REPUBLIKA HRVATSKA

P-4644/2019

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆUK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Željko Vrdoljak odvj. u Splitu, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po pun. Iva Pezić odvj. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 19. prosinca 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Željko Vrdoljak odvj. u Splitu, dana 06. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od ukupno 10.617,82 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 10.551,46 Eur, teče od 22. srpnja 2019. god., te na iznos od 66,36 Eur, teče od 06. veljače 2026. god., sve do isplate, s tim što zatezna kamata u razdoblju do 31.prosinca 2022. god., teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 01.siječnja. 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. god., teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

U odnosu na više zatraženi iznos od 2.389,02 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.642,49 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. veljače 2026. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 22. srpnja 2019. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 24. veljače 2017. god., oko 21,00 sati, na adresi u [adresa], došlo do nezgode, i baš na način da su vrata atomskog skloništa ove zgrade zahvatila ruku tužitelja i teško ga ozlijedila.

Za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovorni su suvlasnici nekretnine u kojoj se nezgoda dogodila jer su propustili održavati atomsko sklonište, te držati zaključana teška metalna vrata skloništa, što nisu učinili, već su dopustili da sklonište i metalna vrata koja po svojim svojstvima predstavlja opasnu stvar budu dostupna djeci, što je rezultiralo ozljeđivanjem tužitelja.

Navodi da tuženik odgovara za nastalu štetu tužitelju kao osiguravatelj građevine u kojoj je stradao tužitelj, jer je prema ugovoru zaključenom sa Stano- upravom d.o.o., osigurao i sklonište zgrade, te su osiguranjem pokrivene sve štete koje su nastale trećim osobama, a kao posljedice objektivne odgovornosti suvlasnika zgrade.

Odnosne prigode tužitelj je zadobio tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno mu je pravo osobnosti, pa je očito da težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati mu pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja i sl., time da sveukupna naknada po stavu oštećenika iznosi 75.000,00 kn, koliko se i potražuje, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 3.000,00 kn, te troškova liječenja iznos od 2.000,00 kn.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati da mu isplati iznos od 80.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. veljače 2017. god., pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 17. ožujka 2020. god., tuženik navodi da osporava sve navode iz historijata tužbe, odnosno, pasivnu legitimaciju tuženika, sam nastanak štetnog događaja koji u historijatu tužbe iznosi tužitelj, odgovornost tuženika tj. osiguranika tuženika, uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji koju tužitelj dostavlja u privitku tužbe, i navodnog štetnog događaja, osnovanost tužbenog zahtjeva, te osnovanost i visinu štete koju isti potražuje.

Tuženik osporava nastanak štetnog događaja kako to tužitelj navodi u tužbi budući je iz dostavljene Potvrde P.U. Splitsko-dalmatinske razvidno samo kako je ravnateljica OŠ Brda ĆU prijavila kako ima saznanje da je mlt. ĆUK zadobio teške tjelesne ozljede u blizini O Š Ravne njive. Navodi se i kako je do ozljeđivanja došlo prilikom izlaska iz atomskog skloništa kad je mldb. ĆUK na desnu ruku pao metalni poklopac kojeg je pridržavao i pustio EU.

Slijedom navedenog tuženik osporava i da je štetni događaj nastupio u stambenoj zgradi, poslovnom dijelu, odnosno njihovim zajedničkim dijelovima. Također ističe kako iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, slijedom čega osporava u cijelosti bilo kakvu odgovornost za štetu koja je nastala tužitelju.

Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da policom osiguranja od imovine koju je Stano-uprava d.o.o. imala sklopljenu s tuženikom, nisu pokrivene štete koje bi nastale kao posljedica odgovornosti stanara kao fizičkih osoba (tzv. privatna odgovornost), kao i štete nastale kao posljedica radnji malodobne djece.

Podredno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva koju potražuje tužitelj obzirom da iznosi koje isti potražuje nisu u skladu s medicinskom dokumentacijom dostavljenom u privitku tužbe, kao što ista nije u skladu s relevantnom sudskom praksom niti Orjentacijskim kriterijima VSRH.

Tuženik predlaže sudu tužitelja obvezati da se izjasni prileži li spisu cjelokupna medicinska dokumentacija kao i jeli liječenja završeno, te da dostavi ovjerenu presliku zdravstvenog kartona radi uvida u premorbidno stanje.

Tek ukoliko bi se utvrdila odgovornost tuženika, ne protivi se provođenju medicinskog vještačenja predloženog po tužitelju, no unaprijed se protivi vanraspravnom određivanju vještačenja, budući da je u čl. 251 ZPP-a, propisano kako će sud prije određivanja koje osobe uzeti za vještake prethodno o tome saslušati stranke.

Tuženik predlaže sudu obvezati tužitelja na postupanje sukladno čl. 108 ZPP- a. Osporava i paušalno postavljeni zahtjev za naknadu troškova liječenja kao neosnovan jer za isto nisu dostavljeni nikakvi relevantni dokazi, kao i tijek zakonskih zateznih kamata kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom jer iste ne mogu teći od nastanka štetnog događaja.

Sukladno čl. 1103 ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe ili odštetnog zahtjeva, osim ako šteta nije nastala nakon toga. Bitna pretpostavka da bi zatezne kamate počele teći jest da je šteta nastala tj. da su poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastaje kada se završi liječenje oštećenog odnosno stabilizacijom njegova zdravstvenog stanja. Zatezne kamate stoga ne mogu početi teći od dana nastanka štetnog događaja jer šteta još nije bila nastala budući da nisu bili poznati svi elementi štete, uključivo i njezin opseg.

Tuženik osporava i tijek zakonske zatezne kamate za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege koju tužitelj potražuje, jer je očito kakao se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, slijedom čega kamata može početi teći od donošenja presude.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedene glavne rasprave odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku sa pripadajućim zateznim kamatama.

Tužitelj u podnesku od 03. travnja 2020. god., navodi da nije osnovan prigovor pasivne legitimacije. Naime, u činjeničnim navodima tužbe, te dokaznim prijedlozima tužitelj je naveo temeljem čega bi tuženik bio pasivno legitimiran. Ako tuženik i dalje osporava da bi sklopio policu osiguranja na koju se tužitelj poziva, neka se zatraži izvješće od Stano-uprave d.o.o. Split.

Na okolnost nastanka štetnog događaja tužitelj je predložio odgovarajuće dokaze. Tužitelj u cijelosti ustraje u tim dokazima, te smatra da su upravo ti dokazi podobni za utvrđivanjem svih okolnosti pod kojima je došlo do ovog štetnog događaja. Dakle, vrijeme, mjesto i način na koji je došlo do štetnog događaja može se utvrditi i ustraje se u izvođenju dokaza predloženih u tužbi. Jasno, iz tih dokaza sud može utvrditi činjenice, a temeljem činjenica sud donosi presudu, odnosno odluku o odgovornosti tuženika. To se odnosi i na uzročno posljedičnu svezu, a time i na osnovanost tužbenog zahtjeva.

Što se pak tiče visine tužbenog zahtjeva jasno je da bi sud trebao izvesti dokaz predložen u navodima tužbe. Ovo stoga što je tužitelj dostavio medicinsku dokumentaciju koju do sada ima, a što će biti ubuduće i da li će trebati dodatno liječenje i slično, tužitelj sada, u ovom trenutku objektivno ne može predvidjeti. Sve će se to na nedvojben način i jedino moguće utvrditi putem vještaka, na način kako je to predloženo u tužbi. U odnosu na zdravstveni karton, jasno da je tužitelj suglasan da se taj zdravstveni karton pregleda, da se isti zatraži prije izvođenja dokaza vještačenjem. Što se tiče izbora vještaka, tužitelj je suglasan da sud odredi vještake, sa popisa, kako to i uobičajno radi u svim drugim predmetima.

Nije jasno što je tuženik želio kada traži od suda da se upozori tužitelja na postupanje sukladno čl. 108. ZPP-a. Možda to tuženik sumnja u vjerodostojnost medicinske dokumentacije. Ako je to sporno za tuženika, onda tuženik sigurno zna na koji način može dovesti u pitanje ispravu koja sadrži sve podatke kako bi se vjerodostojnost iste mogla provjeriti. U svakom slučaju tužitelj je spreman, kao i uvijek postupiti, sukladno nalogu suda, a koji nalog neka sud dostavi ovdje iskazanim punomoćnicima.

Što se pak tiče troškova liječenja, o tim troškovima neka se sasluša z.z. tužitelja, a iskazani punomoćnici traže da se i vještaci izjasne na okolnost nužnosti putovanja i pratnje tužitelja do liječnika, troškovi odlaska na preglede, te drugi uobičajni slični troškovi. Jasno, ovdje se radi o relativno malim iznosima, pa tužitelj ne može prihvatiti stav da se dovodi u pitanje postanje određenih troškova, a imajući u vidu sve objektivne i subjektivne okolnosti pod kojima je došlo do ovog štetnog događaja. Uostalom, to je i ZPP predvidio i baš u odredbi čl. 223 st. 1. 6.

Što se tiče osporavanja tijeka kamata, to je također pitanje primjene prava, a nakon što sud utvrdi sve relevantne činjenice kroz izvođenje dokaza predloženih u tužbi, s tim da se tužitelj ne protivi izvođenju bilo kojih dokaza predloženog od strane tuženika

Tužitelj u iskazu od 11. studenog 2020. god., navodi da stanuje na splitskom predjelu naziva Brda, te je do nezgode koja je predmet ovog spora došlo na predjelu naziva Ravne njive, inače radi se o susjednim kvartovima i ovo atomsko sklonište se nalazi u blizini njegove kuće. Inače riječ je o prostoru u kojem je bio nekoliko puta, misli da je koliko se sada prisjeća, drugi put došlo do ove nezgode. Tu se je sastajao zajedno sa društvom i riječ je o prostoru koje se nalazi u zemlji, metalna vrata sa šipkama su bila otključana, te kako bi se došlo do tog prostora bilo je potrebno vrata otvoriti za 180 stupnjeva, te ih prisloniti na zemlju sa druge strane, a potom se dolazilo do jednog nižeg prostora koji je trebalo proći na koljenima i nakon toga bi se ušlo u veliku prostoriju u kojoj su se njegovo društvo i on nalazili i sporne prigode. U sklonište su ušli otprilike između 8,00 i 9,00 sati navečer, a do nezgode je došlo otprilike sat vremena kasnije, dakle, oko 10,00 sati navečer, i to prilikom izlaska iz skloništa. Naime, u skloništu je ostalo njih nekoliko, prijatelj Ć je izašao ranije i pridržavao je metalna vrata na način da se šalio da će ih spustiti, te da će ostati zatvoreni u skloništu, a na što mu je on kazao da to ne čini. Međutim, u jednom trenutku kada je on pokušavao izaći iz skloništa i ruka mu se nalazila na zemlji, Ć je pustio poklopac iz ruke, te mu je na taj način ozlijeđena ruka.

Na upit je li znao tko je vlasnik ovog prostora i kojem ulazu taj prostor pripada može odgovoriti da to nije znao, ne može se točno izjasniti od kada je ovaj prostor bio otključan, te je udaljen od najbliže zgrade otprilike desetak metara.

Svjedok EU, u iskazu od 11. studenog 2020. god., navodi da je sporne prigode kada je tužitelj ozlijedio ruku bio zajedno s njim u skloništu tzv. bunkeru, a u tom prostoru bili su u još jednom navratu isključivo u svrhu istraživanja i zbog naše radoznalosti s obzirom da smo bili mlade osobe. Inače vrata od tog skloništa koja su metalna i rešetkasta bila su otključana, te je on nakon što je tog dana izašao iz unutrašnjeg prostora, pridržavao vrata kako bi i ostali napustili prostor. U jednom trenutku vrata su mu iskliznula iz ruke i pala na ruku tužitelja. Ističe kako to nije učinio namjerno premda su se šalili da će ih zatvoriti u bunker. Najbliža zgrada od ovog skloništa udaljena je otprilike desetak metara, te je to bio koliko se može sjetiti drugi put da su ulazili u ovo sklonište, a misli da je bilo oko 8,00 sati navečer.

Tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2021. god., navodi da je u međuvremenu od službe Grada Splita pribavio Zaključak Kl.372-01/15-02/0004, Ur.br.2181/01-01-15-02 od 26.ožujka 2015.god., kojim je upravitelju stambenog objekta na adresi [adresa] predano na upravljanje predmetno sklonište – zaklon, koje nosi oznaku S293, koji se prilaže u dokazne svrhe.

Navodi da kod ovakvog stanja stvari drži posve nepotrebnim izvođenje dokaza vještačenjem po geodetu, pa od istog odustaje, a do potrebe ustraje u prijedlogu za provođenjem dokaza očevidom na licu mjesta. Ujedno ispravlja navod iz tužbe, te ističe da se ne radi o atomskom skloništu već o skloništu – zakonu, kako je to navela Služba za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje.

Na raspravnom ročištu dana 16. rujna 2021. god., tuženik navodi da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio naknadne dokaze podneskom od 25. ožujka 2021., a ne radi se o dokazima koje tužitelj ne bi mogao dostaviti i ranije, pa je u navedenom dokaznom prijedlogu prekludirao, te predlaže sudu ne koristiti iste kao dokaz u ovoj pravnoj stvari.

Tužitelj na istom ročištu navodi da u posljednjem podnesku nije dostavio nikakav materijalni dokaz, već zapravo zaključak Grada Splita, odnosno pravni propis dostupan svakome.

Sudski vještak dr. Danči Tripalo spec. ortoped u vještvu od 04. travnja 2024. god., navodi da je pregledala sudski spis i priloženu medicinsku dokumentaciju, te je pregledala i tužitelja u ortopedskoj ambulanti 2017. god., a pregledala ga je i danas u sudnici. Tužitelj je dana 24.02.2017., primljen na dječju kirurgiju zbog ozljeda koje je dobio u predjelu desne šake, kada su na njega pala teška vrata u predjelu prstiju. Nakon obrade je utvrđeno da je imao komplicirane prijelome srednjeg članka od II. do IV. prsta, zatim komplicirani prijelom zadnjeg članka V. prsta i oštećenje tetiva ekstenzornih od II. do IV. prsta. Isti dan je rađena operacija tako da su postavljene kišnerove žice u području od I. do IV. prsta, i vršeno je šivanje ekstenzornih tetiva od II. do IV. prsta. Postavljena je imobilizacija, tužitelj je boravio sve do 17.03. 2017., u bolnici, a onda je upućen na kućnu njegu s preporukom redovitog javljanja na kontrole.

Nakon kontrolnih pregleda i previjanja došlo je do sekundarnog pomaka srednjih članaka II. i IV. prsta, koji su nastali nakon vađenje osteosintetskog materijala (kišnerovih žica) pa je tužitelju ponovno 10.04.2017., u općoj anesteziji postavljena nova osteosinteza sa kišnerovim žicama. U bolnici je bio do 13.04.2017., a onda ponovno redovno odlazio na kontrole. Treći boravak u bolnici je od 31.07. do 01.08.2017., kada su izvađene žice iz IV. prsta tj. odstranjen je u cijelosti osteosintetski materijal. Priložen je i Karton sa fizikalne terapije iz kojeg vidi da je uredno obavljao terapiju kroz srpanj 2017. godine. Na pregledu kojega je napravila 2017., ustanovila je da je na II. prstu tj. kažiprstu djelomični nedostatak jagodice i cijelog nokta, a da je gornji zglob tzv. DIP ukočen, da je na III. prstu terminalno ograničena fleksija u tom zglobu, a da je IV. prst navedeni zglobnik ukočen i da je ispružen i iskrivljen. Na V. prstu je nedostatak nokta, a formiranje šake je djelomično, dakle ne može čvrsto držati predmete.

Zbog svega toga može reći da se radilo o težoj tjelesnoj ozljedi, koja je ostavila umanjenje životnih aktivnosti za kažiprst 4 %, zatim za mali prst 6 %, za srednji prst 2 %, a zbog nedostatka dva (2) nokta, i to na kažiprstu i malom prstu bi dodala još po 2 % za svaki prst – dakle sveukupno umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 16 %, pa će dakle ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, zatim kod preciznih radova, kod nošenja tereta, zatim zbog nedostatka noktiju bit će podložan traumama u tom području prilikom izvođenja grubih radova.

Što se tiče bolova trpio je bolove u jakom intenzitetu tri dana, u srednjem intenzitetu tri tjedna i slabog intenziteta dva mjeseca.

Naruženost je srednjeg stupnja. Tuđa njega i pomoć mu je bila potrebna zbog imobilizacije desne ruke kod obavljanja higijene, a trajala je 4 mjeseca dva sata dnevno, dva mjeseca jedan sat dnevno.

Na upit da li će tužitelj imati problema s obzirom na ozljedu u pogledu budućeg zanimanja, ističem da hoće jer umanjenje životnih aktivnosti samo po sebi govori da će mu biti otežani radovi koji zahtijevaju i preciznu upotrebu desne šake, a i svi teži radovi gdje je potrebno držati čvrsto predmete.

Na upit kada je liječenje tužitelja završeno vještakinja ističe šest mjeseci nakon ozljede.

Sudski vještak dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, u vještvu od 04. travnja 2024. god., navodi da je pregledao spis predmeta i medicinsku dokumentaciju na ime tužitelja ĆUK, iz čega je vidljivo da je isti dana 24.02.2017., ozlijeđen na način na koji je to navedeno u spisu, te je zbog zadobivenih ozljeda dijagnostičko terapijski zbrinut, što je detaljno opisano u vještačenju specijaliste ortopeda. Iz dostupne dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da su navedeni traumatski događaj, kao i zadobivene ozljede dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja.

No uzevši u obzir normalno i psihološki razumljivo reagiranje osobe na ovakav tip traumatskog događaja, te imajući u vidu dob tužitelja, kao i mišljenje vještaka ortopeda, mišljenja je da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju od 10-tak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta slijedećih 4 do 5 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih 5 do 6 tjedana, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 5 do 6 mjeseci. Zaključno može reći da će tužitelj trpjeti duševne boli zbog umanjenje životne aktivnosti, a koja će se očitovati kao skup negativnih emocija, povremenih epizoda osjećaja vlastite inferiornosti, nezadovoljstva i blaže sniženog raspoloženja.

Tužitelj u podnesku od 04. travnja 2024. god., navodi da je stupanj povrede osobnog prava tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje koje je pretrpio u predmetnom štetnom događaju vještačen u ovom predmetu od strane stalnih sudskih vještaka medicinske struke, i to po dr. Danči Tripalo – specijalisti ortopedu i dr. Nikoli Sikirici – specijalisti psihijatru. Sukladno gornjim vještačkim nalazima tužitelj uređuje tužbeni zahtjev imajući u vidu sve kvalifikatorne okolnosti koje utječu na dosuđenje neimovinske štete kako slijedi:

Tjelesni bolovi: Tužitelj je u u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne povrede – komplicirani prijelom srednjeg članka od II. do IV. prsta i oštećenje tetiva uslijed kojih je trpio bolove: jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dana, slabije jakosti u trajanju od 60 dana. Nadalje, tužitelj je trpio brojne neugodnosti tijekom liječenja: tužitelj je po nezgodi bio hospitaliziran - ukupno 21 dana, bio je operiran u dva navrata, bila je podvrgnut RTG snimanju, morao je provoditi fizikalne terapije, morao je uzimati antibiotike, sedative i anagetike, što je sve samo ne ugodno i pravno je relevantno za dosuđenje visine satisfakcije.

Duševni bolovi zbog umanjenja životne aktivnosti: Tužitelj mlad čovjek, u predmetnom štetnom događaju je zadobio teške tjelesne povrede komplicirani prijelom srednjeg ĉlanka od II. do IV. prsta i oštećenje tetiva koje su dovele do umanjenja životne aktivnosti od 16 %, zbog čega će morati ulagati pojačane napore kod svih tjelesnih radova desnom šakom, kod preciznih radova, kod nošenja tereta i sl.

Naruženost: Kod tužitelja je prisutna naruženost u srednjem stupnju zbog nedostataka noktiju i nemogućnosti formiranja šake, koja naruženost je uvijek otvorena pogledima trećih i ne može se prikriti.

Strah: Tužitelj je prema nalazu dr. Nikole Sikirica – specijaliste psihijatra trpio primarni strah u trajanju do 10 sekundi, na koji s nadovezao strah za rezultat liječenja koji je u jakom stupnju trajao 5 dana, u srednjem stupnju 42 dana, te u lakom stupnju 180 dana.

Tuđa njega i pomoć: Bila je potrebna u trajanju od 300 sati, pa uzimajući cijenu sata od minimalnih 40,oo kn po satu, tužitelj iz ovog osnova traži isplatu iznosa od 12.000,oo kn, odnosno 1.592,67 eura

Trošak liječenja: Iz ovog osnova traži isplatu iznosa od 1.000,oo kn (132,72 eura). O ovom djelu tužbenog zahtjeva predlaže se odlučiti na temelju ovlaštenja suda iz članka 223. ZPP-a, jer troškove odlaska i povratka tužitelja s pregleda i terapija tužitelju nitko nije naknadio, a zatraženi iznos je simboličan.

