Pr- 10/2023-22

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 1. prosinca 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnice ŽJ te zakonske zastupnice ŠJ, a po objavi presude dana 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.619,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 12.5.2021.g. pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 13. siječnja 2023. tužitelj navodi kako je dana 18. siječnja 2020. godine u Kaštel Kambelovcu kao zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova stradao prilikom obavljanja poslova u okviru svog zaposlenja. Naime, isti da je po dojavi o narušavanju javnog reda i mira došao na mjesto događaja i zajedno sa policijskim službenikom DJ s ciljem sprječavanja daljnjeg fizičkog sukoba pristupio razdvajanju oštećenika i počinitelja prilikom čega je počinitelj pružao aktivni otpor, a radi toga da su on i službenik DJ upotrijebili nad istim sredstva prisile prilikom čega da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede razvidne iz medicinske dokumentacije. Za nezgodu da je odgovorna Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, budući da je Ministarstvo unutarnjih poslova propustilo osigurati tužitelju uvjete za siguran rad, a što da je bilo dužno učiniti prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega da mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru u Splitu. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju da je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (imobilizacija prsta, rendgensko snimanje, posjećivanje ambulante, fizioterapije, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika i sl.). Radi predmetnog ozljeđivanja tužitelj da je trpio te i dalje trpi intenzivni strah, a nakon ozljeđivanja da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Radi smanjenja životne aktivnosti koja da je nastala kao posljedica štetnog događaja, tužitelj da je ograničen u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivao i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao, odnosno u iste mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja. Nadalje, tužitelj da je morao putovati iz Kaštel Lukšića u Split radi liječenja i to 14 puta (Kaštel Lukšić - Split - Kaštel Lukšić 35 km povratno putovanje) pa da se potražuje i trošak putovanja u visini od 63,28 eura, odnosno cijena jednosmjerne karte u iznosu od 2,26 eura. S obzirom na iznijeto, tužitelj da potražuje sljedeću naknadu štete: - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu 1.529,39 eura - troškovi putovanja 63,28 eura. Tužitelj da se u mirnom postupku dana 11.5.2021.g. zahtjevom za mirno rješenje spora obratio tuženiku, a koji da je tuženik dopisom od 15.6.2021.g. otklonio. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, troškovi prijevoza 1.592,67 eura. Tužitelj da potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku, odnosno od dana 12.5.2021.g., pa do isplate. Pismenim podneskom od 10. listopada 2025. tužitelj je nakon vještačenja precizirao tužbeni zahtjev kao unutar navodnih znakova u toč- I. izreke ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od 27. siječnja 2023. tužena navodi da osporava predmetnu tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i prema visini, predlaže isti odbiti uz nadoknadu tuženoj parničnog troška. Naime, uvidom u priloženu dokumentaciju kao i prema podacima koje je tužena pribavila putem nadležnih tijela i službi da proizlazi da je doista dana 18. siječnja 2020. u mjestu Kaštel Kambelovac, grad Kaštela, prilikom intervencije u pekarnici „Riva“ podnositelj pretrpio tjelesne ozljede koje da mu je nanio EJ. Međutim, iz priložene medicinske dokumentacije da je razvidno da je KJ pretrpio lakše tjelesne ozljede u vidu napuknuća prstenjaka lijeve ruke, a koja ozljeda da je priznata kao ozljeda na radu. Podnositelj da je Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. podnio prijavu o nesretnom slučaju temeljem police kolektivnog osiguranja od nezgode, međutim predmetna prijava ocijenjena je kao neosnovana. Iako je KJ prilikom nastanka predmetnog štetnog događaja pretrpio određeni strah te bol koju da je izazvala lakša tjelesna povreda, isto zasigurno nije imalo takav intenzitet da bi za posljedicu uzrokovalo smanjenje njegove životne aktivnosti, a i potreba za tuđu pomoć i njegu da je upitna. Ističe se da je KJ policijski službenik, da je povrede zadobio obavljajući svoju redovnu dužnost a da je preduvjet za obavljanje policijskog posla fizička i psihička spremnost, te sposobnost za obavljanje tog posla. Dakle, obzirom da je podnositelj zahtjeva osposobljen za savladavanje osoba kao i za fizičke kontakte, te savladavanje fizičkog otpora osoba, u konkretnom se slučaju ne može govoriti o strahu takvog intenziteta zbog kojeg bi podnositelju zahtjeva pristojala bilo kakva naknada. Napominje se da je o navedenome Županijski sud već zauzeo svoj stav te se pozivaju na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžrs-75/14 od 17. rujna 2015. Naime, kada se radi o vrsti ozljede koja ne proizvodi dugotrajnu onesposobljenost ni dugotrajnu bol, a što je u konkretnom predmetu slučaj isto da ne opravdava dosuđenje novčane naknade obzirom da težina povrede i okolnosti slučaja to ne opravdavaju (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima).

