REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1096/2020-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice mldb. CU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ĐU, obje zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri, Zagreb, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 15. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici ĐU isplati iznos od 35.039,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da 2. tužiteljici mldb. FU isplati iznos od 35.039,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da 1. tužiteljici ĐU isplati iznos od 318,56 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

IV. Nalaže se tuženiku da 1. tuženici i 2. tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 8.217,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice u iznosu od 8.839,17 eur.

VI. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva 2. tužiteljice u iznosu od 8.759,53 eur.

VII. Odbija se preostali dio zahtjeva 1. tužiteljice i 2. tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.872,33 eur sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi da su tužiteljice članovi uže obitelji pok. LU koji je smrtno stradao 24.12.2019. kao vozač motocikla marke Honda reg. oznake [registarska oznaka], kada je na istog naletio osobni automobil marke Peugeot reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao KU, da je između pok. LU i članova njegove obitelji postojala jaka emotivna poveznica i trajna životna zajednica, da su nakon tragičnog događaja tužiteljice trpjele izuzetno jake duševne boli zbog gubitka najužeg člana obitelji.

2. Tužiteljice su predložile sudu da presudom naloži tuženiku da 1. tužiteljici isplati s osnove imovinske štete iznos od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.000,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate te na iznos od 1.000,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, da naloži tuženiku da I. tužiteljici s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati iznos od 330.000,00 kn te mldb. 2. tužiteljici iznos od 330.000,00 kn sve sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28.2.2020. pa do isplate, kao i da naloži tuženiku da tužiteljima naknadi prouzrokovan parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Na ročištu održanom 15.10.2025. tužitelji su tužbeni zahtjev postavili na način da potražuju s osnove imovinske štete za 1. tužiteljicu iznos od 398,20 eur / 3.000,00 kuna, s osnova neimovinske štete u odnosu na 1. tužiteljicu iznos od 43.798,53 eur / 330.000,00 kuna, te u odnosu na 2. tužiteljicu s osnova neimovinske štete iznos od 43.798,53 eur / 330.000,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama kao što je navedeno u petitu tužbenog zahtjeva, odnosno u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen te potražuje parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

4. Tuženiku odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, odnosno da je za štetan događaj odgovoran isključivo tužitelj zbog upravljanja motociklom prekomjernom brzinom, osporava da je između 1. tužiteljice i pokojnog LU postojala izvanbračna zajednica te da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je adresa prebivališta pok. LU različita od one za koju 1. tužiteljica tvrdi da je mjesto njihovog zajedničkog života, da 2. tužiteljica nije priložila nikakve dokaze na okolnost da se nalazila kod pokojnog LU na odgoju i skrbi.

5. Tuženik je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljicama da tuženiku naknade prouzrokovan parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude.

6. Na glavnoj raspravi održanoj 15.10.2025. tuženik je učinio nespornom činjenicu da je prednik tužiteljica kritične zgode imao kacigu.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem 1. tužiteljice ĐU (str. 169-171 spisa), svjedoka JU (str. 171 spisa), EU (str. 176-177 spisa) i KU (str. 177-178 spisa) te proveo kombinirano prometno-toksikološko vještačenje po vještacima Zvonku Ivašiću (str. 188-196 spisa) i Zdravku Kovačiću (str. 198-200 spisa) te prometno vještačenje po vještaku Srećku Hlišć (str. 230-238 spisa). Nadalje, sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev od 19.2.2020. s potvrdom o predaji preporučene pošiljke (str. 6-9 spisa), rodni list od 8.1.2020. (str. 10 spisa), Izjavu od 27.1.2020. (str. 11 spisa), Zapisnik o očevidu PU Šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik od 27.12.2019. (str. 12-15 spisa), Situacijski plan (str. 16-19, 129 spisa), dopis tuženika od 27.4.2020. (str. 43 spisa), Fotografski elaborat (str. 49-62, 129 iza, spisa), Zapisnik obdukcije od 26.12.2019. (str. 63-65 spisa), Mišljenje i Zapisnik o vještačenju analize alkohola u krvi i staklovini uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti (str. 86-90 spisa).

8. Sud u dokaznom postupku nije koristio Nalaz i mišljenje vještaka Kristijana Bečića (str. 91-115 spisa) obzirom da je isti izrađen za predmet ODO broj KP-DO- 249/20, a ne za ovaj predmet.

9. 1. tužiteljica ĐU, u bitnom, iskazala je da je bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. BU, da su živjeli kao muž i žena od 2009. na adresi [adresa], da je pok. LU zadnje dvije godine radio u Češkoj pa je kući dolazio ili kod svojih roditelja ili bi iznajmio apartman u [adresa] gdje su zajedno provodili vrijeme s djetetom, a dok je on bio na terenu, ona je s djetetom bila kod svojih roditelja, da je pok. LU bio emotivno vezan za kćerku, da ga je nakon smrti naslijedila kćerka, imala je trošak crnine u iznosu od 2.000,00 kn (hlače, košulja i cipele), kupila je vijenac i to posebno za sebe i posebno za kćerku te cvijeće, koji trošak je iznosio 1.000,00 kn.

10. Sud je ocijenio istinitim iskaz 1. tužiteljice ĐU.

11. Svjedok JU, majka 1. tužiteljice, u bitnom, iskazala je da je 1. tužiteljica bila u vezi sa sada pok. LU i to od njezine sedamnaeste godine, postali su roditelji CU, kada bi on dolazio s rada iz Njemačke ili Češke u [adresa] zajedno su živjeli i to nekada na adresi [adresa], a nekada je LU iznajmio apartman u [adresa], zajedno su skrbili o djetetu i kućanstvu, a pok. LU je bio jako vezan za kćerku CU.

12. Sud je ocijenio istinitim iskaz svjedoka JU.

13. Svjedok EU, u bitnom, iskazala je da se 24.12.2019., oko 21,00 sat, nalazila u vozilu kojim je upravljao KU, a sjedila je na zadnjem sjedištu s djetetom, kretali su se tzv. Benkovačkom cestom iz pravca Zagreba prema [adresa], došli su do magistrale gdje se nalazi prometni znak "Stop", KU je zaustavio automobil, upalio je pokazivač smjera za lijevo, pogledao na obje strane i vozilom krenuo po toj magistralnoj cesti i to ulijevo, a zatim se samo čuo "bum" i shvatili su da ih je nešto udarilo, prije naleta motocikl nije primijetila na cesti.

14. Sud je ocijenio istinitim iskaz svjedoka EU.

15. Svjedok KU, u bitnom, iskazao je da je 24.12.2019., oko 20,40 sati, upravljao osobnim automobilom iz pravca Zagreba u pravcu [adresa]. Na zadnjem sjedištu vozila nalazila se EU i njihov sin ĐUF, došao je do raskrižja stare Benkovačke ceste na magistralu gdje se nalazi znak "Stop", zaustavio je vozilo, uključio lijevi pokazivač smjera i zatim ušao u raskrižje, bila je noć, bez javne rasvjete, padalina nije bilo, cesta je bila suha, prilikom ulaska u raskrižje nije uočio da se sa lijeve ili desne strane po magistrali kreće bilo koje vozilo, kretao se brzinom od oko 23 do 27 km/h, u trenutku kada je prešao na drugi prometni trak, jer je trebao ići ulijevo prema [adresa], tada je došlo do udarca u automobil, motocikl se kretao brzinom od oko 180 do 200 km/h, došao je s lijeve strane i udario u lijevo zadnje svjetlo automobila, motociklistu je našao s desne strane ceste gledajući prema Vodicama, a na glavi je imao kacigu s vizirom koja mu je obuhvaćala cijelu glavu.

16. Sud je ocijenio istinitim iskaz svjedoka KU, osim u dijelu u kojem je iskazivao o brzini kretanja motocikliste, obzirom da je taj dio njegovog iskaza u suprotnosti s rezultatom provedenog prometnog vještačenja.

17. U pisanom Nalazu i mišljenju od 25.9.2023. vještak Zvonko Ivašić (str. 188- 196 spisa) navodi da povedena analiza pokazuje da je u trenutku nesreće motocikl prednika tužitelja naletio prednjim kotačem na stražnji lijevi kotač vozila osiguranika tuženika kao i na stražnju lijevu bočnu stranu karoserije vozila osiguranika tuženika, pri čemu su uzdužne osi oba vozila zatvarale međusobno kut od oko 50°, da je do sudara uslijedilo u križanju, u položaju motocikla prednika tužitelja prednjim kotačem na tragu struganja gume prednjeg kotača motocikla po kolniku, na lijevoj liniji desne prometne trake prednika tužitelja, da je u trenutku sudara, kretanjem od istoka prema zapadu, motocikl prednika tužitelja naletio brzinom od oko 108,1 km/h prednjim dijelom na stražnji lijevi dio vozila osiguranika tuženika, koje se popriječilo na pravac kretanja motocikla prednika tužitelja, skretanjem u križanju ulijevo, iz pravca sjevera prema istoku, u trenutku sudara brzinom od oko 24,7 km/h, stražnjim lijevim vrhom unutar prometne trake po kojoj se kretao motocikl prednika tužitelja a većim dijelom na srednjoj prometnoj traci u križanju, da se nakon sudara motocikl prednika tužitelja odbio udesno i prevrnuo se na kolnik, dok se vozilo osiguranika tuženika snažno zanijelo stražnjim dijelom udesno a prednjim ulijevo te se nakon prevaljenih 11 m, zaustavilo na središnjoj iscrtanoj prometnoj traci, od mjesta izlaska na kolnik do mjesta naleta motocikla prednika tužitelja vozilo osiguranika tuženika prevalilo je u skretanju ulijevo put od oko 9,4 m, ukoliko je vozilo osiguranika tuženika krenulo u križanje iz zaustavljenog položaja, moglo se do mjesta sudara ubrzavati sa prosječnim ubrzanjem od oko 2,5 m/sek², pa je na taj način do mjesta sudara moglo postići brzinu kretanja od oko 24,7 km/h, u vremenu od oko 2,8 sek., u trenutku kretanja vozila osiguranika tuženika u križanje sa stop linije, motocikl prednika tužitelja nalazio se udaljen od mjesta nesreće u pravcu istoka za oko 84 m, na kojoj je udaljenosti osiguranik tuženika mogao vidjeti svjetlo motocikla prednika tužitelja, pa da je propustio prednika tužitelja na motociklu do nesreće ne bi došlo, da je prednik tužitelja reagirao intenzivnim kočenjem u trenutku pokretanja vozila osiguranika tuženika na ulazu u križanje, iz pozicije 84 m istočno od križanja, zaustavio bi svoj motocikl na 2,8 m iza mjesta sudara, ali u vremenu od oko 3,8 sek, ili nakon sudara za 1 sek, kroz koje bi se vrijeme vozilo osiguranika tuženika udaljilo od mjesta sudara u pravcu sjeveroistoka za oko 6,9 m, pa do sudara ne bi došlo.

18. Sud je odredio provođenje novog prometnog vještačenja po vještaku Srećku Hlišć obzirom da je vještak Zvonko Ivašić u međuvremenu preminuo.

19. U pisanom Nalazu i mišljenju od 26.9.2023. vještak Zdravko Kovačić (str. 198- 200 spisa) navodi da iz obdukcijskog zapisnika proizlazi da je sada pok. prednik tužitelje u prometnoj nesreći između ostalih povreda zadobio i krvni podljev mekog oglavka, krv pod moždanicama i nagnječenje mozga teškog stupnja. Službeni stav vještaka toksikologa i vještaka sudske medicine Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku iz Zagreba je da se u takvim slučajevima ne može retrogradno vještačiti stupanj alkoholne opijenosti u trenutku događaja iz razloga što ne postoji uobičajeni tijek resorpcije i eliminacije koji bi odgovarao alkoholnoj krivulji kod zdrave, ali alkoholizirane osobe. U krvi sada pok. prednika tužitelja utvrđeno je 47 ng/mL diazepama i 33 ng/mL njegovog farmakološki aktivnog metabolita nordazepama, odnosno ukupno 80 ng/mL benzodiazepina. Diazepan je djelatni sastojak lijekova Apaurin, Normabel, Diazepam i dr. Terapijske koncentracije diazepama u krvi prema literaturnim podacima nalaze se u području između 0,63 mg/L do 1,84 mg/L. Analizom utvrđena koncentracija diazepama i nordazepam u krvi iznosila je u vrijeme smrti ukupno 80 mg/mL. Istovremena konzumacija benzodiazepina i alkohola pojačava sedativni učinak što znači da im se negativni učinak na središnji živčani sustav najmanje zbraja. Sada pok. predniku tužitelje u krvi je utvrđeno i 260 ng/mL efedrina/pseudoefedrina. Efedrin je simpatomimetik. Koristi se kao bronhospazmolitik u liječenju bronhijalne astme te u obliku kapi za nos kao nazalni dekongestiv (sredstvo za odčepljivanje nosa) kod prehlade, sinusitisa i raznih alergičnih stanja (npr. peludne groznice, serumske bolesti, urtikarije). Zaključno je mišljenje vještaka da zbog zadobivene teške kraniocerebralne ozljede sada pok. prednika tužitelja koncentraciju apsolutnog alkohola u njegovoj krvi u vrijeme štetnog događaja – prometne nesreće toksikološkim vještačenjem nije moguće sa sigurnošću utvrditi, može se samo naglasiti da je u to vrijeme bio u alkoholiziranom stanju s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi koja je mogla biti identična analizom utvrđenoj koncentraciji od 1,59 g/kg, viša od analizom utvrđene koncentracije, ali i niža od analizom utvrđene koncentracije. Kako je analizom u krvi utvrđena i koncentracija benzodiazepina u terapijskoj koncentraciji, uz predpostavku da je benzodiazepin konzumiran prije događaja, tada je on zbog sinergističkog djelovanja s konzumiranim alkoholom mogao pojačano djelovati na smanjenje vozačkih sposobnosti vozača motocikla. Na koji je način mogao utjecati nije moguće sa sigurnošću utvrditi jer nije poznata stvarna koncentracija apsolutnog alkohola u krvi sada pok. prednika tužitelja. Postoji i mogućnost da je benzodiazepin, diazepam, anksiolitik, ordiniran nakon događaja, pa u tom slučaju nema utjecaja na vozačke sposobnosti. Ista mogućnost postoji i s utvrđenim efedrinom.

20. Prilikom usmenog obrazlaganja pisanog Nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi vještak toksikolog je iskazao da se analizom utvrđena koncentracija od 1,59 g/kg apsolutnog alkohola u krvi odnosi na trenutak smrti, a ne na trenutak štetnog događaja.

21. U pisanom Nalazu i mišljenju od 29.10.2024. vještak Srećko Hlišć (str. 230- 238 spisa) navodi da se motocikl prednika tužitelja kretao u noćnim uvjetima vožnje državnom cestom D8 iz smjera [adresa] prema Vodicama, prilazeći raskrižju s državom cestom D27 kojom je njemu s desne strane iz smjera Benkovca naišlo osobno vozilo osiguranika tuženika i uključivalo se u promet na državnu cestu skretanjem lijevo prema [adresa], čime je presjeklo put predniku tužitelja, pa je došlo do naleta prednjeg više lijevog dijela motocikla na krajnje stražnji lijevi bočni dio osobnog vozila, s time da se u trenutku sudara motocikl kretao po razdjelnoj liniji trake za ravno i lijevo skretanje iz suprotnog smjera državne ceste D8, dok mu je osobno vozilo presijecalo put tako da je praktično u cijelosti svojom dužinom prešlo preko vozne trake za ravno državne ceste D8 i nalazilo se dijagonalno preko nastavka površine za usmjeravanje prometa i trake za lijevo skretanje, brzina osobnog vozila kod sudara je iznosila oko 25 km/h, a motocikla oko 113 km/h, kakvim su se brzinama vozila kretala prije sudara tehničkim putem nije moguće utvrditi jer za to nema materijalnih tragova, a na okolnost da li je osobno vozilo prije ulaska u raskrižje bilo zaustavljeno ili je u raskrižje ušlo u vožnji brzinom manje ili više podjednakom sudarnoj, kao i okolnost da li je motociklist prije sudara dok mu je osobno vozilo sjeklo put reagirao kočenjem i ako je reagirao kada i kojim intenzitetom, već se jedino iz sudarnog položaja može zaključavati da se nije kretao sredinom obilježene vozne trake već njenim lijevim rubom, što može i ne mora biti posljedica izmicanja ulijevo. Budući da je osobno vozilo na mjestu sudara praktično izašlo s vozne trake za ravno motocikla, na presijecanje putanje od strane osobnog vozila motociklist nije trebao poduzimati kočenje ili promjenu putanje da bi izbjegao sudar jer je bilo dovoljno kretati se sredinom obilježene vozne trake pa da do nesreće ne dođe, što uključuje i mogućnost zapažanja u noćnim uvjetima osobnog vozila koje se nalazi poprečno na smjer nailaska motocikla, pa mu putna svjetla nisu usmjerena prema već poprijeko kolnika kojim nailazi motocikl. Da se motociklist kretao ograničenom brzinom od 70 km/h kasnio bi na mjesto nesreće dovoljno da se osobno vozilo stigne uključiti u promet u suprotan smjer, bilo da je prije toga krenulo od ispred zaustavne linije ili da je u raskrižje ušlo u vožnji. Mogućnosti izbjegavanja nesreće pokazuje da stanje alkoholiziranosti motocikliste u smislu psihomotorne sposobnosti upravljanja motociklom nije od utjecaja na nastanak nesreće. S obzirom na preglednost raskrižja, ako je bio zaustavljen ispred zaustavne linije, vozač osobnog vozila mogao je u mraku opaziti svjetlo nadolazećeg motocikla te uz dovoljnu pažnju po brzom povećanju intenziteta svjetlosnog snopa koji prilazi procijeniti hitrost njegovog nailaska, u kojem bi slučaju izbjegao nesreću sačekivanjem njegovog prolaska, a ako je u raskrižje ulazio u vožnji, onda do nesreće ne bi došlo da je stao ispred zaustavne linije jer bi za vrijeme zaustavljanja motocikl prošao raskrižjem.

22. Na glavnoj raspravi održanoj 15.10.2025. vještaci Srećko Hlišć i Zdravko Kovačić usmeno su obrazložili svoj pisani nalaz i mišljenje te se očitovali u odnosu na sve istaknute prigovore, a koje usmeno očitovanje i obrazloženje ovaj sud ocjenjuje kao detaljno, jasno i stručno. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenje novog toksikološkog vještačenja smatrajući da isto nije potrebno, a bilo bi u suprotnosti sa čl. 10. st. 1. ZPP.

23. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužiteljice djelomično osnovan.

24. Predmet postupka je zahtjev 1. tužiteljice i 2. tužiteljice za naknadu štetu zbog smrti bliskog srodnika i to pok. LU, izvanbračnog supruga 1. tužiteljice i oca 2. tužiteljice.

25. Članak 7. st. 1. ZPP propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

26. Članak 219. st. 1. ZPP propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

27. Tužiteljice su dužne dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora.

28. Između stranaka nije sporno:

- nastanak štetnog događaja,

- pasivna legitimacija.

29. Sporno je između stranaka:

- osnova i visina potraživanja,

- aktivna legitimacije 1. tužiteljice odnosno postojanje izvanbračne zajednice između pok. LU i 1. tužiteljice.

- odgovornost za nastanak štetnog događaja.

