REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-137/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv PJ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, -dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika PJ, podnesenoj osobno, podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1068/2022-18 od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika PJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženik PJ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 1. Kaznenog zakona, pa mu je na temelju članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. Kaznenog zakona izrečena mu je uvjetna osuda te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, ukoliko se podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti, te ukoliko ne krši mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom.

1.1.Na temelju članka 69. Kaznenog zakona okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine.

1.2.Na temelju članka 72. Kaznenog zakona okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.3.Ukoliko okrivljenik bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama izrečenim uz uvjetnu osudu, sud može temeljem članka 58. stavak 5. Kaznenog zakona opozvati uvjetnu osudu.

1.4.Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku okrivljeniku je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka, a visina troškova će naknadno biti utvrđena posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno. Navodi kako se slaže s presudom te je kontaktirao svog doktora vezano uz liječenje. Netočno je navedeno da je u trenutku njegovog prekršaja bio u alkoholiziranom stanju u 8,22 sati od 3,66 g/kg, što postoji u iskazu PP Lučko. Alkotest je napravljen iza 13,00 sati. Prekršajno je novčano kažnjen i oduzeta mu je vozačka dozvola na jednu godinu, a sad za isto djelo mu se propisuje jedna godina bez vozačke dozvole, a o njoj mu ovisi radno mjesto i egzistencija.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Optuženik izričito ne navodi žalbene razloge, ali po sadržaju žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog stanja. Naime, s obzirom da se optuženik prilikom očitovanja o optužnici na raspravi očitovao kako se smatra krivim, u skladu s člankom 464. stavak 7. ZKP/08, sada u žalbi ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje. Žalitelju se uzgred napominje kako neosnovano osporava stupanj alkoholiziranosti od 3,66g/kg, a koji je utvrđen provedenim toksikološkim vještačenjem te ispitivanjem vještaka na raspravi.

6. Optuženik se žali i na odluku o izrečenoj sigurnosnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne godine. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prilikom odabira vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe o individualizaciji kazne, te optuženiku uz uvjetnu osudu izrekao i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jedne godine kao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti.

6.1.Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio dosadašnju prekršajnu osuđivanost optuženika koji je prekršaje u prometu činio pod utjecajem alkohola, tako da je uz sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, pravilno prvostupanjski sud izrekao i mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, jer je optuženik kršenjem prometnih propisa pod utjecajem alkohola skrivio prometnu nesreću čime je počinio kazneno djelo za koje je pobijanom presudom proglašen krivim. Suprotno žalbenim navodima, žalitelj neargumentirano ističe da mu je već ranije izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, jer o tome nema u spisu nikakvih dokaza.

7. Slijedom navedenog, i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz izrečenu uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 3 (tri) godine uz izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati najdulje 3 ( tri) godine i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 (jedne) godine, razmjerna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra te okolnostima počinjenja djela kao i ličnosti optuženika tako da se opravdano može očekivati da će ova kazna postići svrhu generalne i specijalne prevencije propisanu člankom 41. KZ/11.

8. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482.

ZKP/08, žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

Požega, 6. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko