Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-510/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Gordane Družinić, u pravnoj stvari tužitelja TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 218- 50-3244975 koji je solemniziran po javnom bilježniku Marodi Ivanu, dana 28. siječnja 2006., pod poslovnim brojem OU-124/06-1 u dijelu koji glasi:

NAKNADA

„Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 420,61 EUR (četiristo dvadeset eura i šezdeset jedan cent), zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2006. do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 207,41 EUR (dvjesto sedam eura i četrdeset jedan cent), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa pobliže navedenog u izreci pod točkom II. navodeći da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom zaključio dana 27. siječnja 2006. u Čakovcu Ugovor o kreditu broj: 218-50-3244975 (dalje: Ugovor) kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 20.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, a koji Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Marodi Ivanu dana 28. siječnja 2006. pod poslovnim brojem OU-124/06-1. U čl. 3. ugovorena je ulazna naknada za obradu kredita u visini od 3,30 % iznosa odobrenog kredita, i to kao jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, za koju tužitelj smatra da je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama. Navodi da je riječ o odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Stoga da je tužitelju kao korisniku kredita ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita, koja je struktura troškova, te zašto je naknada određena upravo u visini od 3,30 %, čime se obveza tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, slijedom čega se citirana ugovorna odredba smatra nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Navodi da je činjenica da čl. 3. Ugovora ne sadrži nikakve parametre za donošenje informirane odluke tužitelja kao korisnika kredita na temelju potpune obavijesti, zajedno sa činjenicom nemogućnosti pregovaranja o predmetnoj odredbi, rezultat dovođenja tužitelja u neravnopravan položaj koji za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Poziva se na čl. 296. ZOO kojim je propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje protivno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, dok je odredbom čl. 295. ZOO propisano da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva. Ističe da je opće poznato da se odredbama akta kreditora, ovdje tuženika, koji regulira materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, stoga se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi. Nadalje, poziva se na odredbu čl. 53. st. 1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. istog članka propisano da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed standardnog ugovora trgovca. Istu odredbu sadržavao je isti Zakon i iz 2003.g., kao i kasniji zakoni sa svim izmjenama i dopunama. Poziva se na Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29) u čijem je članku 3. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlim iz ugovora, dok st. 2. istog članka propisuje se kako se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora te ističe da je, u slučaju kad prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza na njemu - tuženiku. Isti pravni stav da je zauzeo i sud EU vezano za tumačenje odredbe čl. 4. Direktive 93/13/EEZ u smislu davanja odgovora na pitanje da li plaćena ulazna naknada odgovara stvarno pruženoj usluzi i troškovima, a o čemu je bilo govora u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19. Nadalje, da je razvidno kako je ugovor koji je sastavljen u banci od strane tuženika, potpisan i predan tužitelju, radi solemnizacije ugovora, formularni, tipski ugovor, koji sadrži ugovorne klauzule određene kao model za sklapanje budućih ugovora, te kako je tužitelju bila isključena mogućnost pregovaranja o bilo kojem elementu ugovora. Prema tome, da je ugovorena ulazna naknada nepoštena i ništetna odredba, netransparentna i protivna ugovornom načelu savjesnosti i poštenja, jer tužitelju nije predočeno u čemu se sastoje navedeni troškovi „obrade kredita“ niti postoji bilo kakva specifikacija izvršenih radnji na ime obrade kreditnog zahtjeva. Tužitelj stoga postavlja deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe kojom su utvrđeni troškovi „obrade kredita“, te traži isplatu iznosa od 3.169,12 HRK, a što po tečaju konverzije iznosi 420,61 EUR, obzirom je sporna odredba prouzročila na strani tuženika stjecanje bez osnove, uz naknadu parničnog troška.

2. Rješenjem broj P-510/2025-2 od 6. listopada 2025. tuženiku je dostavljena tužba zajedno s prilozima te je isti pozvan da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog rješenja podnese pisani odgovor na tužbu, uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu odnosno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda zbog ogluhe može donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženiku su tužba i rješenje broj P-510/2025-2 od 6. listopada 2025. uredno dostavljeni 16. listopada 2025. (dostavnica na listu 17 spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženik nije podnio pisani odgovor na tužbu.

5. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju propisa na koje se poziva tužitelj proizlazi iz svih uvodno iznesenih činjeničnih navoda tužbe. Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložio sam tužitelj (potvrda od 18. veljače 2025., ugovor o kreditu broj 218-50-3244975 i potvrda o solemnizaciji ugovora od 28. siječnja 2006.), dok na zakonsku zateznu kamatu na predmetni iznos tužitelj ima pravo sukladno čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23). Također, sud je utvrdio da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

6. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

7. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18, 51/23; dalje: ZOSP), sve prema vrijednosti predmeta spora (420,61 EUR).

7.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, no ne u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, već u iznosu od 100,00 EUR primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife te trošak zahtjeva za dostavom dokumentacije u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 36. toč. 3. Tarife. Na navedene iznose priznat je i zatraženi PDV sukladno Tbr. 46. Tarife. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, ali ne u zatraženom iznosu od 132,98 EUR, već u iznosu od 13,27 EUR za tužbu, sukladno Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) i čl. 7. st. 1. ZOSP. Naime, s obzirom na to da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika koji je sukladno čl. 106.a st. 5. ZPP-a dužan podneske podnositi u elektroničkom obliku te je tužba i podnesena u tom obliku, tužitelj je mogao platiti pristojbu u trenutku podnošenja tužbe te bi u tom slučaju sukladno čl. 7. st. 1. ZOSP bio dužan platiti samo polovicu propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Stoga trošak sudske pristojbe na tužbu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe s obzirom da je tužitelj, sukladno ovdje navedenom, imao mogućnost ovaj iznos pristojbe podmiriti u polovici propisane visine. Priznat je i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 EUR sukladno Tar.br. 2. st. 2. Uredbe i čl. 7. st. 3. ZOSP kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da tužitelj ima punomoćnika odvjetnika te s obzirom na odredbom čl. 133. st. 5. ZPP-a propisanu dostavu pismena odvjetnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužitelju se ova presuda putem njegova punomoćnika dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP-a tužitelj ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Uredbom o tarifi sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana. Stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe.

7.2. Slijedom navedenog, tužitelju su priznati ukupni troškovi ovog postupka u iznosu od 207,41 EUR, koje mu je tuženik, obzirom da je u cijelosti izgubio spor, dužan naknaditi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a prema kojoj parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o zateznim kamatama na iznos parničnog troška odlučuje sud na zahtjev stranke.

8. Temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Ivancu 6. veljače 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a), dok se presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu

2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69- putem e- Komunikacije