Tužitelj nadalje navodi da mijenja tužbeni zahtjev i baš na način da sada na ime naknade neimovinske štete traži isplatu od 85.000,oo kn, (11.281,44 eura) na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.592,67 eura, na ime troškova liječenja 1.000,oo kn, (132,72 eura).

Slijedom navedenog, tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, te predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika obvezati na isplatu iznosa od 98.000,oo kn (13.006,84 eura) (neimovinska i imovinska šteta) s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe sudu, pa do isplate.

U podnesku od 30. travnja 2024. god., tuženik navodi da prigovara cjelokupnom nalazu vještaka, poglavito u dijelu u kojem vještakinja za gubitak nokta cijeni 4 % sža, odnosno za 2 nokta po 2 % sža. Navedeno je apsolutno neprihvatljivo te suprotno sudskomedicinskoj praksi, obzirom da niti jedne tablice invaliditeta ne cijene gubitak noktiju. Gubitak noktiju može predstavljati samo naruženje, a koje je i ocijenjeno sukladno sudskoj praksi.

Nadalje ističe da je vještakinja dr. Tripalo liječila tužitelja, slijedom čega je neprihvatljivo da ista provodi vještačenje u rubriciranom predmetu, dok pritom daje nalaz i mišljenje bez pregleda tužitelja. Stoga, predlaže, provesti novo vještačenje po novom vještaku ortopedu, koji će svoju ocjenu dati nakon što pregleda tužitelja.

U odnosu na podnesak tužitelja od 04.04.2024, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu, te ujedno, ukoliko sud isto dopusti, ističe prigovor zastare u odnosu na novopostavljeni zahtjev. Preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći. U slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare se ocjenjuje samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.

Stoga povećanje tužbenog zahtjeva u podnesku od 04.04.2024., predstavlja preinaku tužbe i glede tog zahtjeva parnica se smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, a kako je šteta nastala još 2017., to je u trenutku preinake tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva nastupila zastara potraživanja u odnosu na novopostavljeni zahtjev.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U podnesku od 24. svibnja 2024. god., tuženik navodi da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju budući iz stanja spisa ne proizlazi da je sklonište u kojem je navodno došlo do štetnog događaja pokriveno predmetnom policom osiguranja. Naime, tužitelj je predložio isključivo provođenje očevida na licu mjesta, a iz kojeg dokaznog prijedloga sud ne može utvrditi da je tuženik kao osiguratelj pasivno legitimiran.

Tuženik ističe da osim što se Zaključak Grada Splita ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku u smislu odredbe čl. 299. st.3. ZPP, jer se radi o dokaznom prijedlogu koji je mogao biti iznijet do zaključenja prethodnog postupka, a tuženik je još u mirnom postupku i u odgovoru na tužbu sve osporio, iz istoga ne proizlazi da bi tuženik bio pasivno legitimiran jer je navedenim Zaključkom zadužena Služba za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje za pokretanje postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih objekata, prema popisu koji su sastavni dio Zaključka.

Navodi da nema odgovornosti tuženika ako se prihvate iskazi tužitelja i svjedoka u pogledu nastanka štete, jer prema Ugovoru o osiguranju, osiguranjem od odgovornosti suvlasnika i upravitelja prema trećim osobama, nisu pokrivene štete koje bi nastale kao posljedica radnji malodobne djece. Nesporno je da su i tužitelj i svjedok bili malodobni, te da je do štete tužitelju došlo jer je malodobni EU spustio poklopac malodobnom tužitelju na ruku. U konkretnom slučaju radi se o dobrovoljnom ugovornom osiguranju, te se prava i obveze prosuđuju temeljem ugovora o osiguranju i uvjeta za osiguranje.

Na navedenu okolnost tuženik se poziva pozivamo se na sudsku praksu;

- VSRH Rev-1160/06 od 12.5.2004.g., u kojem se navodi cit… tužitelj ne može ostvariti pravo na naknadu za slučaj koji uopće ne ulazi u krug osiguranih opasnosti.

- VSRH Rev-369/2013-2 od 3.9.2019.g. u kojem se navodi cit... kako nižestupanjski sudovi nisu imali u vidu (niti su cijenili) rečenu odredbu Posebnih uvjeta za osiguranje od odgovornosti, to zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

- VSRH Rev-1021/1996-2 od 15.3.2000.g. cit. „ kako se u konkretnom slučaju radi o dobrovoljnom, ugovornom osiguranju, to se prava i obveze koji nastaju iz takvog osiguranja imaju prosuditi temeljem zaključene police osiguranja i uvjeta za osiguranje…

Opreza radi, tuženik u odnosu na povećani tužbeni zahtjev ističe i prigovor limita koji je ugovoren sa svotom pokrića od 10.617,82 eur (80.000,00 kn) po osiguranom slučaju.

Tuženik sudu da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Na raspravnom ročištu dana 29. svibnja 2024. god., tužitelj se je usprotivio provođenju novog medicinskog vještačenja jer je dr. Danči Tripalo svoj nalaz dala neposredno na ročištu, pa je tuženik imao mogućnost postavljati pitanja i tražiti razjašnjenja, a što nije učinio.

Sudski vještak dr. Arsen Pavić spec. kirurg i traumatolog, u vještvu od 10. listopada 2024. god., navodi da je u cijelosti pregledao spis i spisu priležeću medicinsku dokumentaciju iz koje je razvidno kako je tužitelj ĆUK na dan 24.veljače 2017., zadobio ozljedu desne šake po mehanizmu pada teških vrata na desnu šaku u predjelu prstiju. Istog dana je zaprimljen na dječju kirurgiju KBC-a Split, gdje je hospitaliziran do 17.ožujka 2017. godine. Učinjena je sva potrebna obrada i dijagnosticiran je prijelom srednjih članaka II., III., i IV. prsta desne šake, te komplicirani prijelom distalnog članka petog prsta desne šake. Ovi komplicirani kostolomi su dodatno bili po pitanju prognoze opterećeni činjenicom da je sve navedeno bilo popraćeno oštećenjem tetiva II., III., i IV. prsta desne šake. Učinjen je operacijski zahvat istog dana, napravljena je obrada rana i osteosinteza prelomljenih prstiju desne šake, te tendorafija (šivanje tetiva) ekstenzora. Nakon navedenog je postavljena i imobilizacija. Ističe kako je ordinirana antibiotska terapija i analgetika jer se radilo o kompliciranom prijelomu.

Po završetku bolničkog liječenja slijede ambulantne kontrole i to 4., 9. travnja, međutim zbog sekundarnog pomaka ulomaka nakon ekstrakcije KA – ŽICA je tužitelj nanovo hospitaliziran od 10. do 13. travnja, kada je učinjena reosteosinteza. Također je operiran 31.srpnja. Naime, istog dana je hospitaliziran, a hospitalizacija traje do 1.kolovoza poradi ekstrakcije navedenog osteosintetskog materijala. U međuvremenu je tužitelj proveo fizikalnu terapiju tijekom srpnja 2017. godine. Ističe kako je vještakinja ortopedske struke na dan 11.listopada 2017., dakle punih sedam mjeseci po ozljeđivanju, u Ortopedskoj ambulanti pregledala tužitelja i utvrdila deficite koji su trajni, pa tako navodi kako je kažiprst ukočen u DIP zglobu i u ekstenziji sa djelomičnim nedostatkom jagodice i cijelog nokta. Za treći prst navodi kako je terminalno ograničena fleksija DIP-a. Dok za četvrti prst ističe kako je DIP ukočen, prst u ekstenziji i iskrivljen. Ujedno je u istom nalazu naveden gubitak nokta V. prsta.

Navodi da je iz navedenog statusa važan navod djelomičnog formiranja šake, te konstatacija kako je ovaj nalaz konačan. Ujedno je ista vještakinja na zadnjem ročištu od 04.travnja 2024., ovdje u sudnici pregledala tužitelja, te je ostala u svojoj procjeni identična nalazu iz 2017.godine.

Vještak je mišljenja da je u predmetnom slučaju nesporno kako je tužitelj zadobio ozljedu prstiju (od pet prstiju, četiri prsta desne šake). Također je nesporno da je on liječen po pravilima struke. Nesporno je također da su ozljede bile ekstenzivne i prognostički gledano očekivao se izvjesni deficit koji nije zanemariv. Također je važno istaknuti prilikom procjene da se navedene ozljede prstiju nisu disperziralee na obje šake nego samo na jednu šaku, pa je procjena trajno funkcionalnog deficita i cijenjenjem ovog deficita takva da ga treba promatrati kao jednu funkcionalnu cjelinu, a ne izolirane prijelome i posljedice prijeloma. U predmetu ozljeđivanja i posljedicama treba uzeti u obzir da se radi o malodobnoj osobi koja se zasigurno želi baviti sportom, određenim poslovima koji zahtijevaju finu mehaniku prstiju i precizne radnje te u nekim situacijama i obavljanje teških fizičkih poslova kao što je nošenje težih tereta. Ovakve radnje koje je gore naveo tražit će kod tužitelja dodatni i ozbiljni napor za izvršavanje istih, a u nekim situacijama to neće biti moguće. Npr. zbog deficita pokretljivosti, zasigurno neće moći svirati instrumente kako bi svaka mlada osoba željela, npr. i zbog deficita nokata i pošto se radi o dešnjaku neće moći svirati gitaru prstima, a i trzalicom će biti poprilično upitan. Ovo je samo naveo neke primjere o kojima sam kod procjene morao voditi računa te stoga cijeni trajno umanjenje općih životnih aktivnosti od 14 %.

Po pitanju procjene bolova, potom po pitanju tuđe njege i pomoći i po pitanju naruženja u cijelosti se slaže sa procjenom koju je dala vještakinja ortopedske struke.

Tuženik u podnesku od 24.listopada 2024. god., navodi da kao što tužitelja nisu pregledali niti vještaci koji su već vještačili u ovom predmetu, nije ga pregledao niti vještak Pavić, što je nedopustivo, pogotovo imajući u vidu ocijenjeno smanjenje životnih aktivnosti, kao i niz drugih, za tuženika nevjerojatnih tvrdnji vještaka.

Kao prvo, tužitelj ima 22 godine i nije maloljetan kako to navodi vještak, što bi znao da ga je pregledao. Nadalje, vještak navodi kako tužitelj „neće moći svirati instrumente kako bi svaka mlada osoba željela.“ Tuženik naprosto ne može vjerovati da bi ozbiljan liječnik i sudski vještak ovo uopće izgovorio. Je li tužitelj možda glazbenik pa mu nemogućnost sviranja gitare predstavlja aktivnost koju je dosad provodio, a nadalje neće? Je li vještak uopće razgovarao s njim? Želi li tužitelj uopće svirati gitaru i ima li takvih afiniteta? Zašto tužitelj neće moći svirati druge instrumente, kako to navodi vještak, recimo klavir, bubnjeve, klarinet?! Tuženik bi mogao nastaviti s ovakvim apsurdnim pitanjima, ali ona su rezultat jednako apsurdne tvrdnje vještaka.

Još jedno pitanje koje se nameće jest kako je vještak došao do 14% sža? Tuženik na ovakav nalaz uopće ne može prigovoriti na ozbiljan i profesionalan način, jer je nalaz neuspjeli pokušaj opravdanja previsoko ocijenjenog smanjenja životnih aktivnosti i kao takav za tuženika neprihvatljiv.

Tuženik predlaže da se konačno imenuje vještak koji će na ozbiljan način pristupiti vještačenju u ovom predmetu, prvenstveno pregledati tužitelja, jer to dosad nije bio slučaj.

Slijedom prednje navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U zajedničkom dopunskom vještvu od 20. studenog 2025. god., sudski vještaci dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Arsen Pavić spec. kirurg, ortoped i traumatolog, navode da je na ročištu 04. travnja 2024. god., vještak ortoped dr. Tripalo procijenila umanjenje životnih aktivnosti od 16 %, obrazlažući da je tužitelj zadobio višestruke ozljede u području kosti i tetiva šake. Na ročištu 10. listopada 2024. god., vještak traumatolog dr. Pavić procijenio je umanjenje životnih aktivnosti od 14 %.

Šaka predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu, te se pojedini prijelom i ozljede tetiva ne mogu promatrati izolirano. Stoga je potrebno sagledati posljedica kroz ukupni funkcionalni učinak pri svakodnevnim aktivnostima tužitelja.

Nakon predmetnog ozljeđivanja desne šake kod tužitelja su utvrđene trajne posljedice:

-Deficit čvrstog stiska šake-tužitelj ne može šaku u potpunosti stisnuti, što značajno ograničava funkciju,

-Nedostatak noktiju na dva prsta-estetski i funkcionalni nedostatak, otežava precizne manipulacije,

-Oštećenje dviju tetiva-tetive su bile šivane, ali zbog nepravilnog cijeljenja i krivo zaraslih prijeloma stanja je dodatno pogoršano tako da je zaostala nemogućnost formiranja šake,

Kombinirani učinak-trajno smanjena snaga, preciznost i stabilnost šake, što utječe na obavljanje svakodnevnih radnji i radnih zadataka.

Imenovani vještaci su potom dali usaglašeno mišljenje navodeći da su uvažavajući sve okolnosti i sagledavajući šaku kao jedinstvenu funkcionalnu cjelinu, usaglasili mišljenja, te procijenili umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 15%.

Nadalje navode da je tužitelj zbog višestrukih ozljeda šake trajno narušenog zdravlja s 15% umanjenja životnih aktivnosti, a ograničenja se osobito odnose na:

-radnje koje zahtijevaju čvrst i snažan stisak,

-precizne manipulacije prstom,

-dugotrajne aktivnosti koje uključuju ponavljane pokrete šakom.

Tužitelj u podnesku od 03. prosinca 2025. god., navodi da nema prigovor na usaglašeni zajednički nalaz i mišljenje imenovanih sudskih vještaka.

U podnesku od 08. prosinca 2025. god., tuženik navodi da u cijelosti osporava dopunski nalaz i mišljenja vještaka, te predlaže da se isti pozovu na ročište radi usmenog saslušanja. Također, i nadalje ustraje kod svojeg prigovora na nalaz i mišljenja vještaka dr. Arsena Pavića istaknutog u podnesku od 24. listopada 2024.g. U konačnici, predlaže Naslovom sudu provođenje novog medicinskog vještačenja te imenovanje vještaka koji će na ozbiljan način pristupiti vještačenju u ovom predmetu, prvenstveno pregledati tužitelja, jer to dosad nije bio slučaj.

Slijedom prednje navedenog, predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Na raspravnom ročištu održanom dana 19. prosinca 2025. god., tužitelj navodi da se u konkretnom slučaju radi o klasičnom primjeru obijesnog parničenja gdje se prigovara samo da bi se povećao parnični trošak, a obzirom da više košta jedna dopuna vještva nego što iznosi 1% manje ili više stupnja invaliditeta. Stoga je predložio sudu da zaključi glavnu raspravu.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Potvrdu P.U. Splitsko-dalmatinska, Prva policijska postaja br. 511-12-23-03-D-14/17 od 21. prosinca 2028. god., Dopis pun. tužitelja od 09. veljače 2019. god., Potvrdu o primitku od 09.02.2019. god., Dopis tuženika br. 0832/1800770 od 21.02. 2019. god., i 10.01. 2019. god., Ugovor o osiguranju stambenih zgrada (izvadak), medicinsku dokumentaciju tužitelja, Policu osiguranja imovine br. 0801-00000849 (duplikat) od 11.02. 2017. god., Opće uvjete za osiguranje imovine tuženika od 15. listopada 2007. god., Dopunske uvjete za osiguzranje građevinskih objekata i opreme od požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost u primjeni od 06. travnja 2007. god., Uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih rizika u primjeni do 06.04. 2007. god., Ugovor o osiguranju stambeno-poslovnih zgrada sa Prilogom 1, Prilogom 2, Prilogom 4, Prilogom 5, preslik spisa tuženika broj 0832/1800770, Zaključak o pokretanju postupka primopredaje kućnih skloništa- zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih zgrada gradonačelnika Splita Kl. 372-01/15-02/0004, Ur. br. 2181/01-01-15-02 od 26. ožujka 2015. god., sa Popisom kućnih skloništa-zaklona, Karton pacijenta-tužitelja Ordinacije opće medicine Ariana Medini dr. med., medicinskim vještačenjima od strane sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar na ročištu dana 04. travnja 2024.,. god., medicinskim vještačenjem od strane sudskog vještaka dr. Arsen Pavić spc. kirurg, ortoped i traumatolog na ročištu dana 10. listopada 2024. god., izveo dokaz pregledom zajedničkog dopunskog vještva sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Arsen Pavić spc. kirurg, ortoped i traumatolog od 20. studenog 2025. god., te izveo dokaz saslušanjem tužitelj i svjedoka EU na raspravnom ročištu dana 11. studenog 2020. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

U odredbo čl. 1063 ZOO-a, propisano da se šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bila uzrok štete.

U odredbi čl. 1064 ZOO-a, propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

U odredbi čl. 1066 st. 1, da umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

Nadalje je u odredbama čl. 1100 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pregledom priložene Potvrde P.U. Splitsko-dalmatinska, Prva policijska postaja br. 511-12-23-03-D-14/17 od 21. prosinca 2028. god., utvrđeno je da je dana 24. veljače 2017. god., na adresi u [adresa], u vremenu od 20,00 do 20,30 sati, mal. ĆUK rođ. **.**.2002. god., iz [adresa], zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otvorenog prijeloma drugog, trećeg, četvrtog i petog prsta desne ruke, uz ozljede još triju tetiva za ispružanje prstiju iste ruke. Do ozljeđivanja je došlo prilikom izlaska iz atomskog skloništa kad je mal. ĆUK na desnu ruku pao metalni poklopac kojeg je pridržavao i pustio mal. EU rođ. **.**.2002. godine.

Spisu predmeta je priložen Ugovor o osiguranju stambeno-poslovnih zgrada sklopljen između tuženika kao osiguratelja i društava Stano-uprava d.o.o. Split, kao ugovaratelja osiguranja u ime i za račun suvlasnika zgrada pod njenim upravljanjem, u kojem se u odredbama čl. 3 (poglavlje predmet ugovora), navodi da su predmet ugovora, između ostaloga, zajednički prostori zgrade, (ulazno predvorje, stubište, i površine izvan stanova i poslovnog prostora, podrum, sklonište, sušionica i praonica rublja, potkrovlje, nadstojnički stan, prostor za odlaganje kućnog otpada, zajedničke društvene prostorije).

Nadalje se u odredbama čl. 6 Ugovora (poglavlje Dodatne-osigurane opasnosti), između ostaloga navodi da su osiguranjem pokrivene štete koje bi nastale trećim osobama, te suvlasnicima i korisnicima i to smrt, tjelesno oštećenje ili oštećenje stvari trećih osoba, kao posljedice objektivne odgovornosti suvlasnika ili upravitelja koje bi nastale činjenjem ili nečinjenjem radnji koje mogu predstavljati izvor opasnosti.

U priloženoj polici osiguranja imovine br. 0801-00000849 (duplikat), osiguratelja tuženika, ugovaratelja Stano-uprava d.o.o., i osiguranika Suvlasnici zgrade [adresa], od 11.02. 2017. god., između ostaloga se navodi da je predmet osiguranja Stambena zgrade (posebni stambeni i poslovni dijelovi, te svi zajednički dijelovi) sa svim ugrađenim instalacijama i ugrađenom opremom na novu vrijednost, te osiguranje od odgovornosti suvlasnika i upravitelja s limitom pokrića 80.000 kn po osiguranom slučaju, odnosno 500.000 kn agregatno godišnje.

Tužitelj je tijekom postupka saznao i stekao mogućnost da dostavi u dokazne svrhe i Zaključak o pokretanju postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih zgrada, gradonačelnika Grada Splita Kl. 372-01/15-02/0004, Ur. br. 2181/01-01-15-02 od 26. ožujka 2015. god., u kojem se navodi da se zadužuje Služba za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje za pokretanje postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih objekata, prema priloženom Popisu kućnih skloništa-zaklona koji je sastavni dio ovog Zaključka, i u kojem se između ostalog pod rednim brojem 33, navodi [adresa].

Zaključak o pokretanju postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih zgrada, dostavljen je svim Upraviteljima zgrada, Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, Područni ured za zaštitu i spašavanje Split, Službi za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje i uredništvu Službenog glasnika Grada Splita.

Među parničnim strankama je nesporan sadržaj priložene Potvrde P.U. Splitsko- dalmatinska, Prva policijska postaja br. 511-12-23-03-D-14/17 od 21. prosinca 2028. god., Ugovora o osiguranju stambeno-poslovnih zgrada od , Police osiguranja imovine br. 0801-00000849 (duplikat) od 11.02. 2017. god., te Zaključka o pokretanju postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih zgrada sa priloženim sa priloženim Popisom kućnih skloništa-zaklona.

U odredbi čl. 921 ZOO-a, propisno je da se Ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja, isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

Slijedom navedenog, a kada se imaju u vidu citirane odredbe čl. 3 i čl. 6 priloženog Ugovora o osiguranju stambeno-poslovnih zgrada, (predmet ugovora - sklonište, osigurana opasnost - tjelesno oštećenje trećih osoba, kao posljedice objektivne odgovornosti suvlasnika ili upravitelja zgrade koje bi nastale nečinjenjem radnji koje mogu predstavljati izvor opasnosti, zatim odredbe priložene Police osiguranja imovine koje se odnose na predmet osiguranja (osiguranje od odgovornosti suvlasnika i upravitelja), te priloženog Zaključka o pokretanju postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita iz kojeg je razvidno da je predmetno sklonište-zaklon predano na upravljanje ugovaratelju predmetnog osiguranja, odnosno Upravitelju predmetne stambene zgrade u [adresa], društvu Stano-uprava d.o.o. Split, odista nisu jasni prigovori tuženika kada ističe da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je sklonište u kojem je navodno došlo do štetnog događaja pokriveno predmetnom policom osiguranja, zatim da iz priloženog Zaključka gradonačelnika Grada Splita ne proizlazi da bi tuženik bio pasivno legitimiran jer je istim zadužena Služba za mjesnu samoupravu, zaštitu i spašavanje za pokretanje postupka primopredaje kućnih skloništa-zaklona na području Grada Splita upraviteljima stambenih objekata prema popisu koji su sastavni dio Zaključka, kao i da prema priloženom Ugovoru o osiguranju, osiguranjem od odgovornosti suvlasnika i upravitelja prema trećim osobama, nisu pokrivene štete koje bi nastale kao posljedica radnji malodobne djece.

Radi navedenog, istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije je odbijen kao neosnovan.

Saslušanjem tužitelja i svjedoka EU, nedvojbeno je utvrđeno da se u konkretnom slučaju radilo o podzemnom skloništu – zaklonu na čijem su se ulazu nalazila teška metalna rešetkasta vrata koja je u svrhu ulaska u zaklon trebalo otklopiti podizanjem, te u svrhu izlaska zaklopiti spuštanjem, a koja su sporne prigode bila otključana.

Dakle, sasvim je jasno da je Upravitelj predmetne stambene zgrade kojem je predmetno sklonište-zaklon predano na korištenje, a time i na upravljanje jednako kao i zajednički dijelovi zgrade, temeljem priloženog Zaključka gradonačelnika Grada Splita Kl. 372-01/15-02/0004, Ur. br. 2181/01-01-15-02 od 26. ožujka 2015. god., kritične prigode propustio zaključati ulazna vrata skloništa-zaklona, a čime je sporno sklonište-zaklon sa teškim metalnim ulaznim vratima učinio dostupnim djeci koja pohađaju obližnju školu.

Nema nikakve dvojbe da teška metalna vrata na ulazu u sporno sklonište – zaklon koja su sporne prigode bila otključana i dostupna za otvaranje podizanjem i zatvaranje spuštanjem, predstavljaju opasnu stvar u smislu citirane odredbe čl. 1063 ZOO-a, te da za predmetnu štetu prouzročenu tužitelju u smislu citirane odredbe čl. 1066 st. 1 ZOO-a, odgovaraju Upravitelj i suvlasnici predmetne stambene zgrade na adresi u [adresa], budući da im je predmetno sklonište-zaklon predano na korištenje od strane vlasnika Grada Splita, a koji sa tuženikom imaju sklopljen priloženi Ugovor o osiguranju stambeno-poslovnih zgrada, i Policu osiguranja imovine, a čiji predmet je i osiguranje od odgovornosti suvlasnika i upravitelja zgrade za štete koje bi nastale trećim osobama tjelesnim oštećenjem, kao posljedice objektivne odgovornosti suvlasnika ili upravitelja zgrade koje bi nastale nečinjenjem radnji koje mogu predstavljati izvor opasnosti, odnosno u konkretnom slučaju ne zaključavanjem teških metalnih vrata na ulazu u predmetno sklonište-zaklon oznake S 293.

U odredbama čl. 964 ZOO-a, propisno je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu (st.1). Osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti.

U odredbi čl. 965 st. 1 ZOO-a, propisno je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

Prema tome, u konkretnom slučaju tuženik kao osiguratelj odgovara tužitelju za pretrpljenu štetu do iznosa svoje obveze, odnosno u konkretnom slučaju do limita pokrića od 80.000,00 Kn / 10.617,82 Eur po osiguranom slučaju, odnosno 500.000 Kn

/ 66.361,40 Eur agregatno godišnje.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbi čl. 261 st. 2, da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka. Sud će dakle, obnoviti vještačenje sa istim ili drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na provedena vještačenja.

Unatoč tome što ovaj sud cijeni da je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, koja je pregledala tužitelja u ambulanti 2017. god., te u sudnici, logičan, uvjerljiv i lišen bilo kakvih proturječnosti, i koji je iznesen na raspravnom ročištu u prisutnosti tužitelja za zamjenikom punomoćnika, i zamjenika punomoćnika tuženika, koji je imao mogućnost postavljati joj pitanja nakon iznesenog nalaza i mišljenja, ovaj sud je obnovio vještačenje i sa drugim sudskim vještakom dr. Arsen Pavić spec. kirurg, ortoped i traumatolog, koji je svoj nalaz i mišljenje isto tako iznio na raspravnom ročištu u prisustvu zamjenika punomoćnika tuženika, koji je imao mogućnost postavljati mu pitanja nakon iznesenog nalaza i mišljenja, a koji se je po pitanju procjene bolova, tuđe njege i pomoći, te naruženja u cijelosti suglasio sa mišljenjem sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, dok su se imenovani vještaci u svojoj zajedničkoj dopunio vještva usuglasili i po pitanju trajnog umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 15 %.

Radi navedenog, odbijen je kao neosnovan prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem, po trećem sudskom vještaku spec. ortopedu, kao i prijedlog da se imenovani sudski vještaci ponovno pozivaju na ročište radi usmenog saslušanja.

Osim toga, valja primijetiti da je sudski vještak dr. Danči Tripalo spec. ortoped imenovana u svrhu vještačenja u prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika na ročištu dana 16. rujna 2021. god., a na čije imenovanje zamjenik punomoćnika tuženika nije imao nikakvih primjedbi, da bi tek potom nakon što je imenovani sudski vještak na raspravnom ročištu iznijela svoj nalaz i mišljenje, između ostalog, navodeći da je pregledala tužitelja u ortopedskoj ambulanti 2017. god., i danas u sudnici, u podnesku od 30. travnja 2024. god., punomoćnik tuženika prigovorio njenom vještvu navodeći da je vještakinja dr. Tripalo liječila tužitelja, slijedom čega da je neprihvatljivo da ista provodi vještačenje u rubriciranom predmetu, i još k tome netočno navodeći da ovaj vještak pritom daje nalaz i mišljenje bez pregleda tužitelja.

Jednako tako tuženik neosnovano prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Arsen Pavić spec. kirurg, ortoped i traumatolog, budući da tužitelj nije glazbenik, a niti se u konkretnom slučaju radi o potraživanju naknade na ime izgubljene zarade, dok nemogućnost sviranja instrumenata ovaj vještak spominje samo primjerice na okolnost da tužitelj neće moći obavljati poslove koji zahtijevaju finu mehaniku prstiju i precizne radnje, odnosno preciznu manipulaciju prstima.

Slijedom naprijed navedenog, a sukladno suglasnom nalazu i mišljenju sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Arsen Pavić spec. kirurg, ortoped i praumatolog, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, naknada u iznosu od 250,00 Eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od 3 tjedna, naknada u iznosu od 1.000,00 Eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, naknada u iznosu od 900,00 Eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 2.150,00 Eur.

Imajući u vidu suglasni nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, i dr. Arsen Pavić spec. kirurg, ortope i traumatolog, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođen **.**.2002..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od ukupno 15%, novčana naknada u iznosu od 3.000,00 Eur.

Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped, životnu dob tužitelja (rođen **.**.2002..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog konstantno uočljive naruženosti u srednjem stupnju zbog nedostatka jagodice drugog prsta-kažiprsta, nedostatka noktiju na dva prsta (kažiprst i peti prstu-mali prst), ukočenosti gornjeg zgloba drugog prsta-kažiprsta, ograničene fleksije trećeg prsta, i ukočenosti zglobnika i iskrivljenosti četvrtog prsta desne šake, novčana naknada u iznosu od 6.000,00 Eur.

Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, o pretrpljenom primarnom i sekundarnom strahu, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 3.000,00 Eur.

Prema tome tužitelju bi iz osnova naknade neimovinske štete pripadala isplata iznosa u visini od ukupno 14.150,00 Eur, a na koji iznos mu pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe dana 22. srpnja 2019. god., pa do isplate.

Tužitelju je prema mišljenju sudskih vještaka dr. Danči Tripalo spec. ortoped i dr. Arsen Pavić spec. kirurg, ortoped i traumatolog trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 4 mjeseca 2 sata dnevno, i 2 mjeseca 1 sat dnevno, dakle ukupno 180 sati.

Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, protek vremena i inflatorna kretanja, a kod nepostojanja orijentacionih kriterija Vrhovnog suda RH za ovaj vid imovinske štete, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja kao sadašnju cijenu priznati iznos od 5,00 eur po satu njege i pomoći nemedicinskog karaktera.

Prema tome, imajući u vidu sadašnju cijenu usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od 5,00 Eur po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebnih 180 sati njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 900,00 Eur, a na koji iznos mu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja, pa do isplate.

Tužitelj u dokazne svrhe na okolnost troškova liječenja na ime putnih troškova prilikom odlaska i povratka sa liječničkih pregleda i terapija nije dostavio dokaze, te predlaže o ovom dijelu tužbenog zahtjeva odlučiti na temelju ovlaštenja suda iz čl. 223 ZPP-a.

U odredbi čl. 223 st. 1 ZPP-a, propisno je da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Ovaj sud cijeni da je imajući u vidu konkretne okolnosti ovlašten o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trošak liječenja na ime putnih troškova na liječničke preglede i terapije, odlučiti prema slobodnoj ocjeni sukladno citiranoj odredbi čl. 223 st. 1 ZPP-a, te cijeni da iz ovog osnova tužitelju kao imatelju đačke pokazne putne karte gradskog prijevoznika, pripada naknada u iznosu od 500,00 kn / 66,36 Eur, a na koji iznos mu pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe dana 22. srpnja 2019. god., pa do isplate.

Nikakve dvojbe nema da je kao medicinski laik nakon neophodno potrebnog izvođenja dokaza medicinskim vještačenjima od strane ovlaštenih sudskih vještaka odgovarajuće specijalizacije, kojim vještačenjima su od strane stručnih osoba utvrđeni opseg i težina svih posljedica zadobivenih ozljeda tužitelja u predmetnoj nezgodi, a što tužitelj kao medicinski laik svakako nije u mogućnosti utvrditi, tužitelj ovlašten bilo preinačiti tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, i to sve bez ikakvih mogućnosti da mu zbog toga što kao medicinski laik nije u mogućnosti utvrditi opseg i težinu svih posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj nezgodi, tužbeni zahtjev u povećanom dijelu padne u zastaru.

U odredbi članka 230. st. 1 ZOO-a, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Radi navedenog, tuženik se u konkretnom slučaju nije u mogućnosti s uspjehom protiviti preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a niti s uspjehom isticati prigovor zastare u odnosu na novopostavljeni tužbeni zahtjev pisanim podneskom od 04. travnja 2024. god., pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan, obzirom da se je štetni događaj zbio dana 24. veljače 2017. god., a tužba podnesena tijekom zastarnog roka dana 22. srpnja 2019. godine.

Međutim tuženik tijekom postupka osnovano ističe prigovor limita koji je ugovoren sa svotom pokrića od 10.617,82 Eur (80.000,00 Kn) po osiguranom slučaju, a kako je to navedeno u predmetnoj Polici osiguranja imovine br. 0801-00000849, osiguratelja tuženika, ugovaratelja Stano-uprava d.o.o., i osiguranika Suvlasnici zgrade [adresa], od 11.veljače 2017. godine.

Stoga je odlučujući u okviru ugovorenog limita pokrića u visini od 80.000,00 Kn / 10.617,82 Eur, tuženika valjalo obvezati na isplatu tužitelju iznosa od ukupno 10.617,82 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 10.551,46 Eur (neimovinska šteta i troškovi liječenja) teče od podnošenja tužbe dana 22. srpnja 2019. god., te na iznos od 66,36 Eur (troškovi tuđe njege i pomoći) teče od presuđenja dana 06. veljače 2026. god., sve do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 2.389,02 Eur, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen.

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a. Imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu cijeneći pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, tužitelj je uspio u sporu u postotku od 90,82 %, dok je tuženik uspio u sporu u postotku od 9,18 %, pa tako uspjeh tužitelja u parnici valja cijeniti sa 81,64 % tužbenog zahtjeva (90,82 % - 9,18 %). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na šest ročišta po 100 bod., pristup na dva ročišta po 50 bod., sastav tri podneska po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 550,0 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa tako trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku iznosi 2.750,00 Eur. Tužitelju su priznati i opravdani troškovi provedenih medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 334,13 Eur, a priznati su mu i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u razmjernom iznosu od 152,63 Eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23), pa tako ukupan trošak tužitelja iznosi 3.236,76 Eur. Cijeneći uspjeh tužitelja u parnici sa 81,64 %, tuženika je valjalo obvezati da naknadi tužitelju razmjeran iznos parničnog troška u visini od 2.642,49 Eur.

U Splitu, 06. veljače 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika