Pr-650/2024-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Anamariji Buzolić Mrklić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Sveučilište u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet, OIB:36149548625, iz Splita, Zrinjsko-Frankopanska 19, zastupan po punomoćniku Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 06. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod oznakom KLASA: 029-06/24-06/00001, UR.BROJ: 2181-203-02-01-24-65 od 5. rujna 2024. koju je donio tuženik Sveučilište u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet, Zrinjsko- frankopanska 19, 21000 Split,OIB:36149548625 kojom je tužitelju prof.dr.sc. LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaposlenom na znanstveno- nastavnom radnom mjestu šefa katedre – redovitog profesora pri Katedri liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 3. svibnja 2004. godine (Urbr. 243/2004), zbog odluke

Velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu te se utvrđuje da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke i utvrđuje se da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Dužan je tuženik Sveučilište u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet, Zrinsko- frankopanska 19, 21000 Split, OIB:36149548625 u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja prof. dr. sc. LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na rad na radno mjesto koje je obavljao prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod oznakom KLASA:029-06/24-06/00001, UR.BROJ: 2181-203-02-01-24-65 od 5. rujna 2024. i to na znanstveno-nastavno radno mjesto šefa katedre – redovitog profesora pri Katedri liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Dužan je tuženik u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime isplate plaće za mjesece (9/2024 i 10/2024) ukupan iznos od uvećan z

a zakonsku zateznu kamatu u skladu sa odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja teče:

- na iznos od ............. od 15.10.2024. godine pa do isplate,

- na iznos od ............. od 15.11.2024. godine pa do isplate,

pa nadalje sve do povratka tužitelja na rad kod tuženika.

Nalaže se tuženiku da u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

" Određuje se privremena mjera kojom se nalaže tuženiku da u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom ovrhe privremeno vrati tužitelja na rad na znanstveno-nastavno radno mjesto šefa katedre – redovitog profesora pri Katedri liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

Privremena mjera traje do pravomoćnosti i ovršnosti presude donesene u ovom parničnom postupku.

Ovo rješenje ima učinak rješenja o ovrsi.

Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu "

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.187,50 eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu dana 24. listopada 2024. tužitelj navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2004., Urbr: 243/2004. te Aneksa Ugovora o radu od 22. ožujka 2007. pod br. 157/2007, Aneksa ugovora od 12. prosinca 2008. br. 964/2008., Aneksa ugovora od 22. listopada Klasa: 112-02/12-01/01, urbroj: 2181-203-01-01-12-0008, Aneksa ugovora od 17. prosinca 2012., KLASA: 112-02/12-01/01, urbroj; 2181-203-01-01-12- 0009, Ankesa ugovora KLASA: 112-02/13-01/01, URBROJ: 2181-203-01-01-12-0006 od 11. ožujka 2013., Aneksa ugovora Klasa: 112-02/17-01/01, Ur broj: 2181-203-01- 01-17-0011 od 19. listopada 2017. i Aneks VII. ugovora o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-02/18-01/0001, Urbroj: 2181-203-01-01-18-0002 od 1. listopada 2018. Poslodavac da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 029-06/24- 06/00001, Ur broj: 2181-203-02-01-24-65 od 5. rujna 2024. godine (dalje u tekstu: Odluka o izvanrednom otkazu) tužitelju kao radniku zaposlenom na znanstveno- nastavnom radnom mjestu šefa katedre-redovitog profesora pri Katedri liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 3. svibnja 2004. godine (Urbr: 243/2004) zbog odluke Velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu uslijed koje da nastavak radnog odnosa nije moguć. Radnik/tužitelj temeljem Odluke o izvanrednom otkazu da nema pravo na otkazni rok, a radni odnos da mu je prestao danom dostave odnosno dana 11. rujna 2024. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj da je zaprimio dana 11. rujna 2024. te je u zakonskom roku, a temeljem čl. 133., st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje u tekstu: ZR) dana 25. rujna 2024. putem preporučene pošte podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika budući smatra da su mu prava iz radnoga odnosa povrijeđena, a Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, nezakonita i ništetna. Kako tuženik nije odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava radnika, to tužitelj pravodobno, putem svoje punomoćnice, u roku koji je predviđen odredbama Zakona o radu ustaje ovom tužbom, tražeći da sud utvrdi da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, nezakonita i ništetna. Uvodno ističe da su parnične stranke nakon sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2004., Urbr: 243/2004. sklopile cijeli niz dodataka ugovoru o radu kojima da su izmijenjena prava i obveze stranaka i to: aneks ugovoru o radu od 22.03.2007. godine, potom aneks ugovoru o radu od 12.12.2008. godine, aneks ugovoru o radu od 22.10., 17.12.2012. godine, aneks ugovoru o radu od 11.03.2013. godine, aneks ugovoru o radu od 19.10.2017. godine te konačno aneks ugovoru o radu od 01.10.2018. godine pa da je već u tom smislu i sama Odluka o izvanrednom otkazu tehnički neispravna, nedosljedna i nedopuštena, budući da se istom aneksi uopće ne spominju. Daljnji razlog radi kojeg da je Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena da je procesne naravi, budući da je ista donesena nakon proteka roka od 15 (petnaest) dana od dana saznanja za činjenice na kojoj se izvanredan otkaz temelji. Naime, tuženik da kao poslodavac svoju Odluku o izvanrednom otkazu temelji na činjenici uskrate suglasnosti velikog kancelara mons. ĆC, a za koju uskratu da je tuženik saznao već 12. prosinca 2023. godine, dok je Odluku o izvanrednom otkazu donio devet mjeseci nakon saznanja, odnosno 5. rujna 2024. godine. Kako je od saznanja za činjenicu na koju se otkaz temelji do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu proteklo 9 (devet) mjeseci, to da se ističe prigovor prekluzije. Ne samo da je člankom 116. st. 2. ZoR-a propisano da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenice na koje se izvanredni otkaz temelji, već da je isto propisano i čl. 76. st. 2. Pravilnika o radu tuženika. Da je poslodavac bio upoznat s činjenicom uskrate suglasnosti već 12. prosinca 2023. godine navodi se u Odluci o izvanrednom otkazu (str. 2.) :“ Opunomoćeni zastupnik Velikog kancelara KBF-a prof. dr. sc. RC svojim dopisom od 12. prosinca 2023. (Prot. Br. 61/2023) obavijestio je dekana Poslodavca …“ Ističe se da Odluka o izvanrednom otkazu ne sadrži nikakve činjenice koje bi ukazivale da je tužitelj počinio ikakvu povredu iz radnih odnosa. Protiv tužitelja da se nikada nije vodio stegovni ili bilo kakav drugi postupak. Nadalje, Odluka o izvanrednom otkazu da je nedopuštena i iz razloga što poslodavac radniku, a prije izvanrednog otkazivanja nije omogućio da isti iznese svoju obranu. Tuženik da je kao poslodavac sukladno čl. 119., st. 2. ZR-a bio dužan tužitelju kao radniku omogućiti iznošenje svoje obrane. Također obveza omogućavanja iznošenja obrane da je predviđena i u čl. 79. st. 2. Pravilnika KBF-a kojom odredbom se navodi: „Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, Fakultet je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu pred mjerodavnim tijelima Fakulteta“. Odredbom čl. 150., st. 1. ZR-a propisano da je: „..prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika“, što poslodavac u ovom slučaju nije učinio. Odredbom čl. 150., st. 3., točka 2. ZR-a propisano je: „važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito odluke o: „planu te razvoju i politici zapošljavanja i otkazu“. Odredbom čl. 150., st. 12. ZR-a da je propisano da je: „odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem da je ništetna“. Budući da je Odluka o izvanrednom otkazu koju da je tuženik donio donesena bez savjetovanja s radničkim vijećem, dostavom podataka važnih za donošenja iste i bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća takav izvanredni otkaz ugovora o radu nije dopušten, pa da je takva odluka ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Slijedom prethodno iznesenog, da proizlazi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu:

- nezakonita jer da su prekršeni čl. 116., st. 2., čl. 119., st. 2. ZoR-a i čl. 76., st. 2. te čl. 79., st. 2. Pravilnika o radu KBF-a

- ništetna jer da je prekršen čl. 150., st. 1., 3. i 12. ZoR-a.

Navodi da nije naodmet navesti da je čl. 10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture propisano: „Pravni ustroj katoličkih visokih učilišta s pravom javnosti kao i način priznanja stručnih naziva, akademskih stupnjeva i diploma koje izdaju, ravnaju se prema zakonima Republike Hrvatske.“ S obzirom da se tuženik ravna prema zakonima Republike Hrvatske a iste da krši donoseći nedopuštenu Odluku o izvanrednom otkazu, takvim ponašanjem – kršeći zakone Republike Hrvatske da krši i međunarodni ugovor - čl. 10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture. Nije nevažno navesti da je tužitelj stavljen u neravnopravan položaj prema ostalim nastavnicima budući da nikada niti jednom nastavniku tuženika nije uskraćena suglasnost za pokretanje postupka izbora u više zvanje od strane velikog kancelara i to bez bilo kakvog obrazloženja. Obzirom na doista neobično postupanje velikog kancelara – uskrata suglasnosti i to uskrata bez obrazloženja predlaže se Naslovnome sudu da od istoga zatraži dostavu svekolike dokumentacije/dopisa koji da se tiču tužitelja, a koje da je isti zaprimao od tuženika, slao tuženiku, te slao u Rim, Dikasteriju za kulturu i odgoj i Državnom tajništvu, te dokumentaciju/dopise koje da je od tih tijela Apostolske Stolice primao, bilo osobno bilo putem svog opunomoćenika. Tužitelj da je stavljen u neravnopravan položaj budući da je poslodavac pokretao postupke i bez prethodno pribavljene pisane suglasnosti Velikog kancelara. Naglašava se da tužitelju Veliki kancelar nije uskratio ni opozvao „kanonsko poslanje“ ili „venia docendi“. Naime, da je uskrata kanonskog poslanja moguća samo zbog razloga koji se tiču vjere i morala ili crkvene discipline, a protiv tužitelja da nikada nije pokrenut niti vođen stegovni ili bilo kakav drugi postupak. Člankom 33. Statuta tuženika da je propisano: „§. 1. Udaljavanje nastavnika zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje iz čl. 28.§. 9. ovog Statuta može imati oblik: (…) trajnog udaljavanja zbog opoziva kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje.(…) §. 3. O izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje potrebne za ostanak na Fakultetu, odlučuje Fakultetsko vijeće na prijedlog dekana, koji na zahtjev velikog kancelara samo utvrđuje činjenice i okolnosti povlačenja te suglasnosti sa strane vlastitog ordinarija“. Čl. 28., § 9. Statuta KBF-a koji se navodi u čl. 33., § 1. toga temeljenoga općega akta propisano je „Postupak podjele kanonskog poslanja i/ili ovlaštenje za poučavanje provodi se sukladno odredbama Pravilnika o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu“. Naglašava se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje te da takva odluka nije u skladu s čl. 33., § 1. i 3. Statuta tuženika. Napominje se da se u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nigdje ne spominje Pravilnik o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu unatoč tomu što da je:

- čl. 8., § 1. Statuta tuženika propisano: „Fakultet pravno ovisi o Velikome kancelaru koji predstavlja crkvenu vlast Fakulteta i njime upravlja u skladu s odredbama Zakonika kanonskog prava i Pravilnika o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu“;

- čl. 28., § 1. Statuta tuženika „Uvjeti za izbor ili reizbor na radna mjesta određeni su Zakonom, općim aktima Sveučilišta, te Pravilnikom o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu“.

Osim toga Statutom tuženika da je propisano :

- čl. 2., § 1. „Fakultet, koji je kao javno visoko crkveno učilište kanonski osnovao Dikasterij za kulturu i obrazovanje (u daljnjem tekstu: Dikasterij), svoju djelatnost obavlja u skladu s odredbama apostolske konstitucije Veritatis gaudium, Zakonika kanonskoga prava (Codex iuris canonici, u daljnjem tekstu: CIC), pravnih propisa Republike Hrvatske, Statuta Sveučilišta u Splitu, ovog Statuta, Ugovora između biskupija Splitske metropolije (u daljnjem tekstu: Metropolija) i Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (u daljnjem tekstu: Franjevačka provincija), Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture te prema drugim općim aktima Fakulteta“. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena u skladu s pravnim propisima Republike Hrvatske ni s odredbama Statuta KBF-a ni u skladu s čl. 10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture niti s drugim općim aktima tuženika čime je prekršen čl. 2., § 1. Statuta tuženika;

- čl. 2., § 2. „Javnopravni položaj Fakulteta da je zajamčen čl. 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, a položaj, djelovanje i posebnost u sastavu Sveučilišta da su određeni Ugovorom o položaju i djelovanju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu u sastavu Sveučilišta u Splitu, od 9. srpnja 1999. godine“. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena u skladu s Ugovorom o položaju i djelovanju Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu u sastavu Sveučilišta u Splitu, kako je gore pokazano, čime je prekršen čl. 2., § 2. Statuta tuženika; 6

- čl. 31. „Zaposleniku na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, suradničkom, nastavnom i stručnom radnom mjestu na Fakultetu prestaje ugovor o radu u skladu sa Zakonom, Statutom Sveučilišta i ovim Statutom“. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena u skladu za Zakonom i Statutom KBF-a čime je prekršen čl. 31. Statuta tuženika;

- čl. 12., § 3., točkom 16. „Dekan „predlaže Fakultetskom vijeću donošenje odluke o prestanku radnog odnosa zaposlenika Fakulteta u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, Zakonom o radu i Općim kolektivnim ugovorom“. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nigdje nije navedeno da je dekan predložio donošenje te odluke u skladu sa zakonima Republike Hrvatske u skladu sa Zakonom o radu, čime je prekršen čl. 12., § 3. točka 16. Statuta tuženika;

- čl. 22., točkom 28. Fakultetsko vijeće „na prijedlog dekana donosi odluku o prestanku radnog odnosa zaposlenika Fakulteta u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, Zakonom o radu i Općim kolektivnim ugovorom“. U Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu nigdje nije navedeno da je Fakultetsko vijeće na prijedlog dekana donijelo tu odluku u skladu sa zakonima Republike Hrvatske u skladu sa Zakonom o radu, čime je prekršen čl. 22., točka 28. Statuta tuženika .

Slijedom svega navedenog u točkama 6., 7. i 8. tužbe da proizlazi:

- da se pokretao postupak, raspisivao natječaj, te vršili izbori na radna mjesta i bez prethodne pisane suglasnosti velikoga kancelara;

- da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije donesena zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje pa ta odluka nije u skladu s čl. 33., § 1. i 3. Statuta tuženika;

- da su Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu prekršeni čl. 2. § 1. i 2.; čl. 31. i čl. 12., § 2., točka 11. i čl. 22. točka 28. Statuta tuženika.

Tuženik Odluku o izvanrednom otkazu da donosi na temelju odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske br. U-III-702/2009 od 22. svibnja 2013. koja da se ne može primijeniti na tužitelja. Naime, podnositelj citirane ustavne tužbe da je izgubio kanonski mandat zbog „nepoštivanje svetosti braka odnosno zbog razvoda i zaključenja novoga braka“. Za ponoviti je da je tužitelj doveden u nejednak položaj u odnosu na druge nastavnike jer da osim tužitelja nijednom drugom nastavniku nije uskraćena suglasnost velikog kancelara (još i bez obrazloženja), te da niti jedan drugi nastavnik nije dobio izvanredni otkaz ugovora o radu zbog uskrate suglasnosti. Upravo ovakvim postupanjem tuženika prema tužitelju da je prekršen čl. 54., st. 2. Ustava Republike Hrvatske kojim je propisano: „Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost“. Ističe se da je tužitelj po svim kriterijima ispunio uvjete za napredovanje, te da nikada ničim nije povrijedio radna prava. Vrijedno je ispunjavao sve svoje radne obveze, pisao znanstvene radove, članke, izdavao knjige. Tužitelj nadalje navodi da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu i neuredna budući da je pogrešno naveden tužiteljev OIB, a prema čl. 98., st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, 110/21 – dalje u tekstu: ZUP) uvod treba sadržavati osobni identifikacijski broj (OIB) stranke. Nije navedena ni uputa o pravnom lijeku, a trebala bi biti navedena i prema čl. 98., st. 1. i 6. ZUP-a te Zakona o radu. Na posljetku tužitelj je osporio i podredni protutužbeni zahtjev tuženika na sudski raskid ugovora o radu.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 28. studenog 2024. tuženik osporava navode tužbe, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja jednako kao i prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan, uz obvezu istog na naknadu parničnog troška tuženiku, sve iz razloga kako slijedi. S obzirom da je tužitelj taksativno naveo više razloga zbog kojih smatra da bi predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila nedopuštena, to da će se tuženik istim tim redom očitovati na svaki od tih razloga: Tužitelj uvodno navodi kako je predmetna odluka o otkazu nedopuštena jer da je tužitelju tom odlukom otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 03.05.2004. (Urbr: 243/2004.), dok su stranke u međuvremenu sklopile niz dodataka tog ugovora o radu kojima da su mijenjana međusobna prava i obveze stranaka, a koji dodaci da nisu označeni u predmetnoj Odluci o otkazu. Točno je, a kako to navodi tužitelj, da su stranke u međuvremenu zaista sklopile niz dodataka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03.05.2004. čime da su nesporno ti dodaci/aneksi postali sastavni dio upravo tog prvotnog Ugovora o radu pa da se samim time ovaj navod tuženika ukazuje u cijelosti neosnovanim. Za stranke u ovom postupku da nije sporno da je tužitelju otkazan ugovor o radu temeljem kojeg da je isti obavljao poslove znanstveno-nastavnog radnog mjesta šefa katedre-redovitog profesora pri Katedri liturgike na KBF-u. Čak i da se radi o nekakvoj pogrešci u oznaci samog datuma ugovora koji da se otkazuje, isto ne bi činilo odluku tuženika nevaljanom ili nedopuštenom, a sve obzirom jer da je tužitelju nedvosmisleno dano do znanja da mu se s danom dostave predmetne odluke otkazuje tada važeći ugovor o radu. Isti pravni stav da je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl.br. Rev 161/2016 od 15.01.2019. Praktički iste razloge za osporavanjem predmetne odluke tuženik iznosi i u točki 10. narativnog dijela tužbe gdje smatra da je odluka nedopuštena jer da je tužitelju omaškom naveden pogrešan OIB i da nema upute o pravnom lijeku. S obzirom na netom navedeno, jasno je da je i ovaj navod neosnovan odnosno da omaška u OIB [osobni identifikacijski broj]u tužitelja i uputi u pravnom lijeku svakako ne može imati za posljedicu utvrđenje nedopuštenosti same odluke obzirom da je identitet radnika kojem se otkazuje nesporan i da je isti pravovremeno po predmetnoj odluci postupao. Tužitelj nadalje navodi kako je predmetna Odluka nedopuštena jer da je ista donesena nakon proteka roka od 15 (petnaest) dana od dana saznanja za činjenice na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a što također da nije točno. Pogrešno tužitelj smatra da je tuženik dana 12. prosinca 2023. odnosno s danom kada je saznao za činjenicu uskrate suglasnosti velikog kancelara mons. ĆC za pokretanjem postupka za izbor tužitelja na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru saznao za činjenice na kojima temelji svoju Odluku o otkazu. Specifičnost ovog postupka otkazivanja da je što je tužitelj klerik pa se postojanje uvjeta za otkaz prosuđuje sukladno odredbama kanonskog prava, dok da je sam postupak otkazivanje proveden sukladno odredbama civilnog prava. Odluka velikog kancelara mons. ĆC o uskrati suglasnosti tužitelju, kojom da je isti nedvojbeno izgubio ovlaštenje za poučavanje u smislu odredbi kanonskog prava da nije bila konačna te da je tužitelj protiv iste imao na raspolaganju sredstva za pobijanje takove odluke koje je i koristio. Naime protiv navedene Odluke velikog kancelara o uskrati suglasnosti br.50/2023-VK od 09.12.2023. tužitelj da je uložio „hijerarhijski utok“ o kojemu da je dana 21.05.2024. Dikasterij Svete Stolice za kulturu i odgoj donio Dekret (N.Prat.02844/2024- 297/2024) kojim da je navedeni „hijerarhijski utok“ odbijen. Protiv te odluke tužitelj da je također uložio „utok“ koji da je isto tako odbijen i to odlukom Vrhovnog suda Apostolske signature dana 21.08.2024., čime da je još jednom potvrđena ispravnost Odluke velikog kancelara o uskrati suglasnosti, o čijoj opravdanosti i dopuštenosti civilni sud odnosno u ovom slučaju Općinski sud u Splitu ni nema ovlast odlučivati jer da se radi o pitanjima čije rješavanje je u isključivoj nadležnosti crkvene vlasti. Naprijed navedeno među strankama da ne bi trebalo ni biti sporno. Međutim, čak ni tada tuženik da nije saznao za činjenice na kojima se temelji predmetna odluka o otkazu. Naime, a kako da je to propisano čl.33.st.1. Statuta Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, udaljavanje nastavnika zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje iz čl.28 st.9. Statuta može imati oblik:

- privremenog udaljavanja bez otkazivanja ugovora o radu ili uz izvanredni otkaz ugovora o radu,

- trajnog udaljavanja zbog opoziva kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje, dok je st.3 istog članka propisano kako o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje potrebne za ostanak na Fakultetu, odlučuje Fakultetsko vijeće na prijedlog dekana, koji na zahtjev velikog kancelara samo utvrđuje činjenice i okolnosti povlačenja te suglasnosti sa strane vlastitog ordinarija. Dakle, u trenutku kada je tuženik saznao za Odluku velikog kancelara o uskrati suglasnosti tužitelju, i time nedvojbeno povlačenju ovlaštenja za poučavanje, još uvijek nije znao niti mogao znati koja će posljedica takove odluke biti odnosno hoće li odluka biti konačna te da koji i kakav zahtjev će uputiti veliki kancelar. Tek kada je dekan tuženika saznao za dopis velikog kancelara mons. ĐC br. 42/2024-VK od 22.08.2024. u kojem da isti zahtjeva od dekana da „ poduzme sve pravne radnje za otkazivanjem Ugovora o radu koji vlč.prof. don LC ima sklopljen s KBF-om u Splitu“, tuženik da je saznao, a u smislu odredbe čl.116. Zakona o radu, za osobito važnu činjenicu zbog koje da radni odnos tužitelja kod tuženika više nije moguć i zbog koje je Fakultetsko vijeće tuženika naposljetku i donijelo ovdje predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja. Dakle iz navedenog nedvojbenim da proizlazi da je tuženik predmetnu odluku donio unutar roka od 15 dana od saznanja za činjenicu (koja činjenica je trajala u kontinuitetu do donošenja odluke) na kojoj da temelji svoju odluku o izvanrednom otkazu. ) Kod toga da je posebno kazati, a obzirom da se čl.33. st.1. Statuta KBF-a poziva na čl. 28.st.9. tog istog Statuta, kako je čl.28. st.9. Statuta propisano da se postupak podjele kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje provodi sukladno odredbama Pravilnika o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (dalje u tekstu: Pravilnik). Člankom 13.st.1. navedenog Pravilnika određeno je da dijecezanski svećenici (što tužitelj upravo jest), redovnici, redovnice i oni koji su s njima izjednačeni da bi mogli postati i ostati nastavnici na KBF-u da moraju imati suglasnost svojeg ordinarija, poglavara ili pretpostavljenoga, dok je st.3. istog članka navedeno da je, ovisno o razlozima, povlačenje suglasnosti već angažiranom nastavniku, razlog za njegovo privremeno udaljavanje sa službe nastavnika bez otkaza ugovora o radu ili za izvanredni otkaz ugovora o radu. Napomenuti da je koda toga da je tužitelj dijecezanski svećenik te da isti kao takav odgovara upravo velikom kancelaru odnosno Nadbiskupu ordinariju splitsko-makarske nadbiskupije mons. ĐC. Isto tako da je u tom smislu naglasiti da je veliki kancelar u svom dopisu od 22.08.2024. obavijestio dekana tuženika kako da je 08.01.2024. obavijestio i ostale biskupe-sufragane Metropolije o svojoj odluci o uskrati suglasnosti za nastavak rada tužitelja kod tuženika, a od kojih da je dobio punu potporu za takovo postupanje i odluku. Dakle nedvojbeno da je da tužitelj nije imao ni potporu ni suglasnost svog ordinarija te da u tom slučaju isti više nije ispunjavao pretpostavke za nastavak radnog odnosa kod tuženika. Navod tužitelja kako je pobijana odluka o otkazu nedopuštena jer da tužitelju, sukladno čl.119.st.2. nije omogućeno da iznese obranu također je neosnovana. Kako da je to jasno određeno upravo čl. 19.st.2. Zakona o radu prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Dakle prvotno je kazati da zakonska odredba u ovom smislu predviđa dužnost poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane u slučaju otkazivanja (redovitog ili izvanrednog) uvjetovanog ponašanjem radnika, a ne u slučaju postojanja osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Također, čak i u slučaju otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac nije dužan pružiti radniku mogućnost iznošenja obrane ako postoje okolnosti zbog kojih to ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca. Kako je u konkretnom slučaju jasno da je ugovor o radu tužitelja izvanredno otkazan upravo zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa više nikako nije bio moguć i na koju činjenicu tužitelj nikako nije mogao utjecati iznošenjem svoje obrane (obzirom na provedene radnje po kanonskom pravu kako je to objašnjeno u točki II.2.ovog odgovora), to da jasno proizlazi kako tuženik nije imao obvezu omogućiti tužitelju iznošenje obrane u ovom slučaju. Tužitelj nadalje navodi kako se tuženik prije donošenja osporene odluke nije savjetovao s radničkim vijećem, što također da nije točno. Kod tuženika naime da nije ni ustanovljeno radničko vijeće već, sukladno čl.153. st.3. Zakona o radu, prava i obveze radničkog vijeća da ima sindikalni povjerenik koju funkciju kod tuženika obavlja gospođa HC koja da je svakako bila upoznata sa predmetnom odlukom odnosno sa svim podacima važnim za donošenje odluke. Kako da je to već ranije i navedeno, sami razlozi otkaza da se nalaze u osobito važnoj činjenici odnosno odluci koju je crkvena vlast donijela u konkretnom slučaju, a s kojom je sindikalna povjerenica bila upoznata. S obzirom na specifičnost slučaja i na nemogućnost utjecanja sindikalnog povjerenika na ovu vrst odluke, ista da je smatrala kako u ovom slučaju nije nadležna odnosno da se nema što očitovati o namjeravanoj odluci. Nesporno da je, a kako da je to navedeno u točki 5. narativnog dijela tužbe da je čl.10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture propisano da se pravni ustroj katoličkih visokih učilišta, kao i način priznanja stručnih naziva, akademskih stupnjeva i diploma koje da se izdaju, ravnaju prema zakonima Republike Hrvatske, međutim u ovom postupku o tome da nije ni riječ niti je tuženik na bilo koji način povrijedio odredbe pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske pa samim time ni međunarodni ugovor, a kako da to sve pogrešno navodi tužitelj. Navodi tužitelja u točki 6. kako nikada ni jednom nastavniku tuženika nije uskraćena suglasnost od velikog kancelara pa da je time isti stavljen u neravnopravan položaj da se ukazuju u cijelosti neosnovanim i promašenim sve iz razloga kako je to već obrazloženo u točki II.2. ovog odgovora. Dakle protiv navedene odluke tužitelj da je, sukladno pravilima kanonskog prava, ulagao sredstva kojima da je pobijao odluku velikog kancelara te da su i Dikasterij Svete Stolice za kulturu i odgoj i Vrhovni sud Apostolske signature potvrdili odluku velikog kancelara, što da jasno ukazuje na činjenicu da je veliki kancelar donio ispravnu odluku za koju da je očito imao itekako opravdane razloge. Kod toga da je još jednom