Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
[adresa], O 14
Poslovni broj: P-83/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Čolić Bagarić, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 21. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika BF i prisutnosti punomoćnika tuženika odvjetnika Dine Komadine, 6. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-2676010 zaključenog dana 22.2.2005. godine između tužitelja OF iz Povelića 24, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535 da tužitelju OF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.204,64 eura ( tisuću dvjesto četiri eura i šezdeset i četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 718-50- 2676010 od 22. veljače 2005. u švicarskim francima u švicarskim francima te da mu je prilikom sklapanja predmetnog ugovora tuženik nametnuo odredbe kojom je tužitelj bio u obvezi platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge Kreditora (članak 3. predmetnog ugovora o kreditu).
1.1. Obrazlažući činjenične navode tužitelj je istaknuo kao je predmetna odredba ugovora nepoštena i ništetna, s obzirom da je odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnika se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle prema mišljenju tužitelja, zakon je već precizirao što je kreditor ovlašten naplaćivati temeljem ugovora o kreditu. Također ističe kako tijekom sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, pa tako i o odredbi koja se odnosi na naplatu naknada za obradu kredita. Predlaže tužbeni zahtjev usvojiti te naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnih troškova.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti odbacuje sve tužiteljeve zahtjeve kao neosnovane te osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.
2.1. Također tuženik smatra da prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju (čl. 2 tč. 7) i Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite (čl. 2. i 3.), banke smiju naplaćivati fiksne ili promjenjive troškove za obradu kredita, vođenje računa, promjene po kreditu, prijevremenu otplatu i sl. pa se sukladno Općim uvjetima poslovanja jasno obvezuju korisnike na plaćanje tih naknada, a ti uvjeti su tužitelju pojedinačno objašnjeni.
Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao potvrdu o naplati naknade za obradu kredita od 11. lipnja 2021. (list 5 spisa), ugovor o kreditu broj 718-50-2676010 od 22. veljače 2005. (list 6-9 spisa) i saslušao tužitelja.
4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza posebno kao i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti temeljem odredbe članka 3. Ugovora o kreditu sukladno članku 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22, 59/23).
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku naknadu za obradu kredita.
6.1 Sporna je pravna osnova tužbenog.
7. Na temelju te ugovora o kreditu broj 718-50-2676010 od 22. veljače 2005. sud je utvrdio da je da je isti sastavljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu što upućuje na zaključak da se o pojedinim ugovornim odredbama nije raspravljao, već je ugovor unaprijed pripremljen od strane banke.
7.1. Na temelju potvrde o naplaćenoj naknadi po kreditu od 11. lipnja 2021. sud je utvrdio da je tužitelj nakon sklapanja ugovora o kreditu isplatio tuženiku, odnosno 3. ožujka 2005., naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2,904,82 kuna/385,54 eura.
7.2. Na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj podigao kredit za kupnju osobnog automobila, da je iznos kredita u cijelosti koristio u tu svrhu, a koristio se vozilom za obiteljske i kućanske potrebe, da mu prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije obrazloženo na kakav se trošak odnosi ta naknada za obradu kredita, niti mu je predočena neka konkretna tarifa tih troškova. Također je utvrđeno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tužitelj nije obavljao nikakvu gospodarsku odnosno profesonalnu djelatnost. Nadalje je utvrđeno da se radilo o ugovorima na obrascima o kojim odredbama ugovora nije pregovarala s bankom te da mu nije bila ponuđena niti jedna druga opcija odnosno ponuda kredita osim ove.
7.3. Dakle na temelju priloženog ugovora te iskaza stranke sud je utvrdio da tijekom sklapanja ugovora nisu vođeni pregovori o bitnim odredbama, već je tužitelj prihvatio uvjete koje je pretežito odredio tuženik. Budući da je on, kao prosječni potrošač, imao znatno slabiju pregovaračku poziciju i nije raspolagao stručnim znanjem o bankarskim mehanizmima niti na što se to točno odnosi naknada za obradu kredita, nije imao niti mogućnost mijenjati pojedine odredbe ugovora o kredita, pa tako niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita. Sukladno čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača, takve se odredbe smatraju nepoštenima i ništetnima. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pri čemu njezino isticanje ne zastarijeva te ju ima pravo isticati svaka zainteresirana strana sukladno člancima 327. i 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu ZOO). Stoga tužitelj zadržava pravni interes da zahtijeva proglašenje tih odredbi ništetnima, budući da one čine gotovo cjelinu ugovora čiji je ona stranka.
8. Dakle na temelju priloženog ugovora, potvrde o naplati naknade za obradu kredita te iskaza tužitelja sud je utvrdio da tužitelj osnovano traži proglašenje ugovorne odredbe nepoštenom te je kao stranka predmetnog ugovora o kreditu (što tuženik niti ne spori) aktivno legitimiran tražiti utvrđenje ništetnosti.
9. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. i 155. ZPP-a te na Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje Tarifa).
9.1.Tužitelj je, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.328,00 eura priznat trošak za:
- sastav tužbe 200,00 eura /Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT/ (100 bodova x 2,00 eura= 200,00 eura)
- sastav podneska od 27.03.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.)
- zastupanje na ročištu 21.10.2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)
- zastupanje na ročištu 21.01.2026. u iznosu od 200,00 eura (Tbr 9.1.)
- zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3.)
- PDV na gore navedene radnje na ovaj iznos 25% u iznosu od 225,00 eura
- sudska pristojba na tužbu 26,55 eura,
- sudska pristojba na presudu 53,09 eura,
odnosno sveukupno u iznosu od 1.204,64 eura.
9.2. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 6. veljače 2026. pa do plateža.
10. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.
U Križevcima 6. veljače 2026.
Sutkinja
Ivana Čolić Bagarić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranaka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