30. Dakle, nije sporno da se 24.12.2019. na raskrižju državne ceste D8 (Šibenik Vodice) i D27 (Benkovac), oko 20,35 sati, dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali: KU iz [adresa], kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. policom osiguranja broj [broj police osiguranja], LU iz [adresa], kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod Euroherc osiguranje d.d. policom broj [broj police], EU i ĐUF, oboje iz [adresa], kao putnici u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kao što je navedeno u Zapisniku o očevidu PU Šibensko-kninske, Postaje prometne policije Šibenik od 27.12.2019. (str. 12-15 spisa).

31. Za analizu odgovornosti sudionika za nastanak predmetnog štetnog događaja relevantne su odredbe čl. 46. st. 1., čl. 54. st. 1. i čl. 57. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017 i 70/2019, dalje: ZSPC)

32. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da se motocikl prednika tužitelja kretao u noćnim uvjetima vožnje državnom cestom D8 iz smjera [adresa] prema Vodicama, prilazeći raskrižju s državom cestom D27 kojom je njemu s desne strane iz smjera Benkovca naišlo osobno vozilo osiguranika tuženika i uključivalo se u promet na državnu cestu skretanjem lijevo prema [adresa], čime je osobno vozilo presjeklo put predniku tužitelja, pa je došlo do naleta prednjeg više lijevog dijela motocikla na krajnje stražnji lijevi bočni dio osobnog vozila, s time da se u trenutku sudara motocikl kretao po razdjelnoj liniji trake za ravno i lijevo skretanje iz suprotnog smjera državne ceste D8, dok mu je osobno vozilo presijecalo put tako da je praktički u cijelosti svojom dužinom prešlo preko vozne trake za ravno državne ceste D8 i nalazilo se dijagonalno preko nastavka površine za usmjeravanje prometa i trake za lijevo skretanje.

33. Pri tome treba nadodati u pogledu mogućnosti uočavanja motocikliste od strane vozača osobnog vozila, da je s obzirom na preglednost raskrižja, ako je bio zaustavljen ispred zaustavne linije, vozač osobnog vozila mogao u mraku opaziti svjetlo nadolazećeg motocikla te uz dovoljnu pažnju po brzom povećanju intenziteta svjetlosnog snopa koji prilazi procijeniti hitrost njegovog nailaska, u kojem bi slučaju izbjegao nesreću sačekivanjem njegovog prolaska, a ako je u raskrižje ulazio u vožnji, onda do nesreće ne bi došlo da je stao ispred zaustavne linije jer bi za vrijeme zaustavljanja motocikl prošao raskrižjem.

34. Kako je, dakle, utvrđeno da je osiguranik tuženika presjekao put motociklisti tj. predniku tužitelja, osiguranik tuženika je postupio protivno odredbi čl. 57. st. 4. ZSPC kojom je propisano da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

35. Što se pak tiče motocikliste i njegovog postupanja u prometu kritične zgode, treba reći da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je brzina motocikla kod sudara iznosila oko 113 km/h, a osobnog vozila oko 25 km/h, dok tehničkim putem nije moguće utvrditi kakvim su se brzinama vozila kretala prije sudara jer za to nema materijalnih tragova.

36. Kako se, dakle, motociklist kretao brzinom od 113 km/h, dok je brzina bila ograničena na 70 km/h, isti je izvršio povredu odredbe čl. 54. st. 1. ZSPC kojom je propisano da se na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom, a najviše: 1) 130 km na sat na autocestama, 2) 110 km na sat na cestama namijenjenim isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti, 3) 90 km na sat na ostalim cestama.

37. Da se motociklist kretao ograničenom brzinom od 70 km/h kasnio bi na mjesto nesreće dovoljno da se osobno vozilo stigne uključiti u promet u suprotan smjer, bilo da je prije toga krenulo od ispred zaustavne linije ili da je u raskrižje ušlo u vožnji.

38. Osim toga treba reći da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da se u trenutku sudara motocikl kretao po razdjelnoj liniji trake za ravno i lijevo skretanje iz suprotnog smjera državne ceste što je protivno odredbi čl. 46. st. 1. ZSCP kojom je propisano da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Vozač motocikla bi izbjegao sudar da se kretao sredinom obilježene vozne trake. Osim toga, vozač motocikla je u noćnim uvjetima mogao uočiti nailazak osobnog vozila koje se nalazi poprečno na smjer nailaska motocikla, pa mu putna svjetla nisu usmjerena prema već poprijeko kolnika kojim nailazi motocikl.

39. Slijedom prednjih navoda odnosno analize postupanja u prometu sudionika ove prometne nesreće, sud smatra da je osiguranik tuženika prouzrokovao predmetnu prometnu nesreću obzirom da je postupio protivno odredbi čl. 57. st. 4. ZSPC.

40. Međutim, sud smatra da je i vozač motocikla doprinjeo da do prometne nesreće dođe i to stoga što je kritične zgode upravljao motociklom brzinom koja je u trenutku sudara iznosila od 113 km, dok je na mjestu događaja brzina ograničena na 70 km/h te i zbog činjenice da se neposredno prije prometne nesreće nije kretao sredinom obilježene vozne trake, čime je postupio protivno odredbi čl. 54. st. 1. i 46. st. 1. ZSPC te uzimajući pri tom u obzir i mogućnost uočavanja. Sud doprinos motocikliste tj. prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja cijeni sa 20%.

41. Što se pak tiče prigovora doprinosa zbog alkoholiziranosti prednika tužitelja treba reći da je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno da zbog zadobivene teške kraniocerebralne ozljede pok. prednika tužitelja koncentraciju apsolutnog alkohola u njegovoj krvi u vrijeme štetnog događaja – prometne nesreće toksikološkim vještačenjem nije moguće sa sigurnošću utvrditi, može se samo naglasiti da je u to vrijeme bio u alkoholiziranom stanju s točno neutvrđenom koncentracijom apsolutnog alkohola u krvi koja je mogla biti identična analizom utvrđenoj koncentraciji od 1,59 g/kg, viša od analizom utvrđene koncentracije, ali i niža od analizom utvrđene koncentracije. Analizom utvrđena koncentracija od 1,59 g/kg apsolutnog alkohola u krvi odnosi se na trenutak smrti, a ne na trenutak štetnog događaja.

42. Stoga sud smatra da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je alkoholiziranost prednika tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom.

43. Oštećenici imaju pravo na isplatu pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe već samo zbog stupnja bliskosti srodstva (bračni drug, djeca, roditelji - čl. 1101. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ostali (braća i sestre, djedovi i bake, unučad te izvanbračni drug) uz dodatni uvjet da je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života - čl. 1101. st. 2. ZOO.

44. Iz Rodnog lista od 8.1.2020. (str. 10 spisa) proizlazi da je CU, rođena **.**.2009., kćerka sada pok. LU i ĐU.

45. Što se pak tiče osporavanja postojanja izvanbračne zajednice između 1. tužiteljice ĐU i sada pok. LU sud je ocijenio istinitim iskaz 1. tužiteljice i svjedokinje JU iz čijih iskaza proizlazi da je izvanbračna zajednica postojala od 2009. kad se rodila njihova kćerka CU, da je prednik tužitelja radio u inozemstvu, a kada se nalazio u Hrvatskoj boravio je s 1. tužiteljicom i njihovim djetetom tj. 2. tužiteljicom u kući roditelja 1. tužiteljice ili u apartmanu, dok je 1. tužiteljica za vrijeme dok je sada pok. LU radio u inozemstvu boravila kod svojih roditelja. Sud smatra da je 1. tužiteljica dokazala postojanje trajnije zajednice života odnosno trajniju emocionalnu, ekonomsku odnosno egzistencijalnu povezanost sa sada pok. BU. Nadalje, iz iskaza 1. tužiteljice i svjedoka JU proizlazi da je 1. tužiteljicu i 2. tužiteljicu teško pogodila smrt izvanbračnog supruga odnosno oca. S druge strane, tuženik nije dokazao suprotno (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP).