napomenuti kako civilni sud nije ni ovlašten ulaziti u razloge i opravdanost same odluke. U točki 7. tužitelj navodi da je stavljen u neravnopravan položaj jer da je tuženik navodno pokretao nekakve postupke i bez suglasnosti velikog kancelara. Iz ovih navoda tužitelja da nije jasno ni koji su to postupci ni kada su ti postupci pokretani, međutim svakako da je za naglasiti da je postupak izbora tužitelja u znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru proveden sukladno svim važećim propisima u Republici Hrvatskoj te da je utoliko tuženik, postupajući sukladno odredbi čl.26.st.4. tada važećeg Statuta tuženika uputio dana 04.10.2023. velikom kancelaru Zahtjev za davanjem suglasnosti za pokretanjem postupka izbora tužitelja na znanstveno-nastavno radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru. Bilo kakve eventualne nepravilnosti prilikom izbora/reizbora drugih nastavnika u nekom prošlom razdoblju, svakako da ne utječu na ovaj slučaj niti imaju značaj da tuženik, a ukoliko jest u nekom postupku nepravilno postupio - što da se osporava, sada da mora na jednak način postupiti. Dapače, eventualne nepravilnosti da mogu imati utjecaj jedino na postupak u kojem su se i dogodile, a što se dakle osporava, međutim da je isto svakako irelevantno za ovaj postupak. Nadalje tužitelj da navodi kako veliki kancelar istom nije uskratio „kanonsko poslanje“ ili „venia docendi“ jer da protiv tužitelja nije vođen nikakav stegovni postupak ili bilo kakav drugi postupak pa da je utoliko tuženik postupio suprotno odredbi čl.33. Statuta tuženika, što da je sve također pogrešno. Kod toga da je kazati kako je već u nekoliko navrata objašnjeno koji postupak je vođen u povodu Molbe tužitelja za pokretanje postupka izbora i koja je odluka u tom pravcu donesena. Nadalje, samom uskratom suglasnosti od strane velikog kancelara ujedno uskratom suglasnosti od svog ordinarija tužitelj da je nedvojbeno izgubio „kanonsko poslanje“, a što da je sve u svom dopisu od 22.08.2024. naglasio upravo i veliki kancelar: „ Napominjem da je uskrata suglasnosti za pokretanje postupka izbora ili reizbora kleriku na znanstveno-nastavnom radnom mjestu u ovome slučaju Nadbiskupova ovlast kao Velikog kancelara te da je ta uskrata konstitutivan čin kojim nastaje apsolutna zapreka za postojanje radnog odnosa klerika. Uskratom te suglasnosti vlč. don LC ne ispunjava pravne pretpostavke za biti nastavnikom na našem Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.“ Gore navedeno da je također u skladu s čl. 13.st.1. Pravilnika o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u kojem da je jasno navedeno da dijecezanski svećenici moraju imati suglasnost svog ordinarija kako bi mogli postati i ostati nastavnici na KBF-u. Ukoliko da je dakle tužitelj izgubio suglasnost svog ordinarija odnosno velikog kancelara, a što nedvojbeno jest, tada isti da ne može ostati nastavnik što nadalje jasno implicira kako isti više zasigurno nema ovlast poučavati bilo koje gradivo na KBF-u pa tako ni ono gradivo koje se odnosi na vjeru i moral. Člankom 7.istog Pravilnika navedeno je kako kanonsko poslanje i/ili ovlaštenje za poučavanje veliki kancelar podjeljuje na kraju svakog postupka izbora/reizbora nastavnika, dok je čl. 11. navedeno kako veliki kancelar može izdati ispravu kanonskog poslanja na vrijeme koje je i kraće od vremena obveznog izbora/reizbora u zvanje i na radno mjesto iz čega jasno proizlazi da veliki kancelar ne može izdati tu ispravu na duže vrijeme od vremena predviđenog za obvezan izbor/reizbor iz čega dalje proizlazi kako tužitelj više svakako nema „kanonsko poslanje“. U tom smislu da je za napomenuti da je u „Uvodu“ naprijed navedenog Pravilnika utvrđeno kako se kanonsko poslanje i ovlast za poučavanje kao i njihovo oduzimanje koje za posljedicu ima gubitak mogućnosti predavanja na KBF-u procjenjuju prema odredbama crkvenih zakona, te da ti nastavnici ne poučavaju svojom vlašću nego zbog poslanja primljenog od Crkve, a što da je sve također navedeno i u odluci Ustavnog suda na koju se tuženik pozvao u predmetnoj odluci o otkazu, a čiju relevantnost u ovom slučaju osporava tuženik u točki 9. narativnog dijela tužbe. Tužitelj je tužbom zatražio i donošenje privremene mjere sve pozivom na odredbu čl.435. Zakona o parničnom postupku, u svezi s odredbama čl.346. i čl.347.st.1. t.19. Ovršnog zakona, kojem prijedlogu da se tuženik ovim putem protivi. U smislu navedenog u točki II.4. ovog odgovora (sindikalna povjerenica nije izrazila svoje protivljenje predmetnoj odluci o otkazu) da se ukazuje neosnovanim prijedlog tužitelja za donošenje predložene privremene mjere obzirom da sukladno odredbi čl.150.st.9. Zakona o radu radnik može zahtijevati zadržavanje na radu do okončanja sudskog spora samo ukoliko se radničko vijeće, u ovom slučaju sindikalna povjerenica, izričito protivila odluci o izvanrednom otkazu. U konkretnom slučaju naime, cijeneći činjenicu da je tuženik postupak otkazivanja tužiteljeva ugovora o radu proveo sukladno pozitivno pravnim propisima i cijeneći činjenicu da tužitelj ničim nije dokazao svoje navode kako je donošenjem predmetne odluke ugrožena njegova egzistencija, to da na strani tužitelja nisu ostvareni nikakvi zakonski razlozi koji bi opravdavali donošenje predložene privremene mjere stoga se istu predlaže odbiti kao neosnovanu. Slijedom svega iznesenog predlaže se kao uvodno odnosno predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, jednako kao i prijedlog za donošenje privremene mjere, kao neosnovane, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik je u podnesku od 21. veljače 2025., postavio i podredni protutužbeni zahtjev ukoliko ovaj sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, kojim traži sudski raskid ugovora o radu.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava radnika, potvrda preporučene pošiljke, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Aneks VII ugovora o radu, Obavijest –dopis uskrate suglasnosti, Statut KBF, Dopis Velikog kancelara od 22. kolovoza 2024., Pravilnik o vršenju ovlasti Velikog kancelara, Zahtjev tuženika od 22. rujna 2023., Zahtjev tužitelja za izdavanjem suglasnosti od 4. listopada 2023., Dekret Dikasterija Svete Stolice za kulturu i odgoj, Dekret Vrhovnog suda Apostolske signature uz ovjereni prijevod, Zapisnik 10. redovite sjednice Fakultetskog vijeća KBF-a, saslušanje tužitelja, saslušanje zz tuženika TC, pismo Splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita, Dopis tužitelja mons. ZC, whats app poruke, Posvjedočenje, saslušanje tužitelja i z.z. tuženika te svjedoka HC.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je nije osnovan.

