REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-919/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Aleksandra Raach, odvjetnica iz Zagreba, Svetice 23, protiv tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju, NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 263,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3,11 EUR od 10.4.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 12.5.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 10.6.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 10.7.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 8.8.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 8.9.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 9.10.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 10.11.2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 10.12.2008.,

- na iznos od 4,87 EUR od 13.1.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 9.2.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 9.3.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 8.4.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 7.5.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 10.6.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 10.7.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 12.8.2009.,

- na iznos od 4,87 EUR od 10.9.2009.,

- na iznos od 6,45 EUR od 9.10.2009.,

- na iznos od 6,45 EUR od 11.11.2009.,

- na iznos od 6,45 EUR od 11.12.2009.,

- na iznos od 6,45 EUR od 12.1.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 2.3.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 11.3.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 13.4.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 13.5.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 14.6.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 13.7.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 17.8.2010 .,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.10.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.10.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.11.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 20.12.2010.,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.1.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 15.2.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 17.3.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.4.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.5.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 17.6.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 18.7.2011

- na iznos od 6,45 EUR od 17.8.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 19.9.2011.,

- na iznos od 6,45 EUR od 19.10.2011.,

- na iznos od 30,75 EUR od 21.11.2011.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, isplatiti tužitelju, NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.095,61 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,59 EUR od 10.4.2008.,

- na iznos od 12,63 EUR od 10.11.2008.,

- na iznos od 0,13 EUR od 10.12.2008.,

- na iznos od 14,13 EUR od 13.1.2009.,

- na iznos od 16,02 EUR od 9.2.2009.,

- na iznos od 16,98 EUR od 9.3.2009.,

- na iznos od 14,71 EUR od 8.4.2009.,

- na iznos od 14,38 EUR od 7.5.2009.,

- na iznos od 10,82 EUR od 10.6.2009.,

- na iznos od 7,68 EUR od 10.7.2009.,

- na iznos od 8,78 EUR od 12.8.2009.,

- na iznos od 11,10 EUR od 10.9.2009.,

- na iznos od 9,85 EUR od 9.10.2009.,

- na iznos od 8,55 EUR od 11.11.2009.,

- na iznos od 11,54 EUR od 11.12.2009.,

- na iznos od 14,37 EUR od 12.1.2010.,

- na iznos od 17,35 EUR od 2.3.2010.,

- na iznos od 16,57 EUR od 11.3.2010.,

- na iznos od 21,59 EUR od 13.4.2010.,

- na iznos od 20,30 EUR od 13.5.2010.,

- na iznos od 22,82 EUR od 14.6.2010.,

- na iznos od 37,04 EUR od 13.7.2010.,

- na iznos od 33,81 EUR od 17.8.2010 .,

- na iznos od 45,95 EUR od 18.10.2010.,

- na iznos od 39,54 EUR od 18.10.2010.,

- na iznos od 34,73 EUR od 18.11.2010.,

- na iznos od 49,37 EUR od 20.12.2010.,

- na iznos od 58,43 EUR od 18.1.2011.,

- na iznos od 51,86 EUR od 15.2.2011.,

- na iznos od 52,83 EUR od 17.3.2011.,

- na iznos od 48,11 EUR od 18.4.2011.,

- na iznos od 49,57 EUR od 18.5.2011.,

- na iznos od 65,60 EUR od 17.6.2011.,

- na iznos od 67,85 EUR od 18.7.2011

- na iznos od 85,60 EUR od 17.8.2011.,

- na iznos od 79,15 EUR od 19.9.2011.,

- na iznos od 69,12 EUR od 19.10.2011.,

- na iznos od 68,96 EUR od 21.11.2011.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, da nadoknadi tužitelju, NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.907,86 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika, Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, za naknadom parničnih troškova kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. siječnja 2021. navodi da je sa pravnim prednikom tuženika 9. studenog 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 718631, solemniziran 13. studenog 2006. kod javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, pod brojem OU-1747/06 temeljem kojeg je prednik tuženika tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.246,00 CHF prema srednjem tečaju HNB, važećem na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom i to u čl. 2. određeno je da se na iznos kredita obračunava redovna kamatna stopa od 5,10% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora, odnosno tuženika. Nadalje, čl. 5. Ugovora, određeno je da je rok otplate kredita 60 mjeseci, dok je u čl. 8. određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od CHF 326,24, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize, važećem na dan dospijeća. Preuzetu obvezu tužitelj je u cijelosti ispunio. Tužitelj navodi kako je za vrijeme trajanja otplate kredita po Ugovoru, redovna kamata stopa jednostranom odlukom tuženika s početnih 5,10 % godišnje, više puta mijenjana bez pregovaranja na štetu tužitelja. Tužitelj smatra kako su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača i to na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Prilikom ugovaranja kredita, tuženik ni na koji način nije informirao ni objasnio tužitelju što znači promjenjiva kamatna stopa, niti ga informirao o valuti CHF kao i o rizicima ugovaranja. Naprotiv, prije sklapanja Ugovora, tuženik je tužitelju ponudio samo opciju kredita u valuti CHF stoga tužitelj nije ni imao prilike mijenjati ugovorne odredbe, već je doveden u situaciju da ukoliko ne prihvati ponuđene mu odredbe, može samo odustati od predloženog ugovora. Sam Ugovor o kreditu nema navedene razloge ni kriterije na temelju kojih bi tužitelj, kao prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takvog ugovora proizlaze. Nadalje, tužitelj se poziva na pravna utvrđenja i odluke donesene u postupku kolektivne zaštite prava potrošača i to presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., odlukom Vrhovnog suda RH, Revt-249/14-02 od 9. travnja 2015.. Tužitelj smatra kako je sukladno čl. 502. c Zakona o parničnom postupku sud vezan za ta utvrđenja te je u konkretnom slučaju, odredba čl. 5. i čl. 8. Ugovora kojom je ugovorena valuta uz koju je vezan švicarski franak, te odredba čl. 2. Ugovora kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke ili dugog akta banke, ovdje tuženika je temeljem odredbe čl. 322. ZOO-a ništetna. Ništetnost ugovornih odredbi proizlazi i iz odredaba čl. 81., 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Tužitelj smatra kako se u konkretnom slučaju radilo upravo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, a o pojedinim ugovornim odredbama se uopće nije niti moglo pojedinačno pregovarati, budući su odredbe ugovora bile već unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca te ih je tuženik mogao mijenjati kako je htio jer u samom ugovoru nisu propisani nikakvi parametri o kojima kamata ovisi dok tužitelj kao potrošač nije imao nikakav utjecaj na njihov sadržaj. Time je suprotno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja kao potrošača. Ističe da ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatom prema početnoj stopi od 5,10 % za redovnu kamatu. Također, tužitelj ima pravo i na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Slijedom navedenog, predlaže se Naslovnom sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju isplati iznos od 2.602,52 eura na ime nepoštenih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose kao i da tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tužitelj je podneskom od 24. listopada 2022. (stranica 111-113 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu preplaćenog iznosa s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 263,82 eura te isplatu preplaćenog iznosa s osnove povećanja tečaja CHF u iznosu 1.095,61 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečne preplaćene iznose teku od plaćanja do isplate, kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Podneskom od 22. veljače 2023. tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio sa službenom valutom EUR.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare i navodi da utvrđenja iz parnice "Potrošač" nisu primjenjiva na konkretan ugovorni odnos jer je u toj parnici pružena tek apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u tom ugovornom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju; sve i da se uzme da su utvrđenja iz spomenute parnice primjenjiva niti u tom slučaju nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda utvrđenjima iz iste, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa, uz napomenu da ugovorne odredbe ugovora o kreditu obuhvaćene predmetnom tužbom nisu utvrđene ništetnima u parnici "Potrošač", a da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže odnosa među strankama te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi ne prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne i lako uočljive, osporava visinu potraživanja i status potrošača tužitelja. U daljnjem tijeku postupka, tuženik predlaže da se pri provođenju financijskog vještačenja uzmu u obzir i tzv. negativne razlike.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 718631 (stranica 10-17 spisa), početni otplatni plan (stranica 18-20 spisa), informativni otplatni plan po kreditu (stranica 21 spisa), prometnu karticu po kreditu broj 718631 (stranica 22-28 spisa), proveo je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (stranica 98-106 spisa), te je saslušan tužitelj.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi i razliku između anuiteta po početnom tečaju te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta, jer tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama kojima je povrijeđeno njegovo potrošačko pravo.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika SBERBANK d.d., kao kreditora zaključen 9. studenog 2006. ugovor o kreditu u iznosu CHF 17.246,00 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate (čl.1.) uz kamatnu stopu od 5,10%, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl.2.), valutnu klauzulu (čl.4.) i rok otplate u 60 mjeseci (čl.5.) u mjesečnim obrocima u iznosu od po 326,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora na dan dospijeća (čl.9.);

- da su u otplatnoj tablici i prometnoj kartici navedeni anuiteti, stopa i datumi dospijeća/plaćanja istih, uz prikaz otplatnog i isplatnog tečaja.

8. U odnosu na prigovore tuženika valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev- 3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, to su ništetne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i prednika tuženika 9. studenog 2006. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14,110/15,14/19), čl.138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,70/09,89/09, 78/12, 56/13), uz daljnju primjenu Direktive u vezi s čl. 11., čl. 12., čl. 46., čl. 50. i čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. dalje: ZOO) te čl.502.a i c ZPP-a.

10. Također valja istaći da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Međutim, tuženik na tu okolnost nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita, već je predložio saslušanje tužitelja.

11. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog kao neposredno iskren i uvjerljiv, kao bitno proizlazi da mu je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila koji je koristio za osobne potrebe. U trenutku podizanja kredita nije imao registrirani obrt niti udjele u trgovačkom društvu, te je bio zaposlen u policiji. Kredit je podigao u banci gdje su ga uputili iz autokuće koja je tada surađivala sa Volksbank d.d.. Prilikom zaključenja ugovora ponuđen mu je ugovor u švicarcima jer su takvi ugovori u to vrijeme uglavnom bili sklapani. Tužitelj je naveo kako je tražio zaključenje ugovora u hrvatskim kunama, ali mu takav kredit nije dan. Na odredbe ugovora tužitelj nije mogao utjecati. Prije sklapanja ugovora objašnjeno u je što je valutna klauzula ali nije bio upozoren ni na kakve rizike koji su za nju vezani. U odnosu na kamatnu stopu nije mu objašnjen mehanizam promjene iste. Ugovor je prije potpisivanja pročitao, te je shvatio odredbe istog.

12. U odnosu pak na potrošačko svojstva ugovoru o kreditu, prvenstveno valja uputiti na prihvaćeni iskaz tužitelja u tom pravcu i dokumentaciju u koju je izvršen uvid, a koji daju dovoljno temelja za zaključak da tužitelj ima pravni položaj potrošača. Naime, iz sadržaja Ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj ugovor zaključio kao fizička osoba radi kupnje vozila. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit bio potreban za kupnju vozila kojeg je koristio za osobne potrebe, te da u trenutku podizanja kredita nije imao registrirani obrt, udjele u trgovačkom društvu te je bio zaposlen u policiji. Budući da se u samom Ugovoru ne navodi da bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, a suprotno ne proizlazi ni iz iskaza tužitelja, pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru. S obzirom na to da tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju prethodno navedeni zaključak, a upravo je na tuženiku bio teret dokaza ukoliko osporava da je prednik tužitelja potrošač, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor. Ovakav pravni stav iznesen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

13. Slijedom navedenog, imajući u vidu iskaz tužitelja i dokumentaciju u koju je izvršen uvid za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe predmetnog ugovora o kreditu zaključenog 9. studenog 2006., sve temeljem propisa iz toč.9. obrazloženja presude.

14. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručević iz Ručević vještačenje d.o.o.. Vještak je u mišljenju naveo ako se promatraju samo iznosi koje je tužitelj više platio, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.12.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 263,82 EUR (pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'p1' Tabele 1, iz nalaza), dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.12.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 1.210,20 EUR (pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'q1' Tabele 1 iz nalaza). Nadalje, vještak je naveo ukoliko se promatraju svi iznosi (i pozitivni i negativni, prebijeno), tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.12.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 263,82 EUR (pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'p1' Tabele 1 iz nalaza), dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.12.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 1.095,61 EUR (pojedini konvertirani iznosi razlika dani su u stupcu 'q1' Tabele 1 iz nalaza).

15. Tuženik se nije očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje, dok tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je tužbeni zahtjev postavio prema izračunu vještaka tako da tužitelj na ime razlike u tečaju CHF potražuje isplatu iznosa od 1.095,61 eura, a na ime preplaćene kamatne stope potražuje iznos od 263,82 eura sve sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je navedeno u točki I i II. izreke.

16. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope od 263,82 eura i preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju od 1.095,61 eura u mjesečnim iznosima kako je to tužitelj precizirao sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

17. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne sukladno članku 214. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime tuženik je u obvezi vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupna razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF iznosi 1.095,61 eura i 263,82 eura po osnovi razlike u promjeni kamatne stope to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku točki I. i II. izreke presude temeljem čl.104. st. 1., čl.210. st. 1., čl. 214. ZOO-a.

18. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO-a).

19. Vezano za istaknuti prigovor tzv. negativnih razlika ističe se da tužitelj podneskom od 24. listopada 2022. uređujući tužbeni zahtjev isti uskladio s nalazom i mišljenjem i to na način da je isti umanjio odnosno uzeo je u obzir negativne razlike te za njihov iznos umanjio svoje potraživanje slijedom čega je prigovor tuženika u odnosu na negativne razlike posao bespredmetan.

20. U odnosu pak na pitanje zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.), pa kako je tužitelj podnio tužbu 15. siječnja 2021., a zastarni je rok u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počeo teći 14. lipnja 2018. (u odnosu na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž-6632/17), to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.371. ZOO-a u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.

21.Odluka o troškovima postupka temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.359,43 eura) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT)

22. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr.8.1. OT), sastav podnesaka od 19. srpnja 2021. i 24. listopada 2022. svaki u visini 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), zastupanje na ročištu od 10. svibnja 2022., 23. veljače 2023. i 15. siječnja 2026. svaki u visini 100 bodova (Tbr.9.1. OT), odnosno sve ukupno 600 bodova što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i 25%PDV-a (Tbr.46 OT) iznosi ukupno 1.500,00 eura. Tužitelju je također dosuđen i materijalni trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 36,24 eura i predujam za vještačenje u iznosu od 371,62 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen ukupni iznos troška od 1.907,86 eura. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 tekuće od presuđenja do isplate.

23. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u točki IV. i V. izreke.

Zagreb, 6. veljače 2026.

Sudac

Ana Ćosić

1 0

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku

3. spis