REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1123/2023-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs u Zagrebu, Smičiklasova 18, protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FB, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnice tuženika ŽB, zaposlenice, te u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 6. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, isplatiti tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.295,07 eura bruto zajedno sa zateznom kamatom koja do 31. srpnja 2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2013. do isplate

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2013. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.01.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.05.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.06.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.07.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.08.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.09.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.01.2015. do isplate,

- iznos od 74,55 EUR počevši od 16.02.2015. do isplate,

osim u dijelu zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana,

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, isplatiti tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.906,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 6. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.489,43 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 6. veljače 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj HB (Dalje u tekstu: Tužitelj) u tužbi od 18. srpnja 2018. i tijekom postupka u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. svibnja 2011. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 121/02, Aneksom I Narodne novine 81/03, Aneksom II Narodne novine 203/03, Dodatkom III Narodne novine 28/06, Dodatak IV Narodne novine i 11/08, ispravak dodatka IV Narodne novine 46/08) koji se prema članku 2. primjenjuju na parnične stranke u članu 48. KU određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima rada pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15 % proračunske bruto osnovica, dok je člankom 52. određeno da će se u svakoj ustanovi konkretno utvrditi radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti, odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, time da je u čl. 52. st. 2 navedenog da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, te sindikalni povjerenik. Popis poslova, odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi, te popise radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci, odnosno taj popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Dana 22.10.2010. godine sklopljen je novi kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijom Kolektivnom ugovoru. Ispunjavajući obvezu iz članka 80. Kolektivnog ugovora tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008. godinu, a kasnije i za 2013. godinu na radnim mjestima s izvorima opasnosti, te njihov postotak izloženosti izvorima opasnosti od ukupnog radnog vremena. Ugovorne strane Kolektivnog ugovora su kršile obvezu iz čl. 52. st. 4 Kolektivnog ugovora, jer nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke, te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika u Službi zaštite od požara na radnom mjestu III vrste stručni referent na kojem obavlja poslove vatrogasca. Tužitelj je naveden na popisu zaposlenika koji obavljaju rad na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013. godine i to u okviru Uprave, s postotkom izloženosti izvorima opasnosti u iznosu više od 50 % od ukupnog radnog vremena. U skladu s odredbom čl. 51. st. 2. Kolektivnog ugovora zaposlenik koji povremeno radi s izvorima opasnosti, odnosno koji više od 50 % radnog vremena proveden na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini od 15 % dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade na tim izvorima opasnosti. Prema tome, tužitelj ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu od 15 % proračunske bruto osnovice. Od 1. travnja 2011. pa do 1. siječnja 2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako da u tom razdoblju tužitelj ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kn. Tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Pr- 8084/13 od 19. studenoga 2013. tuženiku naloženo platiti tužitelju pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 15 % proračunske bruto osnovica počev od 16. lipnja 2011. do 16. listopada 2013. Navedeni kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je dana 27. prosinca 2013. otkazan od strane Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, te je prestao vrijediti 27. ožujka 2014. Međutim, tužitelj smatra da navedeni otkaz kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije zakonit i dopušten, te ne proizvodi nikakve pravne učinke. Slijedom navedenoga tužitelj smatra da je Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10) sukladno čl. 4. st. 1. bio na snazi do isteka roka od 4 godine dakle 22. listopada 2014. odnosno prema čl. 199. st. 1. Zakona o radu još 3 mjeseca od isteka tok roka, odnosno do dana 22. siječnja 2015., stoga je tuženik dužan tužitelju temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10) isplatiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do 22. siječnja 2015. godine. Tužitelj tijekom postupka dalje ističe da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu III vrste, vatrogasac, te da je cijelo vrijeme zaposlen na istom radnom mjestu, gdje radi pod istim uvjetima rada, a da se uvjeti rada tužitelja u odnosu na razdoblje kada se nalazio na popisu radnih mjesta s posebnim uvjetima rada iz 2013. godine pa nadalje nisu mijenjali. Nakon obavijesti tuženika da je tužitelju isplatio utuženi dodatak za siječanj, veljaču i ožujak 2014. tužitelj je podneskom od 12. studenoga 2018. konačno uredio tužbeni zahtjev, na način da na ime utuženog dodatka za posebne uvjete rada od tuženika potražuje isplatu iznosa od 9.757,72 kn / 1.295,07 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), za sve plaće od listopada do prosinca 2013. te od travnja 2014. do zaključno siječnja 2015., sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. srpnja 2017. u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, s obzirom da tužitelj potražuje isplatu dodatka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti i to nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora za znanost visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10). Tuženik navodi da je u razdoblju važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12) kojim je u čl. 55. propisano da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. Slijedom citirane odredbe člancima od 54. do 59. navedenog Kolektivnog ugovora uređena su prava zaposlenika na dodatak, visina dodatka na plaću, te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Na taj način ugovorne strane ugovorile su pravni osnov i postupanje pri ostvarenju prava na dodatak na plaću. Člankom 58. granskog kolektivnog ugovora propisano je da se temeljem odredba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje procjena opasnosti temeljem koje će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, te popis zaposlenika na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog. Nadalje tuženik navodi da je tuženik prema propisanoj obvezi sastavio Popis za 2013. dok za 2014. takva obveza nije postojala, jer je 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje je isti prestao važiti 27. ožujka 2014. Tuženik navodi da su prestankom važenja KU, prestale s važenjem i sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje te ostale odredbe kojima je normirana isplata dodatka na plaću. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili donijeti rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne presude u predmetu poslovni broj Pr-8589/14 koji se pred naslovnim sudom vodi upravo radi raskida KU između stranaka potpisnica te koje je pitanje prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Također predlaže, sukladno čl. 211. ZPP-a o otpočetoj parnici obavijestiti Republiku Hrvatsku, putem Općinskog državnog odvjetništva, budući je ista temeljem Zakona o ustanovama, osnivač tuženika. Tuženik je u podnesku od 17. listopada 2018. Obavijestio sud i protivnu stranku da je u dijelu razdoblja koje se odnosi na vremensko razdoblje prije otkaza kolektivnog ugovora isplatio dodatak za rad u posebnim uvjetima za mjesece siječanj, veljaču i ožujak 2014., u kojem razdoblju je Centralni obračun plaća za javne službe vršio isplate. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Na prijedlog tuženika u odgovoru na tužbu sud je dopisom od 22. kolovoza 2018. sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), obavijestio Republiku Hrvatsku,

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, putem Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, o otpočetoj parnici u ovoj pravnoj stvari, radi eventualnog stupanja u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika (str. 41 spisa).

4. Podneskom od 4. rujna 2018. (str. 42 spisa) Republika Hrvatska je izvijestila sud da stupa u parnicu kao umješač na strani tuženika te se pridružuje njegovim navodima. Umješač dodaje da tužiteljici ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, a koja teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće sukladno presudi ŽS u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 2394/14 od 10. listopada 2017. te presudi VSRH poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017. Umješač stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te istoj naložiti naknadu parničnog troška.

5. Raspravnim rješenjem poslovni broj Pr-4280/2018-24 od 3. lipnja 2019. sud je na temelju čl. 206. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) dopustio miješanje Republike Hrvatske u parnicu na strani tuženika, s obzirom da kao osnivač tuženika ima nedvojbeni pravni interes da tuženik uspije u sporu.

6. Nakon provedenog postupka ovaj sud je 24. veljače 2020. donio presudu poslovni broj Pr-4280/2018-31 (str. 97-107 spisa) kojom je usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.757,72 kn / 1.295,07 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće do isplate, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama. Citirana prvostupanjska presuda je po izjavljenoj žalbi tuženika u pretežitom dijelu potvrđena drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž R- 125/2021-2 od 14. svibnja 2021. (str. 110-116 spisa), a djelomično je preinačena u pobijanom dosuđujućem dijelu na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 9.757,12 kn, te je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama.

7. Po prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka, s kojim su se suglasili tužitelj i umješač, ovaj sud je rješenjem poslovni broj Pr-4280/2018-41 od 12. travnja 2023. (str. 131-132 spisa) dopustio ponavljanje postupka i ukinuo citiranu presudu poslovni broj Pr-4280/2018-31 od 24. veljače 2020. s obzirom da je rješenjem Vrhovnog suda od 25. svibnja 2021. broj Rev 2670/2019 ukinuta citirana presuda ovog suda poslovni broj Pr-8589/14 i presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/2018-6. Potom je rješenjem poslovni broj Pr-1123/2023-47 od 2. studenoga 2023. (str. 141-143 spisa) postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut do pravomoćnog okončanja novog postupka koji se vodi po ukidnoj odluci Vrhovnog suda. Postupak je nastavljen rješenjem poslovni broj Pr-1123/2023-48 od 31. svibnja 2024. nakon što je u ponovljenom postupku povodom ukidne odluke Vrhovnog suda donesena presuda poslovni broj Pr-16194/2021, te je ista potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. listopada 2024. poslovni broj Gž R-568/2024.

8. Podneskom od 26. veljače 2025. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u valuti euro na način da od tuženika konačno potražuje iznos od 1.295,07 eura bruto za utuženo razdoblje od listopada 2013. do siječnja 2015., zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike plaće pa do isplate, uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama. Na ročištu 19. siječnja 2026. tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i svih navoda, te predložio u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

9. Tuženik je na ročištu 19. siječnja 2026. ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Tuženik navodi da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 26. veljače 2026. nije sporna, ali je i dalje sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, ne potražuje trošak.

10. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelja kod tuženika od 27. svibnja 2011. (str. 6 - 7 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika Instituta Ruđer Bošković s podacima postotka dodatka na plaću od 22. srpnja 2013. (str 8 - 21 spisa), presudu ovog suda poslovni broj Pr-8084/13-19 od 19. studenoga 2013. (str 22 - 31 spisa), obračun plaće tužitelja za siječanj, veljaču i ožujak 2014. (str. 73 - 75 spisa), presudu ovog suda posl br. Pr-4280/2018-31 od 24. veljače 2020. (str. 97 - 102 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-125/2021-2 od 14. svibnja 2021. (str. 110-116 spisa), rješenje Vrhovnog suda posl. br. Rev 2670/2019-2 od 25. svibnja 2021. (str. 125-129 spisa), u sudsku praksu te u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke na ročištu 13. studenoga 2019. (str. 89-90 spisa).

11. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH, - 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

12. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće po osnovi neisplaćenih dodataka za posebne uvjete rada na temelju Kolektivnog ugovora za znanosti i visoko obrazovanje (NN 142/10, dalje: KU) u utuženom razdoblju od listopada do prosinca 2013. te od travnja 2014. do siječnja 2015.

13. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju zaposlenik tuženika na radnom mjestu III-stručni referent, na kojem je obavljao poslove vatrogasca u službi zaštite od požara, te da mu tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću za posebne uvjete rada. Nije sporno da je 22. listopada 2010. između Vlade RH i Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja zaključen Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010. dalje KU/10) a koji je zaključen na razdoblje od 4 godine. Nadalje nije sporno da je dana 27. prosinca 2013. Vlada RH Odlukom (NN 159/2013.) jednostrano otkazala navedeni KU s otkaznim rokom od 3 mjeseca, te da se nakon isteka otkaznog roka od 3 mj, tj. dana 28. ožujka 2014. radnicima više nisu isplaćivana materijalna prava iz tog KU niti dodaci za posebne uvjete rada, pa tako ni tužitelju nisu isplaćivani utuženi dodaci. Nije sporno da je tuženik tužitelju naknadno isplatio dodatak na plaću za posebne uvjete rada za siječanj, veljaču i ožujak 2014., te nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 26. veljače 2025. U postupku je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog dodatka za posebne uvjete rada ne temelju KU.

14. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj Pr-8084/13-19 od 19. studenoga 2013. (str 22 - 31 spisa) utvrđeno je da je istom tuženiku naloženo da tužitelju po osnovi dodataka za posebne uvjete rada za razdoblje od svibnja 2011. do zaključno rujna 2013. isplati ukupno iznos od 21.533,59 kn / 2.857,99 eura bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Uvidom u obrazloženje ove presude utvrđeno je da je tužitelju priznato uvećanje plaće od 15% po osnovi uvjeta rada budući da je više od 50% svog radnog vremena bio izložen izvorima opasnosti.

15. Sukladno odredbi članka 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine br. 142/2010) propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovog ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% do 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Prema članku 55. Kolektivnog ugovora izvorima opasnosti smatraju se: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaj tijela, psihofiziološki napori i dr. Sukladno odredbi čl. 56. Kolektivnog ugovora zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Člankom 57. Kolektivnog ugovora utvrđena je visina dodatka pa je tako propisano da zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste, odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visinu 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno st. 1. čl. 57.

16. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelja kod tuženika od 27. svibnja 2011. (str. 6 - 7 spisa), razvidno je da je tužitelj zaključio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto III vrste – stručni referent na kojem će obavljati poslove vatrogasca u službi zaštite od požara.

17. Uvidom u Popis zaposlenika tuženika koji rade s izvorima opasnosti (str 8 - 21 spisa) koji je sastavljen 2013. godine utvrđeno je da se na istom popisu nalazi tužitelj, pod rednim brojem 50, za kojeg je naznačeno da je više od 50 % od ukupnog radnog vremena (str. 10 spisa) izložen izvoru opasnosti te mu pripada dodatak na plaću u visini od 15 %.

18. Radi utvrđenja činjenice o stupnju izloženosti tužitelja izvorima opasnosti tijekom radnog vremena sud je saslušao tužitelja kao parničnu stranku. Tužitelj u svom iskazu na ročištu 13. studenoga 2019. (str. 89 – 90 spisa) u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika od 28. svibnja 2011. na radnom mjestu vatrogasac, te da se od zasnivanja radnog odnosa kod tuženika ništa nije mijenjalo u opisu njegovog radnog mjesta niti u njegovim radnim obavezama. Navodi da radi u smjenama, uključujući i noću, te da svake dvije godine mora pristupiti obaveznom liječničkom pregledu zbog uvjeta u kojima obavlja posao. Opisujući poslove koje obavlja navodi da radi i na visini, na čišćenju krovova i rušenju stabala i na ispumpavanju vode kad dođe do poplave, mora se javljati na požarne alarme i t.d. Kao vatrogasac mora redovito obilaziti laboratorije, kojih je ukupno 82 kod tuženika, i to četiri puta u smjeni. Prilikom obilaska tužitelj navodi da kontrolira i upisuje kemijske reakcije kako bi se onemogućio nastanak požara, zatim prolazi uz prostorije u kojima se obavlja zračenje, a u slučaju potrebe morao bi i ići u njih. Nadalje kod tuženika se nalaze i skladišta kemikalija i plinova, u koja bi tužitelj također trebao ući u slučaju potrebe. Tužitelj zaključno navodi da su uvjeti rada ostali isti kako su navedeni u popisu 2013. godine.

19. Sud je iskaz tužitelja ocijenio u cijelosti vjerodostojnim, s obzirom da je životan, logičan i uvjerljiv. Priloženu materijalnu dokumentaciju sud je također ocijenio vjerodostojnom, a vjerodostojnost iste stranke nisu osporavale.

20. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a punomoćnici stranaka na ročištu 19. siječnja 2026. nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tijekom radnog dana na radnom mjestu vatrogasca obilazio laboratorije i kontrolirao kemijske reakcije i to četiri puta u smjeni, da je prolazio uz prostorije u kojima se obavlja zračenje, te skladišta kemikalija i plinova, a u slučaju potrebe zaštite od požara morao bi u njih i ući, iz čega proizlazi da je tužitelj na svom radnom mjestu kod tuženika bio izložen izvorima opasnosti.

22. Slijedom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od listopada 2013. do siječnja 2015. više od 50% svog radnog vremena na radnom mjestu vatrogasca bio izložen izvorima opasnosti. Naime, vidljivo je da se radno mjesto tužitelja od zaključenja ugovora o radu kod tuženika 27. svibnja 2011. do kraja utuženog razdoblja nije promijenilo, slijedom čega je i logičan zaključak da ukoliko je tužitelj bio izložen izvorima opasnosti tijekom 2013. godine, i to u skladu s procjenom samog tuženika, stalno i redovito više od 50 % svoga radnog vremena, tada je tužitelj u istom omjeru takvim izvorima opasnosti izložen i nadalje tijekom 2014., i 2015. godine, što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu.

23. Činjenica što tuženik nakon 2013. pa do kraja utuženog razdoblja nije sačinio novi popis zaposlenika, odnosno novu Procjenu opasnosti, ne može ići na štetu tužitelja za kojeg je utvrđeno da je u istim uvjetima radio u čitavom utuženom razdoblju, te da mu stoga pripada pravo na dodatak na plaću koji je utvrđen na zadnjem popisu zaposlenika iz 2013. u odnosu na koji se ništa nije promijenilo.

24. Odredbom čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR, a koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.) određeno je da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

25. Slijedom iznesenog, a obzirom da je predmetni KU bio na snazi do 22. listopada 2014., temeljem čl. 199. st. 1. ZR odredbe istog se primjenjuje i nadalje naredna tri mjeseca, odnosno zaključno s 22. siječnjem 2015. godine, odnosno upravo u periodu za koji tužitelj sada i potražuje utuženi dodatak.

26. U smislu čl. 54. KU zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovoga ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini 7% – 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

27. Nadalje je čl. 56. KU ugovoreno da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti. Dakle i sam KU iako svojim čl. 54. st. 1. navodi da zaposlenicima koji su navedeni u popisu iz tog stavka, pripada pravo na dodatak na plaću u visini 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, u čl. 56. KU garantira takvo pravo svakom zaposleniku koji radi s izvorima opasnosti, odnosno ukoliko je izravno ili neizravno izložen izvorima opasnosti. Iz navedenog proizlazi da sama činjenica postojanja popisa radnih mjesta a temeljem Procjene opasnosti nije odlučna za postojanje prava tužitelja, jer samo pravo na dodatak ne samo da proizlazi bezuvjetno iz čl. 56. KU već je u konačnici zagarantirano i samim ZR i to njegovim čl. 94. a kojim je određeno da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i to bez ikakvih uvjeta. Nadalje u smislu čl. 57. st. 1. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti.

28. Isto tako uslijed činjenice da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, smatra se da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista nije proizvela pravni učinak, što znači da sva pravila iz KU važe za čitavo utuženo razdoblje, odnosno sve do 22. siječnja 2015., kada je KU istekao.

29. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od listopada 2013. do prosinca 2013. i od travnja 2014. do siječnja 2013. tužitelju nije obračunavao i isplaćivao propisani dodatak za posebne uvjete rada sukladno odredbama čl. 54., 56. i 57. važećeg KU, stoga je, s obzirom da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 26. veljače 2025. nije sporna, valjalo tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

30. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća tj. od 16. -og u mjesecu za protekli mjesec, s obzirom da se radi o razlici plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

31. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), te prema čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (''Narodne novine'' br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, odnosno porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom plaće.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

33. Sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena je u visini od 75 bodova, a uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, to je tužitelju u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 18. srpnja 2018. u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 6. rujna 2018., 28. rujna 2018., i 26. veljače 2025. za svaki u visini od po 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 27. srpnja 2021. u visini od 50,00 eura (Tbr. 36/2 OT), za pristup ročištima 10. travnja 2019., 3. lipnja 2019., 13. studenoga 2019., i 19. siječnja 2026., za svako u visini od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), za pristup ročištu za objavu presude u visini od 50,00 eura (Tbr. 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak pristupa na ročište 24. listopada 2018. u visini od 37,50 eura (Tbr. 9/5 OT), s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja, te trošak pristupa na ročište 24. veljače 2020. u visini od 75,00 eura (Tbr 9/3 OT), s obzirom da se radi o ročištu za objavu ukinute presude. Tužitelju je djelomično priznat i trošak sastava podnesaka i to kao neobrazloženih podnesaka za svaki u visini od po 37,50 eura (Tbr 8/4 OT) i to: od 12. studenoga 2018., s obzirom da istim samo uređuje i specificira tužbeni zahtjev, od 28. prosinca 2021., s obzirom da se istim samo očituje da se ne protivi prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka, i od 18. kolovoza 2023., s obzirom da se istim samo očituje da je suglasan sa prijedlogom tuženika da se odredi prekid postupka, stoga se ne radi o obrazloženim podnescima. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. listopada 2018. u visini od 150,00 eura, s obzirom da u istome samo u bitnome ponavlja navode iz podneska od 28. rujna 2018. za koji mu je priznat trošak, te je iste mogao iznijeti i na ročištu, te trošak sastava podneska od 19. kolovoza 2021. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim zahtjeva izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti što je već zatražio u podnesku od 27. srpnja 2021. za koji mu je priznat trošak, stoga navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu, s obzirom da su sukladno čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj: 118/18, 51/23) radnici u sporovima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi.

34. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.525,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 381,25 eura na ime PDV-a po stopi od 25% (Tbr 46.OT), što sveukupno iznosi 1.906,25 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom zatraženom iznosu od ukupno 1.489,43 eura, zahtjev za naknadom parničnog troška tužitelja odbijen.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 6. veljače 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku

3. umješaču po OGDO Zagreb