REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Ul. Stjepana Radića 10

Posl.br. P-894/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu toga suda Luki Smoljanu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kos & partneri j.t.d. Zagreb, protiv tuženika KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Elmi Predovan, odvjetnici iz Benkovca, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506:

- dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena na skici sudskog očevida dana 16. travnja 2024., Dražena Torbarine, stalnog sudskog vještaka, likom i točkama „A-B-C-D-E-F-A“, površine 47350 m2 , koja odgovara ARKOD parceli ID 2882518 te

- dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena na skici sudskog očevida dana 16. travnja 2024., Dražena Torbarine, stalnog sudskog vještaka, likom i točkama „G-J-K-P-M-N-O-G“, površine 15600 m2 , koja odgovara ARKOD parceli ID 2882515.

2. Nalaže se tuženiku KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 iznos od 980,07 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 163,34 eur od 31.12.2015. do isplate;

- na iznos od 163,34 eur od 31.12.2016. do isplate;

- na iznos od 163,34 eur od 31.12.2017. do isplate;

- na iznos od 163,34 eur od 31.12.2018. do isplate;

- na iznos od 163,34 eur od 31.12.2019. do isplate;

- na iznos od 163,34 eur od 31.12.2020. do isplate;

obračunatim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Nalaže se tuženiku KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju HRVATSKE ŠUME društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.050,00 eura (slovima: tisućupedeset eura).

Obrazloženje

1.1. U tužbi tužitelj navodi kako je uvidom u podatke »ARKOD« evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta utvrdio da je tuženik Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu: AZPP) dao Izjavu o korištenju poljoprivrednog zemljišta temeljem koje je tijekom 2015. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,1536 ha, tijekom 2016. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,1536 ha, tijekom 2017. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,1536 ha, tijekom 2018. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,1536 ha, tijekom 2019. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,1536 ha, tijekom 2020. bio upisan kao korisnik zemljišta u ukupnoj površini od 6,1536 ha, a koje zemljište da predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodari tužitelj temeljem Zakona o šumama. Nadalje, činjenica da čestice koje je tuženik koristio predstavljaju šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim, temeljem Zakona o šumama, gospodari tužitelj da je vidljiva iz Uvjerenja o pripadnosti šumskogospodarskom planu koje tužitelj dostavlja u prilogu tužbe, te da dostavljeno Uvjerenje predstavlja javnu ispravu, dok da valjanu pravnu osnovu za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske može predstavljati samo ugovor o zakupu i tužitelj da je uvidom u svoje evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta utvrdio da tuženik u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske nije imao sklopljeni ugovor o zakupu za navedeno zemljište slijedom čega da je vidljivo da je tuženik isto koristio bez valjanje pravne osnovne, kao nepošteni posjednik. Također, sukladno člancima 16. i 17. Zakona o šumama („Narodne novine“ br.: 68/2018, 115/2018, 98/2019, 32/2020, 145/2020) tj. članku 17. Zakona o šumama („Narodne novine“ br.: 140/2005, 82/2006, 129/2008, 80/2010, 124/2010, 25/2012, 68/2012, 148/2013, 94/2014) tužitelj da gospodari šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a svako neovlašteno zaposjedanje i korištenje šuma i šumskih zemljišta zakonom da je zabranjeno, dok sukladno Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.: 76/2014), Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.: 50/2018, 68/2018, 55/2019) te Uredbi o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine “br.: 55/2019) u slučaju davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske obveza je zakupoprimaca da iznos zakupnine uplaćuju na žiro račun tužitelja, a budući da tužitelj temeljem Zakona o šumama ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta, to da je jasno da tužitelj, u odnosu na tuženika koji šumsko zemljište koristi bez ikakve valjane pravne osnove, predstavlja predmnijevanog vlasnika (u smislu čl. 166.st.1. Zakona o vlasništvu), kao i da je tuženik svjestan da nije sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta koje koristi i da isto koristi u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti bez valjane pravne osnove, pa da je stoga nepošteni posjednik šumskog zemljišta koje je koristio, pa da je je obvezan šumsko zemljište predati u posjed tužitelju, kao presumiranom vlasniku te da je tužitelju obvezan nadoknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja. Korist koju da je tuženik, kao nepošteni posjednik, imao od korištenja šumskog zemljišta jednaka da je najmanje iznosu zakupnine koju bi morao plaćati tužitelju u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta, te da je tužitelj dana 6. studenog 2019. donio Odluku o načinu obračuna i naplate naknade dosadašnjeg korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove kojom je u članku IV. propisana naknada u iznosu od 0,02 kn/m2 godišnje, pri čemu da je tužitelj pozvao tuženika da nastalo dugovanje podmiri mirnim putem, no tuženik dostavljenom pozivu nije udovoljio, a i dalje da je evidentiran kao korisnik predmetnih čestica šumskog zemljišta pri AZPP-u.

