Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-321/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari prvo tužitelja UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, drugo tužitelja ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i treće tužitelja SN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić - Trcović, odvjetnici u Đakovu, radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 20. siječnja 2026., u prisutnosti prvo tužitelja UN i njenog punomoćnika, tuženika i njenog punomoćnika te u odsutnosti drugo tužitelja ĐN i treće tužitelja SN, odlukom objavljenom 6. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

l. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 12. svibnja 2020. između UNJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primateljice uzdržavanja, i tuženika EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Marije Habuda Bučanac iz Donjeg Miholjca, pod poslovnim brojem OU-10/20.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak ovoga parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

lI. Nalaže se prvo tužitelju UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugo tužitelju ĐN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i treće tužitelju SN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 1.000,00 eura do iznosa od 1.250,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Prvo tužitelj UN i drugo tužitelj BN **.**.2023. podnijele su tužbu protiv tuženika radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju. U tužbi u bitnom navode da je rješenjem ovog suda broj O-337/2023-6 od 22. ožujka 2023. određeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pokojne ĆN

– Butina koja je preminula **.**.2023. jer imenovana nije ostavila ostavinu. Istim rješenjem zakonske nasljednice iza pokojne, njezine sestre ovdje tužitelji UN i BN, upućeni su da pokrenu parnični postupak protiv ovdje tuženika EN radi raskida, odnosno pobijanja istinitosti i pravne valjanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. svibnja 2020. potvrđenog kod javnog bilježnika Marije Habuda Bučanac iz [adresa] pod poslovnim brojem OU-10/20 i povrata nekretnine koja je predmet tog Ugovora u ostavinskoj imovini. Navedeni Ugovor ĆN sklopila je sa ovdje tuženikom EN koji se je nakon njezine smrti temeljem Ugovora upisao u zemljišne knjige kao vlasnik jedine nekretnine koju je ĆN imala. Dakle, iste kao zakonske nasljednice iza pokojne ĆN svoj interes za pokretanje ove parnice crpe u tome da ako uspiju osporiti naprijed navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju tad će nekretnina koja je predmet tog Ugovora i kojom je ostaviteljica za života raspolagala biti vraćene u ostavinsku imovinu iza pokojne te će tužitelji u tom slučaju biti pozvani kao zakonski nasljednici na nasljeđivanje. Tužitelji smatraju da je tuženik iskoristio narušeno zdravstveno stanje ĆN kako bi s istom zaključio predmetni Ugovor i ostvario za sebe korist u vidu stjecanja jedine nekretnine koju je ostaviteljica imala, a za uzvrat ostaviteljici nije pružio nikakvu brigu i skrb koju je trebao istoj pružiti kao protučinidbu za stjecanje nekretnine nakon njezine smrti. Smatraju da ĆN nije znala čitati ni pisati pa samim tim osporavaju da bi ista svojom voljom sa tuženikom zaključila predmetni Ugovor. Također, navode da je ista preživjela tri moždana udara, da je bolovala od epilepsije, da je bila u dubokoj starosti pa i zbog tog smatraju da ista prilikom sklapanja Ugovora nije mogla shvatiti pravo značenje samih učinaka tog Ugovora. Naglašavaju da imaju saznanja da je ĆN za svoga života namjeravala raskinuti predmetni Ugovor zbog tog što tuženik nije ispunjavao svoje obveze. Da tuženik nije ispunjavao svoje obveze smatraju da proizlazi i iz činjenica da je sestra ostaviteljice KN platila troškove smještaja ostaviteljice u Dom za starije i nemoćne Zlatne godine u Krčeniku te da su prvo tužitelj UN i drugo tužitelj BN kao sestre ostaviteljice istu redovito obilazile. Prvo tužiteljica UN zajedno je sa svojim suprugom ostaviteljicu odvodila doktoru, donosila joj hranu te su na kraju tužitelji platili troškove sahrane. Zbog sveg navedenoga smatraju da su ispunjeni uvjeti za raskid ugovora pa shodno tome i predlažu tužbenim zahtjevom da se raskine predmetni ugovor te da Sud obveže tuženika da tužiteljima nadoknade troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se je usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne osporava da bi sklopio predmetni Ugovor sa ĆN, ali osporava u cijelosti navode tužitelja da ĆN nije svojom voljom sklopila predmetni Ugovor. Isti smatra da je ĆN bila pismena, da je znala čitati i pisati, da je znala pravo značenje učinaka predmetnog Ugovora u trenutku kad je isti sklapala. Također navodi da je uredno izvršavao sve ove obveze koje je preuzeo Ugovorom te da je vodio kompletnu brigu oko ĆN na način da je istoj pomagao oko kuće, cijepao joj je drva, vozio k liječniku u Osijek i u Našice i to sve bez bilo kakve naknade u smislu plaćanja prijevoza i slično. Dalje navodi da je ĆN posjećivao i u Domu u kojem je boravila svega mjesec dana jer je pala s bicikla, da se ista svojevoljno vratila iz Doma u svoju kuću i da je umrla u svojoj kući od posljedica moždanog udara. Ne spori da su troškove sahrane platili tužitelji, ali smatra da su te troškove platili novcem koji su uzeli iz kuće pokojne ĆN te također navodi da su tužitelji iz kuće pokojne ĆN odnijeli sve vrijednije pokretnine, zlatninu…, a što je on prijavio PP Donji Miholjac. Osporava da bi tužitelji pomagali i skrbili oko ĆN jer je ĆN s njima bila u jako lošim odnosima još od 2019. godine.

