Republika Hrvatska
P-879/2025-3
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i dr., primjenom odredbe čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), dana 6. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz toč. 9. ugovora o kreditu broj 718-50- 3941167 sklopljenog 27. veljače 2007. između tužitelja ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojom je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.
II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju ZP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 144,56 EUR (slovima: stočetrdesetčetirieurai pedesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 4. rujna 2012. do isplate, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 69,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ove odluke do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe o tužiteljevoj obvezi da tuženoj plati naknadu prilikom prijevremene otplate kredita i radi isplate iznosa od 144,56 EUR. U tužbi tvrdi da su stranke sklopile ugovor o kreditu broj 718-50-3941167 od 27. veljače 2007. kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 21.503,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti i da je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen 3. rujna 2012.. Tužitelj tvrdi da je točkom 9. ugovora ugovoreno plaćanje tzv. izlazne naknade u slučaju prijevremene otplate kredita i da je tužitelju ta naknada naplaćena u iznosu od 1.089,22 kn. Tužitelj smatra da je sporna odredba kojom je ugovorena tzv. izlazna naknada nepoštena i, posljedično, ništetna jer se o spornoj odredbi nije pregovaralo, jer je tužena tu odredbu jednostrano formulirala i uvrstila u tipski ugovor na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, jer ta odredba ne sadrži parametre na temelju kojih bi tužitelj mogao znati koje troškove i koje usluge tužena naplaćuje i jer tužena za ugovaranje sporne odredbe nije imala opravdanje budući da joj prijevremenom otplatom kredita nisu nastali bilo kakvi troškovi, što sve čini spornu odredbu nejasnom i nerazumljivom. Tužitelj smatra da tužena nije imala ni zakonskog ni stvarnog uporišta tužitelju naplatiti spornu naknadu i tvrdi da je tužena ugovaranjem nejasne, nerazumljive i nepoštene odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu što posljedično dovodi do ništetnosti te odredbe. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnih troškova. Tužbi prilaže potvrdu od 6. listopada 2025. i ugovor o kreditu te predlaže da se radi utvrđenja spornih činjenica izvede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i saslušanjem stranaka.
2. Prema priloženoj povratnici tužena je uredno 19. studenoga 2025. zaprimila tužbu i dopis ovoga suda od 7. studenoga 2025. kojim je u smislu odredbe čl. 284. ZPP-a pozvana da u roku od 30 dana podnese odgovor na dostavljenu tužbu i kojim je upozorena na pravne posljedice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu.
3. Tužena u određenom roku od 30 dana računajući od primitka tužbe i navedenog dopisa nije u spis predmeta dostavila odgovor na tužbu.
4. S obzirom na to da su tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženoj, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili s općepoznatim činjenicama i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu opravdani razlozi spriječili da podnese odgovor na tužbu, valjalo je u smislu odredbe čl. 331. b. ZPP-a u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev donošenjem presude zbog ogluhe. Tužitelj i tužena ugovor su sklopili 27. veljače 2007. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i 46/07) koji je u čl. 81. st. 1. i 2. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca i zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Posljedica nepoštene odredbe sukladno čl. 87. istoga zakona je ništetnost te odredbe, ali ništetnost nepoštene odredbe za sobom ne povlači ništetnost samog ugovora, ako ugovor može opstati bez te ništetne odredbe. Činjenice na kojima tužitelj temelji tužbu proizlaze iz pročitanih isprava i mogu se utvrditi knjigovodstveno-financijskim vještačenjem i saslušanjem stranaka, a tužena ni na koji način nije osporila tvrdnje iz tužbe o tome da tužitelj i tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu pregovarali o sadržaju sporne odredbe, da je ta ugovorna odredba bila unaprijed formulirana (tekst ugovora sastavila je tužena), da tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj sporne odredbe i da ta odredba tužitelju nije bila razumljiva jer tužena tužitelju nije na jasan i razumljiv način objasnila tu odredbu kako bi tužitelj mogao predvidjeti sve posljedice koje proizlaze iz ugovora. Sve to prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača i takva odredba ništetna je temeljem ranije opisanog čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.
Tužitelj je tuženoj na temelju ništetne odredbe o tzv. izlaznoj naknadi 3. rujna 2012. platio iznos od 1.089,22 kn (sada 144,56 EUR). Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr.) propisuje da je stjecatelj dužan vratiti ili naknaditi vrijednost postignute koristi kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom drugom pravnom poslu, odluci suda, druge nadležne vlasti ili zakona. Sukladno čl. 1115. istoga zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovom odlukom utvrđeno je da je ništetna odredba ugovora o kreditu na temelju koje je tužitelj tuženoj platio tzv. izlaznu naknadu u iznosu od 144,56 EUR. Na taj način naknadno je u smislu čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima otpala osnova na temelju koje je tužena primila navedeni iznos. Budući da je tužena taj iznos stekla bez osnove, a stjecanje je bilo nepošteno, tužena je tužitelju dužna platiti iznos od 144,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku dana plaćanja sporne naknade po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima na način opisan u toč. II. izreke.
Stoga je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke.
5. Odluka o parničnim troškovima iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužena je tužitelju dužna naknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 69,14 EUR koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR, PDV u iznosu od 12,50 EUR i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi.
Bjelovar, 6. veljače 2026.
Sudac
Miroslav Borković
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