1.2. Tužitelj je podneskom od 5. prosinca 2025. (l.s.140), konačno uredio tužbeni zahtjev u pogledu predaje u posjed sukladno skici sudskog očevida, te je o tako uređenom tužbenom zahtjevu odlučeno u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te da se iz tužbe ne može zaključiti koje bi nekretnine bile u nezakonitom posjedu tuženika, niti kako se došlo do izračuna utužene naknade. Nadalje, da je predmetnu nekretninu tuženik stekao nasljeđivanjem iza brata EO, a ista da je ranije bila u posjedu i vanknjižnom vlasništvu oca tuženika OO i djeda K, a tuženik da je u posjedovnom listu upisan kao posjednik iste pa je neosnovan navoda navedenu nekretninu koristi kao nepošteni posjednik. Također, da je nekretnina ograđena suhozidom preko stotinu godina i nikada nisu smetani u njezinu korištenju, a na tužitelju da je teret dokaza koje nekretnine tuženik drži u nezakonitom posjedu.

3. Sud je u postupku izveo dokaze čitanjem: zemljišnoknjižnog izvatka za kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s povijesnim prikazom (l.s. 7-12), potvrda o uključenosti u šumskogospodarski plan (l.s. 13), odluka tužitelja od 6. studenog 2019. (l.s. 14,15), obračun naknade tužitelja od 2. lipnja 2021. (l.s. 16, 17), obračun naknade tužitelja od 15. travnja 2021. s povratnicom (l.s. 18-20), prijepis posjedovnog lista 160 za k. o. [katastarska općina] (l.s. 27, 28), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Benkovcu posl. br. O- 227/11 od 26. listopada 2011. (l.s. 29,30), povijest promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 38-46), dokumentacija Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (l.s. 47-81), sudsku praksu (l.s. 141-157), uvidom u fotografije (l.s. 102), saslušanjem svjedoka UO i TO (l.s. 91-93, 115, 116), saslušanjem tuženika (l.s. 93), te je proveden uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz Geo Lesi j.d.o.o. iz Zadra (l.s. 97, 98), koji je dostavio skicu sudskog očevida (l.s. 101).

4. Tužbeni zahtjev su neosnovani.

5. Predmet spora je odlučivanje o tužbenom zahtjevu radi predaje u posjed dijelova nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te o zahtjevu radi isplate iznosa od 980,07 eura s zateznim kamatama radi korištenja šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove.

6. Temeljem dokumentacije u spisu predmeta utvrđeno je:

- da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 7351245 m2 te je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske (l.s. 7-12);

- da je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7102597 m2 obuhvaćen Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nadvoda" za razdoblje od 1.1.2014. do 31.12.2023. (l.s. 13);

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s obračunom naknade za korištenja šumskog zemljišta bez pravne osnove (l.s.16-20);

- da je tuženik upisan kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 49600 m2 (l.s. 27, 28), kao i da je tuženik naslijedio brata EO koji je umro **.**.2011., s time da su dio ostavinske imovine bili i dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 29,30);

- da je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 49600 m2 (35800 m2 + 13800 m2) od revizije posjedovnog stanja iz 1964. upisan na oca tuženika FO, te je u konačnici predmetni dio prenesen na tuženika koji je i danas upisan kao posjednik (l.s. 38-46);

- da je tuženik bio pri Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u razdoblju od 2015. do 2020. bio upisan kao korisnik zemljišta, s time da je 24. lipnja 2022. posljednji put održan sastanak s tuženikom i potvrđena uporaba navedenih nekretnina (l.s. 47-81).

7. U ovoj pravnoj stvari je proveden uviđaj uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke (l.s.97,98), a nakon provedenog uviđaja, stalni sudski vještak geodetske struke Dražen Torbarina ing.geod. iz GEO Lesi j.d.o.o. Zadar dostavio je skicu (l.s.101) i fotografije (l.s.102).

8.1. Iz iskaza svjedoka UO, (rođ.1951) proizlazi (l.s.91,92) da mu je poznato da tuženik ima OPG, da se bavi poljoprivredom i da ima 40-ak ovaca, te da se u te svrhe koristi se zemljištem koje se nalazi ispred i oko njegove kuće koje da je po njegovoj procjeni veličine oko 5 hektara, s time da je to zemljište dobio od oca, dok kuća svjedoka je 200-tinjak metara dalje od tuženikove, kao i da je otac tuženik koristio to zemljište prije, na način da je radio, sijao i od kad pamti da je tuženikov otac koristio to zemljište, a isto da je naslijedio od svog oca. Također da mu je poznato da tuženik ima zemlju na predjelu zv. "Bijela ograda", i to ograđeno suhozidom 4 do 5 hektara sa stablima jasena, graba, klena, hrasta, a to da je dalje od kuće, te da je to isto bilo od tuženikovog oca od kad on pamti a njega da su naslijedili tuženik te brat i sestra, s time da su brat i sestra umrli te da su oporukom ostavili sve tuženiku, kao i da su tu ogradu koristili za sječu drva i za čuvanje blaga i nitko da im nije branio čuvati blago i sjeći drva.

8.2. Svjedok UO je iskazao (l.s.115, na ročištu nakon provedenog uviđaja) i da ona veća ograda koja je bila predmetom uviđaja, da od kad pamti tu su ogradu koristili tužiteljeva baba i roditelji, djeda da mu ne pamti, a tu da su držali koze i ovce te sjekli list jasena i hrasta za ishranu blaga preko zime, s time da tako je i do danas, što da zna jer se njegova nekretnina nalazi odmah u blizini, a tužiteljeve roditelje da je naslijedio tuženik, brat i sestra, s time da su mu i brat i sestre dali svoj dio. Također, o onoj manjoj ogradi koja je također bila predmetom uviđaja, iskazuje jednako kao i u pogledu one prve, te da je u posjedu FO od kad zna za sebe i to da se uvijek zvali Kovačevića ograde, kao i da nije bilo sporova oko ovih ograda s bilo kim, niti da bi država branila korištenje ili netko drugi.

9.1. Iz iskaza svjedoka TO (rođ.1938) proizlazi (l.s.92,93) da živi 200-300 m dalje od tuženika, te mu je poznata zemlja zvana "Bijela ograda", a da se radi o jako velikom prostoru ograđenog suhozidom, te da ne može procijeniti površinu, a od kad pamti da to je od FO, tuženikovih prednika i da se sjeća da ju je koristio tuženikov otac za ispašu koza, ovaca, pri čemu da od tada pa sve do danas nitko da ju nije koristio osim FO i njegovih nasljednika i to da je uvijek bilo privatno, a nikad nije bilo sporova, niti da im je netko branio da to koriste, dok da je Petrov otac to stekao od roditelja i da je čuo da je to tuženikov otac FO kupio 1932. od nekih JO i E a oni da su odselili negdje u Makedoniju.

9.2. Svjedok TO je iskazao (l.s.115,116, na ročištu nakon provedenog uviđaja) i da ona veća ograde koja je bila predmetom uviđaja, da od kad pamti, odnosno od njegovih nekih 6-7 godina, a sad da ima 86 godina, to da je bilo u posjedu FO, tužiteljeve obitelji, a tog da se sjeća jer da je od tada čuvao blago na njihovoj zemlji u blizini ove, a O da su tamo sjekli list za koze i ovce za zimu i gonili krave i konje. Nadalje, da je i tada bilo ograđeno, a da tko će znati tko je ogradio, dok o onoj manjoj ogradi koja je također bila predmetom uviđaja, iskazuje da je ograđena prije nego pamti i da je ista od kad pamti, te da su nju koristili O na jednak način, kao i da nije bilo sporova oko ovih ograda s bilo kim, niti da bi država branila korištenje ili netko drugi, a taj dio da su zvali Ograde Kovačevića i da tuženik i danas ima nešto ovaca i tamo da ih napasa.

10. Tuženik je iskazao (l.s.93) kako su predmetnu nekretninu, kako je čuo u obitelji, kupili njegov djed i otac 1932. od nekih JO koji da su odselili, te od tada da je to bilo isključivo u njihovu korištenju i posjedu, pri čemu da je otac tamo čuvao blago i uvijek da je popravljao i održavao taj suhozid a isto da tako i on danas tamo napasa ovce i da radi i popravlja suhozid kad može, sad da je već vrijeme od zmija, s time da nitko nije smetao posjed, niti govorio da to nije njegovo, Nadalje, da je otac naslijedio djeda a iza oca da su ostale dvije sestre i njih dva brata i oni da su svi to njemu dali. Također, da nikad nije tražio kakvo državno zemljište u zakup za potrebe OPG-a, niti je s Hrvatskim šumama sklopio ugovor o zakupu, jer da ne može ni svoje održavati, dok da je u ARKOD prijavio svoje a šumarija iz Splita da mu je dodala neku parcelu ispod njegove ograde s kojom on nema nikakve veze i da je išao u šumariji žaliti se i napisao prigovor a da ne zna što da je s tim bilo.

11. Tužitelj svoju aktivnu legitimaciju, a bez obzira što je kao vlasnik na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je po kulturi evidentirana kao pašnjak, upisana Republika Hrvatska, temelji na tvrdnji da sukladno odredbama članaka 16. i 17. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20; dalje ZŠ), odnosno kako šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik, pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i da je naziv javnog šumoposjednika "Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću".

12. Prema tome, tužitelj je u smislu odredaba članaka 16. i 17. ZŠ ovlašten tražiti predaju u posjed i predmetnu isplatu, ali samo pod uvjetom ako dokaže da se radi o šumskom zemljištu kojim gospodari tužitelj, te da tuženik neovlašteno, odnosno bez pravne osnove drži u posjedu šumsko zemljište u određenoj površini kojim gospodari tužitelj.

13. U tom smislu ukazuje se i na odredbu članka 61. stavka 4. ZŠ kojom je propisano da naknada u postupcima osnivanja služnosti na šumi i šumskom zemljištu i davanja u zakup šumskog zemljišta, u vlasništvu Republike Hrvatske, pripada javnom šumoposjedniku.

14.1. Međutim, prvenstveno treba istaknuti kako kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 7351245 m2 (l.s. 7-12), dok je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 7102597 m2 obuhvaćen Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Nadvoda" za razdoblje od 1.1.2014. do 31.12.2023. (l.s. 13).

14.2. Dakle, dio predmetne nekretnine u površini od 248648 m2 (7351245 m2 - 7102597 m2) nije uključen u šumskogospodarski plan, a koji predstavlja temelj aktivne legitimacije tužitelja.

15. Naime, tužitelj ima aktivnu legitimaciju jedino kao javni šumoposjednik u smislu odredaba članaka 16. i 17. ZŠ, a jasno je da cijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije uključena u priloženi šumskogospodarski plan (l.s. 13), pa je na tužitelju bio teret dokaza da su utuženi dijelovi nekretnine u ukupnoj površini od 62950 m2 (47350 m2 + 15600 m2) uključeni u šumskogospodarski plan, a što tužitelj nije dokazao s obzirom da nisu dostavljene isprave ili planovi iz kojih bi bilo razvidno kojim točno dijelom predmetne nekretnine gospodari tužitelj.

16. Ističe se da površina od 248648 m2 (7351245 m2 - 7102597 m2) koja nije uključena u šumskogospodarski plan predstavlja značajnu površinu i više puta premašuje utuženu površinu.

17. Nadalje, tužitelj nije dokazao ni da tuženik drži u posjedu utužene dijelove nekretnine bez pravne osnove s obzirom da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je tuženik izvanknjižni vlasnik istih i kao takav ima temelj svog posjeda.

18. U tom smislu se ukazuje da je tuženik osobno i putem prednika upisan na dijelovima kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 49600 m2 (35800 m2 + 13800 m2) od revizije posjedovnog stanja iz 1964., a što proizlazi iz povijest promjena na katastarskim česticama s privicima (l.s. 38-46), što je javna isprava iz članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08-ispr., 57/11 i 148/11- proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) u pogledu evidencije posjeda na nekretninama.

19.1. Također, uviđajem na licu mjesta je utvrđeno kako su utuženi dijelovi nekretnine u potpunosti sa svih strana ograđeni starim suhozidima, a postojanje suhozida nedvojbeno ukazuje na dugi posjed i korištenje predmetnih dijelova nekretnine od strane fizičkih osoba.

19.2. S navedenim podacima katastra i rezultatima uviđaja treba povezati i suglasne iskaze svjedoke i tuženika, iz kojih proizlazi da je tužitelj po prednicima i osobno u posjedu predmeta spora dugi niz godina, a zasigurno od pedesetih godina prošlog stoljeća, s time da tužitelja i njegove prednike nitko nije smetao u posjedu i korištenju predmeta spora, što uključuje i djelatnike tužitelja.