5.Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2004., Urbr: 243/2004. te Aneksa Ugovora o radu od 22. ožujka 2007. pod br. 157/2007, Aneksa ugovora od 12. prosinca 2008. br. 964/2008., Aneksa ugovora od 22. listopada Klasa: 112-02/12-01/01, urbroj: 2181- 203-01-01-12-0008, Aneksa ugovora od 17. prosinca 2012., KLASA: 112-02/12-01/01, urbroj; 2181-203-01-01-12-0009, Ankesa ugovora KLASA: 112-02/13-01/01, URBROJ: 2181-203-01-01-12-0006 od 11. ožujka 2013., Aneksa ugovora Klasa: 112- 02/17-01/01, Ur broj: 2181-203-01-01-17-0011 od 19. listopada 2017. i Aneks VII. ugovora o radu na neodređeno vrijeme Klasa: 112-02/18-01/0001, Urbroj: 2181-203-

01-01-18-0002 od 1. listopada 2018.,

- da je veliki kancelar dana 9. prosinca 2023., donio Odluku o uskrati suglasnosti br.50/2023-VK kojom je tužitelju uskraćena suglasnost za obavljanje nastavničke službe, a na koju je tužitelj uložio „hijerarhijski utok“ o kojemu da je dana 21.05.2024. Dikasterij Svete Stolice za kulturu i odgoj donio Dekret (N.Prat.02844/2024- 297/2024) kojim je navedeni „hijerarhijski utok“ odbijen,

- da je i protiv dekreta Dikasterija Svete Stolice za kulturu i odgoj, tužitelj također uložio „utok“ koji da je isto tako odbijen i to odlukom Vrhovnog suda Apostolske signature dana 21.08.2024.,

- da je dopisom velikog kancelara mons. ĐC br. 42/2024-VK od 22.08.2024., naloženo dekanu da „ poduzme sve pravne radnje za otkazivanjem Ugovora o radu koji vlč.prof. don LC koji ima sklopljen s KBF-om u Splitu“,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu Klasa: 029-06/24-06/00001, Ur broj: 2181-203-02-01-24-65 od 5. rujna 2024. godine tuženik tužitelju kao radniku zaposlenom na znanstveno-nastavnom radnom mjestu šefa katedre-redovitog profesora pri Katedri liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 3. svibnja 2004. godine (Urbr: 243/2004) zbog odluke Velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu uslijed koje nastavak radnog mjesta nije moguć,

- da je tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika, a kako tuženik nije odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava radnika, tužitelj je pravodobno ustao ovom tužbom.

6.Kao sporno ostalo je za raspraviti :

- je li predmetna Odluka o izvanrednom otkazu donesena nakon proteka roka od 15 (petnaest) dana od dana saznanja za činjenice na kojoj se izvanredan otkaz temelji,

- je li Odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena iz razloga što poslodavac radniku prije izvanrednog otkazivanja nije omogućio da isti iznese svoju obranu,

- je li Odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik donio donesena bez savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, pa da bi takva odluka bila ništetna i da ne proizvodi pravne učinke,

- je li tuženik donoseći Odluku o izvanrednom otkazu, takvim ponašanjem – kršio zakone Republike Hrvatske, međunarodni ugovor - čl. 10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture,

- je li Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje u skladu s čl. 33., § 1. i 3. Statuta tuženika;

- je li tužitelj doveden u nejednak položaj u odnosu na druge nastavnike jer da nijednom drugom nastavniku nije uskraćena suglasnost velikog kancelara i nije dobio izvanredni otkaz ugovora o radu zbog uskrate suglasnosti,

- je li Odluka o izvanrednom otkazu tehnički neispravna, nedosljedna i nedopuštena, budući da su parnične stranke nakon sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2004., Urbr: 243/2004., sklopile cijeli niz dodataka ugovoru o radu (aneksa) koji da se istoj uopće ne spominju i budući da je pogrešno naveden tužiteljev OIB.

7.U svom iskazu na ročištu dana 9. srpnja 2025. tužitelj navodi je sa tuženikom zaključio prvi ugovor o radu 2004. u svibnju za radno mjesto asistenta. Navodi da spada u red dijecezanskih svećenika, koji da nisu monasi, već da rade u biskupiji, a njegov ordinarij da je Splitski nadbiskup ĆC, ujedno i Veliki kancelar. Nakon toga da je uslijedilo niz aneksa ugovora o radu da bi posljednji bio 2018. kada je izabran u zvanje redovnoga profesora prvi izbor i to na katedri liturgike kod tuženika na kojoj da je bio šef u tri mandata i prodekan za znanost tri godine. 2023. U rujnu da je podnio Zahtjev za izbor redovitog profesora u trajnom zvanju kojeg je dostavio dekanu i koji se u pravilu rješava za nekoliko dana. Međutim, nastupili su mjeseci šutnje tako da isti sve do kraja godine nije znao što se u stvari događa. Želi napomenuti da do trenutka podnošenja zahtjeva za napredovanje, protiv njega kod tuženika nije vođen nijedan stegovni postupak niti da je bio upozoren na bilo kakvo kršenje moralnih ili vjerskih načela tako da mu je zbog toga sve to još bilo čudnije. Međutim, napominje da na tom fakultetu vlada nezdrava atmosfera u kojoj da se progone vrijedni ljudi i misli da se prvenstveno radi o zavisti barem što se tiče njegovog slučaja. Naime, isti da je radio na pet sveučilišta, dvostruki da je doktor znanosti i da je izdao 13 knjiga i misli da je iza svega stoji zavist nesposobnih i manje vrijednih ljudi koji stoje iza ovog slučaja. Kako se to davanje suglasnosti za njegovo napredovanje produžilo isti da je tražio razgovor s velikim kancelarem da sazna što se događa. U tom razgovoru veliki kancelar da ga je obavijestio da je dobio više dopisa od strane dekana kao i uprave fakulteta gdje da se navode razlozi zbog kojeg se njemu treba uskratiti suglasnost odnosno zbog kojih razloga da se on ne uklapa u nastavno osoblje fakulteta. Isti da ga je tražio da mu da dopise da ih on može proučiti i pogledati međutim on da je to odbio dati. Nadalje, isti da je tražio da se provede postupak kako bi se utvrdila navodna njegova krivnja, zbog čega da se uskraćuje suglasnost za napredovanje, međutim to da mu je također odbijeno protiv njega da nije pokrenut nikakav postupak. Nakon tog razgovora njemu da se zdravstveno stanje značajno pogoršalo tako da je zbog visokog tlaka, te da mu je dijagnosticirana i šećerna bolest- dijabetes, zbog čega da je deset dana bio u bolnici i otvorio je bolovanju, na kojem da je bio više mjeseci. Može reći da je za vrijeme bolovanja bio mobingiran i uhođen od strane djelatnika tuženika da se provjeravala njegova dijagnoza u bolnici te da su dolazili na sami odjel neurologije na Križine. Odluka velikog kancelara o uskrati suglasnosti da je uslijedila dana 9. prosinca 2023. , a na fakultet da je došla 12. prosinca 2023. isti da je na tu odluku čini mu se u siječnju izjavio prvi utok velikom kancelaru na koji nije dobio odgovor. Nakon toga da je 21. svibnja 2023. uložio hijerarhijski utok Dikasteriju Svete Stolice za kulturu i odgoj koji da je donio dekret da se njegov utok odbija. Nadalje, da je ponovno uložio utok Vrhovnog sudu Apostolske signature koji da je u kolovozu 2024. donio preliminarnu odluku na koju da se on i dalje mogao žaliti odnosno izjaviti utok, a što da je prekinuo L koji je došao na fakultet, poslao dopis i tražio da mu se da izvanredni otkaz. U svom dopisu Veliki kancelar da je naglasio da svoju odluku o uskrati suglasnosti neće promijeniti, ali kako je već naveo bez obrazloženja i postupka koji bi tome prethodio. Napominje da nikada nije nikoga putem društvenih mreža ili na bilo koji način uvrijedio niti da je pisao niti objavljivao bilo što što bi se moglo protumačiti kao nekakav napad na instituciju kako crkve tako i fakulteta. Odluka o izvanrednom otkazu da je donijeta 5. rujna 2024. na Fakultetskom vijeću za koje također smatra da je donesena pod nizom negativnih okolnosti, a istu da je zaprimio 11. rujna 2024. te smatra da je ista donijeta izvan zakonskog roka od 15 dana. Napominjem iako je to propisano internim aktima tuženika da nije bio pozvan niti da mu je dato pravo da iznese svoju obranu prije donošenja te odluke, osim što ga je u srpnju mjesecu 2024. dekan pozvao na razgovor i ponudio mu da sam da otkaz međutim isti da je to kategorički odbio i rekao ukoliko dobije otkaz da će se sve završiti na sudu, što da se u konačnici i dogodilo. Mišljenja je da iako mu je Veliki kancelar uskratio suglasnosti za napredovanje u drugi izbor za redovito profesora u trajnom zvanju, da on i dalje može obnašati zvanje profesora prvog izbora po reizboru, za koji da nije potrebna suglasnost Velikog kancelara, stoga da mu apsolutno nije opravdan izvanredni otkaz ugovora o radu. Naime, želi naglasiti da iako se navodi da je Veliki kancelar dobio punu potporu od svih biskupa sufragana metropolije, da to nije točno jer da je upravo od monsinjora KC i MC obaviješten da to nije točno, da oni nisu dali suglasnost za njegov progon te da Veliki kancelar laže. Napominje da sam odmah po primitku predmetnog izvanrednog otkaza kontaktirao svoju odvjetnicu u kojoj odluci da su našli niz netočnosti i grešaka od pogrešnog OIB [osobni identifikacijski broj]a bez upute o pravnom lijeku, bez obrazloženja, samo hrpa nepovezanih činjenica, nakon čega da su poduzeli sve zakonske mjere. Sam čin donošenja odluke da se dogodio na sjednici Fakultetskog vijeća 5. rujna 2024. , na kojoj sjednici da nije postojala ta točka Dnevnog reda, a po obavijesti koje da je dobio od kolega koji su bili nazočni, bilo im je zabranjeno raspravljati o toj točci, iako se o svim točkama raspravljalo. Isto tako L da je poslao dopis dekanu vezano za navedenu odluku koja je trebala biti priložena za sjednicu Fakultetskog vijeća, a koja da nije priložena. Glasovanje da je bilo javno a ne tajno , svi koji su glasovali protiv ili suzdržani kasnije da su bili progonjeni, koliko mu je bilo poznato osam ili devet. Isto tako poznato mu je da je od nekih tražilo očitovanje zbog čega su bili suzdržani ili glasali protiv. O tome da li na fakultetu postoji Radničko vijeće ili sindikalni povjerenik, ne zna što bih odgovorio, već kad se ova stvar zakuhala da se pojavila HC kao sindikalni povjerenik, s kojom da nije bio u kontaktu, koliko mu je poznato da ne postoji pisani dokument kojim daje suglasnost ili odobrenje. O tome tko je potpisivao odluke o godišnjem odmoru, iste da je potpisivala HC za Radničko vijeće. O tome da li je potrebno da od svog ordinarija ima suglasnost kako bi podučavao na tom fakultetu, naime da se radi o ovlasti podučavanja u Katoličkoj crkvi i da mu kao takva nikada nije opozvana. O tome tko mu je dao ovlast za podučavanje, čim da je krenuo predavati teološke predmete dobio je ovlast za podučavanje od Velikog kancelara tada monsinjora Ć. Isto tako kad je 2018. izabran za redovitog profesora dikasterij da mu je izdao dekret koji dan danas nije opozvan i isti je priložen u spis, a isto traje trajno do opoziva. O tome što je mislio pod tim da se na fakultetu progone vrijedni ljudi i tko ih progoni, tužitelj navodi da sigurno postoji jedna interesna skupina obzirom da se cijelo vrijeme spominju dopisi koji su pisani R protiv njega a na koje on da nema pristup. O tome da li kod tuženika rade profesori koji su zaposleni bez prethodne suglasnosti Velikog kancelara, a koji su naknadno dobili, isto da je primjer LCB koji da se zaposlio na fakultetu kao asistent i kojemu je tek naknadno izdana suglasnost od strane Velikog kancelara, nakon nekoliko mjeseci.

