REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-703/2020-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice RMO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ronald Kontešić i Sanja Rojnić, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu u Puli, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice RM, punomoćnika tužiteljice Josipa Valića, odvjetnika u [adresa], tuženice RMO i punomoćnika tuženice Ronalda Kontešića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica RM vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se u odnosu na susjednu k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljičine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] seže do točaka C na sjevernoj strani, i točke B na južnoj strani, sve prikazano na skici lica mjesta Tina Verbanca, dipl.ing.geodezije i stalnog sudskog vještaka mjernične struke sačinjene u postupku uređenja međa između stranaka ovog postupka na spisu R1 – 251/17, i temeljem nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Vesne Pokrajac koji je sačinjen u ovom postupku dana 30.11.2023., a koji čine sastavni dio ove presude. Nalaže se tuženici da ukloni postavljenu žičanu ogradu između nekretnina stranaka označenu na gore citiranim skicama mjerničnih vještaka, te da tužiteljici preda u posjed u cijelosti nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnu od svojih osoba stvari, sve prema utvrđenju iz točke 1. ove presude, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

II Nalaže se tužiteljici RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici RMO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 5381 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 6122 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je postala vlasnicom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s danas pokojnim ČM **.**.1992., te da su po sklapanju kupoprodajnog ugovora tužiteljici i njezinom suprugu OM od strane prodavatelja na licu mjesta pokazane sve granice nekretnine, pa tako i u odnosu na susjednu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da je na taj način uvedena u posjed. Tužiteljica navodi da joj je prodavatelj na licu mjesta pokazao na sjevernom dijelu nekretnine međašni znak, mladice stabla hrasta koje i danas postoje, a na južnom djelu da je to bila hrpa kamenja uz suhozid. Ukazuje kako je od sklapanja kupoprodajnog ugovora tužiteljica u posjedu i vlasništvu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to u granicama kako je to prodavatelj pokazao na licu mjesta, te da tužiteljica nije nikada imala nikakvih sporova sa vlasnicima susjednih nekretnina, pa tako niti sa tuženicom u svezi vlasništva predmetnih nekretnina. Ističe da je u granicama svoje nekretnine, tužiteljica sama, i po svom suprugu i drugim članovima obitelji, vršila sva vlasnička ovlaštenja, pa tako i posebno koristila istu na način da ju je održavala, po potrebi čistila, odstranjivala grmlje, i slično. Tužiteljica navodi da nije nikada na susjednoj nekretnini vidjela tuženicu, niti bilo koga drugog da bilo što na istoj radi, te da je takvo stanje trajalo sve do 2012. kada je tuženica jednostrano, bez tužiteljičine suglasnosti i znanja, postavila žičanu ogradu između dviju nekretnina, i to tako da ju je postavila duboko na tužiteljičinoj nekretnini, te si na taj način neosnovano prisvojila dio tužiteljičine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ističe da je žičanu ogradu tuženica postavila na mjestu i po liniji koju joj je pokazao dipl.ing. geodezije KM, a bez da je prethodno tužiteljica bila pozvana da sudjeluje u utvrđenju međe, po tuženici, ili po geodetu, što da samo po sebi ukazuje da je tuženica išla za tim da uzurpira dio nekretnine tužiteljice, jer je znala da tužiteljica ne pristaje na takav način utvrđenja međe. Navodi da je pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1- 251/2017 (ranije poslovni broj R1-107/2014) pokrenula postupak uređenja međa između spornih nekretnina, te da je ovaj sud 24. rujna 2018. donio rješenje kojim se međa uređuje prema posljednjem mirnom posjedu, odnosno tako što je kao međa uzeta linija kojom prolazi žičana ograda postavljena po tuženici, a da je žalbeni sud povodom tužiteljičine žalbe rješenjem od 30. ožujka 2020. poslovni broj Gž-1545/2018 potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje. Ističe kako predmetom tužbom tužiteljica želi u ovom parničnom postupku, koji pokreće u zakonskom roku od 6 mjeseci od pravomoćnosti navedenog rješenja Županijskog suda u Puli, konačno meritorno utvrditi granice njezina vlasništva, odnosno dokazati njezino pravo vlasništva koje ne odgovara međi između nekretnina utvrđenoj u citiranom postupku uređenja međa. Nadalje, navodi da su predmetne nekretnine do protuzakonitog omeđivanja po tuženici 2012. predstavljale jednu cjelinu, te da su kao i danas sa svih strana bile jasno omeđene u odnosu na susjedne nekretnine, i to suhozidom na sjevernoj i južnoj strani, žičanom ogradom na zapadnoj strani, te živom ogradom i ostacima suhozida na istočnoj strani, pa da je na licu mjesta vrlo lako zapravo utvrditi ukupnu površinu obje nekretnine, a takvo stanje da je i dan danas. Tužiteljica predlaže da se u cilju pravilnog utvrđenja relevantnog činjeničnog stanja obavi uviđaj na licu mjesta uz asistenciju mjerničnog vještaka radi identifikacije spornih nekretnina, kao i vanjskih granica spornih nekretnina koje odgovaraju aktualnom stanju posjeda i vlasništva istih. Predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da u odnosu na susjednu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljičine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] seže do točaka C na sjevernoj strani i B na južnoj strani, sve prikazano na skici lica mjesta Tina Verbanca, dipl.ing. geodezije i stalnog sudskog vještaka mjernične struke sačinjene u postupku uređenja međa između stranaka ovog postupka na spisu R1-251/17, odnosno temeljem nalaza i mišljenja vještaka mjerničke struke koji je sačinjen u ovom postupku, koji čine sastavni dio presude. Također, tužiteljica predlaže da sukladno navedenom utvrđenju sud naloži tuženici da ukloni postavljenu žičanu ogradu između nekretnina stranaka označenu na skicama mjerničnih vještaka i da tužiteljici preda u posjed u cijelosti nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], slobodnu od svojih osoba stvari, a tužiteljica od tuženice potražuje i trošak ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te smatra da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tuženica ne spori da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je tuženica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ističe da nije sporno niti da te dvije nekretnine u vlasništvu parničnih stranaka međusobno graniče, ali ne na način kako to tužiteljica prikazuje u tužbi. Navodi kako tužiteljica pogrešno i neosnovano ističe kako su međašni znak između predmetnih nekretnina mladice stabla hrasta na sjevernom dijelu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno hrpa kamenja uz suhozid na južnom dijelu te nekretnine. S obzirom da to tužiteljica neosnovano i opetovano ističe u nizu sudskih postupaka, koji su svi okončani u korist tuženice, da se može izvesti zaključak da tužiteljica maliciozno koristi procesna sredstva radi odugovlačenja ove pravne stvari i nanošenja štete tuženici. Ukazuje na rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-251/17 od 24. rujna 2018., donijetom po prijedlogu radi uređenja međa koji je inicirala ovdje tužiteljica, a kojim je uređena međa između k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu predlagateljice (ovdje tužiteljice), i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu protustranke (ovdje tuženice), prema posljednjem mirnom posjedu na način da se međa proteže linijom pravocrtno između točaka A i B, pri čemu točka A u naravi predstavlja metalni stup u ogradi, dok točka B u naravi predstavlja metalni stup u ogradi, a sve kako je to prikazano u skici lica mjesta vještaka mjernične struke Tina Verbanca od 18. lipnja 2014. Navedeno rješenje da je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1545/2018-2 od 30. ožujka 2020. kojim je, između ostalog, utvrđeno sljedeće: "Stoga je, prvostupanjski sud pravilnom ocjenom saslušanih svjedoka (CM, DM, ...) te predlagateljice i protustranke, kao i uvida u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-412/12-11 od 7. ožujka 2014., koje je potvrđeno odlukom ovog suda poslovni broj Gž-1704/14-2 od 20. lipnja 2014., u parnici radi smetanja posjeda, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje predlagateljice, te na temelju uviđaja na licu mjesta, pravilno zaključio da je protustranka u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine oko koje je postojao spor kako bi među trebalo urediti, budući da je protustranka smatrala da je ista trebala biti uređena prema kopiji katastarskog plana, što odgovara i trenutnom stanju posjeda." Dakle, tuženica ukazuje da postavljanjem žičane ograde između dviju nekretnina nije neosnovano prisvojila dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice, budući da je žičanu ogradu postavila upravo na među, a na što da je svakako imala pravo. Takav da je zaključak i Općinskog suda u Puli-Pola iz rješenja, poslovni broj P-412/12 od 07. ožujka 2014., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice (ovdje također tužiteljice) da ju je tuženica (ovdje također tuženica) smetala u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti prolaza, provoza i progona preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], postavljanjem žičane ograde duljine oko 30 metara u dubinu parcele tužiteljice za oko tri metra, a kojom odlukom je, između ostalog, utvrđeno sljedeće: "Sud iz provedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari nije utvrdio da je tužena postavljanjem žičane ograde između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] smetala posjed tužiteljice jer tužiteljica saslušana u ovom postupku nije znala pokazati do kuda je sezala njezina nekretnina prije no što je tužiteljica postavila žičanu ogradu između njih, pa joj ni sud u tom smislu nije mogao pružiti zaštitu. Prema mišljenju vještakinje žičana ograda u tom dijelu nije ugrozila među cijelom dužinom međe." Ističe da je iz dosad navedenog sasvim razvidno kako tužiteljica niti ne zna dokud seže njezina nekretnina uz granicu s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženice, a da tužiteljica očito ne zna niti temeljem čega ona tvrdi da njezina nekretnina seže sve do "mladica stabla hrasta na sjevernom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]", budući da je i njezin suprug jasno izjavio (...) "da je do takvog zaključka došao na temelju ničega" (...), kako to uostalom proizlazi iz par. 2. str. 4. obrazloženja rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-251/17 od 24. rujna 2018. Prema sadašnjem stanju, koje je ustanovljeno rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj R1-251/17 od 24. rujna 2018. među između predmetnih nekretnina da čine ostaci istarskog suhozida, kako to u naravi zapravo i jest. Istarski suhozidi da su rađeni s ciljem utvrđivanja granica, odnosno međe, između susjednih nekretnina pa da je svaki susjed vršio svoja vlasničkopravna ovlaštenja upravo do granice određene suhozidom. Tužiteljica da je dužna u ovom postupku oboriti presumpciju da pravo vlasništva tuženice postoji do međe utvrđene u izvanparničnom postupku, odnosno pravomoćnim rješenjem. Međutim, da iz historijata tužbe ne proizlaze nikakve nove činjenice niti dokazi u odnosu na one već istaknute u izvanparničnom postupku, kojima bi tužiteljica dokazala svoje pravo pravo vlasništva. Iako tužiteljica u tužbi predlaže izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ŽM, BM, TM, EM i JM, tuženica se protivi porovođenje tih dokaza, budući da tužiteljica u prijašnjim postupcima uređenja međa i dr., nije predlagala saslušanje tih svjedoka, a da isti doista imaju bilo kakvih saznanja o predmetu spora, zasigurno bi ih tužiteljica predložila saslušati i u prijašnjim postupcima. Smatra kako bi se izvođenjem tih dokaza samo nepotrebno odugovlačila ova parnica pa se, kao što je to ranije navedeno, tuženica protivi izvođenju dokaza saslušanjem tih svjedoka. Nadalje, tuženica smatra i kako bi valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, budući da je isti neuredan i ne sadrži sve elemente koje bi tužbeni zahtjev, uzevši u obzir ratio tužbe i sadržaj traženja, trebao sadržavati pa da nije niti moguće postupati po istome. Opreza radi, a budući da se ne može utvrditi je li tužba predana u roku, tuženica ističe i prigovor prekluzije u odnosu na pokretanje parnice u zakonskom roku. Slijedom navedenog, tuženica predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz nalog tužiteljici da u potpunosti naknadi parnični trošak tuženici.

3. U dokaznom postupku izvšen je uvid u skicu lica mjesta od 5. srpnja 2018., pročitani su izvatci iz zemljišnih knjiga, rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1545/2018 od 30. ožujka 2020., rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P- 412/2012 od 7. ožujka 2014., rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1- 251/2017 od 24. rujna 2018., zapisnik s uviđaja od 5. listopada 2023., nalaz i mišljenje vještaka od 4. prosinca 2023., foto dokumentacija od 29. studeni 2024., iskazi svjedoka GM, AM, BM, ŽM, TM, SM, OM, EM, iskazi tužiteljice i tuženice, dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 27. ožujka 2025., te je izvršen uvid u predmete ovog suda poslovni broj P-1677/2014, poslovni broj P-1589/2014, poslovni broj P-412/2012, poslovni broj R1-251/2017 i u zračne snimke Ureda za katastar Pula.

3.1. Sud je odbio prijedlog tužiteljice da se o predmetnoj parnici obavijesti Općina Medulin odnosno nadležni ODO Pula-Pola, koji je prijedlog tužiteljica istaknula na ročištu od 5. prosinca 2025., jer takav prijedlog tužiteljice nije u vezi s predmetom spora odnosno nije od utjecaja na pitanje prava vlasništva tužiteljice, pa za to nisu ispunjeni uvijeti iz čl. 211. ZPP.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da tužiteljičino vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u odnosu na susjednu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], seže do točke C na sjevernoj strani, i točke B na južnoj strani, sve prikazano na skici lica mjesta Tina Verbanca, dipl.ing.geodezije i stalnog sudskog vještaka mjernične struke sačinjene u postupku uređenja međa između stranaka ovog postupka na spisu R1 – 251/17, i nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Vesne Pokrajac od 30. studenog 2023., a s time u vezi predmet spora je i tužiteljičin zahtjev da tuženica ukloni postavljenu žičanu ogradu između nekretnina stranaka označenu na skicama mjerničnih vještaka i da tužiteljici preda u posjed u cijelosti nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 5381 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da je tuženica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 6122 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da navedene nekretnine parničnih stranaka neposredno graniče.

6.1. Također, nije sporno da je prije pokretanja ove parninice međa između predmetnih nekretnina stranaka uređena u izvanparničnom postupku ovog suda i to rješenjem poslovni broj R1-251/17 od 24. rujna 2018., a koje rješenje je povodom žalbe predlagateljice (ovdje tužiteljice) potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1545/2018-2 od 30. ožujka 2020. U navedenom izvanparničnom postupku međa između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu predlagateljice (ovdje tužiteljice) i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu protustranke (ovdje tuženice), uređena je prema posljednjem mirnom posjedu na način da se međa proteže linijom pravocrtno između točaka A i B, pri čemu točka A u naravi predstavlja metalni stup u ogradi, dok točka B u naravi predstavlja metalni stup u ogradi, a sve kako je prikazano u skici lica mjesta vještaka mjerničke struke Tina Verbanca od 18. lipnja 2014., koja je skica sastavni dio tog rješenja.

7. Sporno je između stranaka proteže li se tužiteljičino vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na sporni dio odnosno do linije koja se proteže od točke C do točke B, kako je prikazano u skici lica mjesta vještaka mjerničke struke Tina Verbanca od 18. lipnja 2014. (list 6 spisa), ili se proteže do linije koja se proteže pravocrtno od točke A do točke B kako je međa utvrđena u izvanparničnom postupku ovog suda poslovni broj R1-251/17.

8. Uvidom u izvanparnični predmet ovog suda poslovni broj R1-251/17 utvrđeno je da je isti pokretnut povodom prijedloga predlagateljice RM (ovdje tužiteljice) protiv protustranke ČMO (ovdje tuženice) radi uređenja međe između predmetnih nekretnina stranaka i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obije k. o. [katastarska općina], navodeći kako je 2012. protustranka ogradila svoju parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i žičanom ogradom prešla preko tada postojeće međe. Ovosudnim rješenjem poslovni broj R1-251/17 od 24. rujna 2018. uređena je međa između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu predlagateljice i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu protustranke i to prema posljednjem mirnom posjedu na način da se međa proteže linijom pravocrtno između točaka A i B s time da točka A u naravi predstavlja metalni stup u ogradi, dok točka B u naravi predstavlja metalni stup u ogradi, a sve kako je prikazano u skici lica mjesta vještaka mjerničke struke Tina Verbanca od 18. lipnja 2014., koja je skica sastavni dio rješenja. Ujedno je određeno da svaka stranaka može u parnici dokazivati vlasništvo na spornoj površini i zahtjevati da se u skladu s time uredi međa, u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti. Protiv navedenog rješenja predlagateljica je izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-1545/2018-2 od 30. ožujka 2020. te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1-251/17-27 od 24. rujna 2018.

9. Prema odredbi čl. 103. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17 – dalje: ZVDSP) i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtjevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtjevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređanja međa.

9.1. Dakle, izvanparnični postupak radi uređenja međe vodi se u skladu s odredbom čl. 103. ZVDSP, a kada sud u tom postupku uredi među na jedan od zakonom predviđenih načina on meritorno ne rješava pravo vlasništva nekretnine nego samo nastaje predmjeva da se pravo vlasnika svakog od susjeda - međaša proteže do međe koju je sud tako odredio.

9.2. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj R1-251/17 utvrđeno je da su tužitelji 18. svibnja 2020. zaprimili odluku Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1545/2018-2 od 30. ožujka 2020., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj R1-251/17-27 od 24. rujna 2018.

9.3. Stoga, kako su tužitelji podnijeli predmetnu tužbu 17. studenog 2020. , ista je podnijeta unutar roka od šest mjeseci iz čl. 103. st. 6. ZVDSP te je neosnovan po tuženici istaknuti prigovor prekluzije. Naime, u smislu odredbe čl. 334. st. 2. ZPP prema stankama presuda ima učinak tek od dana kada im je dostavljena, a prema odredbi čl. 381. st. 1. ZPP-a u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe koje važe za žalbu protiv presude, pa je prema pravnom shvaćanju ovog suda rok iz čl. 103. st. 6. ZVDSP valjalo računati od dana dostave drugostupanjskog rješenja tužiteljici a ne od dana donošenja drugostupanjskog rješenja (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-583/17 od 30. kolovoza 2017.).

10. Uvidom u predmet ovog suda poslovni broj P-412/2012 utvrđeno je kako je rješenjem ovog suda poslovni broj P-412/2012 od 7. ožujka 2014. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice PM kojim je tražila da se utvrdi da je tuženica RMO smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava služnosti prolaza, provoza i progona preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako što je 4. ožujka 2012. pomaknula ulaz na put od ruba parcele i suzila ulaz na put na manje od 3 metra i smetala posjed tužiteljice na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je postavila žičanu ogradu duljine oko 30 m u dubinu parcele tužiteljice za oko 3 m, te time otežala prolaz postojećim putem i zauzela prostor parcele tužiteljice pa da je dužna uspostaviti prijašnje posjedovno stanje prolaza, provoza i progona preko nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da ulaz na put postavi uz sjevernu stranu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u pravcu istoka prema zapadu uz rub same nekretnine u širini 3,5 metara te ukloniti postavljenu žičanu ogradu duljine oko 30 metara postavljenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da joj se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda prava služnosti prolaza, provoza i progona te posjeda nekretnine tužiteljice. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Puli-Pola je rješenjem poslovni broj Gž-1704/20147-2 od 20. lipnja 2014. odbio žalbu tužiteljice te potvrdio rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-412/2012-11 od 7. ožujka 2014.

11. Nadalje, uvidom u predmet ovog suda poslovni broj P-1589/2014 utvrđeno je se navedeni predmet kod ovog suda vodio povodom tužbe tužiteljice RMO (ovdje tuženice) protiv RM kao tuženice (ovdje tužiteljice) radi utvrđenja prestanka prava služnosti prolaza, progona i provoza na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra a u korist k. č. br. [katastarska čestica] k.o, Medulin kao povlasnog dobra i brisanja upisa navedene služnosti u zemljišnjim knjigama. Postupak je okončan 30. lipnja 2015. donošenjem presude na temelju priznanja poslovni broj P-1589/14-26 s obzirom da je tuženica u postupku priznala tužbeni zahtjev tužiteljice, a koja presuda je postala pravomoćna 22. srpnja 2015.

12. Između stranaka pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1677/2014 vodio se i parnični postupak povodom tužbe tužiteljice RM protiv tuženice RMO kojom je tužiteljica tražila da se tuženici naloži da prizna i trpi njezino pravo služnosti progona, prolaza i provoza kao tereta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnoj stvari tuženice, te da u svrhu istoga prava demontira žičanu ogradu kojom se onemogućava tužiteljici pristup sa puta k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na parcelu tuženice u sjevero-zapadnom dijelu iste, kao i da demontira žičanu ogradu na sjevernom dijelu parcele tuženice u dužini 32 metra pravac zapad – istok, a kako je to prikazao u skici – uvečani detalj izraženoj po ĐM dipl. ing. geodezije od 28. prosinca 2012. što prileži spisu P-412/12, te time omogući tužiteljici koristiti se prolazom, progonom i provozom preko predmetne parcele tuženice i to njenom sjevernom stranom od pravca zapad – istok, uz sam rub te parcele i to u širini 3,5 metara, a kako je to prikazano u skici izmjer izrađenoj po ZM dipl. ing. Geodezije od 19. rujna 2009. pa da se naloži tuženici da se suzdrži ubuduće svake radnje u tom dijelu svoje parcele kojom bi onemogućila tužiteljicu u ostvarivanju predmetnog prava služnosti. Postupak je okončan donošenjem ovoudnog rješenja poslovni broj P-1677/14-15 od 25. kolovoza 2015. kojim je utvrđeno da je tužba povučena, a kako je to i utvrđeno uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-1677/2014.

13. U postupku je proveden uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Vesne Pokrajac, koja je u svom nalazu i mišljenju od 4. prosinca 2023., navela da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice dolazi upisana kao pašnjak površine 5381 m2 te da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice dolazi upisana kao pašnjak površine 6122 m2, kao i da se predmetne nekretnine nalaze u području Proštine, sjevero-zapadno od naselja Medulin te da su u naravi zarasle u srednje i visoko raslinje, korov, dok k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja šumu. Vještak zaključuje kako je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa sjeverne strane ograđena kamenim suhozidom prema putu k. č. br. [katastarska čestica], sa istočne strane da je dio kameni suhozid i žičana ograda duž granice k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], južno prema k. č. br. [katastarska čestica], a u dijelu k. č. br. [katastarska čestica] da je kameni suhozid, dok je sa zapadne strane k. č. br. [katastarska čestica], te da po dosadašnjoj evidenciji postoji dijelom žičana ograda između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, vještak navodi kako je k. č. br. [katastarska čestica] sa sjeverne strane ograđena žičanom ogradom prema putu k. č. br. [katastarska čestica], sa zapadne da je postavljena žičana ograda u odnosu na lokalni put (Biškupije) k. č. br. [katastarska čestica], dok je s južne strane žičana ograda prema k. č. br. [katastarska čestica] u blizini koje se nalazi objekt na k. č. br. [katastarska čestica] (Biškupije 95/A), a istočno da je već navedena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Vještak je izradio skicu lica mjesta na kojoj je prikazao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] sa detaljima i znakovima pripadnosti (list 75 spisa), a na skici je sporni dio označio točkama A, B, C i crvenom bojom. Sporni dio predstavlja površinu linija A-C (9,4 m), A-B (cca 109,00 m), C-B (cca 111,00 m). Točka A je metalni stup ograde, točka B stup u ogradi u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], točka C predstavlja stablo – mladice hrasta. A-B je međa prema podacima iz katastra i pokazivanju tuženice, dok je C-B međa prikazana po pokazivanju tužiteljice. Vještak je uvidom u pismohranu tehničkog dijela katastarskog operata utvrdio da nisu postojale promjene u obliku i površini k. č. br. [katastarska čestica], te da se na zračnim snimcima iz 1968. ne vide dodatni podaci izmjerenih frontova kod dešifraže, već da su samo naznačeni tragovi kamenih zidova. Uvidom u povijesne vlasničke listove od osnutka do danas površine i načina uporabe isti su bez promjene za k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], te nisu pronađeni podaci parcelacije rađene za zemljišnu knjigu, niti za katastarski operat.

13.1. U dopuni nalaza i mišljenja vještak je na upit tužiteljice obrazložio kako u odnosu na parcele k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], kao i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu ulice Biškupija nisu u novije vrijeme detaljnije mjerene te da prema preklopu „stare“ i „nove“ izmjere, kao i prema prethodnim elaboratim kojima su definirane parcele, vještak ustanovljuje činjenicu da žičana ograda prelazi na lokalni put – k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], približne površine 285 m2 te da je očevidom na terenu ustanovljeno da žičana ograda prati prirodnu granicu (fotodokumentacija na listu 114-115 spisa) i da bi međa između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mogla postati službena evidencija već evidentiranih katastarskih čestica, samo uz suglasnost i potpis vlasnika susjednih parcela.

13.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja vještaka kao stručna i objektivna, jer je vještak jasno i detaljno prikazao utvrđeno stanje s uviđaja, te je dao detaljnje i jasne odgovore na postavljeno pitanje tužiteljice pa ovaj sud ne nalazi razloge koji bi dovodili u pitanje pravilnost takvog nalaza i mišljenja.

14. U postupku je proveden dokaz saslušanjem svjedoka GM, AM, BM, ŽM, TM, SM, OM i EM.

14.1. Iz iskaza svjedoka MM utvrđeno je da kada je bio dijete, možda 1958.-1959. ili 1960. godine, da se predmetna nekretnina koju je naslijedila tuženica koristila za čuvanje krava i da je djed R održavao i zidao suhozide na toj njivi; da su suhozidi postojali sa strane puta i sa ostale dvije strane; da je nekad ta njiva bila jedna cjelina i da su se kasnije dijelili i da nikad nije bilo nikakvih problema oko te diobe odnosno o granicama parcela. Takve navode potvrdio je i svjedok AM koji je u svom iskazu naveo da je na toj njivi čuvao krave s djedom i da je njegov djed tu njivu uvijek čistio te da je između predmetnih parcela bio jedan zid gdje je on uvijek sjedio. Iz iskaza svjedoka AM utvrđeno je i da je tamo gdje je on čuvao krave bila trava i da su tu pasle krave a da je drugi dio parcele imao male hrastove, kao i da je njegov djed uvijek dodavao kamenje, popravljao zid. Također je utvrđeno da je njegova sestra kasnije tu parcelu ogradila sa stupovima i sa žicom, da nije bio prisutan kada se postavljala ograda ali da kada je došao naknadno vidjeti postavljenu ogradu da nije primjetio ništa neobično i da je sve bilo kao i prije.

14.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka ŽM utvrđeno je da je prije dvadeset godina kada je kupio svoju parcelu to bila jedna parcela i da je sve bila šuma, da je bio suhozid i da je onda došao neki čovjek koji je posjekao pola te parcele, sve hrastove i očistio parcelu i tamo boravio nekih dvije godine; da je nakon što je taj čovjek otišao parcela zarasla i da je tuženica srušila baraku koju je ranije taj čovjek sagradio te da je na mjestu gdje je ranije bio suhozid postavila žičanu ogradu; da je ranije tu bio suhozid ali da ne zna tko je srušio suhozid; da je žičana ograda postavljena na mjestu gdje je ranije bio suhozid a da je to vidljivo i na terenu jer se na jednom dijelu kod parcele gosp. EM ta žica nadovezuje baš na taj suhozid; da se parcela tog svjedoka nalazi preko puta parcele tužiteljice.

14.3. Iz iskaza svjedoka SM (tuženičinog supruga) utvrđeno je da su ogradu postavili tamo gdje je pokazao i geometar i to na mjestu ranijeg suhozida; da su u međuvremenu utvrdili da je skinuta žica s ograde i to na dijelu koji ide prema putu i na dijelu koji ide prema tužiteljici a vezano uz stup A te da je skinuta crvena oznaka koju je postavio geometar; da su obije parcele bile u vlasništvu jedne obitelji i da se točno znalo što je čije; da je suhozid star i da ima možda i više od sto godina ali da ne zna tko ga je napravio; da kada su s geometrom uređivali među da se stari suhozid vidio na točci A dok je u većem dijelu bio porušen; da kada su zvali geometra nisu zvali i tužiteljicu i njenog supruga; da su u to vrijeme vodili sudski postupak jer se na njihovu parcelu doselio jedan branitelj koji je pucao s pištoljem te da nisu mogli doći do svoje parcele, kao ni tužiteljica; da su do svoje parcele uspili doći tek nakon što je taj čovjek završio u zatvoru jer je nekog ubio.

14.4. Iz iskaza svjedoka DM (tužiteljičinog supruga) utvrđeno je kako nisu mogli s tuženicom riješiti pitanje međe jer se na tuženičinu parcelu doselio neki čovjek Č koji je na kraju završio u zatvoru jer je ubio čovjeka, a koji je prijetio i svjedoku; da je angažirao geometra ZM koji mu je rekao da mu nedostaje kvadratura njegove parcele; da je tuženica naknadno izvršila mjerenja ali da ga nije zvala na ta mjerenja; da je tuženica postavila žičanu ogradu između predmetnih nekretnina te da su vezano uz postavljanje željeznog stupa pokrenuli sudski spor protiv tuženice, da kada su kupovali predmetnu parcelu nije bio prisutan geodeta.

14.5. Iz iskaza svjedoka EM (tužiteljičinog sina) utvrđeno je kako je njegova majka (ovdje tužiteljica) zvala geodeta da se vidi gdje je međa između dvije parcele; da se jedan dan između predmetnih nekretnina našla ograda i da tuženica prethodno nije zvala njegove roditelje, da na te parcele dolazi jako rijetko i da postoji razlika između parcela njegove majke i tuženice te da je na njihovoj parceli bilo više stabla i išla je više prema šumi, dok je parcela tuženice bila čišća i više je izgledala kao pašnjak.

14.6. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedoka BM koji navodi da je tužitelj čistio put za sebe dok nije postavljena ograda te da između dvije parcele nije nikada postojao zid već da se radilo o gromadama kamenja koje su se bacale na put nakon čišćenja parcela jer je iskaz navedenog svjedoka u suprotnost sa odlukama ovog suda u predmetima poslovni broj P-412/2012, poslovni broj P-1677/2014, poslovni broj P-1589/2014 i poslovni broj R1-251/2017, koji su vođeni između parničnih stranaka, kao i s iskazima svjedoka GM, AM i ŽM. Nadalje, sud nije prihvatio kao vjerodostojan niti iskaz svjedoka ĆM u dijelu u kojem navodi da između dvije parcele nije bilo nikakvog suhozida jer je u tom dijelu njezin iskaz u suprotnosti s iskazima svjedoka GM, AM i ŽM, a svjedok u svom iskazu nije uopće iskazivao o okolnostima vezanim uz predaju predmetne nekretnine u posjed tužiteljici od strane prodavatelja te o liniji (granici) između predmetnih nekretnina stranaka odnosno o tome do kuda se proteže posjed tužiteljice u odnosu na nekretinu tuženice. Nije prihvaćen kao vjerodostojan niti iskaz svjedoka OM da mu je raniji vlasnik gosp. ČM pokazao točke do kojih se proteže predmetna nekretnina tužiteljice i to na sjevernoj strani u vidu mladice i sa suprotne strane u vidu kamenja te da je to sve snimio, kao i da je snimio to da između parcela tužiteljice i tuženice nije nikada postojao suhozid, budući da tužiteljica na te okolnosti niti u ovom postupku a niti u ranijim postupcima koji su vođeni između stranaka takve snimke nije dostavila, a u tom je dijelu iskaz svjedoka u suprotnosti i sa iskazima ostalih u postupku saslušanih svjedoka, posebno sa iskazima svjedoka GM, AM i ŽM koje je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojne.

15. Iz dijelom suglasnih iskaza parničnih stranaka utvrđeno je da se na zemlju tuženice uselio jedan čovjek koji je bio opasan i kojeg su se parnične stranke bojale; da je tuženica 2012. postavila žičanu ogradu ali da prethodno o postavljanju žičane ograde nije obavijestila tužiteljicu; da kada je tuženica pozvala geodeta da nije pozvala i susjede odnosno tužiteljicu; da su nakon postavljanja žičane ograde počeli sudski postupci između stranaka.

15.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da kada su kupovali predmetnu nekretninu da tamo nije bio i geodeta da im pokaže među, već samo raniji vlasnik.

15.2. Nadalje, iz iskaza tuženice utvrđeno je da je problem sa predmetnim parcelama počeo 1953. kada joj je oduzeta parcela i prenesena u općenarodni zemljišni fond te su morali pokretati postupke radi povrata zemlje, koju su 2003. uspjeli vratiti, ali da im se na tu zemlju uselio jedan čovjek, koji je bio opasan i kojeg su se bojali te protiv kojeg je vodila sudski postupak koji je završio negdje 2012. ilil 2013. Također, iz iskaza tuženice utvrđeno je da je nakon toga inzistirala da se parcela ogradi i da je angažirala geodeta KM; da tamo gdje su stavljeni stupovi da se fizički vidi razlika između njene parcele i parcele tužiteljice jer je parcela tužiteljice bila šuma dok je njena parcela bila obrasla livada sa grmljem i da su se na terenu između predmetnih nekretnina vidjeli ostaci suhozida odnosno na dijelovima da bi bili ostaci porušenog kamjenja; da je ranije ta parcela bila vlasništvo njene bake i njezine obitelji i da nikad nisu postojali problemi oko međe i da je međa uvijek bila na istom mjestu te da nikad nije bilo problema niti gosp. ČM koji je prodao parcelu tužiteljici.

15.3. Sud pritom nije prihvatio kao vjerodostojan dio iskaza tužiteljice da im je bivši vlasnik kada su kupili parcelu pokazao mlado drvo i rekao da je tužiteljičin dio do tog drva, s obzirom da je provedenim uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se na točci C nalazi stablo – mladica hrasta a ne više (starije) stablo hrasta (s obzirom da je tužiteljica predmetu nekretninu kupila 1992.), kao i s obzirom da na utvrđeno stanje na licu mjesta i utvrđenim razlikama između predmetnih parcela te da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja šumu, o čemu je iskazivao i svjedok EM te svjedoci GM i AM. Također nije prihvaćen niti dio iskaza tužiteljice da u ranijem postupku nije znala pokazati gdje se nalaze međe jer da se ne razumije u nalaze (skice), a s obzirom na to da su tužiteljica i njen suprug i prije pokretanja postupaka protiv tuženice angažirali geodeta glede predmetnih nekretnina te su bili upoznati sa skicama i stanjem predmetnih nekretnina, kako su to i iskazivali u postupku.

16. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu ranije iznijeta utvrđenja iz predmeta ovog suda poslovni broj P-412/2012, poslovni broj P-1589/2014, poslovni broj P-1677/2014 i poslovni broj R1-251/2017, kao i činjenicu da je uviđajem na licu mjesta utvrđena razlika između nekretnina stranaka koja se očituje u tome da nekretnina tužiteljice predstavlja šumu dok je nekretnina tuženice zarasla u srednje i visoko raslinje i korov, o čemu je iskazivao i svjedok EM (koji je iskazao da je tužiteljičina parcela više prema šumi, dok je tuženičina parcela više izgledala kao pašnjak), a uzimajući pri tome u obzir i iskaze svjedoka GM i AM da se nekretnina tužiteljice ranije koristila za ispašu krava, kao i iskaz svjedoka ŽM da je između predmetnih parcela ranije bio suhozid na čijem mjestu je kasnije postavljena žičana ograda koja se na jednom dijelu kod parcele tužiteljice nadovezuje na taj suhozid, a parcela kojeg svjedoka se nalazi preko puta tužiteljičine nekretnine, te iskaz kojeg svjedoka je u tom dijelu istovjetan iskazima svjedoka GM, AM, SM i tuženice, ocjena je ovog suda da tužiteljica na kojoj je bio teret tog dokaza nije s dovoljnom izvjesnošću (sa sigurnošću – čl. 221.a ZPP) dokazala da se tužiteljičino vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže i na sporni dio odnosno do linije koja se prema k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže od točke C do točke B kako je to prikazano na skici lica mjesta vještaka Vesne Pokrajec (list 75 spisa). Valja istaknuti kako niti tužiteljica niti svjedok OM (tužiteljičin suprug) u postupku nisu naveli kako su točno utvrdili da se međa između predmetnih nekretnina proteže po točci C (kako je prikazana na skici lica mjesta na listu 75 spisa), a s obzirom da na stablu za koje navode da predstavlja među nisu bile nikakve međne oznake i da prilikom kupnje nekretnine nije bio prisutan geodet, niti su tada na licu mjesta s prodavateljem označili pokazanu među, a da je na uviđaju utvrđeno da stablo na točci C u naravi predstavlja mladicu hrasta koja im sigurno 1992. nije mogla biti pokazana kao međa jer su od kupnje tužiteljičine nekretnine prošle 33 godine, te tako pokazano stablo danas sigurno ne bi predstavljalo mladicu hrasta.

16.1. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

17. Kako je sud u cijelosti utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je i njezin zahtjev za naknadu parničnog troška, te je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP tužiteljicu valjalo obvezati da tuženici naknadi troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Kako je tuženica u postupku bila zastupana po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa) tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (prema Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 8. lipnja 2022., 5. listopada 2023., 13. studenog 2024., 12. ožujka 2025. i 5. veljače 2025. u visini od 100 bodova za svako (prema Tbr. 9/1 Tarife), te trošak sastava podneska od 16. siječnja 2024. u visini od 100 bodova (prema Tbr. 8/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i pripadajući iznos PDV- a iznosi ukupno 1.750,00 EUR. Tuženici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer joj navedeni troškovi nisu ni nastali.

U Puli-Pola, 06. veljače 2026.

Sutkinja

Tamara Dagostin Mušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku