REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-1710/2019-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Azimiru Ceriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, da isplati I. tužitelju AM iz [adresa] iznos od 3.210,00 eura (tritisućedvjestodeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev I. tužitelja za isplatom iznosa od 68,25 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2019. do isplate te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 3.210,00 eura od 10. travnja 2019. do 7. svibnja 2019., odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženom Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, da isplati II. tužiteljici OM iz [adresa] iznos od 2.500,00 eura (dvijetisućepetstoeura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 280,00 eura (dvjestoosamdeseteura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatom iznosa od 418,62 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2019. do isplate te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 280,00 eura od 10. travnja 2019. do 5. veljače 2026., odbija se kao neosnovan.

V Nalaže se tuženom Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71 da I. i II. tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.975,67 eura sa zateznim kamatama od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI U preostalom dijelu zahtjev I. i II. tužitelja za naknadom parničnog trošak u iznosu od 988,54 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da se 18. studenog 2018. u Zagrebu dogodila prometna nesreća u kojoj je I. tužitelj sudjelovao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], dok se II. tužiteljica nalazila u vozilu kao putnica, a koju je prometnu nesreću prouzročio nepoznati vozač koji je upravljao nepoznatim vozilom. I. i II. tužitelji su u prometnoj nesreći zadobili ozljede, što je rezultiralo povredom njihovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO). Temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 28. kolovoza 2024. traže od suda donese presudu kojom će obvezati tuženika na naknadu neimovinske štete i imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć I. tužitelju u iznosu od 3.278,25 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2019. do isplate i II. tuženoj u iznosu od 3.198,62 eura sa zateznim kamatama od 10. travnja 2019. do isplate, kao i prouzročenog parničnog troška u iznosu od 6.964,21 euro sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, dok u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani I. tužitelja kao i prigovor doprinosa nastanku štete na strani I. i II. tužitelja zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom te osporava uzročno posljedičnu vezu između navodnih ozljeda koje je zadobila II. tužiteljica i predmetnog štetnog događaja. Ističe da se naknada štete povrijeđenoj osobi smije dosuditi samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, vodeći pri tome računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2 ZOO-a), dok težina povreda koje su zadobili I. i II. tužitelji ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, a osporava i zahtjev za isplatom zateznih kamata na način kako je postavljen u tužbi.

3. Tijekom postupka, u podnesku od 17. rujna 2021., nakon zaključenja prethodnog postupka, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te je osporio nastanak štetnog događaja pozivajući se na izvješća MUP-a, PU Zagrebačke, II PPP Zagreb broj 511-19-45/6-8-3683/2018 od 18. studenog 2018. koja po svom pravnom karakteru imaju svojstvo javnih isprava sukladno čl. 230. ZPP-a, iz kojih proizlazi da se u predmetnom slučaju ne radi o sudjelovanju nepoznatog vozila koje je skrivilo nesreću kako to navode tužitelji u tužbi, već iz izvješća proizlazi: “... kako je u prometnoj nesreći sudjelovalo i treće vozilo monovolumenske karoserijske izvedbe marke Seat ili Ford sive boje, a kojim je upravljao muškarac starosti oko 60 godina s brkovima. Druge detalje o vozilu i vozaču sudionici nisu upamtili iako se NN vozilo nakon prometne nesreće zaustavilo na mjestu događaja te je vozač i izašao van iz vozila i jedno vrijeme bio s njima, a nakon čega se udaljio prije dolaska policije. ... Vozač HM potvrdio je i da se nakon prometne nesreće na mjestu događaja zaustavilo i treće vozilo.“, pa drži da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 9. st. 1. t. 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji definira ”nepoznato vozilo” kao vozilo iz točke 9. toga članka koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja, pa se slijedom navedenoga ne radi o odgovornosti nepoznatog vozila u smislu čl. 30. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu . Iz navedenih dokaza koje je sud pribavio službenim putem u tijeku postupka proizlazi da su tužitelji imali mogućnost i zakonsku obvezu registracije podataka o vozaču i vozilu za kojeg sada tvrde da je nepoznat, što nisu učinili te su postupili suprotno čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 38. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U slučaju prometne nezgode sudionici moraju ispuniti i potpisati te međusobno razmijeniti Europsko izviješće o nezgodi. Uredno ispunjeno Europsko izviješće o nezgodi oštećena osoba i osiguranik mogu koristi kao odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti. Tuženik navodi da iz naknadno pribavljenih dokaza proizlazi da se vozač za kojeg tužitelji tvrde da bi bio odgovoran za nastanak štetnog događaja nije udaljio s mjesta događaja, već se zaustavio na mjestu događaja, izašao iz vozila i jedno vrijeme bio s njima. Prema tome, proizlazi da su opisana postupanja tužitelja u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja u smislu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, koje ne može ići na teret tuženiku. Stoga osporava nastanak štetnog događaja kao i odgovornost za nastanak istoga, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a I. i II. tužitelje obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 648,63 eura.

4. U istom podnesku tuženik se protivio objektivnoj preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva koju preinaku su tužitelji izvršili podneskom od 23. studenog 2020. Uvidom u spis je utvrđeno da je tuženik podnesak I. i II. tužitelja od 23. studenog 2020. primio 16. prosinca 2020. na koji se očitovao podneskom od 21. prosinca 2020. kojim se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu, a da se prije toga nije protivio preinaci, zbog čega se smatra da je postoji njegov pristanak na preinaku tužbe (čl. 190. st. 4. ZPP-a). Njegovo naknadno protivljenje više ne može proizvesti pravni učinak. Opreza radi, valja reći da su I. i II. tužitelji preinakom uskladili svoj tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke, slijedom čega sud drži da tužbu nisu mogli bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a prije nego što je vještačenje provedeno, jer ne raspolažu adekvatnim stručnim znanjima kojima bi mogli, bez nalaza i mišljenja stručnjaka medicinske struke, procijeniti obim svoje štete.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev I. i II. tužitelja od 10. travnja 2019. (list 5 – 7 i 96 – 98 spisa), u dopis MUP-a PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb od 28. ožujka 2019. (list 8 spisa), u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb od 18. studenog 2018. (list 9 – 12 spisa), u medicinsku dokumentaciju I tužitelja (list 13 – 24 i 180 spisa), u preslike fotografija vozila (list 26 – 32 spisa), u podatke o prometnoj nezgodi (list 40 spisa), u sudsku praksu (list 41 – 83, 113 – 155, 289 – 312 spisa), u medicinsku dokumentaciju II. tužiteljice (list 99 – 107 i 181 spisa), u presliku cjelokupnog spisa MUP-a PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-45/6-8-3683/2018 te CD medij s fotografijama prometne nesreće (list 164 – 178 spisa), u liječničke potvrde od 6. veljače 2020 (list 180 i 181 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću – Čuguri od 28. listopada 2020. (list 188 – 190 spisa), dokaz saslušanjem sudskog vještaka na ročištu 19. travnja 2021., u preslike zdravstvenih kartona I. i II. tužitelja (list 214 – 267 spisa), u dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Jakše Filipovića – Čugure od 11. lipnja 2021. (list 277 – 279 spisa), dokaz saslušanjem sudskog vještaka na ročištu 15. ožujka 2022., proveo dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću od 13. lipnja 2024. (list 358 – 363 spisa), dokaz saslušanjem sudskog vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića na ročištu 30. travnja 2024., proveo dokaz kombiniranim prometnim i sudsko medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima dipl. ing. Igoru Jakopliću od 1. rujna 2025. i dr. Davoru Mayeru od 24. kolovoza 2025. (list 383 – 384 i 386 – 389 spisa), proveo dokaz saslušanjem sudskih vještaka na ročištu 23. prosinca 2025. te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

6. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-45/6-8-3683/2018 od 18. studenog 2018. utvrđeno je da se predmetna prometna nesreća dogodila 18. studenog 2018. u 10:50 sati, da su djelatnici policije izašli na mjesto događaja povodom dojave AM, vozača osobnog vozila marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] koja je dojava izvršena u 10:55 sati te da je očevid započeo u 11:25 sati. Nadalje uvidom u podatke o sudionicima, ispravama i vozilima proizlazi da je u prometnoj nesreći osim putničkog vozila marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao AM i teretnog vozila tip VW Transporter registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HM, sudjelovalo i treće nepoznato vozilo kojim je upravljao nepoznati vozač. Nadalje, zapisnikom o očevidu je evidentirano da su se u putničkom vozilu marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka] osim vozača nalazili i OM, SM i UM u svojstvu putnika. U prometnoj nesreći tjelesne ozljede je zadobio vozač osobnog automobila AM, kojem je liječnička pomoć pružena u KB Sveti Duh u Zagrebu i putnica OM, kojoj je liječnička pomoć pružena naknadno 20. studenog 2018., također u KB Sveti Duh u Zagrebu.

7. Uvidom u izvješće o počinjenom prekršaju MUP-a, PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-45/6-8-3683/2018 od 18. studenog 2018. (list 169 – 170 spisa) proizlazi da je u prometnoj nesreći sudjelovao nepoznati vozač upravljajući nepoznatim vozilom te da je sa svojim vozilom napustio mjesto događaja a da prethodno nije sa drugim sudionicima popunio i potpisao Europsko izvješće ili na drugi način razmijenio podatke o sebi i vozilu, da provedenim izvidima nepoznato vozilo niti nepoznati vozač koji je prouzročio prometnu nesreću nisu pronađeni dok iz izvješća MUP-a, PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-45/6-8-3683/2018 od 18. studenog 2018. (list 175 – 176 spisa) proizlazi da je po dolasku policije na mjestu događaja u 11:25 sati zatečen osobni automobil [registarska oznaka], vozač AM te putnici iz navedenog vozila, OM te djeca SM i UM, kao i teretni automobil [registarska oznaka], vozač HM te putnik iz istog vozila JM. Prilikom obavljanja očevida na mjestu događaja obavljen ne razgovor sa svim sudionicima te je prema izjavama utvrđeno da je u prometnoj nesreći sudjelovalo i treće vozilo monovolumenske karoserijske izvedbe marke Seat ili Ford sive boje, a kojim je upravljao muškarac starosti oko 60 godina s brkovima. Druge detalje o vozilu i vozaču sudionici nisu upamtili iako se NN vozilo nakon prometne nesreće zaustavilo na mjestu događaja te je vozač i izašao van iz vozila i jedno vrijeme bio s njima, a nakon čega se udaljio prije dolaska policije. Vozač HM potvrdio je da se nakon prometne nesreće na mjestu događaja zaustavilo i treće vozilo. Iz izvješća proizlazi da su djelatnici policije proveli i druge izvide u svrhu identifikacije nepoznatog vozila, uključujući i uvid u snimku nadzorne kamere, ali zbog loše razlučivosti snimaka i udaljenosti od kolnika nije bilo moguće vidjeti registarsku oznaku nepoznatog vozila.

8. I. tužitelj je iskazao da se sjeća prometne nezgode koja se dogodila 18. studenog 2018. u kojoj je sudjelovao kao vozač osobnog vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Tom prilikom je iz ulice Aleja Bolonja skretao u Škorpikovu ulicu i to iz zaustavnog položaja pred semaforom. Kada je skrenuo na kolnik Škorpikove krećući se lijevom od dvije prometne trake, osobno vozilo koje se kretalo desnom kolničkom trakom, istom ulicom u istom smjeru, nije pratilo zavoj, već je udarilo u desnu stranu njegovog vozila u predjelu prednjih desnih vrata i uslijed udarca njegovo je vozilo odbačeno u lijevo te je udarilo u automobil kojim je upravljao HM, koji je pozvan na ročište kao svjedok. Uslijed sudara na njegovom vozilu je otpao prvi lijevi kotač, bio je oštećen prvi branik, hauba i desna prednja vrata, ali oštećenja su uglavnom bila na lijevoj strani te su se otvorili zračni jastuci. Njegovo vozilo je ostalo zaustavljeno u lijevoj prometnoj traci, a do samog udarca NN vozila u desnu stranu njegovog vozila došao je na udaljenosti od oko, procjeni 60-70m od početka zavoja, prema njegovoj procjeni. S obzirom da je kretao iz zaustavnog položaja nakon što se upalio zeleno svjetlo na semaforu, brzina njegovog kretanja nije bila veća od 40-50 km/h, a misli da se približno istom brzinom kretalo i NN vozilo. To se vozilo nakon sudara zaustavilo s desne strane kolnika, ali s vozačem nije kontaktirao iz razloga što je bio okupiran sa svojom suprugom i dvoje djece koji su se nalazili s njim u vozilu. NN vozilo napustilo je mjesto događaja prije dolaska policije. I supruga i on su u trenutku nezgode bili vezani sigurnosnim pojasom.

9. Na poseban upit punomoćnika I. i II. tužitelja iskazao je da se u ulici Aleja Bolonja prije skretanja u Škorpikovu ispred semafora nalazi jedna kolnička traka za skretanje u Škorpikovu ulicu. Na semaforu ispred njega nije bilo drugih vozila, a samo pretpostavlja da se vozač NN vozila nalazio iza njega, jer u tom trenutku nije obraćao pažnju na vozila koja su se nalazila iza njegovog vozila. Nakon skretanja u Škoprikovu jedna prometna traka račva se u dvije prometne trake za isti smjer i on je ušao u lijevu prometnu traku, a NN vozilo koje se kretalo iza njega je ušlo u desnu prometnu traku, vjerojatno nešto većom brzinom od njegove, ali nije pratilo liniju skretanja te je prednjim dijelom svog vozila udario u desnu stranu njegovog vozila i to u prednja suvozačka vrata. NN vozilo je uočio tek u trenutku sudara. Radilo se o automobilu plave boje, monovolumenu, ali se drugih karakteristika vozila ne sjeća. Misli da se NN vozilo moglo kretati u zavoju brzinom koja je približno za 5 - 10 km/h bila veća od brzine njegovog vozila. Vozač NN vozila zaustavio se sa svojim vozilom oko 30 m dalje od mjesta sudara. S njim nije razgovarao jer je pružao pomoć supruzi i djeci, a također i svjedok HM je pritrčao pružiti pomoć članovima njegove obitelji. Vozač iz NN vozila se nije približio njihovom vozilu niti je pružio pomoć njegovoj supruzi i djeci. Na poseban upit da pojasni navod iz izvješća MUP-a od 18. siječnja 2019. (list 175 - 176 spisa) u kojem stoji: "Iako se NN vozilo nakon prometne nesreće zaustavilo na mjestu događaja te je vozač i izašao van iz vozila i jedno vrijeme bio s njima, nakon čega se udaljio prije dolaska policije", iskazao je da se ne radi o njegovoj izjavi, već o izjavi svjedoka HM. Prije prometne nezgode radio je na poslovima prerade i sušenja transformatora, a radi se o poslu koji zahtjeva provlačenje crijeva kroz halu koja su dosta teška te predstavljaju opterećenje za ruke. Nakon štetnog događaja obavlja isti posao, ali ne provlači više crijevo kroz halu. Prije štetnog događaja i to 2013. dijagnosticirana mu je bolest bubrega zbog koje je u jednom trenutku osjećao bol u laktu lijeve ruke.

10. II. tužiteljica je iskazala da nije aktivno pratila promet u trenutku štetnog događaja, ali potvrđuje sve što je njezin suprug iskazao. Sjeća se da je došlo do udarca NN vozila u prednja desna vrata njihovog vozila u trenutku kada su se nalazili u skretanju u desno iz Aleje Bolonja u Škorpikovu ulicu. Uslijed udarca njihovo vozilo je odbačeno u vozilo kojim je upravljao svjedok HM, a koje je nailazilo iz suprotnog smjera svojom voznom trakom. Sjeća se da je vozač NN vozila zaustavio svoje vozilo i ona ga je registrirala na par sekundi, odnosno vidjela je da je netko izašao iz tog automobila, ali nakon toga se usredotočila na pružanje pomoći njihovoj djeci koja su se nalazila u vozilu i nije više obraćala pažnju na njega. To se vozilo u nekom momentu udaljilo jer ga više nije bilo. Nije vidjela kojim dijelom je NN vozilo udarilo u prednja desna vrata njihovog vozila, ali joj logika nalaže da je to bila prednja strana njegovog vozila. Sjeća se da su prije skretanja u Škorpikovu bili zaustavljeni na semaforu u Aleji Bolonje, ali se ne može očitovati o brzini kretanja njihovog vozila nakon izvršene radnje skretanja, odnosno u trenutku sudara. Nije zamijetila NN vozilo prije nego što je došlo do sudara. Ne zna odakle je to vozilo naišlo, misli da je naišlo iz smjera iza njih, ali nije sigurna. U štetnom događaju zadobila je trzajnu ozljedu vrata, a svi u automobilu, dakle i njezin suprug, i ona i djeca bili su vezani sigurnosnim pojasevima.

11. Svjedok NM, koji je pozvan u svojstvu svjedoka, nije sasluša jer se dostava poziva vratila s naznakom da je umro.

12. U odnosu na prigovor tuženika kojim osporava svoju pasivnu legitimaciju valja reći kako je točno da je odredbom čl. 176. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama "Narodne novine" broj 67/08., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24. - dalje ZOPC) propisano da su vozači, sudionici prometne nesreće u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima dužni popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima, ali je također u st. 2. istoga članka propisano da vozači iz st. 1. toga članka ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na dugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima. U predmetnom slučaju se, međutim, radi o prometnoj nesreći u kojoj su ozlijeđene dvije osobe te je na lice mjesta pozvana policija koja je provela očevid i navedeno zabilježila u zapisniku o očevidu pa dolazi do primjene odredbe čl. 175. st. 1. toč. 3. ZOPC-a kojim je propisano da je sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, o istoj dužan obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

13. Nepoznati vozač koji je upravljajući nepoznatim vozilom skrivio prometnu nesreću postupio je u suprotnosti sa odredbom čl. 175. st. 1. toč. 3. ZOPC-a, čime je počinio prekršaj koji je kažnjiv prema odredbi čl. 175. st. 3. istoga Zakona te I. i II. tužitelji ne mogu biti odgovorni zbog njegovog protupravnog postupanja.

14. Podredno valja reći kako iz iskaza I. tužitelja proizlazi da je vidio da se vozilo koje je skrivilo prometnu nesreću nakon sudara zaustavilo s desne strane kolnika, ali s vozačem nije kontaktirao iz razloga što je bio okupiran sa svojom suprugom i dvoje djece koji su se nalazili s njim u vozilu, te da je nepoznato vozilo napustilo mjesto događaja prije dolaska policije, a isto proizlazi i iz iskaza II. tužiteljice. Životno je i logično su I. i II. tužitelji kao sudionici prometne nesreće u kojoj su sudjelovala i njihova djeca u periodu neposredno nakon što se štetni događaj dogodio svu svoju pažnju usmjerili na svoji djecu, a potom i jedno na drugo jer su bili ozlijeđeni. Uzevši pri tome u obzir i činjenicu da je I. tužitelj neposredno nakon što je do nesreće došlo o tome obavijestio policiju i očekivao njihov dolazak, zbog čega nije bilo potrebe ispunjavati Europsko izviješće, a nije mogao predvidjeti da će se nepoznati vozač sa svojim vozilom u kratkom vremenskom periodu od pola sata prije dolaska policije udaljiti sa mjesta događaja, sud zaključuje da se tužiteljima ne može predbaciti da su postupali suprotno načelu savjesnosti i poštenja propisanim u čl. 4. ZOO- a.

15. Kako temeljem izvješća policije proizlazi da treće vozilo koje je prouzročilo prometnu nesreću nije bilo moguće identificirati kao i njegova odgovornog osiguratelja, sud zaključuje da se radi o nepoznatom vozilu iz čl. 3 .st. 1. toč. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05.,36/09.,75/09.,76/13, 152/14. i 55. 23 – dalje: ZOOP) pa su I. i II. tužitelji tužbu osnovano usmjerili protiv tuženika koji je pasivno legitimiran u skladu sa čl. 30. st. st. 1. ZOOP-a

16. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing od 13. lipnja 2024. koji je dao temeljem uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu proizlazi da su u prometnoj nezgodu sudjelovali I. tužitelj sa osobnim vozilom marke BMW, registarske oznake [registarska oznaka], teretno vozilo oštećenika VW Transporter registarske oznake [registarska oznaka] i nepoznato vozilo srebrne boje. Utvrdio je da se predmetni štetni događaj dogodio na kolniku Škorpikove ulice kod kbr. 2A, na dionici kolnika položenoj kroz oštri desni zavoj gledano u smjeru kretanja tužitelja, u usponu od oko 3%. Vozila koja iz smjera ulice Bologna ulaze u Škorpikovu ulicu moraju proći ispod željezničkog nadvožnjaka ispod kojeg se zapadni kolnik Škorpikove sastoji od samo jedne prometne trake, a oko 40 metara prije mjesta sudara između vozila tužitelja BMW i oštećenika VW Transporter se zapadni kolnik počinje proširivati na dvije prometne trake, dok su na razdjelnoj crti između istočnog i zapadnog kolnika na oko 37 metara sjevernije od početne točke mjerenja nađeni tragovi zanošenja osobnog vozila BMW i tragovi krhotina, a na navedenom mjestu je, što je vidljivo na snimci kamere video nadzora, došlo do prelaska vozila tužitelja na suprotnu stranu kolnika i bočnog udara u teretno vozilo oštećenika VW Transporter. Analizom nastalih oštećenja na vozilima BMW i VW Transporter sudski vještak je utvrdio da je u prometnoj nezgodi došlo je do bočnog okrznuća između više stražnjeg desnog bočnog dijela vozila tužitelja BMW reg. oznake [registarska oznaka]▫3483-EM i lijeve bočne strane nepoznatog vozila osiguranika tuženika, zbog čega je posljedično došlo do destabilizacije vozila tužitelja i prisilnog prelaska preko pune razdjelne crte na lijevu prometnu traku suprotnog kolnika po kojem je nailazilo teretno vozilo oštećenika VW Transporter reg. oznake [registarska oznaka]▫4520-GV s kojim se vozilo tužitelja sudarilo. Na snimkama nadzorne kamere nije vidljiv bočni kontakt između vozila tužitelja BMW i nepoznatog vozila osiguranika tuženika, ali je vidljiv povratak nepoznatog vozila iz tužiteljeve prometne trake u nazad u desnu prometnu traku. Slijedi da je uzrok nezgode bočno prestrojavanje nepoznatog vozila iz desne prometne trake u lijevu, bez da je vozač propustio vozilo tužitelja koje se kretalo lijevom prometnom trakom. Sudarna brzina vozila tužitelja prema nađenim oštećenjima i duljini puta smirivanja iznosila je oko 57 km/h. Neposredno prije nezgode se vozilo moglo kretati približno istom brzinom obzirom da na snimci nadzorne kamere nije uočio paljenje stop svjetala na vozilu tužitelja prije sudara. Da se tužitelj u trenutku sudara kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h, navedeno ne bi nedvojbeno rezultiralo povoljnijim ishodom za tužitelje, a očekivan je čak i suprotan efekt. Naime, da se tužitelj u trenutku bočnog kontakta s nepoznatim vozilom kretao manjom brzinom nego u konkretnom slučaju, vektorski zbroj njihovih sudarnih brzina bi bio usmjeren oštrije u lijevo, pa bi vozilo tužitelja s nailazećim teretnim vozilom oštećenika VW Transporter kontaktiralo čeonim površinama, što bi bez obzira na nešto manju relativnu sudarnu brzinu dovelo do bitno veće izmjene kinetičkih energija u sudaru, do većih promjena brzine vozila u sudaru i samim time do težih posljedica za putnike. Vozač teretnog vozila oštećenika VW Transporter ničim nije uzrokovao nezgodu niti ju je mogao izbjeći. Također je naveo da tehničkim načinima nije moguće utvrditi da li su tužitelj i tužiteljica bili vezani sigurnosnim pojasom pregledom fotografija prometne policije jer nijedan pojas nije zatečen u blokiranom stanju.

