REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-78/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u parničnom predmetu tužitelja/protutuženika LH, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika/protutužitelja ROSMARIS d.o.o., Palit, Palit 289, OIB: 99302292802, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja/protutuženika uz punomoćnika i zastupnice po zakonu tuženika/protutužitelja uz punomoćnika, objavljene 6. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelen Tus, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-3457/2023, UPP/OS-Ovrv-486/2023 od 31. srpnja 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku/protutužitelju ROSMARIS d.o.o., Palit, Palit 289, OIB: 99302292802, isplatiti tužitelju/protutuženiku LH, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 236.470,00 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 75.000,00 EUR od 19. siječnja 2023.,

- na iznos od 42.640,00 EUR od 19. siječnja 2023.,

- na iznos od 112.865,00 EUR od 19. siječnja 2023.,

- na iznos od 5.965,00 EUR od 19. siječnja 2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku/protutužitelju isplatiti tužitelju/protutuženiku trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.371,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja/protutuženika odbija kao neosnovan.

III. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika/protutužitelja koji glasi:

„ I. Nalaže se tužitelju/protutuženiku BH, kao vl. zidarskog obrta, „Guščić“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku/protutužitelju Rosmaris d.o.o., Palit 289, 51280 Palit, OIB: 99302292802, isplati iznos od 250.000,00 EUR uvećan za z zatezne kamate koje teku od 13. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tužitelju/protutuženiku naknaditi tuženiku/protutužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Nalaže se tuženiku/protutužitelju ROSMARIS d.o.o., Palit, Palit 289, OIB: 99302292802, naknaditi tužitelju/protutuženiku LH, kao vl. obrta „ [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 31.631,14 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Tus, sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-3457/2023, UPP/OS- Ovrv-486/2023 od 31. srpnja 2023., naloženo je tuženiku/protutužitelju (dalje: tuženik) isplatiti tužitelju/protutuženiku (dalje: tužitelj) iznos od 236.470,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 4.371,18 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim pobija predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, ističući da se isto temelji na računima tužitelja koji predstavljaju jednostranu izjavu volje te da se istima ne dokazuje postojanje duga. Ujedno je naveo da tuženik nema dugovanja prema tužitelju, slijedom čega je predložio uvažiti prigovor te pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuti u cijelosti.

3. Općinski sud u Crikvenici se rješenjem poslovni broj Ovrv-3457/2023-13 od 13. kolovoza 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je odredio da će se nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja, predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Trgovački sud u Rijeci je rješenjem poslovni broj Povrv-78/2024-2 od 15. listopada 2024. u toč. I. izreke stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Tus, sa sjedištem u [adresa] posl.br. Ovrv-3457/2023, UPP/OS-Ovrv-486/2023 od 31. srpnja 2023. te u dijelu u kojem je određena ovrha ukinuo provedene radnje, dok je u točki II. izreke riješio da će se postupak nastaviti kao u provodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U podnesku od 17. veljače 2025. tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva, kao i da je pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba Rab, tužitelj pokrenuo izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1-135/2023. Uvidom u sadržaj prijedloga navedenog izvanparničnog postupka, navodi kako prije svega proizlazi da su naručitelji radova bili kao pravna osoba, ovdje tuženik i fizička osoba LHŽ. Usprkos činjenici što tužitelj navodi da su za sporne radova postojala dva naručitelja, tuženik navodi da tužitelj sporne račune ispostavlja isključivo ovdje tuženiku kao pravnoj osobi. Također, tuženik ističe da je u navedenoj postupku proveden dokaz građevinskog vještačenja te da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka utvrđeno da samu količinu izvedenih radova nije bilo moguće konstatirati pojedinačno iz razloga jer ne postoje troškovnici, niti dokaznice mjera kao ni građevinska knjiga temeljem čega se ti radovi mogu utvrditi. Nadalje, tuženik navodi da bi proizlazilo da u ovom primjeru postoje ponude za dio radova, a za koje nije moguće utvrditi da li su kao takve prihvaćene od investitora, a temelju njih su onda izdani utuženi računi koji obuhvaćaju sumarno vrijednost dijela radova prema okončanoj situaciji bez njihove detaljne specifikacije. Također, tuženik navodi da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da ne postoji pisani trag dostavljan u spis, kao niti ugovor, koji bi bio osnova za utvrđenje radova koji su predmet adaptacije i rekonstrukcije. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj pokrenuo i parnični postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba Rab, protiv fizičke osobe BHŽ L radi isplate identične tražbine i po identičnim ovdje spornim računima, a koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P- 995/2023. Tužitelj da u samom prijedlogu radi osiguranja dokaza ističe da su naručitelji spornih radova, osim ovdje pravne osobe, bile i fizičke osobe, dok da s druge strane iz tužbe poslovni broj P-995/2023 proizlazi da je stvarni dužnik ovdje sporne tražbine fizičke osobe LHŽ slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. U konačnici, tuženik opetovano ističe da dug prema tužitelju ne postoji, da predmetne radove tuženik nije naručio, niti da su ti radovi izvedeni, dok radove koje je tužitelj izveo i koji su mu plaćeni da su izvedeni nekvalitetno i sa zakašnjenjem.

6. U podnesku od 18. veljače 2025., tužitelj je naveo da je kao vlasnik obrta izvodio građevinske radove prema narudžbi, ponudama i troškovnicima prihvaćenim od strane naručitelja radova BHŽ, a zatim i od strane trgovačkog društva ROSMARIS d.o.o., ovdje tuženika, u kojem je član uprave LHŽ. Građevinski radovi izvodili su se na nekretninama koje su u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela Rab, označe kao k. č. br. [katastarska čestica], zgr., kuća broj 77 i dvorište, površine 116 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 324434, Rab-Mundanije, u vlasništvu BHŽ, zatim k. č. br. [katastarska čestica], zgr., kuća broj 78 i dvorište, površine 56 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Mundanije, i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 589 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Mundanije, u suvlasništvu BHŽ. U naravi da se radi o tri građevine koje su stambene namjene i to kuća 1 (k. č. br. [katastarska čestica]), kuća 2 (k. č. br. [katastarska čestica]) i kuća 3 (k. č. br. [katastarska čestica]), koje se nalaze na Rabu, Mundanije, Mundanije 210. Nadalje je naveo da je u završnom izvješću od 3. travnja 2023., koje je sačinilo društvo Španjol d.o.o., Rab, navedeno sve što je izgradnjom obuhvaćeno i izvedeno do strane tužitelja i to posebno za kuću 1, kuću 2, kuću 3, kao i na pomoćnoj građevini. U predmetnom izvješću da je također navedeno da je zidarski obrt " [obrt]" radove izveo temeljem prihvaćenih ponuda, koji su započeli 14. listopada 2021. te su prekinuti 14. ožujka 2023. Dio izvedenih radova da je LHŽ isplatila tužitelju temeljem ispostavljenih računa, dok da je dio izvedenih radova isplatio upravo tuženik kao kasniji investitor (naručitelj radova), također temeljem ispostavljenih računa.