3. Tijekom postupka stranke su u bitnome ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Za vrijeme trajanja ovog postupka preminula je drugo tužitelj BN i to dana 12. kolovoza 2024. pa je sud rješenjem P-321/2023-20 od 26. lipnja 2025. s tim danom prekinuo postupak. Postupak je nastavljen 27. lipnja 2025. pozivanjem nasljednika iza pokojne drugo tužitelja BN i to sina ĐN i unuke SN da preuzmu ovaj postupak a što je razvidno iz rješenja P-321/2023-22 od 27. lipnja 2025. (str. 59-60 spisa). ĐN, sad drugo tužitelj i SN, sad treće tužitelj uredno su zaprimili rješenje o nastavku postupka i pozivanje da postupak preuzmu, s tim da im je uz to rješenje dostavljena i tužba s prilozima, odgovor na tužbu i ostala pismena koje su stranke dostavljale tijekom postupka. Isti su dalje pozivani na ročišta, pozive su zaprimili, međutim tijekom postupka su bili pasivni. Takva njihova pasivnost po stavu ovog Suda ne znači da su isti u svojstvu nasljednika iza pokojne drugo tužitelja BN povukli tužbu, a ne znači isto tako da su priznali Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Stoga su isti preuzimanjem postupka, kao sveopći pravni slijednici iza pok. drugo tužitelja BN stupili u parnicu na njeno mjestu te su stranka u ovom postupku i unatoč svojoj pasivnosti.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka saslušao TN, HN, ČN, PN i DN na okolnosti ispunjenja obveza iz predmetnog Ugovora, kao i na okolnost općeg zdravstvenog stanja ĆN i njezine sposobnosti u vrijeme sklapanja Ugovora da razumije učinke sklopljenog Ugovora. Na iste okolnosti saslušana je prvo tužitelj UN te tuženik. Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je pročitao: rješenje ovog suda str. 6-10 spisa, izvadak iz zemlj. knjige str. 11 spisa, potvrda o smještaju str. 12 spisa, gotovinski račun str.13 spisa, potvrda o uplati str. 17 spisa, rješenje str. 22-23 spisa, preslika ugovora str. 27-29 spisa, podnesak PP D. Miholjac str. 40 spisa, zdravstveni karton u omotnici str. 43 spisa, podaci o osobi str. 52 spisa, rješenje str. 56-58 spisa, podnesak str. 46 spisa.

4.1. U dokaznom postupku također je izvršen uvid u javnobilježnički predmet OU-10/20, koji je priklopljen na ovaj spis te su iz tog predmeta pročitani: izvornik ugovora o doživotnom uzdržavanju s potvrdom javnog bilježnika, preslikom potvrde o uplati JB troška, otiskom štambilja na kojem je naznačeno da je otpravak isprave izdan UNJ i EN **.**.2020. te izvadak iz zemljišne knjige.

4.2. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka FN jer je ista pisanim podneskom koji je zaprimljen 31. prosinca 2025. obavijestila sud da je u visokoj životnoj dobi i narušenom zdravstvenom stanju zbog čega nije u mogućnosti putovati. Sud istu nije smatrao potrebnim niti zamolbeno saslušati jer smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno izvođenjem naprijed navedenih dokaza. Osim toga, budući je riječ o osporavanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju te da su stranke i svjedoci pretežno rodbinski povezani, sud je zaključio da je u takvim okolnostima neposredno saslušanje svjedoka od ključnog značaja za utvrđenje činjeničnog stanja, a pogotovo kad su svjedoci predloženi na okolnost za ispunjenje obveza iz Ugovora. Dakle, posredno saslušanje putem zamolbenog suda po ocijeni ovog suda u ovakvim okolnostima ne bi u bitnom utjecalo na utvrđenje činjenica na koje je svjedokinja predložena.

4.3. Nije provođeno niti medicinsko vještačenje na okolnost utvrđenja je li sad pokojna NN bila sposobna shvatiti značenje učinaka predmetnog Ugovora u trenutku kad je isti potpisivala sa tuženikom jer je sud iz naprijed provedenih dokaza utvrdio tu činjenicu, a o čemu će više biti rečeno u nastavku.

5. Predmet spora je raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta 12. svibnja 2020. po javnom bilježniku Mariji Habuda Bučanac iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-10/20, dalje u tekstu: Ugovor, zbog osporavanja da bi ĆN u vrijeme sklapanja Ugovora bila sposobna shvatiti značenje učinaka Ugovora te podredno zbog neizvršavanja obveza koje je tuženik preuzeo sklapanjem predmetnog Ugovora.

6. Među strankama nije sporno da se je nakon smrti ĆN tuženik upisao kao vlasnik na njenoj jedinoj nekretnini temeljem predmetnog Ugovora.

7. Spornim se ukazuje, prije svega, je li ĆN svojom stvarnom voljom pristupila sklapanju predmetnog Ugovora, razumjevši pri tome sve učinke tog ugovora. Ukoliko je ista prilikom sklapanja Ugovora razumjela sve učinke istog, spornim se ukazuje je li za vrijeme dok je Ugovor bio na snazi tuženik ispunjavao svoje obveze iz Ugovora. Sporno je također i je li ĆN za vrijeme života namjeravala raskinuti predmetni Ugovor zbog neizvršavanja od strane tuženika.

8. Iz materijalne dokumentacije priložene sudskom spisu, utvrđeno je kako slijedi:

- da je UNJ bila smještena u Obiteljskom domu Zlatne godine u Krčeniku od 3. studenog 2022. do 1. prosinca 2022. te da je usluga smještaja plaćena 4.500,00 kuna s tim da je uplatu izvršila MN, **.**.2022. u ime svoje majke FN, str. 12 spisa,

- da su troškovi sahrane ĆN plaćeni u iznosu od 509,64 eura te da je iste prema računu str. 13 spisa platio ŠN,

- da je 23. veljače 2023. tuženik prijavio Policijskoj postaji Donji Miholjac svoju tetku i ovdje prvo tužitelja UN da je provalila u kuću koju je on stekao od ĆN predmetnim Ugovorom te da je promijenila brave na kući,

- da iz zdravstvenog kartona koji se nalazi u omotnici, označenoj kao str. 14 spisa, proizlazi da je dr. ČN u zdravstveni karton UNJ upisala 19. prosinca 2022. da ista pokazuje znakove demencije, s tim da pregledom ostatka zdravstvenog kartona u kojem su podaci od 4. siječnja 1982. do 19. prosinca 2022. nigdje više nije naznačeno da bi ista bila dementna, također iz zdravstvenog kartona proizlazi da ĆN duži niz godina propisivana slična terapija koja se prema podacima upisanima u zdravstveni karton može povezati sa kardiovaskularnim problemima s tim da je u spornome razdoblju koje se odnosi na predmetni Ugovor od 2020. pa do smrti konstantno od strane obiteljskog doktora naznačivano na terapijama i cijepljenjima (gripa, Covid) da je pacijent suglasan, u tome razdoblju je razvidno da je terapija većinom naručivana putem telefona uz naznaku propisivanje lijekova na recept, savjet bolesniku putem telefona ili člana obitelji,

- da iz rješenja o nasljeđivanju str. 56-58 spisa, proizlazi da su nasljednici iza BN, koja je pokrenula ovaj postupak u svojstvu drugo tužitelja, njezin sin

ĐN i unuka SN,

- da je iz javnobilježničkog spisa, koji je priklopljen ovom spisu i u kojem je izvornik predmetnog Ugovora, proizlazi da se na svakoj stranici Ugovora nalazi potpis ĆN i ovdje tuženika, da je javni bilježnik pročitao strankama, upozorio ih na posljedice i to nakon što je utvrdio da su stranke sposobne i ovlaštene za sklapanje predmetnog ugovora.

9. Iz iskaza saslušanih svjedoka suglasno proizlazi jedino da je ĆN

– UNJ živjela sama u kući kojom je raspolagala Ugovorom, da ista nije htjela nigdje iz svoje kuće te da je nakon što je pala sa bicikla i ozlijedila se, bila smještena oko mjesec dana u Domu te je iz istog Doma na svoje traženje izašla čim joj je to zdravstveno stanje dozvolilo.

9.1. Iz iskaza svjedokinje TN, vlasnice Doma Zlatne godine u Krčeniku u kojem je UNJ bila smještena tijekom studenog 2022. proizlazi istovjetno kao iz iskaza tuženika, da ju je tuženik posjećivao u domu u više navrata. Iz iskaza iste svjedokinje također proizlazi istovjetno kao iz iskaza prvo tužitelja UN te iz iskaza svjedoka DN i PN da su UNJ u Domu Zlatne godine posjećivale i sestre, UN i ostala uža rodbina.

9.2. Iz iskaza DN, PN, prvo tužitelja UN pa i djelom samog tuženika proizlazi da je troškove sahrane platila rodbina, točnije ŠN, a što proizlazi iz računa str. 13 spisa s tim da su DN troškove refundirale Zorkine sestre i ostala uža rodbina.

9.3. Iz iskaza tuženika EN proizlazi da mu je ĆN bila tetka, da je ista bila vitalna, da se brinula sama za sebe, da joj je on pomagao kad god je tražila pomoć od njega, odvozio ju je doktoru. Također, proizlazi da je sklopio predmetni Ugovor sa ĆN na njezino traženje. Nadalje, proizlazi da je već i ranije bio sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ĆN koji je nakon što ga je tetka i ovdje prvo tužitelj UN oklevetala, raskinuo. Isti je u svom iskazu naglasio da je ĆN imala brata koji je sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa njihovim drugim bratom te da su prvo tužitelj UN i sad pok. drugo tužitelj BN osporavale i taj Ugovor o doživotnom uzdržavanju zbog čega su poremetile odnose u obitelji, a i sa samom ĆN jer je ĆN u tom sudskom postupku svjedočila u korist brata koji je bio davatelj uzdržavanja, a protiv sestara UN i BN.

9.4. Iskaze svjedoka i stranaka u naprijed navedenom dijelu sud cijeni kao istinite jer su isti u tome dijelu suglasni kako je to i pobliže naprijed opisano, odnosno u skladu su sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu i to: potvrdom o smještaju u dom str. 12 spisa, računom str. 13 spisa. Iskaz tuženika u dijelu u kojemu je opisao odnose u obitelji, ranije sporove između stranaka kao i ranije ugovore koji su sklapani, sud cijeni istinitima jer je tuženik iskazivao uvjerljivo i životno. Njegovo držanje tijekom cijelog postupka, kao i za vrijeme iskazivanja, po ocijeni ovog suda bilo je konstantno uvjerljivo. Tuženik je iskazivao povezano, smireno i argumentirano.

10. Iskaze svjedoka DN, PN te prvo tužitelja UN u dijelu u kojemu su isti iskazivali da se tuženik uopće nije brinuo o ĆN, da i kad je nešto na njezino traženje za istu napravio, da je to i naplatio, sud smatra neistinitim i usmjerenim prije svega na postizanje uspjeha tužitelja u ovom sporu. To stoga što iz iskaza navedenih svjedoka te same prvo tužitelja UN, sud nije mogao utvrditi da su prvo tužitelj UN, kao Zorkina sestra te ŠN kao unuk i PN kao pokćerka istu redovito obilazili, bili u dobrim odnosima te da su istoj pomagali. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi tek da su se isti za ĆN pobrinuli kad su je smjestili u dom oko dva mjeseca prije njezine smrti, s tim da je ĆN nakon nepunih mjesec dana svojom voljom i na svoje traženje, čim joj je zdravstveno stanje dozvolilo, izašla iz Doma. U takvim okolnostima jasno je da je ĆN odbijala i njihovu pomoć te da je jedino htjela se vratiti svojoj kući, a s tim u vezi onda nije niti životno da kad se ista vratila kući, da su je redovito svaki dan obilazili UN i njezin suprug te joj donosili kuhani obrok jer isti to nisu činili niti ranije. Stoga, sud izvodi zaključak da su u tom dijelu točni navodi i iskaz tuženika, da su u stvari ĆN i njezina sestra UN, ovdje prvo tužitelj pa i pok. sestra BN bile u lošim odnosima, a da su u stvari tek kad pred kraj Zorkina Života kad su saznali da je ista sklopila predmetni ugovor s tuženikom kroz pokušaj pojačane brige i skrbi o ĆN htjeli stvoriti privid da su ĆN isključivo pomagale sestre, a ne i tuženik, a sve sa krajnjim ciljem da bi mogle osporiti u sudskom postupku ovaj predmetni Ugovor. Dakle, i više je nego očito iz iskaza svjedoka i stranaka u ovom dijelu u kojem su isti suglasni i koji sud cijeni istinitim da je ĆN cijelog života bila samostalna, da je živjela sama, da je odbijala bilo kakvu pomoć, odnosno da je tražila samo pomoć oko onih poslova koje nije mogla obaviti, s tim da joj je oko tih poslova tuženik pomagao i prije i nakon sklapanja Ugovora.

10.1. Iskaz ČN, Zorkine doktorice sud također ne može uzeti u obzir jer smatra da je ista iskazivala pristrano. To stoga što je ista kroz svoj iskaz htjela prikazati da je ĆN duži niz godina bila dementna pa tako i u vrijeme kad je potpisala predmetni Ugovor, a što je u suprotnosti sa svim onim navodima što je ista kao Zorkina doktorica napisala u njezinom zdravstvenom kartonu. Iz zdravstvenog kartona jasno proizlazi da je tek 19. prosinca 2022. upisano u zdravstveni karton da ĆN pokazuje znakove demencije, nikad ranije u kartonu takav zaključak nije zabilježen, štoviše, u sporno razdoblje od sklapanja Ugovora u svibnju 2020. pa do Zorkine smrti svjedokinja i njezina doktorica pretežno je u zdravstvenom kartonu naznačivala da je ĆN dala osobni pristanak za cijepljenje protiv gripe, Covida, za terapiju, odnosno naznačivala je "pacijent suglasan". Tijekom 2022. bilo je jedino naznaka da se ĆN počela drugačije ponašati, da djeluje usporeno, ali je uz to napisano da neurološki nema ispada. Sud ne može prihvatiti niti navode svjedokinje da su ĆN pretežno doktoru dovodili prvo tužitelj UN i njezin suprug i da joj je to poznato jer su joj isti morali tumačiti nalaze i objašnjavati kako se uzima terapija jer je to neživotno i također u suprotnosti u zdravstvenom kartonu. Naime, u zdravstvenom kartonu zabilježeno je da je terapija naručivana putem telefona te povremenim dolascima doktorici. Uz to nije životno da bi svjedokinja kao doktorica gledala kako UN i njezin suprug ĆN tumače nalaz jer je to posao doktora, a ne osoba koje su došle u pratnji s pacijentom. Nije životno niti da je ĆN trebalo tumačiti kako treba trošiti terapiju jer je iz kartona razvidno da je ista zbog kardiovaskularnih problema, očito kronične naravi, duži niz godina koristila istu terapiju. Također, sud ne može prihvatiti iskaz navedene svjedokinje koji je pokušala prikazati da ista nije shvatila značenje predmetnog ugovora u dijelu u kojemu je naglasila da je ĆN pretrpjela najmanje 3 moždana udara, jer ako je svjedokinja kao njezina doktorica i došla do takvog zaključka na osnovu svog iskustva to se je sasvim sigurno dogodilo nakon sklapanja predmetnog Ugovora tijekom 2021. 2022. kad je u kartonu zabilježeno niz posjeta i dijagnoza, a ne u vrijeme sklapanja ugovora kad u 2020. godini i ranije osim kronične terapije vezane za kardiovaskularne bolesti nema naznake nikakvih drugih dijagnoza. Sve to bilo je i razlog zbog čega sud nije smatrao bitnim provoditi medicinsko vještačenje jer je jasno iz sveg navedenog da u vrijeme sklapanja Ugovora kao i vrijeme koje je tome prethodilo u prvoj polovici 2020. ĆN nije imala neuroloških problema zbog kojih ne bi mogla shvatiti značenje učinaka predmetnog ugovora.

10.2. Sud smatra da nije posebno bitna činjenica je li ĆN bila pismena ili ne, očito je da se ista znala potpisati jer se njezin potpis nalazi na Ugovoru, a što je potvrdio i javni bilježnik. S obzirom da je javni bilježnik bio dužan protumačiti značenje Ugovora strankama te da stranke tijekom postupka nisu osporavale da javni bilježnik to nije učinio, sud zaključuje da je ĆN svojom stvarnom voljom, sa potpunim znanjem svih učinaka sklapanja Ugovora isti i potpisala stoga sud nije cijenio niti iskaze svjedoka u cijelu u kojem su isti osporavali da bi ona svojom voljom i punim znanjem pristupila sklapanju ugovora.

11. Iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane. Iz članka 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) proizlazi da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana i to davatelj uzdržavanja da će drugu stranu ili trećeg i to primatelja uzdržavanja, uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanjem stvarnih prava odgođena do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Nadalje, čl. 583. st. 3. ZOO propisano je da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne ispunjava svoje obveze. Iz čl. 5. ZOO-a proizlazi da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima, s tim da iz čl. 6. ZOO-a proizlazi da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 249. st. 1. ZOO-a proizlazi da se volja za sklapanjem ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

13. Prije svega treba istaknuti da Ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi podrazumijeva humane i korektne odnose ugovornih strana, odnose u kojima svaka ugovorna strana ispunjava ugovorom preuzete obveze te se isti može raskinuti ako se takvi odnosi izostave, odnosno ako je došlo do odlučnijeg zanemarivanja bitnih ugovornih obveza. Pri tome, teret dokazivanja da su nastali razlozi za raskid ugovora leži na onome koji se na te razloge poziva, odnosno na onome koji zbog tih razloga traži raskid ugovora. U konkretnom slučaju, na temelju provedenog dokaznog postupka sud je izveo zaključak da je tužitelji nisu dokazali da predmetni Ugovor nije odraz stvarne volje ĆN. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi zaključak da je ĆN u vrijeme sklapanja ugovora mogla u cijelosti razumjeti značenje učinaka ugovora, da je ista svojom voljom pristupila sklapanju ugovora, a što je u konačnici potvrdio i javni bilježnik jer je ugovor sklopljen u propisanom obliku kao javnobilježnički akt.

14. Tužitelji također nisu dokazali niti da tuženik nije ispunjavao svoje obveze iz Ugovora. Tužitelji osobno i preko svoje uže rodbine pokušali su tek oko 2 mjeseca prije Zorkine smrti prikazati da samo oni o njoj skrbe smještajem iste u dom i plaćanjem doma. Međutim, nisu dokazali da se tuženik o istoj nije brinuo. Štoviše, tijekom postupka je utvrđeno da ĆN nije niti tražila neku posebnu pomoć jer je navikla živjeti sama, za pretpostaviti u skromnim uvjetima, a kad joj je trebala pomoć, tad bi zvala samog tuženika koji joj je tu pomoć i pružio. Očito je da ista nije tražila nikakve kuhane obroke niti od tuženika, niti od bilo koga drugog, s tim da je ista imala pomoć u domaćinstvu u jednom vremenu primjene predmetnog Ugovora od strane gerento domaćica. Iz dokaznog postupka proizlazi također da ĆN nije bila u dobrim odnosima sa svojim sestrama, a s obzirom da nije imala djece niti muža, sud zaključuje da je ista sklopila predmetni Ugovor sa tuženikom jer je s istim bila u najboljim odnosima te je smatrala da će joj upravo tuženik s kojim je bila bliska pružiti potrebnu pomoć, skrb i brigu kada joj ista zatreba. Tuženik je o ĆN najviše i skrbio u onim okvirima koliko je ona to od njega i tražila, pa stoga sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti za raskid predmetnog Ugovora. S obzirom da tužitelju nisu uspjeli u sporu, kao i da tuženik nije tužiteljima tijekom postupka svojom krivnjom prouzročio bilo kakve troškove, tužitelji nemaju niti pravo na naknadu troškova. Slijedom sveg navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa), u skladu s naznačenom vrijednosti predmeta spora. Tuženik u cijelosti je uspio u ovom postupku pa su istom dosuđeni troškovi koji su po ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, i to kako slijedi:

- trošak sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu 11. ožujka 2024. te na glavnoj raspravi 19. studenog 2025. i 20. siječnja 2026., u iznosima od po 200,00 eur za svako ročište ili 600,00 eur ukupno za tri ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife,

Slijedom navedenoga, tuženiku su za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznati ukupni troškovi u iznosu od 800,00 eur, na što je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 1.000,00 eur.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2026. iznad priznatog iznosa od 200,00 eur bez PDV-a do iznosa od 400,00 eur bez PDV-a jer unatoč dužini trajanja ročišta isti prema Tarifi nema pravo zaračunati dodatni trošak za svaki sat trajanja ročišta. To pravo ima u kaznenom postupku, a prema Tbr. 39. isti bi imao pravo obračunati dodatni trošak samo za čekanje na raspravu, a što u konkretnom primjeru nije slučaj, jer je ročište započelo u zakazano vrijeme.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 6. veljače 2026.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena bez obzira što na isto nije pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako nije bila uredno obaviještena.

Dostaviti:

1. Punomoćniku prvo tužitelja UN

2. Drugo tužitelju ĐN i treće tužitelju SN

3. Punomoćniku tuženika