Pr-5906/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijalistice Natalije Đurašinović, u pravnoj stvari tužiteljice MĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa] zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u [adresa], protiv Dom zdravlja Splitsko- dalmatinske županije, OIB:04847852112, Kavanjinova 2, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14.siječnja 2026. u nazočnosti zam. pun. tužitelja i pun. tuženika, po objavi dana 6.veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku tužiteljici MĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 797,03 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 5,10 EUR koja teče od 15. svibanj 2016.

- 37,27 EUR koja teče od 15. lipanj 2016.

- 5,35 EUR koja teče od 15. srpanj 2016.

- 1,53 EUR koja teče od 15. kolovoz 2016.

- 4,33 EUR koja teče od 15. rujan 2016.

- 5,61 EUR koja teče od 15. listopad 2016.

- 5,10 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

- 5,10 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

- 5,35 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- 3,82 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

- 4,59 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- 1,27 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- 13,18 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- 2,04 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- 1,61 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- 2,80 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- 5,61 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- 5,35 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- 60,02 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 66,33 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- 22,41 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- 75,12 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 57,55 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 28,43 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 47,37 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 4,83 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 13,47 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 75,12 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 36,05 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 116,45 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 4,85 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 57,55 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 16,47 EUR koja teče od 15. travanj 2019 .

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.531,07 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 19.svibnja 2021. tužiteljica navodi da od adrese stanovanja do mjesta rada koristi osobni automobil. Tužitelju je isplata naknade za trošak prijevoza regulirana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Odredbom čl.67. st.6.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66. st.6. TKU (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. je propisano ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.66. st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbama čl.67. st.13.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66. st.13. TKU-a (NN br.24/2017), te čl.66.st.12.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) je propisano da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba. Sukladno citiranim odredbama TKU-a, tužiteljica ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla): - za razdoblje do 30.11.2017.g. u dnevnom iznosu od 48,02 kuna; - za razdoblje od 01.12.2017.g. u dnevnom iznosu od 64,02 kuna. Međutim, tuženik je u utuženome razdoblju isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU-a. Tužitelj napominje da je odredbom čl.67.st.14.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.14. TKU-a (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Nadalje, odredbom iz čl.66. st.16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano da se zaposleniku naknada prijevoza neće isplatiti za dana godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaziti na posao. Stoga potražuje razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe.

2.U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je tužiteljici u cijelosti isplaćivana naknada za prijevoz sukladno odredbama TKU. Stranke da su sklopile ugovor o radu 11.10.2014. kojim je kao mjesto rada tužiteljice utvrđena ambulanta medicine rada u Kaštel Sućurcu, osim u periodima kada bi tužiteljica bila raspoređena na drugim adresama rada. Stoga ovisno o mjestu gdje je tužiteljica radila da joj je isplaćena naknada za prijevoz prema prijeđenom kilometru odnosno po cijeni karte ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije i izuzev dana u kojima je koristila godišnji odmor ili bolovanje.

3.Tužiteljica je podneskom od 29.listopada 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način kako glasi u izreci presude.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, ugovora o radu od 10.11.2014., naloga od 24.07.2017., 7.3.2019., 14.06.2021. dodataka ugovoru o radu od 8.6.2018., 13.08.2018., 29.03.2019., 22.05.2020., Odluke tuženika od 30.06.2021., Izjave od 19.02.2019., dopisa Promet Sinj d.o.o., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Prema prihvaćenom glavnom tužbenom zahjtevu radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

6.Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.1.Tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od travnja 2016. do travnja 2019. prema prijeđenom kilometru, dok podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u istom razdoblju prema tzv. kombiniranom prijevozu.

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-važio do 12. prosinca 2016., 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU), Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 150/13).

8.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17 ).

9.Odredbom čl. 66. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1.Odredbom čl. 66. st.9. TKU/17, propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

9.2.Odredbom čl. 66. st.12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.

9.3.Odredbom čl. 66. st.16. TKU/17, propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

9.4.Odredbom čl. 66. st.17. TKU/17, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

9.5.Odredbom čl.67. st.18. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br.141/2012, 150/2013), čl.66.st.18. TKU-a („Narodne novine“ br.24/2017), čl.66.st.9.TKU-a („Narodne novine“ br..128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl.67. st.6.TKU-a („Narodne novine“ br. 141/2012, 150/2013), odnosno čl.66. st.6. TKU-a („Narodne novine“ br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. propisano je ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako zaposlenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, da poslodavac zaposleniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru. Odredbom iz čl.66. st.12.TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje.

10.Tužiteljica saslušana u svojstvu parnične stranke iskazala je da je do ožujka 2019. radila u ambulanti u Kaštel Sućurcu, a od travnja 2019. u Sinju. Cijelo utuženo razdoblje da živi u [adresa]. Na posao da je išla automobilom jer u razdoblju kada je radila u Kaštel Sućurcu s autobusnom linijom nije mogla dolaziti na vrijeme na posao. Naime, iz Sinja postoji redovna linija za Split, i to svaki sat i kada bi išla s njom odnosno s autobusom u 6:00 sati ujutro da bi u Solinu bila negdje oko 6:50 gdje se autobus zaustavlja i tada da bi morala čekati neku drugu liniju za doći u Kaštel Sućurac. Tada da bi kasnila na posao jer je radno vrijeme od 7:00 sati. U svakom slučaju da nije ni pokušavala ići autobusom, već je na posao putovala automobilom. I na posao u Sinj da sad ide automobilom. Sjeća se da joj je tuženik nekoć isplaćivao za troškove prijevoza naknadu po kilometru, a onda da su odjednom počeli isplaćivati pokaz od nekih 600,00 kuna uz objašnjenje da je to tako svima. U utuženom razdoblju da je u kratkim prekidima radila i na drugim radnim mjestima odnosno ambulantama kada bi njena doktorica bila na godišnjem odmoru.

11.U postupku je izveden dokaz i vještačenjem po vještaku financijske struke a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da je tuženik je tužiteljici do travnja 2019. isplaćivao trošak prijevoza po cijeni mjesečne karte, iako nejasno po kojem kriteriju. Od travnja 2019. do daljnjeg tužiteljica je radila u Sinju, te je plaćan trošak prijevoza po prijeđenim km, odnosno obračunom po prijeđenom km nije bila zakinuta. Vještak navodi kako je tuženik u obje varijante isplaćivao manji iznos troška, te bi za tužiteljicu bio povoljniji izračun po mjesečnim kartama. U periodu obračuna plaća od 01.04.2016. do 31.03.2019. tuženik kao poslodavac da je u pojedinim mjesecima tužiteljici isplatio manju naknadu troška prijevoza: a) prema prijeđenim kilometrima u iznosu od 797,03 eura; b) prema kombinaciji mjesečne međumjesne karte i mjesečne karte za 2.zonu Promet Split u iznosu od 2.111,24 eura.

12.Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je kao glavni tužbeni zahtjev postavila onaj kojim traži isplatu iznosa od 797,03 eura dakle prema prijeđenom kilometru, a kao podredni onaj na isplatu iznosa od 2.111,24 eura za izračun kombiniranog prijevoza.

12.1.U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, tuženik je izjavio da na isti nema primjedbi.

13.Sud je dakle izvedenim dokazima utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika od 10.11.2014. prema dostavljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme te da je kao mjesto rada navedena ambulanta medicine rada u Kaštel Sućurcu

- da je tužiteljici adresa prebivališta u utuženom razdoblju baš kao i sada [adresa], a što je i sam sud provjerio uvidom u JRO MUP RH iz kojeg je razvidno da tužiteljica ima navedeno prebivalište od 8.10.1997.

- da je tužiteljica u ambulanti u Kaštel Sućurcu radila od zaposlenja do travnja 2019. kada prelazi na rad u ambulantu u Sinju, a u razdoblju dok je radila u Kaštel Sućurcu da je prema potrebi u određenom periodu znala biti raspoređena na rad i u drugim ambulantama u drugim mjestima rada.

14.Iz svega gore navedenog proizlazi da bi u slučaju da je tužiteljica koristila javni prijevoz, vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada u Kaštel Sućurcu do početka radnog vremena prelazilo 45 minuta. Stoga tužiteljica prema odredbi čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno 65. st. 11. TKU/22, nema osigurani javni prijevoz za redoviti dolazak na posao i povratka s posla pa joj pripada pravo na temelju tih odredbi i odredbi 66. st. 1. TKU/17, s obzirom među strankama nije sporno da adresa prebivanja tužiteljice za vrijeme rada u ambulanti u Kaštel Sućurcu.

15.Kako je vještak utvrdio da je trošak prijevoza do travnja 2019. plaćen po cijeni mjesečne karte, a od travnja 2019. (otkad tužiteljica radi u Sinju) plaćen po prijeđenom kilometru i kako u tom razdoblju tužiteljica ne bi imala potraživanja prema tuženiku, valjalo je usvojiti glavni tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na isplatu iznosa od 797,03 eura za razdoblje od travnja 2016. do ožujka 2019., a sve to uzimajući u obzir i mjesta na kojima je tužiteljica bila privremeno upućena na rad sukladno nalozima njenog poslodavca.

16.Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik obračunavao trošak prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza za razdoblje rada u Kaštel Sućurcu tj. u utuženom razdoblju, pa je isti prihvaćen kao osnovan na način kako je to određeno u toč.I izreke. S obzirom da je sud usvojio glavni tužbeni zahtjev, bespredmetno je obrazlaganje podrednog tužbenog zahtjeva,

17.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14),

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/23), VPS te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 75 bodova, za zastupanje na ročištu od 02.02.2022., 30.08.2024., 25.10.2024., 14.01.2026.- svako po 75 bodova, za sastav podneska od 29.10.2025.-75 bodova, zastupanje na ročištu od 07.10.2024.-18,75 bodova (Tbr.9 toč.5) te pristup na ročište za objavu - 37,5 bodova, ukupno 506,25 bodova (vrijednost 1 boda=2,00 eura) što daje iznos 1.012,50 eura+PDV=1.265,62 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 1.531,07 eura.

19.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 6.veljače 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku