Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-188/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Inkaso HR d.o.o. Osijek, L. Jagoda 5, OIB:82925459345, radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-5819/2025-4 od 21. studenog 2025., dana 6. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-5819/2025-4 od 21. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 , 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP), predlažući da se rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica dana 12.9.2025. podnijela tužbu u kojoj navodi da je tuženik 2025. otkupio potraživanje koje je u trenutku prijenosa bilo zastarjelo. Kako kupnja duga ne oživljava zastarjelo potraživanje, a tuženik ne može imati veća prava od izvornog vjerovnika to tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je ovrha pokrenuta na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3012/2025 nedopuštena te obveže tuženika da joj naknadi prouzročeni parnični trošak.

4.2. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem od dana 22.9.2025. vratio tužiteljici tužbu radi ispravka, odnosno dopune u smislu odredbe čl. 109 st. 1 u svezi s čl. 186 st. 1 i čl. 106 st. 2. i 3. ZPP-a jer ista ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti. Posebno da je pozvana tužiteljica obavijestiti sud je li u ovršnom postupku upućena pokrenuti ovaj parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te ukoliko jest da priloži to rješenje. Upozorena je da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u određenom roku i ispravljena u skladu s dobivenom uputom, a ako bude vraćena bez ispravka, odnosno dopune, da će se odbaciti.

4.3. Tužiteljica da je podneskom od 9.10.2025. obavijestila sud da se predmet spora odnosi na iznos od 1.756,23 eur koliko, prema specifikaciji FINA-e, tuženik potražuje temeljem zastarjelog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, broj Ovrv-6329/2010 od 27.5.2010., te da je ovrha pokrenuta 2012., da niti jedna radnja naplate nije poduzeta do kolovoza 2025. kada je pokrenuta blokada preko FINA-e. Do tog trenutka da nije imala nikakve blokade, a od 2023. ima uredno registriran obrt i uredno posluje preko poslovnog računa, a što ne bi mogla da je ovrha bila aktivna. Smatra da je pokretanje ovrhe nakon više od 10 godina nezakonito i protivno načelu pravne sigurnosti te da je tražbina u cijelosti zastarjela.

4.4. Prvostupanjski sud utvrđuje da, prema opisanim navodima tužbe, tužiteljica tuži Inkaso HR d.o.o., društvo na koje je preneseno njeno dugovanje radi kojeg je pokrenut ovršni postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 6329/2010. Međutim, da bi sud u parničnom postupku mogao odlučivati o tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica predlaže da se utvrdi nedopuštenost ovrhe, da je potrebno da je u ovršnom postupku izjavila žalbu sukladno čl. 50, odnosno čl. 53 Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) povodom kojeg ju je ovršni sud uputio u parnicu sukladno čl. 55 OZ-a. Kako se tužiteljica, unatoč jasnoj uputi suda, ne poziva na takvo rješenje, da proizlazi da nije iscrpila pravni put zaštite zbog čega je njezina tužba odbačena temeljem čl. 282. st. 1 ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 282. stavak 1. ZPP- a donošenjem pobijanog rješenja. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

6. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojevima Ovrv-6329/10 i Ovr-3012/2025. Predmetni slučaj valja razriješiti primjenom odredbe čl. 52. OZ-a kojom je propisano postupanje po žalbi ovršenika na rješenje o ovrsi, prema kojoj: (st. 1.) "Ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.", (st. 2.) "Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu.", (st. 3.) "Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.", (st. 8.) "Ako ovršenik izjavi žalbu protiv rješenja o upućivanju na parnicu, sud prvoga stupnja tu će žalbu uputiti sudu drugoga stupnja radi zajedničkog odlučivanja o toj žalbi i žalbi protiv rješenja o ovrsi". U smislu odredaba čl. 11. i 12. OZ-a, rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha može se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

7. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite ovršenika samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da ovršenika upućuje na parnicu. U slučaju da ovršni sud u prethodnoj situaciji ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, kao i u slučaju kada ovršenik parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pokrene tužbom podnesenom prije pravomoćnosti rješenja kojim je upućen u parnicu (iz odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a), takav put pravne zaštite nije dopušten. Konkretno, činjenica postojanja rješenja o upućivanju ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te pokretanje te parnice nakon pravomoćnosti rješenja kojim je ovršenik upućen u parnicu, imaju značaj procesne pretpostavke za dopuštenost tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i ona mora biti ispunjena u trenutku kada je tužba podnesena (Vrhovni sud RH, Rev-675/2019).

8. Kako dakle tužiteljica, unatoč pozivu suda, nije dostavila rješenje ovršnog suda o upućivanju na parnicu, štoviše niti ne tvrdi da je takvo rješenje doneseno, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbacio tužbu jer nisu ispunjene pretpostavke za njezino podnošenje.

9. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

U Rijeci, 6. veljače 2026.

Sudac

Ksenija Dimec