REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-494/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. PS, 3. JS, 4. PS pok. LS, tuženici od 2. - 4. odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 6. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj LS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koju tvore: k. č. br. [katastarska čestica], površine 325 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], površine 681 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], površine 62 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], površine 342 m2, Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 1410 m2, sve K. O. [katastarska općina]-Glavina(po katastarskom stanju-novoj izmjeri: k. č. br. [katastarska čestica], površine 1410 m2, K. O. [katastarska općina]-Glavina), upravo nekretnine prikazane na skici izmjere vještaka Gorana Kukavice inž.geod. od dana 09.01.2026. i omeđene crtom koja spaja točke A-B-C-D- E-FG-A na toj skici, koja skica čini sastavni dio ovopredmetnog Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke vještaka Gorana Kukavice inž.geod. od dana 09.01.2026., sastavni dio ovog spisa i ove presude, pa je slijedom toga tužitelj ovlašten, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi nadležnog suda, uz istodobno brisanje svih prava tuženika upisanih u zemljišnoj knjizi u pogledu te nekretnine, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čine jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužitelj tvrdi da je ovu nekretninu stekao kupnjom, a samo greškom da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici, iako sa navedenom nekretninom nemaju nikakvog dodira, pa tužitelj imajući pravni interes predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.

2. Tužena ad.1. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu usprotivila se istoj u cijelosti.

3. Tuženicima ad. 2.- ad. 4., za koje tužitelj tvrdi da su odsutni i nepoznatog boravišta, a ta činjenica je utvrđena u tijeku postupka, postavljen je temeljem članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), privremeni zastupnik u osobi Borisa Ujevića, odvjetnika u [adresa] (to rješenje, odnosno Oglas o postavljanju objavljeno je u «Narodnim novinama», te na oglasnoj ploči ovog suda), koji se u odgovoru na tužbu opreza radi usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu pridržavajući pravo iscrpniji odgovor na tužbu dati do potrebe nakon provedenih dokaza.

4. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zk izvatke ovoga suda od 8. svibnja 2025., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Goran Kukavica od 9. siječnja 2026., obavljen je očevid na licu mjesta u [adresa], dana 16. prosinca 2025., čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-97/03 od 13. ožujka 2003. iza pok. AS pok. Ivana, Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između MS kao prodavatelja te LS kao kupca, " [adresa] **.**.2024.", izveden je dokaz saslušanjem IS, VS i MS kao svjedoka u postupku.

5. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 16. prosinca 2025. u [adresa], pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 8. svibnja 2025..

7. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u [adresa], zaseok Brečići, sjeverno od asfaltne ceste koja prolazi kroz taj zaseok i u naravi predstavlja iskop- zemljište pripremljeno za gradnju, a po kazivanju tužitelja prije je bila šuma, odnosno nisko raslinje, kako se i vidi na susjednim nekretninama. Sa svih strana ograđena je suhozidom, kao i u istočnom dijelu u kojem graniči s VS. Dio na koji je upisana RH položen je u istočnom dijelu i nalazi se unutar suhozidova. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama te fotografirano.

8. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Gorana Kukavice stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelj je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 26. siječnja 2026.

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka IS, VS i MS. Svjedok IS iskazao je da mu je poznata nekretnina o kojoj je riječ u ovom postupku zato što cijeli život živi u ovom zaseoku i zna da je ista pripadala GS, rođ. IS, koja je istu naslijedila od svog oca PS, zajedno sa svojom sestrom SS. Iskazao je da su se njih dvije podijelile i ovaj dio pripao je GS, koju su naslijedili njezini sinovi, MS i DS, svaki za ½, te da su se naknadno njih dvojica podijelili i ova nekretnina je pripala MS u cijelosti i zna da je nakon toga MS istu prodao tužitelju i oko toga nema nikakvog spora. Iskazao je da su u južnom dijelu bila 3,4 manja vrtla koja su se obrađivala, a gornji dio di je brstina se nije obrađivao, ali se koristio za sječu drva, te da je nekretnina u cijelosti ograđena suhozidom, kakav je oduvijek ograđivao nekretninu i ona ni u jednom dijelu ne ulazi u put. Iskazao je da mu je sve ovo poznato i zbog toga što je on mejašnik tužitelju u sjevernom dijelu i međa između njih je suhozid, te a mu je dobro poznato da tužitelja i njegove pravne prednike nikada nitko nije ometao u posjedovanju i vršenju vlasničkih prava na ovoj nekretnini zbog čega je ona u njihovom vlasništvu i posjedu sigurno više od 200 godina. Svjedok MS iskazao je da je nekretninu koja je predmet postupka , koju zovu „Strana poviš puta“ naslijedio od svoje majke GS koja predstavlja njezinu dotu, a osim njega , majku je naslijedio i njegov brat DS i oni su se podijelili i on je tužitelju prodao ovu nekretninu i oko toga između njih nema nikakvog spora. Iskazao je da je nekretnina u cijelosti ograđena suhozidom kao što je uvijek i bila, obrađivana je u južnom dijelu gdje su bile lastve i ona je u njihovom posjedu otkad on zna za sebe i nikakvog spora nema da je ona sad vlasništvo tužitelja, a dio na koji je upisana RH nalazi se unutar suhozidova koji omeđuju nekretninu. Na ovakav način očitovao se i DS u svojoj izjavi od 19. prosinca 2025. koja je ovjerena kod javnog bilježnika Marijana Mendeša iz Vinkovaca, pod brojem OV-14705/2025. Svjedok VS iskazao je da su njegova majka SS i majka MS, GS dvije sestre i one su naslijedile svog oca PS, tako da ova nekretnina predstavlja starinu odnosno dotu GS i SS. Iskazao je da su GS rođ. SS naslijedili njeni sinovi MS i DS koji su se podijelili, MS je pripala ova nekretnina koju je on kasnije prodao tužitelju. Iskazao je da je on mejašnik tužitelju u istočnom dijelu i između njih je položen suhozid i nikakvog spora nema da je ova nekretnina vlasništvo tužitelja i njegovih pravnih prednika, baš onako kako je opisao IS i MS.

10. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

U Imotskom, 6. veljače 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.