6.1. Tužitelj je potom naveo da je nakon izvršenih građevinskih radova ispostavio tuženiku račun broj 1/1/1 od 3. siječnja 2023. u iznosu od 75.000,00 EUR, a koji se odnosi na radove po okončanoj situaciji, zatim račun broj 2/1/1 od 3. siječnja 2023. u iznosu os 42.640,00 EUR, a koji se odnosi na radove po ponudi broj 82/2022, skladište iza kuće, računa broj 3/1/1 od 3. siječnja 2023. u iznosu od 112.865,00 EUR, a koji se odnosi na radove po ponudi broj 1/2/3/4, naknadne radove na kući broj 1/2/3 i okoliš, te račun broj 4/1/1 od 3. siječnja 2023. u iznosu od 5.965,00 EUR, a koji se odnosi na naknadne radove – fasada. Svi navedeni računi u ukupnom iznosu od 236.470,00 EUR da nisu do današnjeg dana plaćeni, iako su navedeni radovi izvedeni stručno i kvalitetno, sukladno prihvaćenim ponudama i nalozima investitora, a što da je u obavljenom nadzoru potvrdio i nadzorni inženjer ĆH, dipl. ing. građevine. Slijedom navedenog, tuženik kao razlog neplaćanja utuženih računa da neosnovano i proizvoljno navodi nedostatke na izvedenim radovima. Tužitelj je nadalje naveo da je putem punomoćnika tuženiku poslao dopis s ciljem mirnog rješenja spora, da se zajednički i uz prisutnog stalnog sudskog vještaka građevinske struke, kao i uz prisutnost nadzornog inženjera ĆH, utvrde svi građevinski radovi koje je tužitelj izveo, kao i količina i kvaliteta istih, sve u svrhu postizanja dogovora glede plaćanja, međutim, navodi da se tuženik na njegov dopis nije očitovao, kao što nije niti izvršio plaćanje dospjelog dugovanja. Iz navedenog razloga tužitelj je naveo da je bio primoran prekinuti građevinske radove te podnijeti prijedlog za osiguranje dokaza. Slijedom iznijetog, navodi da je tako 21. prosinca 2023. održan uviđaj na licu mjesta uz prisutnost stalnog sudskog vještaka PH, a na koji uviđaj tuženik kao protivnik osiguranja nije pristupio. Sudski vještak da je u konačnici zaključio da nema pisanih tragova da se prigovaralo kvaliteti izvedenih radova, kao niti njihovoj količini, a niti da je na to pisano upozoravao tuženik tijekom gradnje. Sudski vještak da je u svojem nalazu i mišljenju zaključio da su predmetne građevine izvana i iznutra u cijelosti dovršene te da je radove izvodio ovdje tužitelj. Također je utvrdio da je tijekom gradnje za dio radova bilo odstupanja od projektom predviđenog zahvata, ali da su sve izmjene tražene od strane investitora, ovdje tuženika, koji da je preuzeo odgovornost i dao nalog da se radi, a izvođač, ovdje tužitelj, da je dao ponudu/troškovnik koji su prihvaćeni te se prema istima pristupilo poslu. Sudski vještak da je u konačnici iznio mišljenje da se radi o računima u kojima nije obračunat PDV, što ukupno iznosi 236.470,00 EUR, a koji iznos prema mišljenju istog, se ima smatrati kao ukupna procijenjena vrijednost radova koju da je tužitelj obračunao u svojim računima. Na predmetni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka tužitelj je naveo kako tuženik nije prigovorio.

7. Tuženik je 13. ožujka 2025. podnio protutužbu u kojoj je naveo kako je nesporno da je tužitelj izvodio određene građevinske radove za tuženika, međutim, da su svi izvedeni radovi podmireni putem naplaćenih računa u iznosu od 590.341,62 kn. Radovi koji su izvedeni da su izvedeni nekvalitetno i to izvan ugovorenog roka, a koje da je tuženik morao sanirati putem drugih izvođača koji su potom dodatno plaćeni. Nadalje je naveo da je tužitelj određene radove naplatio, a da ih nije izveo. Slijedom navedenog, tuženik u protutužbi u točki 1. do 20. iste nabraja nedostatke te predlaže izvođenje građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja izvedenih radova, količine i kvalitete istih te provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja isplaćenih računa te saslušanje brojnih svjedoka.

8. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-78/2024 od 13. ožujka 2025. određeno je da će se odvojeno raspravljati po protutužbi tuženika i to iz razloga dosadašnjeg pasivnog držanja tuženika, slijedom čega je određeno da će se razdvojeni postupak vodi pod novim poslovnim brojem P-158/2025. Međutim, raspravnim rješenjem ovoga suda poslovni broj P-158/2025 na ročištu održanom 11. prosinca 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava, sud je predmetni spis pripojio na predmet posl.br. Povrv-78/2024, a radi zajedničkog odlučivanja.

9. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz saslušanjem tužitelja LH i zastupnice po zakonu tuženika BHŽ te svjedoka PH, stalnog sudskog vještaka i svjedoka ĆH, nadzornog inženjera.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika utvrdio neosnovanim u cijelosti.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 236.470,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama s osnova utuženih računa koji se odnosi na izvođenje građevinskih radova na nekretninama u vlasništvu tuženika (u naravi tri kuće), kao i radova na pomoćnom objektu. Predmet protutužbenog zahtjeva tuženika je zahtjev za isplatom iznosa od 250.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2025. pa do isplate, a koji iznos se odnosi na trošak sanacije nekvalitetno izvedenih radova tužitelja.

12. Među strankama nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj izveo građevinske radove na nekretninama u vlasništvu tuženika, kao i da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 564.750,00 kn/75.000,00 EUR za izvedene radove, sukladno ispostavljenim računima.

13. Međutim, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, odnosno odlučna činjenica je li tuženik dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos od 236.470,00 EUR za preostale građevinske radove, budući tuženik tvrdi da je sve radove isplatio i pretplatio te da nema preostalog dugovanja.

14. Sporna je osnovanost protutužbenog zahtjeva, kao i visina istog, odnosno činjenica je li tužitelj izvedene radove izveo nekvalitetno i nakon proteka ugovorenog roka, kao i činjenica je li tuženik na adekvatan način obavijestio tužitelja o navodnim nedostacima prilikom izvođenja građevinskih radova. U konačnici, sporno je izvršenje sanacije u utuženom iznosu od 250.000,00 EUR.

15. Sukladno prijedlogu tužitelja, ovaj sud je rješenjem poslovni broj R1-91/2024 od 3. siječnja 2025. radi osiguranja novčane tražbine odredio prethodnu mjeru u iznosu od 236.470,00 EUR uvećan za zatezne kamate, kojom se zabranjuje svim bankama i drugim financijskim institucijama kod kojih se vodi račun ili nalaze novčana sredstva tuženika da po nalogu tuženika ili treće osobe isplate sa bilo kojeg računa tuženika iznos za koji je određena ova prethodna mjera. Predmetno rješenje ovoga suda je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 897/2025 od 31. ožujka 2025. te je predmetni spis priklopljen ovom spisu. Prije donošenja navedenog rješenja, sud je dopisom od 31. listopada 2024., od nadležne porezne uprave zatražio podatak je li tuženik u svojim poslovnim knjigama evidentirao račune (presliku kojih je dostavio uz dopis) te podatak je li po istim računima tuženik koristio odbitak pretporeza. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Rijeka, Ispostava Rab je svojim dopisom od 17. prosinca 2024., obavijestio sud da tuženik nije u svojim posebnim poreznim evidencijama evidentirao navedene račune te da nije koristio pretporez u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. listopada 2024.

16. Odredbom čl. 221.b st. 1. ZPP-a propisano je da ako je dokazano da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Slijedom navedenoga, činjenica da tuženik nije evidentirao predmetne račune, samo po sebi nema procesni rezultat koji bi bio pravno relevantan, već i nadalje ostaje teret dokaza o postojanju utužene tražbine na tužitelju, a koju tražbinu je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao. Stoga, činjenica da tuženik predmetne račune nije knjižio, imalo bi eventualni utjecaj sa računovodstvenog i poreznog aspekta, ali ne i pravnog aspekta. Činjenica je li dugovanje evidentirano u tuženikovom knjigovodstvu, ne utječe na tuženikovu dužnost ispunjenja ugovorne obveze, niti to može biti od presudnog značenja za ocjenu sadržaja poslovnog odnosa među strankama.

17. Uvidom u materijalnu dokumentaciju dostavljenu od strane tužitelja, a koju sud prihvaća kao vjerodostojnu i to konkretno račune tužitelja (stranica 10-13 spisa), račun broj 1/1/1 od 3. siječnja 2023., proizlazilo bi da je isti izdan tuženiku u iznosu od 75.000,00 EUR s dospijećem 18. siječnja 2023. i to za radove po okončanoj situaciji, račun broj 2/1/1 od 3. siječnja 2023., proizlazilo bi da je isti izdan tuženiku u iznosu od 42.640,00 EUR s dospijećem 18. siječnja 2023. i to za radove po ponudi broj 82/2022, račun broj 3/1/1 od 3. siječnja 2023., proizlazilo bi da je isti izdan tuženiku u iznosu od 112.865,00 EUR s dospijećem 18. siječnja 2023. i to za radove po ponudi broj 1/2/3/4 i za naknadne radove na kući 1/2/3 i okoliš, račun broj 4/1/1 od 3. siječnja 2023., proizlazilo bi da je isti izdan tuženiku u iznosu od 5.965,00 EUR s dospijećem 18. siječnja 2023. i to za naknadne radove na fasadi. U svim utuženim računima je navedeno oslobađanje od PDV-a, prijenos porezne obveze sukladno odredbi čl. 75. st. 3.a. i čl. 79. st. 7.a. Zakona o PDV-u. Iz navedenog bi proizlazilo da se primjenjuje institut prijenosa porezne obveze, pri čemu je obveza obračuna PDV-a zakonski prenesena na primatelja usluge, a eventualno neispunjenje te obveze predstavlja isključivo poreznopravni odnos tuženika i poreznog tijela. Stoga, kao što je već navedeno činjenica da tuženik nije utužene račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te nije koristio pravo na odbitak pretporeza, ne utječe na postojanje i dospjelost tražbine tužitelja.

18. Uvidom u ponude tužitelja od 10. prosinca 2022., proizlazi da je za kuću broj 1 i to za naknadne radove po specificiranim stavkama od 1 do 19 iste, ugovorena cijena u iznosu od 23.016,25 EUR, za kuću broj 2 da je ugovoren iznos d 44.237,50 EUR, za kuću broj 3 da je ugovoren iznos od 58.615,00 EUR, te da je za naknadne radove – okoliš ugovoren iznos od 15.212,50 EUR, kao i da su iste pravovaljane bez potpisa i pečata ukoliko su zaprimljene digitalnim putem.

19. Uvidom u dopis tužitelja od 6. lipnja 2023. upućen tuženiku, proizlazilo bi da je tuženik za izvedene građevinske radove prema ispostavljenim računima tužitelju uplatio iznos od ukupno 564.000,00 kn, s tim da je dio radova plaćen i od strane BHŽ. Nadalje, proizlazilo bi da je nakon izvršenih građevinskih radova, tužitelj tuženiku ispostavio utužene račune u ukupnom iznosu od 236.470,00 EUR. Također, proizlazilo bi da je tužitelj temeljem prihvaćenih ponuda te uz nadzor ĆH, koji je u svojem završnom izvješću od 3. travnja 2023. opisao sve izvedene radove od strane tužitelja, sačinio izvješće o izvedbi, kao i izvješće o upotrijebljenim materijalima i provedbi kontrolnih postupka te sačinio zaključak. Također, proizlazilo bi da utuženi računi do današnjeg dana nisu plaćeni, slijedom čega tužitelj, s ciljem mirnog rješavanja spora, predlaže tuženiku da, uz prisutnost stalnog sudskog vještaka građevinske struke kojeg bi skupa izabrali te uz prisutnost nadzornog inženjera ĆH, zajednički utvrde sve građevinske radove koje je tužitelj izveo, količinu i kvalitetu istih, kao i eventualne nedostatke te da dogovore plaćanje iznosa iz utuženih računa. Također, proizlazi da tužitelj predlaže da ukoliko postoje neki nedostaci koji su na građevini nastali isključivo izvođenjem njegovih radova, da će iste uz pomoć sudskog vještaka utvrditi te sačiniti plan sanacije. Predmetni dopis tuženik je zaprimio 19. lipnja 2023., ali se na isti se nije očitovao.

20. Uvidom u završno izvješće od 3. travnja 2023. za dio radova - faza 1 na građevinama stambene namjene na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. zgr [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]-Mundanije, a kojeg je sastavio nadzorni inženjer ĆH, sud je utvrdio da je tijekom gradnje bilo odstupanja od projektom predviđenog zahvata te da su izmjene zatražene od strane investitora BHŽ i OH, koji je preuzeo odgovornost i dao nalog za izvođenje. Također, sud je utvrdio da je izvođač dao ponudu/troškovnik, odnosno više ponuda zbog učestalih izmjena, a koji troškovnici su prihvaćeni te se prema istima pristupilo poslu. Nadzoru nisu dane ponude na uvid, slijedom čega isti nije imao mogućnost kontrole. Na radnim sastancima, osim radova koji nisu kvalitetno izvršeni, a koji se odnosi na vlagu, konstatirane su nesuglasice u svezi naplate radova, iz kojeg razloga izvođač navodi da je spreman pristupiti uklanjanju ukoliko mu se plate ispostavljeni računi, a investitor navodi da iste ne želi podmiriti jer da je u preplati zbog previsokih cijena pojedinih stavki. Iz predmetnog izvješća nadalje proizlazi da nadzor prethodno nije sudjelovao u postupku odabira izvođača i prihvaćanju ponude, pa da nema saznanja o iznosima. Iz zapisnika bi također proizlazilo da su zadovoljeni tehnički uvjeti kvalitete izvođenja građevinskih radova iz faze 1, posebno u pogledu zadovoljenja mehaničke otpornosti i stabilnosti te uštede energije i toplinske zaštite za građevine veličine do 400 m² GBP. Radovi iz faze 1 da su se počeli izvoditi 14. listopada 2021. te da su dovršeni/prekinuti 14. ožujka 2023., a to je datum kada investitor obavještava prekid usluge nadzoru ĆH. Glavni izvođač da je odabran kao najpovoljniji prema izboru investitora te da je izvođenje radova tužitelj izvršio temeljem prihvaćenih ponuda. Na manjkavosti izvođač da je upozoravan usmeno i putem zapisnika, obzirom da nije vođen građevinski dnevnik, kao i da je nedostatke uklanjao dok je bio prisutan na gradilištu, ali da je zbog financijskih dubioza napustio gradilište. Što se tiče nedostataka, tijekom izvedbe da su uočeni nedostaci glede pojave vlage i to zbog nedovršenih radova oko otvora, nepravilne ugradbe obloge od ciglenog materijala, dijelom zbog izvedbe prodora i šliceva za ugradbu instalacija kroz nosivu konstrukciju, ponavljanje premaza zaštite od vlage južnog kamenog pročelja, od kojih je dio izvođač otklonio, a dio se obvezao učiniti odnosno otkloniti u jamstvenom roku. U zaključku predmetnog zapisnika sud je utvrdio da je izvedba predviđenog zahvata iz faze 1 izvršena sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima.

21. Iz nalaza i mišljenja od 12. svibnja 2024., kojeg je sačinio stalni sudski vještak Dragan Blažević, dipl. ing. građevine u izvanparničnom postupku Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba Rab, poslovni broj R1-135/2023, sud utvrđuje da je zadatak sudskog vještaka bio utvrditi postojeće stanje izvedenih građevinskih radova, odnosno količine izvedenih građevinskih radova i njihove kvalitete i to na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – Mundanije, tri građevine na Rabu, Mundanije 210. Pored toga nužno je bilo procijeniti vrijednost radova, isključujući radove za koje je tužitelj na uviđaju naveo da ih nije izradio, kroz vrijednost posebnih radova, a sukladno ponudama koje se nalaze u spisu. Iz analize procijene vrijednosti radova, isključujući radove za koje je sam tužitelj naveo da ih nije radio, sudski vještak zaključuje da je izvedenost radova cijenio samo sa osnova sadašnjeg izgleda građevina te da konstatira da su ti radovi na tri kuće i pomoćnom objektu izvršeni. Same količine izvedenih radova da nije bilo moguće konstatirati pojedinačno, budući ne postoje troškovnici niti dokaznice mjera, kao niti građevinska knjiga. U konkretnom primjeru, sudski vještak je utvrdio da postoji ponuda za dio radova. Temeljem ponuda da su izdani računi koji obuhvaćaju sumarno vrijednost dijelova radova prema okončanoj situaciji. Također, sudski vještak zaključuje da ne postoji pisani trag ili ugovor koji bi bio osnova za utvrđenje radova koji su predmet adaptacije i rekonstrukcije, te zaključuje da sadašnja dovršenost radova odgovara uobičajenoj kvaliteti i vrsti rada koji se primjenjuje u građevinarstvu, slijedom čega da dokumentacija o samoj ugradnji, kao i detaljna te ovjerena projektna dokumentacija za rekonstrukciju s pratećim troškovnicima, dnevnik radova i primopredajni zapisnici, kao i građevinska knjiga, ne postoje. Obzirom na sve iznijeto, sudski vještak navodi da mu jedino preostaje mogućnost provjere izvedenih radova preko izdanih računa i ponuda, a vodeći računa o veličinama i dimenzijama kuća iz projektne dokumentacije na kraju njegovog nalaza. Detaljno da je sve obrazložio u toč. 3.1. Ponude te zaključuje da se radi o ukupno četiri računa koje je tužitelj nakon završenih građevinskih radova ispostavio tuženiku, a što ukupno iznosi 236.470,00 EUR bez PDV-a.

22. Prije upuštanja u obrazlaganje osnovanosti tužbenog i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva, sud će se očitovati na tvrdnju tuženika u kojoj navodi da je tužitelj pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba Rab, protiv fizičke osobe BHŽ radi isplate identične tražbine i po ovdje identičnim spornim računima, a koji postupak da se vodi pod poslovnim brojem P- 995/2023, slijedom čega tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Obzirom na sadržaj iste, proizlazilo bi da je tuženik sadržajno istaknuo i prigovor litispendencije.