8.U svom iskazu na ročištu dana 9. srpnja 2025., zz tuženika TC navodi da je tužitelj u svom iskazu upotrijebio dosta teške riječi kao što su proganjanje-laganje, kada je govorio o tuženiku kao fakultetu i odnosima djelatnika fakulteta. Što se tiče tužitelja kao profesora isti može napomenuti da je vrlo sposoban čovjek, da je izdao dosta knjiga, članaka i da je cjenjen u znanstvenoj zajednici. Misli da je tužitelj redovitim putem podnio zahtjev za napredovanje u redovnog profesora u trajnom zvanju u rujnu mjesecu 2023. kojeg da je on nadalje proslijedio Velikom kancelaru i to da je uobičajen postupak, a ta suglasnost da se čeka relativno kratko. Nakon podnošenja tog zahtjeva Velikom kancelaru isti da je tražio da iznese kakav je odnos tužitelja prema upravi fakulteta, te odnos prema radu prije donošenja odnosno davanja suglasnosti. Naime, da on zajedno sa još dvojicom kolega don EC, prodekanom za znanost kao i UC, prodekanom za nastavu, sastavio dopis Velikom kancelaru u kojem da su naveli da odnos tužitelja prema upravi nije dobar, odnosno njegova suradnja s upravom da nije bila na razini. Obzirom da je tužitelj uputio upravi jedan dopis u kojoj se spominje "anomalno ponašanje" uprave iako da nije izrijekom u tom dopisu naveo, ali da misli da je mislio na uskratu suglasnosti don VC kojeg da je uskratio apostolski upravitelj Želimir Puljić, dok je profesor RC bio posrednik između Uprave i velikog kancelara. Naime, kada je uskraćena suglasnost don VC da je došao po dokumentaciju te da ga je uputio da se obrati monsinjoru Želimiru Puljiću, zbog čega da mu je uskraćen suglasnost, isti da ne zna obzirom da je otišao s fakulteta. O tome da li ima istine u tome što je navodio tužitelj da se priječi napredovanje vrijednih profesora, isti da ne može potvrditi, dapače da ne zna razloge uskrate suglasnosti don. VC jer da je to hijerarhijsko pravo Velikog kancelara i njegovog ordinarija, isti da u to ne ulazi. Nadalje u tom dopisu da su naveli su što se tiče njegovog nastavnog djelovanja da je imao različite kriterije prigodom ispitivanja studenata cca od nekih desetak studenata, da dvojica kontinuirano nisu prolazila njegov ispit. O tome koliko kontinuirano, ne može odgovoriti , ali misli da bi bolji odgovor dao prodekan za nastavu UC, ali da im se na taj način sprječava da polože sve ispite i sutra da se zarede. Također ne zna razloge zbog čega tih dvoje studenata kontinuirano kako je naveo profesor UC nisu prolazili taj predmet kod tužitelja ne zna njihova imena, osim što spadaju u Šibensku biskupiju. Oni da nisu u tom dopisu izričito spominjali odnosno davali sugestiju Velikom kancelaru za davanje ili uskratu suglasnosti. Isto tako u tom dopisu da su spomenuli da tužitelj kao član matičnog odbora koji ima 11 članova i ne zna kako funkcionira, ali da je na jedan način radeći u tom odboru kompromitirao rad i priječio napredovanje određenih kolega, npr. profesora SC. To da je došlo do njih, dali su i drugi sudjelovali da mu nije poznato, a isto da se odnosi i na napredovanje jednog profesora iz Đakova. Osim tog dopisa da se ne sjeća da je vodio razgovor ili bio pozvan s Đ vezano za davanje odnosno uskrate suglasnosti tužitelju. U prosincu mjesecu da je stigla odluka H kancelara koja da se odnosila na uskraćivanje napredovanja, nakon toga da je počela rasprava između tužitelja i H kancelara i pismeno i usmeno, a zatim da je tužitelj izjavljivao utoke. Što se tiče izjavljivanja utoka od strane tužitelja Dikasteriju Svete Stolice to ustvari da komunicira ovlaštenik Velikog kancelara koji i njih obavještava da je tužitelj izjavio utok na odluku Velikog kancelara i koji da mu je bio odbijen, nakon čega se žalio Vrhovnom sudu Apostolske signature što da je tužitelj također učinio. Koliko mi je poznato i tu da je odbijen s utokom, prvo što je čuo od tužitelja da je taj postupak prekinuo monsinjor ĆC. Nakon prve odluke dikasterija kojim da je utok bio odbijen, da je pozvao tužitelja na razgovor, ne znajući konačno rješenje, te da mu je predložio sporazumni raskid ugovora o radu i da nije točno da je tražio da sam da otkaz, na što mu je odgovorio da svatko radi svoj posao i snosi odgovornost, isti da već ima tim odvjetnika koji će se time pozabaviti. Naime, koliko je njemu poznato Dikasterij Svete Stolice u svom dekretu potpuno je oduzeo tužitelju kanonsko poslanje ili ovlaštenje za poučavanje, nakon toga je Veliki kancelar samo potvrdio tu odluku koja je bila temelj za izvanredni otkaz. Napominje da je prije sjednice Fakultetskog vijeća zaprimio dopis H u kojem izričito navodi da je njegova Odluka o potpunoj uskrati tužitelju suglasnosti odnosno ovlaštenja za poučavanje konačna i nepromjenjiva, a u telefonskom razgovoru da mu je istakao da bi želio sudjelovati na toj sjednici Fakultetskog vijeća gdje da će se odnijeti ta odluka. U tom dopisu Velikog kancelara navodi se da se poduzmu sve pravne radnje sukladno zakonu kod donošenja odluke o izvanrednom otkazu. Napominje da je kod tuženika nije konstituirano Radničko vijeće već da postoji sindikalna povjerenica HC. Naime, kad su 22. kolovoza dobili dopis Velikog kancelara u kojem izričito navodi da se poduzmu sve pravne radnje radi donošenja odluke o izvanrednom otkazu tužitelja, isti da su usmeno to iskomunicirali sa sindikalnom povjerenicom, međutim da nisu pisanim putem formalno zatražili da se ona očituje niti postoji pisani trag da joj je dostavljena potrebna dokumentacija kao i prijedlog odluke o izvanrednom otkazu. Kako da je već istakao sve da je usmeno iskomunicirano i ona da se s tim usuglasila. Misli da je to iskomunicirala voditeljica kadrovske službe NC, obzirom da na fakultetu vlada obiteljska atmosfera. Što se tiče same odluke o izvanrednom otkazu za koju tužitelj navodi da ima niz nedostataka nju da je sastavio tajnik fakulteta. O tome da li je veliki kancelar uz ovaj zadnji dopis od 22. kolovoza dostavio daljnju dokumentaciju vezano za konačnu odluku , veliki kancelar iz prosinca 2023. gdje je povukao suglasnost tužitelju ili nihil opstat za poučavanje u tom trenutku za napredovanje, da su tu već izneseni razlozi a koje je veliki kancelar s tužiteljem usmeno raspravio. O tome da li je tužitelju dano pravo na iznošenje obrane i da li je isti bio upoznat sa dopisom kojeg su poslali R i potpisali on, kolega EC i UC misli da nije, i ne zna zbog čega. O tome da li se protiv tužitelja vodio bilo kakav stegovni postupak ili da li je bio upozoravan na svoj rad ili djelovanje, da nije pokrenut ni postupak niti opomena u njegovom mandatu. O tome da precizira odnos tužitelja sa studentima i dali je u svom iskazu rekao da ga studenti obožavaju, naime da je tužitelj sa mnogim studentima imao vrlo dobar odnos i da ga iznimno poštuju, možda da ga obožavaju prejaka riječ ali da je to točno. O tome zbog čega je dopis R zajedno sa prodekanom za znanost i prodekanom za nastavu profesorom EC i docentom UC, od njih da je to tražio L obzirom da su zajedno bili kod H kod koga da su bili vezano za rad i život fakulteta te da su vjerojatno s njim usmeno o tužitelju razgovarali. O tome da li mu je poznato u kakvim je odnosima tužitelj s profesorom EC i da li su isti u sudskom postupku, isto da mu je poznato da nisu u dobrim odnosima i da je saznao za sudski postupak sad u zadnje vrijeme, te da nije siguran u vrijeme kad su sastavljali dopis za Velikog kancelara profesor spominjao postupak sa tužiteljem. O tome kada je sindikalna povjerenica HC obaviještena o namjeri tuženika za davanje izvanrednog otkaza tužitelju, obzirom da je dopis Velikog kancelara od 22. kolovoza, da ga je fakultet dobio 2. rujna i tada da je ista obaviještena o svemu putem djelatnika kadrovske NC i tajnika Fakulteta. O tome da li je sindikalna povjerenica dobila relevantnu dokumentaciju na temelju koja je mogla dati svoje mišljenje, ista da nije dobila dokumentaciju već kako je rekao da je o svemu usmeno obaviještena, a isto tako da se ista usmeno očitovala i usuglasila sa istim. O tome da li mu je poznat razlog zbog koje je L donio odluku o uskrati suglasnosti, da mu nisu poznati ti razlozi ali da je L dosta razgovarao s tužiteljem i istoga upoznao s razlogom usmeno o uskrati suglasnosti. O tome da li mu je poznato da li je itko ikada osporavao odluke H kancelara i pokretao ovakve postupke pred sudom, da je vrijedilo nepisano pravilo kada veliki kancelar odluči više o tome da nema priče. O tome kakav je nalog dao djelatnici kadrovske i tajnici Fakulteta vezano za izvještavanje sindikalne povjerenice o predmetnoj odluci, da im je dao nalog da sadržajno usmeno obavijeste o svemu i da donese odluku o tome. O tome da li tužitelj ima negativno ocjenjene studentske ankete koje su anonimne, tužitelj da je bio dosta visoko ocjenjen od strane studenata, ali da nije imao uvid u sve.