19.3. Sud prihvaća iskaze svjedoka kao vjerodostojne s obzirom da isti imaju nekretnine u blizini, nisu u srodstvu s tuženikom, a zbog svojih godina (rođ. 1938. i 1951.) mogu imati i neposredna saznanja o odlučnim činjenicama u ovoj pravnoj stvari, te su njihovi iskazi suglasni s podacima katastra, rezultatima uviđaja i priloženim rješenjem o nasljeđivanju.

19.4. Pri čemu na isto nema utjecaj razlika u površini, odnosno činjenica da je tuženik u katastru upisan kao posjednik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 49600 m2 (l.s. 27, 28), dok utuženi dijelovi nekretnine imaju ukupnu površinu od 62950 m2, a imajući u vidu da se radi o jasno određenim dijelovima koji su u potpunosti sa svih strana ograđeni starim suhozidima, te iskaze svjedoka i tuženika.

20.1. Odredba članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, dok će se prema članku 11. stavku 3. ZV-a posjed smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

20.2. Odredbom članka 388. stavak 4. ZV bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, no odlukom Ustavnog suda RH od 17. studenog 1999. (Narodne novine, broj 137/99) ta je odredba ukinuta. Ipak, ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV/96, koja je bila na snazi i u primjeni od 1. siječnja 1997. do stupanja na snagu pravnih posljedica njezinog ukidanja objavom odluke Ustavnog suda u Narodnim novinama, broj 137/99 od 14. prosinca 1999., prema odredbi članka 53. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine“ broj: 99/99), te je u tom vremenskom razdoblju mogla proizvesti pravni učinak stjecanja vlasništva dosjelošću, u korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do njenog ukidanja bile ispunjene sve potrebne pretpostavke koje se odnose na duljinu i kvalitetu posjeda.

20.3. Odredbama članka 159. stavak 4. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, čiji je posjed barem pošten, pravo vlasništva stvari stječe dosjelošću, protekom 40 godina, takvog posjedovanja, s time da se sukladno odredbi članka 160. stavka 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

20.4. Europski sud za ljudska prava u presudama U i dr. protiv [adresa], te T protiv Republike Hrvatske, u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud ukinuo odredbe članka 388. stavka 4. ZV, zauzeo je shvaćanje da nije od značaja je li postupak pokrenut prije ili nakon 17. studenog 1999., te da dosjelost na nekretninama u ranijem društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. pod pretpostavkama da time nisu povrijeđena prava trećih osoba odnosno da ne postoji suprostavljeni pravni interes. I Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju prava osoba koja ta prava nisu stekli na temelju odredaba članka 388. stavka 4. ZV, već drugih odredaba istog Zakona. (Rev-x-974/2017 od 7. svibnja 2019.).

21.1. Prema tome, sud ne nalazi da bi tuženik bio nesavjesni posjednik utuženih dijelova predmetne nekretnine, već utvrđuje da su njegovi prednici bili pošteni i samostalni posjednici preko 40 godina do 17. studenog 1999., pa su isti stekli pravo vlasništva dosjelošću, stupanjem na snagu ZV, sukladno odredbi članka 159. stavak 4. u vezi odredbe članka 388. stavak 4. ZV, koje pravo je nasljeđivanjem na temelju odredbe članka 128. stavak 1. ZV-a, u cijelosti preneseno na tuženika, pa zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju.

21.2. Imajući u vidu sve izneseno, to tužitelj nije dokazao da predmet spora predstavlja šumsko zemljištu kojim gospodari tužitelj, a nije ni dokazao da tuženik neovlašteno, odnosno bez pravne osnove drži u posjedu predmet spora, slijedom čega su tužbeni zahtjev na predaju u posjed i isplatu neosnovani.

22.1. Odluka o troškovima postupka je donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).

22.2. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika, su kao potrebni priznati slijedeći troškovi: 75 bodova za sastav odgovora na tužbu (T.br. 8. st. 1. OT), 6x75 bodova za zastupanje na ročištima od 2.2.2023., 20.9.2023., 19.3.2024., 9.7.2024., 15.10.2024. i 16.12.2025. (T.br. 9. st. 1. OT), što zbrojeno i pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura, ukupno iznosi 1.050,00 eura, koji je trošak naloženo tužitelju naknaditi tuženiku, kao pod točkom II. izreke.

23. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Benkovac, 6. veljače 2026.

Sudac

Luka Smoljan

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovoga suda za sud drugog stupnja u dovoljnome broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.