23. Uvidom u pribavljeni spis posl.br. P-995/2023 Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj BH, kao vl. obrta „ [obrt]“ dana 2. studenog 2023. podnio tužbu protiv prvotuženice BHŽ i drugotuženika IH te je glavnim tužbenim zahtjevom predložio da sud utvrdi da je tužitelj suvlasnik u ½ idealnog dijela nekretnina u vlasništvu prvotuženice i drugotuženika, dok eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom je predložio da sud naloži prvotuženici BHŽ da tužitelju isplati iznos od 236.470,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom.

24. Predmetni parnični postupak je započeo podnošenjem prijedlogom za ovrhu 10. srpnja 2023. Dakle, u trenutku pokretanja predmetnog parničnog postupka radi isplate iznosa od 236.470,00 EUR nije postojala druga parnica koja se sada vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Rabu. Također, valja istaknuti da nema subjektivnog identiteta glede predmetnih postupaka, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 194. st. 3. ZPP-a te je sadržajno istaknuti prigovor litispendencije tuženika, sud ocijenio neosnovanim.

25. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ovaj sud je isti također ocijenio neosnovanim, budući su utuženi računi nedvojbeno izdani na ovdje tuženika društvo Rosmaris d.o.o. Također, uvidom u dostavljanu materijalnu dokumentaciju, konkretno Završno izvješća nadzornog inženjera od 3. travnja 2023., sud utvrdio da se u tijeku građenja investitor izmijenio i to sa investitora LHŽ na novog investitora Rosmaris d.o.o., ovdje tuženika. Navedeno, proizlazi i iz dostavljenih do sada isplaćenih računa od strane tuženika koje je isti priložio uz protutužbu, kao i iskaza zastupnice po zakonu tuženika BHŽ u dijelu u kojem je iskazala da je tuženik, dakle društvo Rosmaris d.o.o. kasnije plaćalo račune iz razloga što je investicija bila puno veća nego li se planiralo, a iz kojeg razloga da je osnovala navedeno društvo koje je onda preuzelo projekt.

26. Nakon provedenog dokaznog postupka, u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja te protutužbeni zahtjev tuženika, sud je kronološki utvrdio sljedeće:

- stranke su tijekom 2021. započele svoj poslovni odnos radi rekonstrukcije i obnove (restauracija) tri stambena objekta i to na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – Mundanije, s djelomičnim preinačenjem unutrašnjosti, kao i radovi na pomoćnog objekta i na okolišu, u vlasništvu tuženika, pri čemu nije zaključen pisani ugovor, već su se radovi izvodili temeljem ponuda tužitelja koje su prihvaćane od strane investitora, a u kojim ponudama se jedinična cijena tijekom izvođenja radova nije mijenjala,

- tužitelj je s izvođenjem radova započeo 14. listopada 2021., a radovi su se izvodili kontinuirano do 14. ožujka 2023.

- tijekom izvođenja ugovorenih radova bilo je višekratnih izmjena projekta koje su bile inicirane od strane investitora, što proizlazi iz dostavljene materijalne dokumentacije, kao i suglasnih iskaza stranaka i svjedoka,

- početno ugovoreni radovi završeni su 1. prosinca 2022., a naknadni radovi koji su specificirani u utuženim računima su se izvodili od lipnja 2022. do 14. ožujka 2023. kada je otkazana suradnja nadzornom inženjeru ĆH te kada je i tužitelj napustio gradilište zbog neplaćanja, odnosno financijskih razloga,

- tijekom izvođenja radova nije vođen građevinski dnevnik niti građevinska knjiga, iako je na to nadzorni inženjer upozoravao obje strane, pri čemu je tuženik kao investitor, unatoč tome nastavio s izvođenjem radova, što također proizlazi iz iskaza nadzornog inženjera i zastupnice po zakonu tuženika,

- radovi koje je izvodio tužitelj bili su izvedeni sukladno projektnoj dokumentaciji, uz postojanje određenih vidljivih i otklonjivih nedostataka, pretežno vezanih uz vlagu i detalje u interijeru/pukotine na crvenim gredama, a koji su dijelom otklonjeni, a dijelom su trebali biti otklonjeni u jamstvenom roku, što proizlazi iz iskaza nadzornog inženjera i sudskog vještaka,

- tijekom izvođenja radova tuženik nije prigovarao kvaliteti, kao niti visini cijena izvedenih radova, već je redovito vršio plaćanja u obrocima, a prvi prigovori na cijene i količine pojavljuju se tek u kolovozu 2022., nakon zaprimanja ponude za okoliš koja nije predmet ovog postupka,

- prvotni investitor je bila LHŽ kao fizička osoba, slijedom čega je ista uplatila prvu situaciju, dok je ostale situacije (ukupno pet) i to u ukupnom iznosu od 75.000,00 EUR uplatio ovdje tuženik, kao novi investitor, dok je šesta situacija ostala neplaćena,

- sveukupnom se radilo o iznosu od 450.000,00 EUR, što obuhvaća sve izdane situacije, kao i naknadne radove, radove na pomoćnom objektu i radove na fasadi sukladno ponudama tužitelja,

- tužitelj je po dovršetku ugovorenih radova ispostavio četiri računa u ukupnom iznosu od 236.470,00 EUR bez PDV-a, koji obuhvaćaju šestu situaciju, naknadne radove, fasaderske radove i radove na pomoćnom objektu, a koji računi nisu podmireni i to konkretno iznos od 75.000,00 EUR po šestoj okončanoj situaciji, iznos od 112.865,00 EUR za naknadne radove na sve tri kuće i okoliš, sukladno ponudi broj: 1/2/3/4, iznos od 5.965,00 EUR za fasaderske radove te iznos 42.640,00 EUR za radove sukladno ponudi broj 82/2022 na pomoćnom objektu, a koji radovi su se vršili od lipnja 2022. do 14. ožujka 2023., kao i da je dogovor bio da će se predmetni računi ispostaviti po završetku ugovorenih naknadnih/dodatnih radova,

- u postupku osiguranja dokaza je 21. prosinca 2023. proveden uviđaj na licu mjesta zajedno s vještakom građevinske struke PH koji je utvrdio da su radovi u cijelosti dovršeni, da nema većih nedostataka te da su izvedeni radovi usklađeni s ponudama i ispostavljenim računima, dok zbog nepostojanja dokumentacije nije bilo moguće utvrditi točne količine utrošenog materijala,

- suradnja s nadzornim inženjerom prekinuta je na zahtjev investitora u ožujku 2023., neposredno prije eskalacije spora i to bez provođenja primopredaje i bez izrade okončanog obračuna, iako je nadzorni inženjer navedeno predlagao,

- iznos od 250.000,00 EUR, a koji tuženik u svom protutužbenom zahtjevu potražuje od tužitelja je osobno izračunala zastupnica po zakonu tuženika na temelju izvješća Milorada Pilipovića kojeg je ista privatno angažirala u veljači 2023.

27. Sud je iskaz tužitelja LH ocijenio vjerodostojnim, životno logičnim i u skladu s ostalim provedenim dokazima, budući da je isti prilikom davanja svog iskaza bio dosljedan u pogledu tijeka radova, načina ugovaranja istih putem ponuda, postojanja izmjena projekta, kao i neplaćanja utuženih računa. Također, sud je iskaz tužitelja ocijenio logičnim i uvjerljivim, budući je suglasan s iskazom svjedoka ĆH, nadzornog inženjera, kao i sudskog vještaka PH i to u dijelu koji se odnosi na količine izvedenih radova, kvalitetu istih, kao i vrijeme potrebno za izvedbu istih, uzimajući u obzir da su tražene i izvršene brojne izmjene projekta i to na zahtjev tuženika kao investitora. Ujedno, valja istaći da tužitelj tijekom davanja svog iskaza, nije tvrdio da je sve bilo odrađeno bez manjih nedostataka, međutim, isto tako je iskazao da je iste uklanjao (što je potvrdio i ĆH kako u svom završnom izvješću, tako i u svom iskazu), kao i da je bio spreman uklonite eventualne nedostatke ukoliko se isti utvrde, a što nedvojbeno proizlazi iz dopisa od 6. lipnja 2023., koji je tuženik uredno zaprimio te se na isti oglušio. Prema tome, sud nije imao razloga sumnjati u istinitost danog iskaza tužitelja, budući je isti realan i transparentan.

28. Iskaz ĆH nadzornog inženjera, sud je ocijenio objektivnim i stručnim, budući je isti kao projektant i nadzorni inženjer angažiran od investitora, potvrdio da su radovi izvedeni sukladno projektu, uz manje otklonjive nedostatke (vlaga) te koji je ukazao da nepostojanje građevinske knjige i financijskog nadzora predstavlja posljedicu načina organizacije investitora, a ne propust izvođača. Također, iskaz sudskog vještaka PH koji je sačinio nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza te koji je saslušan u predmetnom postupku, sud je prihvatio u cijelosti, budući je isti objektivno i stručno obrazložio dobivenu zadaću, kao i svoj zaključak iz pisanog nalaza i mišljenja. Također, sudski vještak je prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja u svom iskazu potvrdio da su radovi dovršeni, bez većih nedostataka i u skladu s ponudama i računima, dok nemogućnost preciznog utvrđenja količina proizlazi iz nedostatka dokumentacije za koju je odgovoran investitor.

29. Slijedom iznijetog, prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je iskaze gore navedenih svjedoka, kao i iskaz tužitelja uzeo u obzir kao vjerodostojne i prihvatio u cijelosti, budući su isti međusobno suglasni i u skladu s materijalnom dokumentacijom te logično nadopunjuju činjenični okvir ovog predmeta.

30. Iskaz zakonske zastupnice tuženika BHŽ, sud je prihvatio u dijelu u kojem potvrđuje postojanje poslovnog odnosa, izvođenje radova, višekratne izmjene projekta i izvršena plaćanja na račun tužitelja, dok ga nije prihvatio u dijelu kojim osporava osnovanost osnove i visinu potraživanja, obzirom je iskaz u tom dijelu proturječan, dijelom temeljen na osobnim procjenama i naknadnim sumnjama, kao što nije potkrijepljen objektivnim dokazima, osobito u pogledu navodnih gotovinskih isplata i nedovršenih radova te u konačnici postojanja nedostataka, kao i upozorenja tužitelja na iste. Nadalje, iskaz zastupnice po zakonu tuženika BHŽ, ovaj sud ne prihvaća, obzirom je isti u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima, slijedom čega ga ocjenjuje kontradiktornim i pravno nedostatnim. Navedeno, prvenstveno jer ista prvotno iskazuje da postoji pisani ugovor, pa da ne posjeduje situacije, kao niti završno izvješće pa do toga kako nema saznanja za ukupnu cijenu, iako je tuženik vršio plaćanje do izdavanja šeste situacije. Nadalje, što se tiče tvrdnje da je uplatu iznosa od 120.000,00 EUR nekoliko puta vršila na ruke tužitelju i njegovom ocu, bez ijednog svjedoka ili pisane potvrde, sud istu nije uzeo u obzir jer je teret dokaza navedene tvrdnje isključivo na tuženiku. Ujedno, prema mišljenju suda plaćanje tolikih iznosa „na ruke“ u konkretnom poslovnom odnosu, suprotan je pravilima poslovanja i poreznim obvezama, slijedom čega taj dio iskaza ocjenjuje nevjerodostojnim.

31. Tvrdnju zastupnice po zakonu tuženika da dio ugovorenih radova nije dovršen jer da je kasniji izvođač društvo VIGRA d.o.o. otvorilo temelje te ustanovilo da nije kompletno izvršeno injektiranje zidova, drenaža, kao i da nije izvršeno pojačanje temelja jer da je zaliven samo jedan sloj betona te da nije premazan još jedan sloj, slijedom čega da nije dovršena izolacija kamenih zidova, sud je također ocijenio neosnovanom, sve temeljem odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP-a, budući da navedenu tvrdnju ista ničim nije potkrijepila. Samo pozivanje na navodno utvrđene nedovršene radove od strane navodnog kasnijeg izvođača, bez ikakve materijalne dokumentacije, sud ne može temeljiti na paušalnim tvrdnjama stranke, osobito kada se radi o tehničkim pitanjima koja zahtijevaju stručno utvrđenje. U konačnici, sama zastupnica po zakonu tuženika je u svom iskazu navela da Milorad Pilipović, a kojeg je ona privatno angažirala u veljači 2023., nije utvrdio da radovi nisu dovršeni već da je utvrdio da postoje nedostaci, kao i da mu se čini da su količine utrošenog materijala prevelike. Također, neosnovanost navedene tvrdnje da radovi nisu dovršeni, proizlaze i iz iskaza nadzornog inženjera ĆH koji je naveo da je učinjeno injektiranje zidova i to kapilarne vlage, a kasnije i konsolidacija kamenog zida te izolacija kamenih zidova.