9.U svom iskazu na ročištu dana 2. listopada 2025. svjedokinja HC navodi da je zaposlena kod tuženika od kraja 2008. godine kao tajnica u izdavaštvu časopisa Služba Božja koji da se izdaje u sklopu fakulteta. Ona da je prije 3 ili 4 godine kada je kolegica otišla u mirovinu izabrana za sindikalnog povjerenika ali nenastavnog osoblja dakle djelatnika koji da ne sudjeluju u nastavi. Većina nenastavnog osoblja da ne pripada kleru dok ima dio ljudi nenastavnog osoblja koji pripada kleru. Koliko joj je poznato radničko vijeće i bilo koja druga organizacija ili sindikalni povjerenik da ne postoje kod tuženika ali da nije sigurna. Početkom rujna 2024. godine nju da su pozvali u tajništvo fakulteta i to glavni tajnik PC i tajnica dekana NC te da su joj rekli da su je pozvali zbog profesora LC i usmeno priopćili da je GC donio odluku da se profesoru LC uskrati suglasnost za izvođenje nastave, a na koju odluku da se tužitelj žalio Rimu što je odbijeno, te da je ponovno zaprimljen dopis H Kancelara u kojem se nalaže fakultetu da se ta odluka u odnosu na profesora LC realizira odnosno fakultetsko vijeće da je donijelo odluku. O tome kakvu je odluku donijelo fakultetsko vijeće odnosno kakva je odluka išla prema profesoru LC istoj da nije poznato da se radi o raskidu suradnje ali da joj nije poznato kakva je odluka donesena niti da joj je itko detaljno obrazložio istu. Nadalje, ista nije upoznata sa razlozima odluke koja je bila donijeta prema profesoru LC obzirom da se radi o odluci JC u koju da nema pristup niti da su joj navedeni tajnici obrazložili razloge zbog kojih je GC Kancelar donio takvu odluku obzirom da se o odluci Velikog Kancelara ne raspravlja. Isto tako želi naglasiti da je detaljno upoznata s razlozima Odluke JC Kancelara da se istoj ne bi protivila jer se odluci JC Kancelara ne protivi. Ponavlja da nije dobila na uvid nikakvu dokumentaciju niti da joj je rečeno da se pisano ili usmeno usuglasi, nego da je samo bila upoznata s činjenicama koje da je upravo precizirala, a nakon tog sastanaka više da nije bila pozivana. O tome je li dala pisani pristanak za izvanredni otkaz ugovora o radu glavnom tajniku OC koji je nenastavno osoblje od 10. lipnja 2021., svjedokinja navodi da je dala pisanu suglasnost za otkaz koji navodi tužitelj.

13.Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Temeljem čl. 116. Zakona o radu ( Narodne novine 93/14, 127/17 i 98/19) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaza) ako zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Opravdani razlog za otkaz u slučaju takvog ponašanja procjenjuje se prema okolnostima svakog pojedinog slučaja.

14. U odnosu na istaknute prigovore tužitelja valja istaći da su isti po ocjeni ovog suda neosnovani te će se svaki pojedinačno obrazložiti. Tužitelj navodi kako je predmetna odluka nedopuštena jer da je ista donesena nakon proteka roka od 15 (petnaest) dana od dana saznanja za činjenice na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Naime po ocjeni ovog suda točan je navod tuženika da tužitelj pogrešno smatra da je tuženik dana 12. prosinca 2023. saznao za činjenicu uskrate suglasnosti velikog kancelara mons. ĆC, te da od tada teče rok za izvanredni otkaz ugovora o radu. Specifičnost ovog postupka otkazivanja je ta što je tužitelj klerik pa se postojanje uvjeta za otkaz prosuđuje sukladno odredbama kanonskog prava, Odluka velikog kancelara mons. ĆC o uskrati suglasnosti tužitelju, kojom je isti nedvojbeno izgubio ovlaštenje za poučavanje u smislu odredbi kanonskog prava nije bila konačna jer je tužitelj protiv iste imao na raspolaganju sredstva za pobijanje takove odluke koje je i koristio što nije sporno. Naime protiv navedene Odluke velikog kancelara o uskrati suglasnosti br.50/2023-VK od 09.12.2023. tužitelj je uložio „hijerarhijski utok“ o kojemu je dana 21.05.2024. Dikasterij Svete Stolice za kulturu i odgoj donio Dekret (N.Prat.02844/2024- 297/2024) donio odluku kojim je navedeni „hijerarhijski utok“ odbijen. Protiv te odluke tužitelj da je ponovno uložio „utok“ koji je isto tako odbijen i to odlukom Vrhovnog suda Apostolske signature dana 21.08.2024. Međutim, a kako je propisano čl.33.st.1. Statuta Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, udaljavanje nastavnika zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje iz čl.28 st.9. Statuta može imati oblik privremenog udaljavanja bez otkazivanja ugovora o radu ili uz izvanredni otkaz ugovora o radu, trajnog udaljavanja zbog opoziva kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje. St.3 istog članka propisano da o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje potrebne za ostanak na Fakultetu, odlučuje Fakultetsko vijeće na prijedlog dekana. Stoga u trenutku kada je tuženik saznao za Odluku velikog kancelara o uskrati suglasnosti tužitelju, a time nedvojbeno povlačenju ovlaštenja za poučavanje, još uvijek nije znao niti mogao znati koja će posljedica takove odluke biti odnosno hoće li odluka biti konačna te koji i kakav zahtjev će uputiti veliki kancelar. Tek kada je dekan tuženika saznao za dopis velikog kancelara mons. ĐC br. 42/2024-VK od 22.08.2024. u kojem isti zahtjeva od dekana da „ poduzme sve pravne radnje za otkazivanjem Ugovora o radu koji vlč.prof. don LC ima sklopljen s KBF-om u Splitu“, tuženik da je saznao, a u smislu odredbe čl.116. Zakona o radu, za osobito važnu činjenicu zbog koje da radni odnos tužitelja kod tuženika više nije bio moguć i zbog koje je Fakultetsko vijeće tuženika naposljetku i donijelo predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja. Stoga ovaj sud smatra da je tuženik predmetnu odluku donio unutar roka od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj da temelji svoju odluku o izvanrednom otkazu tužitelju. Kod toga da je posebno kazati, a obzirom da se čl.33. st.1. Statuta KBF-a poziva na čl. 28.st.9. tog istog Statuta, kako je čl.28. st.9. Statuta propisano da se postupak podjele kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje provodi sukladno odredbama Pravilnika o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu (dalje u tekstu: Pravilnik). Člankom 13.st.1. navedenog Pravilnika određeno je da dijecezanski svećenici čijem redu pripada tužitelj, redovnici, redovnice i oni koji su s njima izjednačeni da bi mogli postati i ostati nastavnici na KBF-u da moraju imati suglasnost svojeg ordinarija, poglavara ili pretpostavljenoga, dok je st.3. istog članka navedeno da je, ovisno o razlozima, povlačenje suglasnosti već angažiranom nastavniku, razlog za njegovo privremeno udaljavanje sa službe nastavnika bez otkaza ugovora o radu ili za izvanredni otkaz ugovora o radu. Nije sporno da je tužitelj dijecezanski svećenik te da isti kao takav odgovara upravo velikom kancelaru odnosno Nadbiskupu ordinariju splitsko-makarske nadbiskupije mons. ĐC. Isto tako da je u tom smislu veliki kancelar u svom dopisu od 22.08.2024. obavijestio dekana tuženika kako da je 08.01.2024. obavijestio i ostale biskupe-sufragane Metropolije o svojoj odluci o uskrati suglasnosti za nastavak rada tužitelja kod tuženika, a od kojih da je dobio punu potporu za takovo postupanje i odluku. Dakle nedvojbeno da je da tužitelj nije imao ni potporu ni suglasnost svog ordinarija, jer u ovom postupku tužitelj nije dokazao suprotno, stoga u tom slučaju isti više nije ispunjavao pretpostavke sukladno kanonskom pravu za nastavak radnog odnosa kod tuženika.

