanica 25-27 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 28-34, 41-47 i 266-287 spisa), u presliku zdravstvenog kartona (stranica 68-73 i 77-244 spisa) te u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Igora Stipančića (stranica 250-252 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, kao i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja. Isto tako nesporna je kako činjenica da je tuženik prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.500,00 eura, tako i činjenica da su tužitelju potrebnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Naprotiv sporna je visina tužbenog zahtjeva po svim utuženim kriterijima neimovinske štete, kao i visina tužbenog zahtjeva na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, s time da je ujedno sporan i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege.

6. Prvenstveno treba naglasiti da je punomoćnik tužitelja konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 10. studenog 2025. godine povisio tužbeni zahtjev, čime je tužba sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZPP-a preinačena, za što je prema odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a potreban pristanak tuženika, s time da punomoćnik tuženika nije pristao na preinaku tužbe. Naime sud je sukladno odredbi članka 190. stavka 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjev, jer osim što tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da su tek provedenim medicinskim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, već je to ujedno svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Drugim riječima kada sud ne bi dopustio navedenu preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, tada bi tužitelj, koji je predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem upravo iz razloga jer ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kao uostalom niti tuženik i sud, zapravo bio doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, s obzirom da se dokaz vještačenjem u postupku uvijek provodi nakon zaključenja prethodnog postupka, a što nikako nije bila intencija zakonodavca. Naprotiv upravo zbog ovakvih situacija odredbom članka 190. stavka 2. ZPP-a je propisan izuzetak od pravila da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, specijalist kirurg (stranica 250-252 spisa) proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata, koja je utvrđena nekoliko sati po štetnom događaju kliničkim pregledom i radiološkom dijagnostikom u KBC Zagreb, provedeno je liječenje imobilizacijom vrata i potom s dva ciklusa fizikalne terapije. Nastavno sudski vještak je ističući da se tužitelj na pregledu dana 20. rujna 2025. godine žalio na povremene bolove u vratu pri duljem držanju glave u prinudnom položaju te da ne može vrat okretati kako je mogao ranije, naglasio da je kliničkim pregledom utvrdio: inspekcijski „loše držanje“, anteropozicija glave u odnosu na sagitalnu liniju „forward head posture“, protrakcija i depresija oba ramena, donji cervikalni segment povećana lordoza i naglašen cervikotorakalni prijelaz, gornji dio vratne kralješnice izravnata lordoza, blaža torakalna hiperkifoza; glava na palpaciju kao i izlazišta kranijskih živaca bezbolna; PVM vratnog dijela blaža napetost gornjeg trapezijusa kao levatora skapule; palpacija spinoznih nastavaka duž cijele kralješnice bezbolna; kretnje vratne kralješnice blaže ograničenje za dob tužitelja; izmjerene kretnje: antefleksija 50 stupnjeva, retrofleksija 65 stupnjeva, laterofleksija lijevo 45 stupnjeva, desno 40 stupnjeva, rotacija lijevo 70 stupnjeva, desno 60 stupnjeva, GMS primjerena; testovi koordinacije uredni, u Rombergu stabilan. Isto tako sudski vještak je napomenuo da je u zdravstvenom kartonu tužitelja prije štetnog događaja zabilježeno postojanje tegoba s vratnom kralješnicom cca dvije godine prije predmetnog štetnog događaja, ali nema nikakve obrade niti provedenog liječenja tih tegoba te se vidi da je liječenje trajalo pet dana nakon čega je popisan uredan nalaz. Sudski vještak je navodeći da je liječenje ozljede zadobivene u ovom štetnom događaju završeno 16. studenog 2023. godine kada je tužitelj načinio zadnji pregled fizijatra, u kojem nalazu se navode subjektivne tegobe (zatezanje u vratu) te terminalno ograničenje kretnji vrata, istaknuo da je zadobivena ozljeda trzajne ozljede vrata ostavila trajne posljedice u omjeru od 2%, koje se očituju napetošću mišića vrata i bolovima pri duljem držanju glave u prinudnom položaju te terminalnom ograničenju kretnji vrata. Naime sudski vještak je napomenuo kako je kliničkim pregledom utvrdio da tužitelj ima promijenjenu zakrivljenost i loše držanje što pridonosi njegovim tegobama te je ozljeđivanje pridonijelo dodatnom pogoršanju i tegobama koje su zaostale, ali zadobivena ozljeda nije dovela do naruženja. Isto tako tužitelj je trpio bol jakog intenziteta do 3 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno, s time da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti, dok je strah i to tzv. primarni strah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg intenziteta do 5-6 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno. Nadalje tužitelju je tuđa pomoć bila potrebna sveukupno u trajanju od 10 dana 2 sata dnevno, a potom je trebao pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, odnosno pomoć je trebao za nabavku i pripremanje hrane te ostvarivanje zdravstvene zaštite, odlazak na pregled i terapiju.

8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića, jer je izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, uključujući presliku zdravstvenog kartona, kao i kliničkog pregleda tužitelja te je logičan i obrazložen, a tim više što na isti niti punomoćnik tužitelja i punomoćnik tuženika nisu imali nikakvih prigovora.

9. S obzirom na intenzitet i trajanje bolova tužitelja, a u pitanju su bolovi jakog intenziteta u trajanju do 3 dana, srednjeg intenziteta do 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno, s time da povremena bol ulazi u smanjenje životnih aktivnosti, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.050,00 eura.

10. Nastavno s obzirom na intenzitet i trajanje straha tužitelja, a u pitanju je tzv. primarni stah, strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah, strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao je oko 2 dana, srednjeg intenziteta do 5-6 dana i manjeg do 4 tjedna sveukupno, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 810,00 eura.

11. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti prihvaćajući mišljenje sudskog vještaka dr. Igora Stipančića da zadobivena ozljeda trzajne ozljede vrata smanjuje životne aktivnosti tužitelja u omjeru od 2%, a očituju se napetošću mišića vrata i bolovima pri duljem držanju glave u prinudnom položaju i terminalnom ograničenju kretnji vrata te vodeći računa da je tužitelj osoba životne mlađe životne dobi od 28 godina, sud je u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbe članka 223. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 850,00 eura.

12. Naprotiv u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zatražio naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih bolova zbog naruženja sud je utvrdio da je isti neosnovan, jer zadobivena ozljede trzajne ozljede vrata niti nije dovela do naruženja tužitelja.

13. S obzirom da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna sveukupno u trajanju od 10 dana 2 sata dnevno, a potom je trebao pomoć u ukupnom trajanju od 5 tjedana tri puta tjedno po 2 sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora, s time da je pomoć trebao za nabavku i pripremanje hrane, kao i ostvarivanje zdravstvene zaštite, odnosno odlazak na pregled i terapiju, a nesporna je činjenica da su mu potrebnu pomoć i njegu pružali ukućani, dakle u pitanju je nenovčana imovinska šteta, sud je u smislu odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a utvrdio da tužitelju za ukupno potrebnih 50 sati tuđe pomoći i njege pripada novčana naknada u iznosu od 250,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu, što je sasvim sigurno manja cijena od cijene sata NKV radnika u utuženom razdoblju u mjestu prebivališta tužitelja, u vrijeme kada je tužitelju takva tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna.

14. Imajući na umu da tužitelju po svim utuženim kriterijima neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.710,00 eura, što je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. ožujka 2020. godine i od 15. lipnja 2020. godine, a na ime naknade nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 250,00 eura, što ukupno iznosi 2.960,00 eura, s time da je nesporna činjenica da je tuženik prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.500,00 eura, to je sud slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1045. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1046. ZOO-a, odredbom članka 1100. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a, odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 223. ZPP-a stavka 1. i stavka 2. ZPP-a usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.460,00 eura, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete i nenovačne imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u daljnjem iznosu od 40,00 eura te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

15. Nastavno u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.500,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 01. veljače 2024. godine do isplate sud je utvrdio slijedeće. Naime odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. S obzirom da je sudski vještak dr. Igor Stipančić istaknuo da je liječenje tužitelja završeno 16. studenog 2023. godine kada je tužitelj načinio zadnji pregled fizijatra, a ujedno se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji je tuženik zaprimio dana 01. veljače 2024. godine i po tom zahtjevu platio tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.500,00 eura, to dakle tužitelj može osnovano zahtijevati na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. veljače 2024. godine do isplate. Naprotiv u odnosu na navode punomoćnika tuženika kojim je tijekom postupka osporavao utuženi tijek zakonske zatezne kamate na nenovčanu imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege navodeći da ta šteta nije reparirana, pa kao novčana obveza dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude, treba naglasiti da se sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete iz kojeg razloga tužitelj na dosuđeni iznos naknade novčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege može osnovano zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01. veljače 2024. godine do isplate, odnosno od dana kada je tuženik zaprimio u mirnom postupku odštetni zahtjev do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 1103. ZOO-a, odredbom članka 1086. ZOO-a i odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.460,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 01. veljače 2024. godine do isplate, dok je naprotiv odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na daljnji iznos od 40,00 eura na ime naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege od 01. veljače 2024. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.

16. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu do 1.935,50 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva od 31. siječnja 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr 32. točka 1), troška sastava tužbe od 16. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 02. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 21. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška sastava podneska od 11. lipnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4.), troška sastava podneska od 10. studenog 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. u svezi s tbr. 7. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 20. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 46.), troška predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a tužitelju dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, odnosno tekuću od 06. veljače 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

17. Naprotiv zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava podneska od 11. lipnja 2025. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 200,00 eura, jer je tim podneskom punomoćnik tužitelja dostavio presliku zdravstvenog kartona, što rezultira time da tužitelj može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava tog podneska po Tbr. 8. točci 4., dakle kao za neobrazloženi podnesak, što isti sadržajno i jest, a što je tužitelju i dosuđeno. Nastavno zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, o čemu su stranke obaviještene, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, a to tim više što intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno. Iako je Tbr. 9. točkom 3. predviđena naknada troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude treba posebno naglasiti da sud odluku o naknadi troškova donosi sukladno odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a i odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a vodeći računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da se svaki parnični postupak završi u razumnom roku i samo s troškovima koji su bili potrebni, a trošak pristupa na ročište i objavu presude nikako nije potreban, niti opravdani trošak, a tim više što za tu parničnu radnju niti nije potrebno nikakvo stručno znanje punomoćnika tužitelja, koje bi moglo opravdati taj trošak. Isto tako zahtjev tužitelja za naknadom troška predujma za medicinsko vještačenje sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 1.000,00 eura, jer je tužitelj platio predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 300,00 eura, što je tužitelju i dosuđeno. Nastavno i zahtjev tužitelja za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od po 200,00 eura, jer je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 19,91 eura te ujedno obvezan platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura, a što je tužitelju i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

18. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženiku zastupanom po punomoćniku niti nije nastao nikakav trošak, čiju bi naknadu mogao osnovano zahtijevati. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

19. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 06. veljače 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 06. veljače 2026. godine