32. Glede nedostataka koje tuženik navodi u protutužbi, kao i iskaza zastupnice po zakonu tuženika, sud je utvrdio niz nelogičnosti, budući da je ista prvotno iskazala da je već sredinom 2022. uočila nedostatke, međutim da je nastavila suradnju sve do ožujka 2023., kao i da je nastavila s plaćanjem te da nije raskinula poslovni odnos, niti pozvala nadzor ili pisanim putem zahtijevala sanaciju. Također, ista je u svom iskazu decidirano iskazala da je na nedostatke tužitelja upozorila usmeno. Prema ocjeni suda, da su nedostaci bili takvog opsega kako tuženik sada tvrdi u predmetnom parničnom postupku, obzirom na visinu protutužbenog zahtjeva, razumno ponašanje investitora bilo bi drugačije. U odnosu na ĆH, nadzornog inženjera, zastupnica po zakonu tuženika je u svom iskazu potvrdila da je nadzor rekao da je “sve u redu” te da se vlaga može sanirati, odnosno da isti nije tvrdio da radovi nisu izvedeni. Također, ista je potvrdila i da je bio proveden postupak osiguranja dokaza te da je sudski vještak PH sačinio nalaz i mišljenje, ali da u istom nije sudjelovala jer da je bila u Njemačkoj.

33. U konačnici, iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika bi proizlazilo da ista nema točnih saznanja što je tužitelju isplatila, budući smatra da je ugovorene radove pretplatila, kao što nema niti saznanja za koje radove se odnose utuženi računi. Pri tom, sud je mišljenja da veći dio iskaza zastupnice po zakonu tuženika sadrži subjektivne dojmove, a ne odlučne činjenice te predstavlja pokušaj retroaktivnog prebacivanja poslovnog rizika na izvođača, obzirom da ugovorene i izvedene radove počinje osporavati nakon prestanka suradnje. Također, kako tuženik ne posjeduje dokumentaciju, kao niti ikakve dokaze o gotovinskim isplatama, iz navedenog razloga sud je većem dijelu utvrdio odlučne činjenice iz materijalnih dokumentacije (ponude, utuženi računi, završno izvješće te nalaz i mišljenje sudskog vještaka).

34. Glede navoda tuženika da je tužitelj bio u zakašnjenju s izvođenjem ugovorenih radova, iz iskaza stranaka sud je utvrdio da su iste sporazumno produljile rok do 15. rujna 2022. te da su radovi dovršeni do konca godine, s time da su završni radovi izvodili do ožujka 2023. Međutim, sama tvrdnja tuženika da je došlo do kašnjenja u izvođenju radova ne znači automatski da je za zakašnjenje od tri mjeseca isključivo odgovoran tužitelj, budući je nedvojbeno bilo nekoliko izmjena projekata od strane tuženika koje je po ocjeni suda pridonijelo produljenju izvođenja ugovorenih radova. Također, tuženik nije niti tvrdio da bi mu navedeno uzrokovalo konkretnu štetu, a mora se uzeti u obzir da tuženik zbog navedenog nije niti raskinuo ugovor već je u nekoliko navrata decidirano izjavio da tužitelju neće isplatiti izvedene radove.

35. Tvrdnju zastupnice po zakonu tuženika da ona nije prihvatila ponude dostavljene od strane tužitelja, sud je ocijenio kao pravno irelevantnu, budući je ista iskazala da bila je upoznata s ponudama te da se istima nije protivila, kao i da je njen suprug ponude smatrao realnima, nakon čega da su se radovi izvodili i da su uslijedila plaćanja. Također, sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju konstatirao da „Nisam imao pisanih tragova da je druga strana odbila ili korigirala ponudu.“

36. Glede tvrdnje zastupnice po zakonu tuženika da su cijene bile pretjerane jer da je usporedila ponudu za okoliš tužitelja s ponudom drugih izvođača, je također irelevantna. Prije svega, valja istaći da navedeno nije predmet ovog spora, dok cijene koje se odnose na radove koji su predmet ovog spora, tuženik je smatrao korektnima sve do kolovoza 2022. te visini iste nikada nije prigovarao. Stoga, činjenica da je druga ponuda bila niža, ne dokazuje da su ranije prihvaćene cijene neosnovane. Zastupnica po zakonu tuženika tvrdi da su cijene previsoke nakon što je posao već odrađen, slijedom čega pogrešno smatra da tuženik u konkretnom slučaju ne bi bio u obvezi tužitelju kao izvođaču, podmiriti njegovo potraživanje koje se odnosi na ugovorene i izvedene restauratorske radove. Kako je nesporno da su u tijeku izvođenja radove izvršene višekratne izmjene projekta, rušenje i ponovne gradnje, nadgradnja kata, promjene otvora i visine zidova, valja navesti da se kod ovakvog opsega izmjena ne može očekivati „niska“ cijena niti stroga usporedivost količina.

37. Što se tiče nadzora kojeg je tuženik sam izabrao, iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika proizlazilo bi da ista sada ima nerealna očekivanja o njegovoj ulozi, budući smatra da je isti trebao kontrolirati cijene, potvrđivati količine, međutim ista potom iskazuje da nije znala da se treba voditi građevinska knjiga, kao i da nije inzistirala na dokaznicama mjera. Glede navedenog, u konkretnom slučaju se radi o propustima tuženika kao investitora koji ne mogu ići na teret izvođača kada su ponude prihvaćene, a radovi završeni. Nadalje, nadzorni inženjer je kako u završenom izvješću tako i u svom iskazu naveo da su radovi izvedeni od strane tužitelja bili izvedeni sukladno projektu, kao i da je mišljenja da je tužitelj izveo ugovorene radove do kraja.

38. Što se tiče količine izvedenih radova, sudski vještak je u svom iskazu decidirano naveo da nije moguće utvrditi točne količine i točan utrošak materijala, budući nema građevinske knjige, kao niti dokaznica mjera. Na poseban upit suda, sudski vještak je iskazao da bi se bez materijalne dokumentacije mogla utvrditi točna količina izvedenih radova ukoliko bi se gradilo otpočetka, ali da se u konkretnom slučaju radilo o renovaciji i specijalnim restauratorskim radovima koje ne može izvoditi bilo tko, kao i da cijenu za isto smatra realnom.

39. Slijedom iznijetog, sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u cijelosti prihvatio jer je isti stručan i detaljan te iz razloga jer je isti u tijeku ovog postupka usmeno obrazložio svoj zaključak te detaljno odgovorio na sva pitanja i primjedbe tuženika.

40. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da su ugovoreni građevinski radovi izvedeni i dovršeni, u skladu s prihvaćenim ponudama, dok se prigovori tuženika na cijene i količine radova, zbog nedostatka materijalne dokumentacije koju je tuženik sam bio dužan osigurati, ne mogu prihvatiti. U konačnici, tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je utuženi iznos isplaćen, već je tvrdio kako smatra da je tuženik po svojoj procjeni u pretplati u odnosu na ukupno izvedene radove.

41. Sud je raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem građevinskog i financijskog vještačenja, kao i za saslušanjem svjedoka navedenih u protutužbi, kao suvišne te ocjenjujući činjenično stanje dovoljno utvrđenim, pri tom rukovodeći se i pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).

42. Također, na istom ročištu, sud nije uzeo u obzir dostavljenu presliku dokumentacije od strane tuženika, naslovljenu kao „zapisnik s koordinacije glede uklanjanja nedostataka“, sve temeljem odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a. Iz odredbe čl. 299. st. 1. i st. 2. ZPP-a proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze priložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Dakle, prema shvaćanju ovog suda ako se radi o dokazu predloženom radi utvrđenja odlučne činjenice, onom kojom se može utvrditi relevantna činjenica, a koji dokaz stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, tada sud ne može odbiti izvođenje tog dokaza iako je taj dokaz predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, u konkretnom slučaju, tuženik je nakon zaključenja prethodnog postupka dostavio navedenu materijalnu dokumentaciju time da nije naveo razlog zašto istu prileže nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom iznijetog, dostava dokumentacije pred zaključenje glavne rasprave, ne predstavlja razlog iz kojeg bi proizlazilo da tuženik bez svoje krivnje nije mogao preslike pribaviti pravovremeno do zaključenja prethodnog postupka, budući da se radi o dokumentaciji koja se nalazila isključivo u posjedu tuženika.

43. Slijedom svega iznijetog, sud je pozivom na odredbu čl. 9. i čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 153/22; dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 236.470,00 EUR, te je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno sa zateznom kamatom.

44. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

46. Glede protutužbenog zahtjeva tuženika koji se odnosi na isplatu iznosa od 250.000,00 EUR, a koji se odnosi na sanaciju za nekvalitetno izvedene radove tužitelja, primjenjuju se relevantne odredbe ZOO-a i to odredba čl. 604., čl. 605., čl. 608. i čl. 610. ZOO-a.

47. Glede nedostataka na koje se tuženik poziva u protutužbi, iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika proizlazilo bi da postoje e-mailovi i navodni zapisnici sa održanih sastanaka. Međutim, navedeno po ocjeni ovog suda, nije od utjecaja obzirom je nadzorni inženjer ĆH utvrdio tehničku ispravnost, kao i što je sudski vještak PH utvrdio da su radove izvedeni sukladno pravilima struke. Nadzorni inženjer je u svom izvješću naveo da postoje nedostaci koji se odnose na vlagu i detalje interijera, ali da je izvođač pokazao spremnost da iste otkloni, kao i da je dio nedostataka u odnosu na vlagu otklonjen. Isto je i ponovio u svom iskaza danog na ročištu održanog 2. listopada 2025., kao i što je zastupnica po zakonu tuženika iskazala u svom iskazu da tijekom izvođenja radova nije imala prigovora već da je ista 2023. uvela svojeg savjetnika Milorada Pilipovića koji je napisao svoje izvješće po kojem je ista negirala njihov angažman.

48. Iz iskaza stranaka, kao i svjedoka, sud je utvrdio da je vidljive nedostatke koji se odnose na vlagu i manje nedostatke u interijeru tužitelj otklonio, kao i da je, ukoliko se isti utvrde, pokazao spremnost i otkloniti, sukladno dopisu od 6. lipnja 2023. Nadalje, uvidom u e-mail koji je FH **.**.2025. proslijedio tužitelju (stranica 186 spisa), razvidno je da u istom uopće nije konkretno navedeno o kojim se to vidljivim ili skrivenim nedostacima radi, već isti paušalno poziva tužitelja da izvrši popravke u roku koji je dobio od investitora. Prema stavu ovoga suda, sadržaj predmetnog e-maila ne predstavlja konkretnu i određenu obavijest o postojanju nedostataka. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da su takvi prigovori paušalni i nekonkretizirani. Ujedno valja istaći i da sve kada bi se uzelo da su svi navedeni nedostaci konkretizirani i određeni, kao i da je tužitelju ostavljen primjereni rok za otklanjanje istih, tuženik u konkretnoj pravnoj stvari nije uopće dokazao da je sanacija izvršena, kao niti da je po toj osnovi nastao stvarni trošak, slijedom čega nije dokazao nastanak štete, kao niti njezinu visinu.

49. Cijeneći izvedene dokaze, sud je utvrdio da tuženik nije dokazao osnovanost svog protutužbenog zahtjeva, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 604., čl, 605., čl. 608. i čl. 610. ZOO-a te odredbe čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP- a, odbio isti kao neosnovan i odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

50. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i to na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 4.371,18 EUR. Parnični trošak tužitelja odnosi se na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) te trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku kao punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a koji se odnosi na trošak za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 3.546,18 EUR (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 18. veljače 2025. u iznosu od 3.546,18 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav odgovora na protutužbu od 12. svibnja 2025. u iznosu od 3.500,00 EUR, za zastupanje na ročištu 27. veljače 2025., 14. ožujka 2025., 23. svibnja 2025., 2. listopada 2025., 2. listopada 2025. i 11. prosinca 2025., svaki u iznosu od 3.546,18 EUR, što ukupno iznosi 21.277,08 EUR, odnosno s uključenim PDV-om od 25 % (5.319,27 EUR) i ovršnim troškom, sveukupno iznosi 31.631,14 EUR. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a tražio da su se parnični trošak naknadi zajedno sa zateznom kamatom, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Rijeka, 6. veljače 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).