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova od 19. studenog 2007. , Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova od 4. prosinca 2008., Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova od 6. prosinca 2012., Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova od 14. veljače 2013., Rješenje Republike Hrvatske , Ministarstvo unutarnjih poslova od 19. prosinca 2014., Rješenje Republike Hrvatske , Ministarstvo unutarnjih poslova od 17. kolovoza 2018., Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova od 20. ožujka 2019. , Prijava ozljede na radu, medicinska dokumentacija, cjenik Promet d.o.o. Split, zdravstveni karton, Odluka o cijenama usluga u Domu Lovret, Split, prosječne godišnje stope inflacije od 2011. do 2024. , vještvo vještakinje dr. Danči Tripalo i vještaka dr. Nikole Sikirice.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova i da je dana 18. siječnja 2020.g.,pretrpjeo ozljedu na radu u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti na radnom mjestu,

- da je tužitelj zajedno sa drugim policijskim službenikom po dojavi o narušavanja javnog reda i mira s ciljem sprječavanja daljnjeg fizičkog obračuna pristupio razdvajanju oštećenika i počinitelja, prilikom čega je zbog pružanja aktivnog otpora počinitelja, zadobio tjelesne ozljede,

- da je tuženik isplatio s osnova nastale štete nesporni iznos od 1.592,97 eura.

6. Kao sporno ostalo je za raspraviti osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

7. U svom iskazu od 12. lipnja 2025. vještakinja dr. Danči Tripalo navodi da je pregledala sudski spis i priloženu med. dokumentaciju iz koje vidi da je tužitelj 18. siječnja 2020. nastradao postupajući po službenoj dužnosti te zadobio ozljedu četvrtog prsta lijeve šake. Zbog toga se javio na HKP KBC Split, te mu je nakon RTG obrade utvrđeno napuknuće članka četvrtog prsta. Postavljena da mu je imobilizacija sa flasterom četvrtog prsta uz peti prst. Nakon toga je odlazio na kontrole kod traumatologa , imobilizacija da je skinuta 7. veljače 2020., a onda da je upućen na fizikalnu terapiju koju je uredno obavljao kroz treći mjesec 2020. Pregledala je tužitelja u sudnici i imala zdravstveni karton u kojem da nije pronašla sličnu ozljedu prije štetnog događaja. Ustanovila je ograničenu ekstenziju u području srednjeg zgloba četvrtog prsta. Zbog toga da je mišljenja kako se radi o blagom stupnju ograničenja, da je došlo do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1%. Bolove jakog intenziteta da je imao jedan dan, srednjeg 1 tjedan te slabog 1 mjesec. Tuđa njega i pomoć da je bila potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije, a trajala da je dnevno jedan sat , četiri tjedna.

8. U svom iskazu na ročištu od dana 6. listopada 2025. vještak dr. Nikola Sikirica navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja iz čega da je vidljivo da je isti dana 18. siječnja 2020. godine doživio nezgodu prilikom, odnosno fizički obračun prilikom obavljanja poslova u okviru svog zaposlenja te da tom prilikom zadobio ozljede čija da je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano prema vještačenju spec. ortopeda. U spisu da nema psihijatrijskih nalaza koji bi govorili u prilog da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji da bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. No unatoč tome normalno i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije kao posljedicu samog događaja i samih zdravstvenih posljedica te da se u tom kontekstu može izjasniti da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 24 sata zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju dva tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju šest tjedana. Smatra da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedice ovog događaja da nije bilo.

9. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.1. Nije sporno da je tužitelj obavljajući svoj posao policijskog djelatnika po dojavi o narušavanja javnog reda i mira s ciljem sprječavanja daljnjeg fizičkog obračuna pristupio razdvajanju oštećenika i počinitelja, prilikom čega je zbog pružanja aktivnog otpora počinitelja, zadobio tjelesne ozljede. Točno je kako navodi tuženik da je do tužiteljeve povrede došlo dok je obavljao svoju redovnu dužnost, i da je tužitelj osposobljen za savladavanje osoba, međutim i tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju zbog profesionalnog rizika temeljem čega mu je i priznata ozljeda na radu, a sve sukladno čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO). Također tužitelj u svom podnesku od 18. lipnja 2026., navodi da mu je tuženik isplatio s osnova nastale štete nesporni iznos od 1.592,97 eura.

9.2. Vještva vještaka spec. ortopeda dr. Danči Tripalo i spec. psihijatra dr. Nikole Sikirice, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručna, jasna i detaljno obrazložena, sukladna pravilima struke i znanosti, te potkrijepljena priloženom medicinskom dokumentacijom. Cijeneći navedena vještva, a imajući u vidu duljinu i intenzitet trajanja fizičkih bolova koje je tužitelj pretrpio (bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna te slabog intenziteta još dva mjeseca), težinu ozljede, popratne neugodnosti pri liječenju, zatim, obzirom na intenzitet i trajanje straha kao i da trajne povrede duševnog zdravlja kod tužitelja nema. Imajući u vidu načelo individualizacije naknade, primjenu pravnog standarda "pravične naknade", utvrđeni stupanj umanjenja općih životnih aktivnosti od 1 % s ortopedske strane to ovaj sud smatra primjerenim priznati tužitelju iz osnova neimovinske štete, za koju je isključivo odgovorna tužena, iznos od 1.052,00 eura.

15. Sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a određeno je da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i naknadu imovinske štete i to s naslova troškova tuđe njege i pomoći. Prema mišljenju vještakinje spec. ortopeda dr. Danči Tripalo, tuđa njega i pomoć tužitelju je bila potrebna za vrijeme nošenja imobilizacije, a trajala da je dnevno jedan sat , četiri tjedna. Naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik materijalne štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih sredstava koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. Visina naknade nemedicinske tuđe njege i pomoći utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, time dok situacija o kakvoj je ovdje riječ, obzirom da je ista tužitelju pružana po članovima obitelji, te da nema podataka da je plaćao trećoj osobi, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe njege i pomoći tu naknadu zahtijevala i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa njega i pružana. Dakle, za utvrđenje visine tog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi neto cijenu sata tuđe pomoći i njege koju pruža osoba koja se takvom uslugom bavi u mjestu tužiteljevog prebivališta. Slijedom navedenog kako je tužitelj dostavila Odluku Doma za starije i nemoćne Lovret, Split, iz kojeg proizlazi da cijena sata tuđe njege i pomoći iznosi od 12,00 eura po satu, je po ocijeni ovog suda izdatak koji bi tužitelj platio da je angažirao osobu koja obavlja takve poslove, stoga ovaj sud smatra primjerenim priznati tužitelju s osnova imovinske štete – troškova tuđe njege i pomoći iznos od 336,00 eura ( 28 x 12,00). Tužitelju su priznati i paušalno istaknuti troškovi prijevoza u zatraženom iznosu 63,28 eura, koje je tužitelj zasigurno imao kao troškove putovanja radi liječenja. Dakle tužitelju je s osnova naknade štete ukupno priznato i to s osnova neimovinske štete iznos od 1.052,00 eura, a s osnova imovinske štete i to na ime tuđe njege i pomoći i troškova putovanja ukupan iznos od 399,28. Stoga, kako je tužitelju ukupno s osnova nastale štete priznat kao osnovan iznos od 1.451,28 eura, a isplaćen mu je nesporno iznos od 1.592,97 eura, razvidno je da je tužbeni zahtjev za više zatražen iznos od 2.619,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u cijelosti neosnovan.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. i 155 ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23)., VPS, te popisu troška pun. tužitelja. Tuženoj je priznat sljedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu- 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 3. veljače 2025. , 13. ožujka 2025. , 12. lipnja 2025., 6. listopada 2025. i 1. prosinca 2025. – za svako 100 bodova, što daje 600 bodova ( 1 bod= 2 eura) što daje iznos od 1.200,00 eura.

U Splitu, 6. veljače 2026.

SUDAC:

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.