17. Odgovarajući na istaknute primjedbe tuženika na svoj nalaz, sudski vještak je pojasnio da se vozilo tužitelja BMW nije moglo kretati sredinom svoje prometne trake jer je prethodno došlo do kontakta sa nepoznatim vozilom i do destabilizacije vozila, pa je daljnje kretanje vozila BMW bilo prisilno i bez volje vozača. Da se teretno vozilo VW Transporter kretalo striktno po sredini svoje prometne trake do sudara vjerojatno ne bi došlo, ali se mora uzeti u obzir da se cestovna vozila ne kreću po idealnoj putanji kao npr. šinska vozila, već se tolerira određeno odstupanje u lijevo i desno. Kada se uvaži takvo odstupanje, tada se teretno vozilo VW Transporter pri normalnom kretanju svojim lijevim gabaritom moglo približiti svojem lijevom rubu prometne trake sve do odmaka od 25cm, a na fotografijama i snimkama je vidljivo da se teretno vozilo kretalo okvirno upravo na odmaku od 25-30 cm od lijevog ruba svoje prometne trake pa se može zaključiti da je vozač poštivao propis koji nalaže kretanje sredinom svoje prometne. Na daljnju primjedbu sudski vještak je iskazao da je, uz preduvjet kretanja vozila tužitelja najvećom zakonom dopuštenom brzinom od 50 km/h, gotovo siguran da se sudar ne bi mogao izbjeći.

18. Sudski vještak Igor Jakoplić dipl. ing. u svom dijelu kombiniranog prometnog i sudskomedicinskog vještačenja od 1. rujna 2025. je temeljem sudarnog položaja vozila u vlasništvu tužitelja BMW registarske oznake [registarska oznaka] i teretnog vozila oštećenika VW Transporter registarske oznake [registarska oznaka] te nastalih oštećenja na tim vozilima utvrdio da je prilikom štetnog događaja došlo do bočnog okrznuća između stražnjeg više desnog bočnog dijela vozila tužitelja BMW reg. oznake [registarska oznaka]▫3483-EM i lijeve bočne strane nepoznatog vozila osiguranika tuženika, zbog čega je posljedično došlo do destabilizacije vozila tužitelja i prisilnog prelaska preko pune razdjelne crte na lijevu prometnu traku suprotnog kolnika po kojem je nailazilo teretno vozilo oštećenika VW Transporter reg. oznake [registarska oznaka]▫4520-GV i s kojim se vozilo tužitelja sudarilo. Kod prvog bočnog sudara vozila tužitelja s nepoznatim vozilom je došlo do promjene brzine od 4 km/h, a tijela putnika su tada poletjela u odnosu na karoseriju vozila poprečno u desnu stranu. Kod drugog sudara vozila tužitelja BMW s teretnim vozilom oštećenika VW Transporter je došlo do promjene brzine od oko 18,1 km/h. Pri tome su tijela putnika poletjela u odnosu na karoseriju vozila pretežito u lijevu stranu i nešto prema naprijed. Prema stanju pojasa prednjih sjedala, ako uvažimo da pirotehnički zatezači nisu zatajili, slijedi da su vozač i suvozač u trenutku sudara bili vezani jer pojasevi nisu nađeni potpuno blokirani i potpuno namotani odnosno uvučeni unutar obloge „B“ nosača, a što bi bio dokaz da nisu bili vezani.

19. Sudski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer, spec. sudske medicine u svom dijelu kombiniranog i sudskomedicinskog vještačenja od 24. kolovoza 2025. navodi kako iz stanja spisa proizlazi da su I. i II. tužitelji sudjelovali u prometnoj nesreći od 18. ožujka 2018. kao vozač odnosno putnica na mjestu suvozača u osobnom vozilu koje se sudarilo sa teretnim vozilom. I. tužitelju je nakon nesreće postavljena dijagnoza natučenja nosa i natučenja lijevog ručnog zgloba a II. tužiteljici dijagnoza natučenja glave i istegnuća vrata (trzajna ozljeda). Uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Igora Jakoplića dipl. ing. iz kojeg proizlazi da je kod prvog bočnog sudara sa nepoznatim vozilom, vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine od 4km/h, dok su tijela putnika poletjela poprečno u desno u odnosu na karoseriju te da je kod drugog sudara sa teretnim vozilom oštećenika vozilo tužitelja ostvarilo promjenu brzine od oko 18,1km/h, a tijela putnika su poletjela pretežito u lijevo i nešto prema naprijed, odnosno prema dinamici odigravanja prometne nesreće u kojoj je prema nalazu prometnog vještačenja došlo do dva uzastopna prisutna polijetanja tijela oboje tužitelja od kojih je prvo bilo niskog intenziteta u desno, a drugo bitno većeg intenziteta u lijevo i prema naprijed te uvažavajući mišljenje sudskog vještaka prometne struke da su u trenutku štetnog događaja oboje tužitelja bili vezani sigurnosnim pojasevima, sudski vještak je zaključio da je u navedenoj dinamici I. tužitelj mogao zadobiti ozljede označene dijagnozama iz medicinske dokumentacije, u kontaktu lica sa zračnim jastukom i lijeve šake s čvrstom preprekom u unutrašnjosti kabine vozila lijevo od mjesta sjedenja, do čega je moglo doći neovisno o korištenju pojasa, dok je II. tužiteljica OM mogla zadobiti ozljede označene dijagnozama iz medicinske dokumentacije, u kontaktu glave s čvrstom preprekom u unutrašnjosti kabine vozila desno i straga od mjesta sjedenja u povratnom (sekundarnom) gibanju udesno i unatrag nakon polijetanja ulijevo i naprijed, do čega je moglo doći neovisno o korištenju pojasa. U rečenim gibanjima glave došlo je i do trzajnog istezanja vrata s mogućnošću nastanka istegnuće vrata (trzajne ozljede), što pojas ne može spriječiti.

20. Odgovarajući na primjedbe tuženika, sudski vještaci dipl. ing. Igor Jakoplić i dr. Davor Mayer obrazložili su da sudsko medicinski vještak i prometni vještak u pravilu nemaju zajednički ured u kojem bi fizički istovremeno izradili zajednički nalaz i mišljenje, već je uobičajeno da u ovakvim predmetima prvo svoj dio načini prometni vještak, a nakon toga vještak sudske medicine, kako je učinjeno i u predmetnom slučaju. Vještačenje je izvršeno u suradnji imenovanih vještaka, dakle uz međusobne konzultacije, a konačni datum potpisivanja nalaza, odnosno činjenica kojim su redom predani sudu je posve irelevantna za njegov sadržaj. Sudski vještak dipl. ing. Igor Jakoplić je u odnosu na masu nepoznatog vozila odgovorio da je nepoznato vozilo moralo biti marke i tipa VW Sharan, Seat Alhambra ili Ford Galaxy. Radi se o praktički istovjetnim vozilima koja su projektirana u suradnji navedena tri proizvođača. Točne mase vozila nisu poznate zbog čega je uvažio da je pri kontaktu sa takvim vozilom došlo do bočne promjene brzine od minimalno 4 km/h, a vjeruje da bi ista mogla biti i veća ako je nepoznato vozilo bilo dodatno opterećeno putnicima i teretom. U vezi sa izračunom ukupne promjene brzine vozila tužitelja BMW od 18,1 km/h, pojasnio je da se ista ne bazira na energetskoj jednakosti pa zbog toga nije potrebno uvrštavati masu vozila u jednadžbu. Jednadžba je bazirana kosinusovom poučku, radi se o jednostavnom zbroju dvaju vektora položenih pod pravim kutom i jednadžba je sukladno tomu točna. Vještaci su iskazali da staju u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja.

21. Ocjenjujući provedene dokaze sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. Igora Jakoplića, kao i kombinirani nalaz vještaka prometne i sudskomedicinske struke dipl. ing. Igora Jakoplića i dr. Davora Mayera, ocijenivši da su vještaci svoje nalaze utemeljili na cjelokupnoj dokumentaciji koja prileži spisu uz korištenje svojih stručnih znanja te su svoja mišljenja jasno obrazložili. Odgovorili su i na sve istaknute primjedbe na svoje nalaze, čime su iste u potpunosti otklonili. Sud je cijenio i iskaze saslušanih stranaka te ih smatra vjerodostojnima jer se podudaraju sa nalazima sudskih vještaka i dokazima koji su priloženi spisu.

22. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da je do prometne nezgode došlo krivnjom vozača nepoznatog vozila koji se nepropisno bočno prestrojavao iz desne prometne trake u lijevu, bez da je propustio vozilo tužitelja koje se kretalo lijevom prometnom trakom, uslijed čega je došlo do destabilizacije vozila tužitelja i prisilnog prelaska preko pune razdjelne crte na lijevu prometnu traku suprotnog kolnika po kojoj je nailazilo teretno vozilo oštećenika VW Transporter reg. oznake [registarska oznaka]▫4520-GV s kojim se vozilo tužitelja sudarilo. Sudski vještak je utvrdio da vozač teretnog vozila oštećenika VW Transporter ničim nije uzrokovao nezgodu niti ju je mogao izbjeći. Također je utvrđeno da se tužitelj u trenutku sudara kretao brzinom od oko 57 km/h, dok na tom dijelu ceste postoji ograničenje brzine od 50 km/h, međutim, sudski vještak je zaključio da bi u slučaju da se u trenutku bočnog kontakta s nepoznatim vozilom tužitelj kretao manjom brzinom nego u konkretnom slučaju, vektorski zbroj njihovih sudarnih brzina bio usmjeren oštrije u lijevo, pa bi vozilo tužitelja s nailazećim teretnim vozilom oštećenika VW Transporter kontaktiralo čeonim površinama, što bi bez obzira na nešto manju relativnu sudarnu brzinu dovelo do bitno veće izmjene kinetičkih energija u sudaru, do većih promjena brzine vozila u sudaru i samim time do težih posljedica za putnike. Zaključio je da se uz preduvjet kretanja vozila tužitelja marke BMW najvećom zakonom dopuštenom brzinom od 50 km/h sudar ne bi mogao izbjeći, slijedom čega sud zaključuje da ne postoji podijeljena odgovornost na strani I. tužitelja (čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO- a).

23. Ne postoji niti doprinos I. i II. tužitelja u nastanku odnosno obimu štete jer iz nalaza kombiniranog vještačenja po vještaku prometne i sudskomedicinske struke proizlazi da su I. i II. tužitelji u trenutku nezgode bili vezani sigurnosnim pojasevima, što proizlazi iz stanja pojasa prednjih sjedala nakon sudara koji nisu nađeni potpuno blokirani i potpuno namotani odnosno uvučeni unutar obloge „B“ nosača, a što bi bio dokaz da tužitelji nisu bili vezani, a u navedenoj dinamici ozljeđivanja, u kontaktu lica I. tužitelja sa zračnim jastukom i lijeve šake s čvrstom preprekom u unutrašnjosti kabine vozila lijevo od mjesta sjedenja, te u kontaktu glave II. tužiteljice sa čvrstom preprekom u unutrašnjosti kabine vozila desno i straga od mjesta sjedenja u povratnom (sekundarnom) gibanju udesno i unatrag nakon polijetanja ulijevo i naprijed, pri čemu je došlo do trzajne ozljede, isti su mogli zadobiti navedene ozljede neovisno o korištenju pojasa (čl. 1092. st. 1 ZOO-a).

24. Sudski vještak doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović-Čugura, dr. med. u nalazu i mišljenju od 28. listopada 2020. je nakon što je proučio medicinsku dokumentaciju u sudskom spisu te izvršio pregled I. i II. tužitelja utvrdio da je I. tužitelj u štetnom događaju od 18. studenog 2018. zadobio ozljedu u vidu natučenja nosa i lijevog ručnog zgloba. Po ozljeđivanju pregledan je KB Sveti Duh gdje su verificirane navedene ozljede. Učinjena je RTG obrada koja nije pokazala svježi prijelom. Preporučena mu je hospitalizacija koju je odbio. Postavljen mu je ovratnik uz analgetsku terapiju. Nastavio je ambulantno liječenje od strane fizijatra pregledima od 12. ožujka 2019. te 18. travnja 2019. gdje se navodi Sudeckov sindrom i kada mu je preporučena fizikalna terapija te je nastavio liječenje provođenjem fizikalne terapije od 23. travnja do 7. svibnja 2019. Sudski vještak je mišljenja da je I. tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede koje su se mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je provedena dijagnostička obrada i adekvatna terapija, a po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice u vidu zaostale bolne komponente lijevog ručnog zgloba i kažiprsta koje je sudski vještak ocijenio u omjeru od 2 – 3 %.

25. Prema nalazu sudskog vještaka I. tužitelj je zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 50 dana.

26. I. tužitelj je trpio primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda. Strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana.

27. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 45 dana.

28. II. tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu natučenja glave i trzajnu povredu vrata. Po ozljeđivanju također je pregledana u KB Sveti Duh 20. studenog 2018. kada su verificirane navedene ozljede. Učinjena je RTG obrada koja nije pokazala svježi prijelom. Postavljen joj je ovratnik uz analgetsku terapiju. Nastavila je ambulantno liječenje od strane fizijatra te joj je preporučeno provođenje fizikalne terapije koju je i provela. Na kontrolnom pregledu 8. ožujka 2019. preporučen je nastavak fizikalne terapije koju je provodila od 18. ožujka 2019. do 5. travnja 2019. Na kontrolnom pregledu od 5. travnja 2019. navodi se poboljšanje kao i preporuka za nastavak liječenja po liječniku opće medicine. Sudski vještak je naveo da se ozljeda koju je II. tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedični vezu sa štetnim događajem. Kod II. tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija, a po završenom liječeni ostale su trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice te zaostale napetosti bolnosti PVM, koje trajne posljedice je sudski vještak ocijenio u omjeru od 3%

29. Prema nalazu sudskog vještaka II. tužiteljica je zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 40 dana.

30. II. tužiteljica je trpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda. Strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 5 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana.

31. Tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna 2 sata dnevno kroz 35 dana.

32. U dopuni nalaza i mišljenja od 11. lipnja 2021., nakon što je izvršio uvid u zdravstveni karton I. tužitelja od 30. travnja 1999. do 18. siječnja 2020. i u zdravstveni karton II. tužiteljice od 26. rujna 2020. do 8. siječnja 2020. sudski vještak je naveo da nema osnove za promjenu vještačkog nalaza od 28. listopada 2020.

33. Odgovarajući na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje sudski vještak je na ročištu 34. travnja 2021. i 15. ožujka 2022. iskazao da se kod I. tužitelja trajne posljedice po predmetnom štetnom događaju odnose se na stanje poslije natučenja lijevog ručnog zgloba, sa razvojem Sudekovog sindroma kao posljedice natučenja lijevog ručnog zgloba. To stanje kojem je posljedica trauma proizvelo je bolnost pri aktivnim kretnjama lijevog ručnog zgloba i kažiprsta iste ruke. Razvoj Sudekovog sindroma nije akutni događaj, nego se uvijek razvija kod stanja nakon traume kroz nekoliko mjeseci. Stoga postoji direktna uzročnoposljedična veza između zaostalih tegoba i ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Prigovor po pitanju natučenja nosa iskazao je da ta ozljeda, koja je zabilježena u medicinskoj dokumentaciji nema utjecaja na vidove štete koji su cijenjeni u pisanome nalazu. Nadalje, iskazao je da je II. tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vrata i natučenje glave u odnosu na koju u početnom dijelu nema kontinuiteta liječenja, međutim u nastavku je vidljivo liječenje koje opisuje zaostale tegobe po štetnom događaju u vidu redukcije kretnji i bolnosti paravertebralne muskulature. S obzirom na dob tužiteljice evidentno je, a isto je i rečeno tijekom pregleda, da je očekivala da će tegobe same po sebi nestati, međutim isto se nije dogodilo te je nastavila liječenje nakon čijeg završetka su ostale već prije navedene trajne posljedice. Sudski vještak je naveo da pregledom zdravstvenog kartona nije verificiran nijedan objektivni nalaz u periodu od zadnjih 20 godina koji bi govorio u prilog nekakvih promjena koje bi se mogle povezati sa predmetnim štetnim događajem, a razmak u liječenju II. tužiteljice od 3 mjeseca nakon štetnog događaja može biti posljedica čekanja termina za fizikalnu terapiju. Vidovi neimovinske štete su kumulativno ocijenjeni. Vještak je iskazao da ne nalazi nijednu novu objektivnu činjenicu po pitanju I. i II. tuženika koja bi bile osnova za promjene nalaza i mišljenja pa ostaje u cijelosti pri istom.

35. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši da je vještak kao stručnjak dao jasne i iscrpne odgovore u svezi predmeta vještačenja, da je svoj nalaz utemeljio na medicinskoj dokumentaciji i pregledu I. i II. tužitelja te ga jasno obrazložio.

36. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, stupanj umanjenja životne aktivnosti, vrstu ozljede, činjenicu da su I. i II. tužitelji zbog zadobivenih ozljeda nosili imobilizaciju vrata, da su bili podvrgnuta specijalističkim pretragama (RTG), da su provodila fizikalnu terapiju, morali mirovati i uzimati analgetike, po ocjeni ovog suda time im je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

37. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

38. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao I. i II. tužiteljima da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

39. Imajući u vidu utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti I. tužitelja od 2 - 3% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu i radu kao i njegovu dob u trenutku ozljeđivanja od 34 godine, sud je utvrdio da I. tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 550,00 eura.

40. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu nošenja imobilizacije vrata, podvrgavanja specijalističkim pretragama i provođenja fizikalne terapije, sud drži da I. tužitelju s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura.

41. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi I. tužitelju s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 800,00 eura.

42. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju I. tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.850,00 eura.

43. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja I. tužitelja u trenutku štetnog događaja od 4,00 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom I. tužitelja (90 sati), sud je utvrdio da mu s te osnove pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 360,00 eura.

44. Imajući u vidu utvrđeni stupanj trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti II. tužiteljice od 3% u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svom daljnjem životu i radu kao i njezinu dob u trenutku ozljeđivanja od 34 godine, sud je utvrdio da II. tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 eura.

45. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede te način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu nošenja imobilizacije vrata, podvrgavanja specijalističkim pretragama i provođenja fizikalne terapije, sud drži da II. tužiteljici s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.100,00 eura.

46. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi II. tužiteljici s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 800,00 eura.

47. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju I. tužitelju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

48. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja II. tužiteljice u trenutku štetnog događaja od 4,00 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom II. tužiteljice (70 sati), sud je utvrdio da joj s te osnove pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 280,00 eura.

49. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg I. i II. tužiteljima pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je prema nalazu sudskog vještaka medicinske struke liječenje I. tužitelja završeno 7. svibnja 2019. od kada datira posljednji kontrolni nalaz fizijatra, a odštetni zahtjev je podnesen 10. travnja 2019., I. tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od prvog dana nakon dana u kojem je liječenje završeno, dakle od 8. svibnja 2019. Prema nalazu sudskog vještaka medicinske struke liječenje II. tužiteljice okončano je 5. travnja 2019. od kada datira posljednji kontrolni nalaz fizijatra, a kako je odštetni zahtjev podnesen 10. travnja 2019., II. tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

50. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. i 4. u vezi sa st. 1. istog članka Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOUP) koji je lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u navedenom roku, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, dužan je oštećenoj osobi u istom roku isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva u trenutku prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od dana kada je liječenje završeno (16. svibnja 2024.). Stoga I. tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate na tu štetu od prvog dana nakon dana u kojem je liječenje završeno, dakle od 8. svibnja 2019.

51. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za tuđu pomoć II. tužiteljici koji predstavlja oblik tzv. imovinske nenovčane štete čiju visinu sud utvrđuje danom donošenja odluke temelji se na odredbi čl. 1089 st. 2 ZOO-a temeljem kojeg II. tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu na taj iznos od dana donošenja presude do isplate.

52. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao I. i II tužiteljima pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva I. tužitelja od 10. travnja 2019. u iznosu od 200,00 eura, za sastav odštetnog zahtjeva II. tužiteljice od 10. travnja 2019. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32.1 OT), za sastav tužbe I. tužitelja u predmetu Pn-1710/19 u iznosu od 200,00 eura, za sastav tužbe II. tužiteljice u predmetu broj Pn-1711/19 u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podneska od 12. rujna 2019. u predmetu Pn-1711/19 u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 29. studenog 2019. u predmetu Pn-1710/19 u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), što ukupno iznosi 1.200,00 eura, a nakon spajanja parnica trošak za sastav podnesaka od 23. studenog 2020., 28. kolovoza 2024., 4. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podneska od 12. rujna 2022. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.3 OT), za sastav podnesaka od 25. veljače 2020., 24. srpnja 2020., 31. kolovoza 2021. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.4. OT), za zastupanje na ročištima 21. siječnja 2020., 24. lipnja 2020., 19. travnja 2021., 15. ožujka 2022., 18. rujna 2023., 6. prosinca 2023., 30. listopada 2024. i 22. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 eura, uz uvećanje tarifnih stavki za 10% (Tbr. 36 OT) uvećan za PDV od 25%, troškove medicinskog vještačenja i dopunskog medicinskog vještačenja u iznosu od 530,89 eura, trošak prometnog vještačenja u zatraženom iznosu od 199,08 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 75,65 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 151,30 eura ili ukupno 5.975,67 eura.

54. Sud nije priznao I. i II. tužiteljima pravo na trošak za zastupanje na ročištu od 23. studenog 2025. kao niti trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura, jer tužitelji taj trošak nisu imali.

U Zagrebu, 6. veljače 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika