REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj:P-204/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničko društva Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o. iz Nove Gradiške, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, [adresa], OIB:38922958547, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 22.siječnja 2026, nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužiteljice i zamjenika njenog punomoćnika, Juraja Rajića, odvjetnika u Požegi te zamjenika punomoćnika tuženika Nikole Raguža , odvjetnika u Požegi, 6.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Tužiteljica HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],odbija se s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Požegi pod br. Ovr-218/2025, određena rješenjem o ovrsi OPS Požega, broj: Ovr-218/2025 od 01. srpnja 2025., nije dopuštena, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29.st.8. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tuženoj HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, [adresa], OIB:38922958547, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 6.veljače 2026. do isplate po stopi po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HR je podnijela tužbu protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, radi proglašenja da ovrha nije dopuštena. U tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Požegi broj: Ovr-218/25-7 od 18. srpnja 2025. godine, kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od dostave navedenog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u tom ovršnom predmetu određene rješenjem o ovrsi OPS Požega, broj: Ovr-218/2025 od 01. srpnja 2025., sukladno navodima svoje žalbe po čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a. Tuženik je kod Općinskog suda u Požegi 10.lipnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama tužiteljice, te je povodom istog ovršnog prijedloga OPS Požega donio dana 01. srpnja 2025. god. rješenja o ovrsi OPS Požega, broj: Ovr-218/2025. Na isto rješenje o ovrsi je ovršenik pravodobno podnio žalbu nakon čega je sud donio navedeni zaključak o upućivanju u parnicu. Tuženik je kao ovrhovoditelj podnio navedeni ovršni prijedlog dana 10. lipnja 2025. god. na temelju pravomoćne sudske odluke kao ovršne isprave i to presude br. P-1352/09 od dana 07. listopada 2013. godine, a koja je postala pravomoćna 24. ožujka 2014. god., tj. tuženik je kao ovrhovoditelj podnio sporni ovršni prijedlog nakon proteka 11 godina od nastupa pravomoćnosti predmetne ovršne isprave. Kako je sukladno odredbi čl. 233 Zakona o obveznim odnosima, a koja se odnosi na pitanje zastare tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, uređeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, te koja odredba se ima primijeniti u konkretnom slučaju, tužiteljica smatra da je nedvojbeno nastupila zastara spornog predmetnog potraživanja ovrhovoditelja. Dakle, kako je u predmetnom slučaju protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha tj. kako je nastupila zastara spornog potraživanja ovrhovoditelja, tužiteljica smatra da ne postoji nikakvo potraživanje odnosno obveza ovršenika ovdje tužiteljice, pa da je stoga i određena ovrha nedopuštena. Ističe da se pobijano rješenje o ovrsi i prijeporni prijedlog za ovrhu temelje na odluci suda koja je pravomoćna i ovršna u ožujku odnosno svibnju 2014. , dakle prije više od 10 godina, točnije 11 godina, zbog čega ovrhovoditelj ovdje tuženik nije ovlašten temeljem iste presude pokrenuti ovršni postupak protiv ovršenika ovdje tužitelja. Smatra da činjenica da je ranije eventualno vođen kakav ovršni postupak ne utječe na tijek zastarnog roka. Obzirom na navedeno tužiteljica smatra da je predmetna ovrha u cijelosti nedopuštena i nezakonita u smislu OZ-a. Budući su i sporedne tražbine ovrhovoditelja , odnosno kamate i troškovi postupka, neposredna posljedica takovog glavnog potraživanja, tužiteljica smatra da niti oni ne mogu biti predmetom ovrhe odnosno osiguranja, odnosno da je i u odnosu na njih ovrha nezakonita i nedopuštena. Zbog svega navedenoga tužiteljica je predložila da sud donese presudu kojom će proglasiti da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Požegi pod br. Ovr-218/2025, određena rješenjem o ovrsi OPS Požega, broj: Ovr-218/2025 od 01. srpnja 2025., nije dopuštena, te naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je sjedište tuženika na adresi [adresa] te obzirom na navedeno ističe prigovor mjesne nenadležosti Općinskog suda u Požegi te predlaže da sud predmet na daljnje postupanje dostavi stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2.2. Također ističe prigovor prekluzije jer je tužba nepravovremena. Navodi da je tužitelj upućen pokrenuti ovaj parnični postupak zaključkom ovog suda, posl.br. Ovr- 218/25 od dana 18.srpnja 2025. u roku od 15 dana od zaprimanja zaključka. Tužba je podnesena dana 19.kolovoza 2025., dakle protekom prekluzivnog roka od 15 dana propisanog člankom 60. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ) te ispravno određenog zaključkom od dana 18.srpnja 2025. Predlaže se izvršiti uvid u spis predmeta ovog suda, posl.br. Ovr-218/25 radi utvrđenja kojeg dana je tužitelj zaprimio zaključak posl.br. Ovr-218/25 od dana 18.srpnja 2025.Radi navedenog se predlaže odbaciti tužba kao nepravovremena.

2.3. Tuženik spori pravnu osnovu tužbe i ispunjenje žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a. Navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj prijedlogom od dana 10.lipnja 2025. pokrenuo ovršni postupak na pokretninama tužiteljice posl. broj Ovr- 218/2025, a radi naplate tražbine iz ovršne isprave, presude Općinskog suda u Požegi, posl. broj P-1352/09 koja je svojstvo pravomoćnosti stekla dana 24.ožujka 2014. te svojstvo ovršnosti dana 8.svibnja 2014.Ističe kako je tuženik tijekom jedanaest godina više puta prekidao zastaru poduzimajući radnje radi prisilne naplate dugovanja utvrđenog ovršnom ispravom. Poduzimanjem radnje prisilne naplate dugovanja zastara je prekinuta te teče iznova. Prije navedenog postupka ovrhe na pokretninama, tuženik je u dva navrata prekinuo zastaru u izvansudskom postupku pokrenutom pred FINA-om dana 6.listopada 2014., a što je ovršenici poznato jer je ovršenica pokrenula postupak pred Općinskim sudom u Požegi, posl.br. Ovr-127/16, te je izvansudska ovrha u konačnici proglašena nedopuštenom rješenjem od dana 3.veljače 2016. za iznos od 3.991, 20 Hrk jer su PBZ d.d. i FINA od ovršenika ustegnula sredstva koja su isključena iz ovrhe, te su se odnosila na pomoći za opremu novorođenčeta. Ovo rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti dana 20.srpnja 2016. donošenjem rješenja posl.br. OV-41/2016. Izvansudska ovrha je nastavljena i nije obustavljena.Fina je ovršnu ispravu isknjižila iz redoslijeda naplate radi ispunjenja uvjeta iz čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Dana 30.srpnja 2021. tuženik je izvršio je reaktivaciju ovršne isprave, te je u konačnici dana 21.svibnja 2025. tuženik kao ovrhovoditelj podnio predmetni prijedlog za ovrhu na pokretninama tužitelja kao ovršenika.

2.4. Obzirom da je zastara prekinuta postupcima prisilne naplate na dan 6.listopada 2014., 30.srpnja 2021. i sudskom ovrhom na pokretninama 22.svibnja 2025. te da je ovaj postupak isključivo nastavak ovršnog postupka sada kao sudskog te na drugim predmetima i sredstvima ovrhe te da je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti dana 8.svibnja 2014., jasno je kako zastarni rok u trajanju od deset godina nije protekao. S obzirom na izostanak naplate kroz dugi niz godina te nemogućnost naplate na računima tužitelja kao ovršenika, tuženik je dana 21.ožujka 2025. podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, a FINA je tuženik povrat ovršne isprave izvršila dana 22.travnja 2025. Primitkom ovršne isprave, tuženik je kao ovrhovoditelj poduzeo ovlaštenje iz čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona te promijenio predmet i sredstvo ovrhe povevši postupak posl.br. Ovr-218/25 te se pravno i stvarno radi o nastavku postupka izvansudske ovrhe temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od dana 6.listopada 2014.

2.5. Posebno se ističe kako zastara nije nastupila i iz razloga propisanog čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to jer je dana 9.kolovoza 2017., tuženik zaprimio uplatu na ime podmirenja dugovanja u iznosu od 13,27 eur čime je davanjem otplate zastara također prekinuta. S obzirom da je ovršna isprava to svojstvo stekla s danom 8.svibnja 2014., da je otplata dana 9.kolovoza 2017. te je prijedlog za provođenje ovrhe na pokretninama podnesen dana 10.lipnja 2025., jasno je kako i stoga nije protekao zastrani rok u trajanju od 5 godina. Tuženik smatra kako zastarom tražbina ne prestaje nego se isključivo ne može prisilno ostvarivati. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju platiti tuženiku trošak postupka .

3. Tužitelj se protivi tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi, obzirom da je upravo Općinski sud u Požegi, nadležan i stvarno i mjesno za rješavanje u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koja se ovrha vodi pred tim sudom i koji ovršenik ima prebivalište na području u nadležnosti istoga suda.

3.1. Navodi da je neosnovan tuženikov prigovor prekluzije tj. da je tužba nepravodobna jer nije riječ o nikakvim prekluzivnim rokovima, a zatim nije tužba niti nepravovremena jer je tužitelj predmetni zaključak primio 3.kolovoza 2025. dok je tužba predana dana 18.kolovoza 2025., dakle u otvorenom roku Tuženik je kod Općinskog suda u Požegi 10.lipnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama tužitelja, te je povodom istog ovršnog prijedloga OPS Požega donio dana 01. srpnja 2025. rješenje o ovrsi broj: Ovr- 218/2025 . Na isto rješenje o ovrsi je ovršenik pravodobno podnio žalbu nakon čega je sud donio navedeni zaključak o upućivanju u parnicu. Tuženik je kao ovrhovoditelj podnio navedeni ovršni prijedlog dana 10. lipnja 2025. god. na temelju pravomoćne sudske odluke i to presude Općinskog suda u Požegi br. P-1352/09 od dana 07. listopada 2013. godine, kao ovršne isprave, a koja je postala pravomoćna 24. ožujka 2014. god., tj. tuženik je kao ovrhovoditelj podnio sporni ovršni prijedlog nakon proteka 11 godina od nastupa pravomoćnosti predmetne ovršne isprave. Kako je sukladno odredbi čl. 233 Zakona o obveznim odnosima, a koja se odnosi na pitanje zastare tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, uređeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, te koja odredba se ima primijeniti u konkretnom slučaju, to je nedvojbeno nastupila zastara spornog predmetnog potraživanja ovrhovoditelja. Tuženik nije zaprimio odnosno tužitelj nije izvršio nikakvu uplatu bilo dragovoljno bilo da mu je prisilno zakonito ustegnuta, a napose nekakvu uplatu od dana 9.kolovoza 2017., u iznosu od 13,27 eur radi podmirenja spornog potraživanja odnosno nekakvim navodnim davanjem otplate pa stoga zastara niti iz toga razloga nije prekinuta. Konačno u svojem prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj potražuje čitavu tražbinu te predmetno plaćanje ne spominje u ovršnom prijedlogu niti potraživanje za isto umanjuje što demantira gore navedenu netočnu tvrdnju tuženika. Nejasno je koje su to radnje kojima je navodno prekinuta zastara od strane tuženika , a one koje tuženik navodi naprosto nisu takve naravi te ih zakon i sudska praksa ne prepoznaju kao razloge za prekid zastare.

4. Tuženik je uz podnesak od 27.studenog 2025. sudu dostavio specifikaciju izvršenja ovršne isprave iz koje je vidljivo kako je dana 9.kolovoza 2017. prekinuta zastara ustegom iznos od 13,27 eur te navodi da je obzirom na navedenu ustegu zastara krenula iznova teći te bi nastupila dana 9.kolovoza 2028. u slučaju da je tuženik nije i opet prekidao, pri tome se poziva na sudsku praksu u presudi Županijskog suda u Osijeku, posl.br. Gž- 16/2024. u kojoj se navodi: " 18.4. Nadalje, budući da je u postupku izravne naplate bilo djelomično naplate (do 14.svibnja do 14.studenog 2012), a zadnja naplata je izvršena upravo 14.studenog 2012., zastara je prekidana i svakom uplatom tako da je zadnji prekid bio 14. studenog 2012. i zastara je počela teći iz početka, sukladno odredbi članka 245.st.1. ZOO-a. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta, što znači da ističe 15.studenog 2022."

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis ovoga suda broj Ovr-218/2025, P- 1352/09, Ovr-127/16, OV-41/16, u zahtjeve za izravnu naplatu od 6.istopad 2024. i 30.srpnja 2021., zahtjev za opoziv zahtjeva od 21.ožujka 2025., obavijest o vraćanju osnove, izvadak iz poslovnih knjiga od 28.kolovoza 2025., specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od 21.ožujka 2025., te je saslušao tužiteljicu u svrhu dokazivanja.

6. Nije osnovan tuženikov prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Požegi. Naime, iako je sjedište tuženika u Zagrebu u ovom predmetu postoji isključiva mjesna nadležnost suda koji vodi ovršni postupak. Budući je tužiteljicu na parnicu uputio Općinski sud u Požegi isti je jedini nadležan odlučivati o toj tužbi.

7. Uvidom u spis Ovr-218/2025. Općinskog suda u Požegi utvrđeno je da je punomoćnik ovršenice, ovdje tužiteljice, Zaključak kojim je ovršenica upućena u parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe primilo 3. kolovoza 2025, a tužbu je podnio 18.kolovoza 2025. te prema tome nije osnovan tuženikov prigovor nepravovremenosti podnošenja tužbe jer je tužba podnesena u određenom joj roku od 15 dana.

8. Nesporno je da je tuženik kao ovrhovoditelj podnio navedeni ovršni prijedlog dana 10. lipnja 2025. god. na temelju pravomoćne sudske odluke i to presude suda, kao ovršne isprave, broj P-1352/09 od dana 07. listopada 2013. godine, a koja je postala pravomoćna 24. ožujka 2014.

9. Sporno je je li potraživanje koje tuženik na temelju navedene presude ima prema tužiteljici zastarjelo.

10. Sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, prema odredbi članak 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05.,41/08., 125/11., 78/15., 29/18. ,126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) zastarijevaju za 10 godina.

11. Prema članku 241.ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. U ovome slučaju, zastara je prekinuta podnošenjem zahtjeva za naplatu FINA-i , koji je Hrvatski ured za osiguranje podnio protiv HR **.**.2014.(list spisa 22-1, 23-1), koji prekid je trajao do pravomoćnosti Rješenja Općinskog suda u Požegi broj Ovr-127/16-2 od 3.veljače 2016. koje je potvrđeno Rješenjem Općinskog suda u Požegi broj OV-41/2016-7 od 20.srpnja 2016., a kojim je navedena izvansudska ovrha proglašena nedopuštenom jer su PBZ d.d. i FINA od ovršenice ustegnuli sredstva koja su isključena iz ovrhe jer su se odnosila na pomoć za opremu novorođenčeta. Zastara je prekinuta i trajala je sve dok je trajao navedeni postupak pred Općinskim sudom u Požegi i počela je ponovno teći tek nakon što je osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje, što je učinjeno nakon 24.listopada 2016. (list spisa 31-1).

12.1. Hrvatski ured za osiguranje je 30.srpnja 2021. ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda u Požegi broj P-1352/2009 od 7.prosinca 2013.(list spisa 34-1, 35-1), čime je zastara ponovno prekinuta, a obzirom da nije došlo do naplate na računima tužiteljice kao ovršenice tuženik je 21.ožujka 2025. podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (list spisa41-1) te mu je FINA 22.travnja 2025.vratila osnovu za plaćanje.

13. Iz svega navedenoga nedvojbeno proizlazi da tuženikovo potraživanje prema tužiteljici na temelju presude Općinskog suda u Požegi broj P-1352/2009 od 7.prosinca 2013. u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu na pokretninama dana 10.lipnja 2025. u predmetu broj Ovr-218/25 nije zastarjelo, sud je pri tome u obzir uzeo i činjenicu da iz FINA-ine Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P-1352/09-40 izravnom naplatom, datum primitka 6.listopad 2014. proizlazi da je dana 9.kolovoza 2017. naplaćen je iznos od 13,27 EUR te je stoga sud tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom.

14. Kako je sud tužiteljicu odbio s tužbenim zahtjevom, sud joj je na temelju članka 154.stavk.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP),naložio da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 750,00 EUR, koji troškovi se odnose na sastav odgovora na tužbu(200,00 EUR9, zastupanje na dva ročišta (2x200,00 EUR), sve s PDV-om(150,00 EUR).

15. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 6.veljače 2026.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovome sudu a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Nemanja Nožinić, odvjetnik

2. OD Mađarić & Lui, Zagreba