14.1. U odnosu na prigovor da mu nije dana mogućnost davanja obrane valja istaći da sukladno zakonu i u slučaju otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac nije dužan pružiti radniku mogućnost iznošenja obrane ako postoje okolnosti zbog kojih to ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca. Međutim nije sporno da kako se to davanje suglasnosti za napredovanje tužitelja produžilo isti da je tražio razgovor s velikim kancelarem u kojem ga je razgovoru veliki kancelar obavijestio da je dobio više dopisa od strane dekana kao i uprave fakulteta gdje da se navode razlozi zbog kojeg da mu se treba uskratiti suglasnost odnosno zbog kojih razloga da se on ne uklapa u nastavno osoblje fakulteta. Dakle, tim razgovorom sa velikim kancelarom zasigurno je iznio svoj stav na iznesene navode što bi se moglo podvesti pod davanje obrane. Kako je u konkretnom slučaju jasno da je ugovor o radu tužitelja izvanredno otkazan upravo zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa više nikako nije bio moguć i na koju činjenicu tužitelj nikako nije mogao utjecati iznošenjem niti svoje obrane to da jasno proizlazi kako tuženik nije ni imao obvezu omogućiti tužitelju iznošenje obrane u ovom slučaju.

14.2. Na prigovor tužitelja da je Odluku o izvanrednom otkazu koju je tuženik donio donesena bez savjetovanja s radničkim vijećem, valja istaći da nije sporno da kod tuženika ne egzistira radničko vijeće. A što se tiče sindikalne povjerenica HC koja je saslušana na ovom sudu i u svom iskazu istakla da je izabrana za sindikalnog povjerenika ali nenastavnog osoblja, dakle djelatnika koji da ne sudjeluju u nastavi, samim time po ocjeni ovog suda nije postojala zakonska obveza tuženika tražiti njenu suglasnost, jer je tužitelj bio nastavno osoblje, dok tužitelj nije dokazao da je kod tuženika postojao drugi sindikat čiji je on bio član. Stoga zbog toga predmetna odluka nije ništetna.

14.3. Navodi tužitelja da je tuženik donoseći Odluku o izvanrednom otkazu, takvim ponašanjem – kršio zakone Republike Hrvatske, međunarodni ugovor - čl. 10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, nije osnovan. Nadalje tužitelj ističe kako nikada ni jednom nastavniku tuženika nije uskraćena suglasnost od velikog kancelara pa da je time isti stavljen u neravnopravan položaj, također se ukazuje kao paušalan prigovor u cijelosti neosnovanim iz razloga jer je protiv navedene odluke visokog kancelara tužitelj sukladno pravilima kanonskog prava, ulagao sredstva kojima je pobijao odluku velikog kancelara te su i Dikasterij Svete Stolice za kulturu i odgoj i Vrhovni sud Apostolske signature, koji su potvrdili odluku velikog kancelara, a civilni sud nije ni ovlašten ulaziti u razloge i opravdanost same odluke koja je donijeta po pravilima kanonskog prava. Iz čl. 13.st.1. Pravilnika o vršenju ovlasti velikog kancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu jasno je navedeno da dijecezanski svećenici moraju imati suglasnost svog ordinarija kako bi mogli postati i ostati nastavnici na KBF-u. Člankom 7.istog Pravilnika navedeno je kako kanonsko poslanje i/ili ovlaštenje za poučavanje veliki kancelar podjeljuje na kraju svakog postupka izbora/reizbora nastavnika. U tom smislu kanonsko poslanje i ovlast za poučavanje kao i njihovo oduzimanje koje za posljedicu ima gubitak mogućnosti predavanja na KBF-u procjenjuju se prema odredbama crkvenih zakona, zbog poslanja primljenog od crkve, na što ovaj sud nema utjecaja. U čl.10. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture propisano da se pravni ustroj katoličkih visokih učilišta, kao i način priznanja stručnih naziva, akademskih stupnjeva i diploma koje da se izdaju, ravnaju prema zakonima Republike Hrvatske, međutim u ovom postupku o tome nije riječ niti je tuženik na bilo koji način povrijedio odredbe pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske pa samim time ni međunarodni ugovor, a kako to neosnovano navodi tužitelj.

14.4. Tužitelj između ostalog ističe da je doveden u nejednak položaj u odnosu na druge nastavnike jer da nijednom drugom nastavniku nije uskraćena suglasnost velikog kancelara i nije dobio izvanredni otkaz ugovora o radu zbog uskrate suglasnosti. Ovdje se radi o pobijanju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu a ne o diskriminaciji koji navod tužitelj samo paušalno iznosi bez konkretnih dokaza. Inače to što nijednom nastavniku nije uskraćena suglasnost samo po sebi ne dokazuje da je tužitelj doveden u nejednak položaj.

14.5. Odluka o izvanrednom otkazu nije tehnički neispravna, pa da time i nedopuštena, jer su parnične stranke nakon sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2004., Urbr: 243/2004., sklopile cijeli niz dodataka ugovoru o radu (aneksa) koji se u istoj odluci ne spominju, obzirom da su dodaci/aneksi postali sastavni dio upravo tog prvotnog Ugovora o radu, pa se ovaj navod tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim. Isto tako pogrešno navedeni OIB ne dovodi do nedopuštenosti odluke jer se radi o tehničkim pogreškama, jer za stranke u nije sporno da je tužitelju otkazan ugovor o radu temeljem kojeg je isti obavljao poslove znanstveno-nastavnog radnog mjesta šefa katedre-redovitog profesora pri Katedri liturgike na KBF-u.

15. Slijedom gore navedenog ovaj sud smatra utvrđenim da je predmetna Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje u skladu s čl. 33., § 1. i 3. Statuta tuženika. Dakle tužitelju su prestala sva ovlaštenja koja je imao zbog povlačenja kanonskog poslanja i/ili ovlaštenja za poučavanje, te više nije u mogućnosti obnašati funkciju šefa katedre – redovitog profesora pri Katedri liturgike kod tuženika. Kada djelatnik nema pretpostavke odnosno uvjete propisane prema odredbama posebnih crkvenih zakona, zbog poslanja primljenog od crkve, kao što je u konkretnom slučaju, nastavak radnog odnosa na tom radnom mjestu s tužiteljem više nije moguć, stoga je zakonita i samim time i dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod oznakom KLASA: 029-06/24-06/00001, UR.BROJ: 2181-203-02-01-24-65 od 5. rujna 2024. koju je donio tuženik ( VS –RevR-1075/15 ). Stoga sukladno čl. 116. ZR-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude, a samim time suvišno je ulaziti u meritum postavljenog podrednog protutužbenog zahtjev tuženika.

16. Prijedlog za donošenje privremene mjere vračanja tužitelja na rad do okončanja ovog postupka također je neosnovan zbog svih gore iznesenih razloga jer tužitelj prije svega nije u ovom postupku dokazao da su ostvareni zakonski razlozi za njeno donošenje, a osim toga ista je ukomponirana i u odluci o glavnoj stvari, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

17.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. Zakona o parničnom postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška. Tuženiku je priznat trošak: za sastav odgovora na tužbu, ročište od 6. veljače 2025., sastav podneska od 21. veljače 2025. te zastupanje na ročištu od 12. svibnja 2025. – za četiri radnje jednokratna nagrada od 250 bodova, te za zastupanje na ročištu od 9. srpnja 2025., 2. listopada 2025. i 3. prosinca 2025. – za svako 50 bodova, za sastav podneska od 9. listopada 2025. – 50 bodova, za zastupanje na ročištu za objavu – 25 bodova, što ukupno daje 475 bodova, ( vrijednost 1 boda =2 eura), što daje iznos od 950,00 eura +25 %PDV, daje ukupno obistinjen trošak tuženiku u iznosu od 1.187,50 eura.

U Splitu, 06. veljače 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.