46. Stoga sud smatra da je tuženik, temeljem čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) te čl. 1092. i čl. 1101. st. 1. ZOO obvezan 1. tužiteljici i 2. tužiteljici, na ime pravične novčane naknade zbog smrti izvanbračnog supruga odnosno oca, isplatiti iznos od po 35.039,00 eur (43.798,53 eur – doprinos od 20% = 35.039,00 eur) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 28.2.2020. (str. 6-9 spisa) pa do isplate.

47. Nadalje, sud smatra da je tuženik, temeljem odredbe čl. 1092., čl. 1093. st. 1. ZOO i čl. 223. st. 1. ZPP, obvezan 1. tužiteljici na ime naknade imovinske štete i to troška žalobne odjeće (crnine), isplatiti iznos od 265,45 eur, te na ime troška vijenaca i cvijeća iznos od 132,72 eur odnosno ukupni iznos od 318,56 eur (ukupno 398,20 eur - doprinos od 20% = 318,56 eur) sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja tj. od 6.2.2026. pa do isplate.

48. Sud je odbio preostali dio zahtjeva 1. tužiteljice u iznosu od 8.839,17 eur (1. tužiteljica je potraživala ukupni iznos od 44.196,73 eur (43.798,53 eur + 398,20 eur = 44.196,73 eur – dosuđen iznos ukupni iznos od 35.357,56 eur ( 35.039,00 eur + 318,56 eur = 35.357,56 eur) = 8.839,17 eur).

49. Sud je odbio preostali dio zahtjeva 2. tužiteljice u iznosu od 8.759,53 eur (2. tužiteljica je potraživala ukupni iznos od 43.798,53 eur – dosuđen iznos od 35.039,00 eur = 8.759,53 eur) .

50. Stoga je sud odlučio kao pod I., II., III., V i VI. izreke ove presude.

51. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu u postupku, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

52. Trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 13.695,28 eur odnosi se na:

- trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak sastava tužbe u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 7. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 30.7.2020. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak sastava podneska od 20.11.2020. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na navode odgovora na tužbu),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 13.1.2021. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 1.6.2021. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 13.9.2022. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 8.2.2023. u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st. 5. Tarife),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 10.3.2023. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 31.10.2023. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na nalaz vještaka),

- trošak sastava podneska od 25.7.2024. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak sastava podneska od 21.11.2024. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife – očitovanje na nalaz vještaka),

- trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku na ročištu 15.10.2025. u iznosu od 1.326,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 488,42 eur (nije tražena plaćena pristojba za 2. tužiteljicu u iznosu od 484,44 eur, pa je sud vodio računa o čl. 2. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP),

- trošak sudske pristojbe za presudu u ukupnom iznosu od 972,86 eur (za 1. tužiteljicu 488,42 eur, a za 2. tužiteljicu u iznosu od 484,44 eur).

53. Pri tome sud tužiteljicama nije priznao trošak sastava podnesaka od 13.10.2021., 4.6.2024. i 26.3.2025. obzirom da se radi o požurnicama, a koji trošak ne može ići na teret tuženika.

54. Kako su tužiteljice u postupku uspjele sa 80% svog zahtjeva (tužbeni zahtjev u iznosu od 87.995,26 eur, a dosuđen ukupni iznos od 70.396,56 eur), a tuženik sa 20%, tužiteljicama pripada 60% parničnog troška (80% - 20% = 60%) tj. iznos od 8.217,20 eur.

55. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.872,33 eur (zahtjevan trošak u iznosu od 20.089,53 eur – dosuđen trošak u iznosu od 8.217,20 eur = 11.872,33 eur).

56. Odluka o kamatama na troškove parničnog postupka sukladna je čl. 151. st. 3. ZPP.

57. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod IV. i VII.

U Zagrebu 6. veljače 2026.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljica uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu

2. pun. tuženika