Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj Povrv-201/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Hep Elektra d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 25. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te tuženika osobno, te objave presude, dana 6. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena te se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, Pavlinska 5, posl. broj Ovrv-2399/2024 od 8. travnja 2024., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40,66 EUR.

p r e s u d i o  j e

I/ U preostalom dijelu, odnosno dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4,27 EUR na ime zateznih kamata na glavnicu, ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tamare Horvat iz Varaždina, Pavlinska 5, posl. broj Ovrv-2399/2024 od 8. travnja 2024., te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zatezne kamate na iznos od 4,27 EUR.

III/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 18,62 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tužitelja, javni bilježnik Tamara Horvat iz [adresa], donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-2399/2024 od 8. travnja 2024. (jedinstveni identifikator prijedloga: 72741-2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-OVRV-200/2024), kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, da namiri novčanu tražbinu tužitelja u iznosu od ukupno 40,66 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nastali trošak postupka u iznosu od 45,00 EUR.

2. Protiv navedenog rješenja javnog bilježnika tuženik je podnio prigovor u kojem, u bitnom, navodi da je glavnica u iznosu od 39,87 EUR podmirena 27. studenog 2023. pri čemu ističe da se ista odnosi na akontacijske rate vezane za opskrbu električnom energijom za rujan, listopad i studeni 2023.

3. Na temelju prigovora tuženika, rješenjem ovog suda broj Povrv-201/2024-2 od 14. listopada 2024. stavljeno je izvan snage gore istaknuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Iz ovršnog prijedloga, koji u ovome predmetu predstavlja inicijalnu tužbu, proizlazi da tužitelj od tuženika, na temelju izvoda iz poslovnih knjiga (str. 7 spisa) kao vjerodostojne isprave, potražuje isplatu ukupnog iznosa od 40,66 EUR (koji se odnosi na iznos od 1,74 EUR s datumom dospijeća 5. srpnja 2023., iznos od 12,87 EUR s datumom dospijeća 5. rujna 2023., iznos od 12,38 EUR s datumom dospijeća 5. listopada 2023. i iznos od 13,67 EUR s datumom dospijeća 6. studenog 2023.), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća mjesečnih obveza, te troškove ovršnog postupka.

5. U podnesku od 19. studenog 2024. tužitelj, u bitnom, navodi:

- da predmetno potraživanje proizlazi iz računa broj: 2202113998-230120—0 i 2202113998-230720-9, a koji su tuženiku uredno dostavljeni na podmirenje; da potraživanje tužitelja iznosi ukupno 40,66 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i odnosi se na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto UG, [adresa], broj obračunskog mjesta: 0301158262, kategorija KUĆANSTVO, tarifa KUĆANSTVO BIJELI, broj brojila 10662334, sve kako je i prikazano vjerodostojnim ispravama - izvodom iz otvorenih stavaka te priloženim računima,

- da iz potvrde o izvršenoj transakciji od 27.11.2023. godine, u iznosu od 39,87 EUR, koju je tuženik dostavio uz svoj prigovor, proizlazi kako se ista uopće ne odnosi na ovaj predmet; naime, da se prilikom navedenog plaćanja tuženik nije koristio podacima iz original uplatnica/računa koje mu je dostavljao tužitelj, već je proizvoljno upisivao podatke za plaćanje iznosa od 39,87 EUR i poziv na broj primatelja 2202113998-231104-4, a što se doduše odnosi na plaćanje po istom ugovornom računu koje je utuženo u ovom predmetu (2202113998), međutim da se ostale znamenke iz poziva na broj primatelja odnose se na novčanu obvezu koja nije utužena u ovom predmetu, odnosno studeni 2023. godine,

- da nije istinit navod tuženika da bi navedenom uplatom podmirio glavnicu utuženu u ovom predmetu, već je, a imajući na umu čl. 171. Zakona o obveznim odnosima (red uračunavanja), tuženik kao dužnik, prilikom ispunjenja jedne od više istorodnih obveza odredio da uplatom od 27.11.2023. godine u iznosu od 39,87 EUR ispunjava tužiteljevu tražbinu za studeni 2023. godine, koja nije predmet ovog postupka.

6. U podnesku od 28. studenog 2024. tuženik u bitnom navodi:

- da potraživanje tužitelja navedeno izvodom otvorenih stavaka predstavlja zbroj potraživanja s osnove neplaćenih akontacijskih rata za mjesec rujan, listopad i studeni 2023., a koje su sadržane u uplatnicama koje tužitelj prilaže na iznose od 12,87 EUR, 12,38 EUR i 13,67 EUR koje zajedno sačinjavaju iznos od 38,92 EUR koji je on podmirio u studenom 2023. te da je tužitelj njegovom uplatom bio dužan zatvoriti potraživanje koje je on naznačio da plaća,

- da se računi br. 2202113998-230120-0 i 2202113998-230720-9 uopće ne odnose na tražbine koje su utužene u ovom postupku, što proizlazi iz samih računa, a koji se odnose na razdoblje od 22. studenog 2022. do 31. siječnja 2023., odnosno na razdoblje od 1. veljače 2023. do 31. srpnja 2023.,

- da je tužitelj priložio uplatnice na iznos od 12,87 EUR, 12,38 EUR i 13,67 EUR označujući ih kao mjesečne novčane obveze odnosno akontacije; pritom da iznos od 1,74 EUR za akontaciju s pozivom na broj 012202113998-230605-9 ne proizlazi iz specifikacije mobilnog ispisa akontacija za ugovorni račun niti je tužitelj dostavio uplatnicu s navedenim iznosom akontacije, pa je nejasno na što se uopće odnosi navedeni iznos,

- da je uplatom od 27. studenog 2023. točno naveo koji dug plaća, a kako to proizlazi iz preslike potvrde o plaćanju, odnosno iznose za mjesece rujan, listopad i studeni 2023. (12,87+12,38+13,67) odnosno ukupno 39,87 EUR, te da je sukladno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima uračunavanje valjalo obaviti redom koji je on kao dužnik odredio prilikom ispunjenja.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u: prijedlog o ovrsi (stranice 1-6 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (stranica 7-8 spisa), obavijest javnog bilježnika (stranica 10 spisa), rješenje o ovrsi javnog bilježnika (stranica 12 spisa), prigovor tuženika (stranice 14-16 spisa), ispis novinskog članka (stranice 17-20 spisa), sudsku praksu (stranice 21-39 spisa), ispis uplatnica (stranice 40-43 spisa), potvrdu o uplati (stranica 44 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora (stranica 73-74 spisa), ugovor o kupoprodaji (stranice 75-81 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (stranica 83 spisa), račune (stranice 84-91 spisa), opće uvjete isporuke električne energije (stranice 92-120 spisa), opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (stranice 121-211 spisa), pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (stranice 212-265 spisa), uvjete opskrbljivača (stranice 265-285 spisa), sudsku praksu (stranice 292-298 spisa), obračun kamata (stranica 338 spisa), ispis kartice kupca (stranice 341-344 spisa), potvrdu o uplati (stranica 352 spisa) i presliku računa (stranica 353 spisa).

8. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19. 80/2022. i 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika.

10. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP-a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Podneskom od 22. rujna 2025. tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev u odnosu na iznos glavnice od 40,66 EUR - navodeći kako je tuženik izvršio uplatu na ime glavnice 17. rujna 2025. u navedenom iznosu - pri čemu je ostao kod zahtjeva za isplatu kamata na podmirenu glavnicu u iznosu od 4,27 EUR, ovršnog i parničnog troška te zatražio i kamate na spomenuti iznos od 4,27 EUR, tekuće od podnošenja zahtjeva odnosno spomenutog podneska.

12. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik u podnesku od 31. listopada 2025., u bitnom, navodi:

- da osporava navode tužitelja o njegovoj uplati 17. rujna 2025. u iznosu od 40,66 EUR 17. rujna; ističe da je on 16. rujna 2025. tužitelju platio iznos od 78,98 EUR za period od 1. veljače 2025. do 31. srpnja 2025. te je u opisu plaćanja jasno naveo predmetno razdoblje za koje plaća račun,

- da se radi o lažnom prikazu njegove uplate kojim se pokušava istu povezati s ovim sudskim postupkom premda je u opisu plaćanja jasno navedeno da se uplata odnosi na sasvim drugo razdoblje,

- da je uplata knjižena protivno čl. 171. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da se uračunavanje trebalo obaviti redom koji je odredila prilikom uplate,

- da mu je tužitelj dužan naknaditi trošak postupka jer je povukao tužbu, a to nije učinio zbog njegovog podmirenja predmetne tražbine uplatom od 17. rujna 2025.; da se radi o lažnom navodu tužitelja.

13. Na ročištu održanom 25. studenog 2025. tužitelj je naveo kako je iznosom od 39,87 EUR (uplatom tuženika od 27. studenog 2023.) zatvorio osim računa za studeni 2023. i druga najstarija potraživanja tuženika koja su bila otvorena u tom trenutku, dok je uplatom tuženika od 16. rujna 2025. u iznosu od 78,98 EUR, zatvoreno potraživanje tuženika u iznosu od 23,05 EUR koje se odnosi na račun koji je sam istaknuo dok je preostalim iznosom od 15,27 EUR zatvorena mjesečna obveza za lipanj 2025., a ostatkom zatvoreno potraživanje u ovom predmetu. Valja naglasiti kako je tužitelj na početku istog ročišta odustao od svih dokaznih prijedloga (pa tako i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja predloženog podneskom od 19. studenog 20204.) izuzev pisane dokumentacije priložene spisu, međutim je tijekom istog ročišta ponovno istaknuo dokazni prijedlog provedbom financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, stoga što tuženik osporava način obračuna njegovih uplata. Navedeni dokazni prijedlog sud je odbio nalazeći isti protivnim načelu ekonomičnosti i koncentracije postupka, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i trajanje postupka, smatrajući da se odlučne činjenice mogu utvrditi i bez provedbe navedenog dokaznog sredstva.

14. Prije svega, uzimajući u obzir da je tužitelj djelomično povukao tužbu, a tuženik se nije povlačenju protivio, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u odnosu na glavnicu potraživanja i odlučiti kao u izreci rješenja, sukladno čl. 456. st. 1. u svezi 193. st. 2. ZPP-a.

15. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja naglasiti kako je nesporno među strankama da je tuženik korisnik usluga tužitelja u smislu isporuke električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir da tužen ik tijekom cijelog postupka naglašava da je predmetno potraživanje tužitelja podmireno prije podnošenja ovršnog prijedloga, i to uplatom od 27. studenog 2023., sukladno opisu plaćanja na uplatnici.

16. Iz izvoda iz poslovnih knjiga (stranica 7-8 spisa) proizlazi da tužitelj tuženika tereti za mjesečne novčane obveze:

- iznos od 1,74 EUR, datum dokumenta 15. lipnja 2023., s datumom dospijeća 5. srpnja 2023.,

- iznos od 12,87 EUR, datum dokumenta 15. kolovoza 2023., s datumom dospijeća 5. rujna 2023.,

- iznos od 12,38 EUR, datum dokumenta 15. rujna 2023., s datumom dospijeća 5. listopada 2023.,

- iznos od 13,67 EUR, datum dokumenta 15. listopada 2023., s datumom dospijeća 6. studenog 2023.

17. Iz potvrde o uplati (stranica 44 spisa) proizlazi da je tuženik 27. studenog 2023. na račun tužitelja uplatio ukupan iznos od 39,89 EUR naznačujući u opisu plaćanja da se radi o podmirenju računa za 9., 10. i 11. mjesec.

18. Iz računa (stranice 84-91 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku obračunao akontacijske rate, odnosno mjesečne novčane obveze, i to u odnosu na lipanj 2023. u iznosu od 11,86 EUR s dospijećem 5. srpnja 2023., u odnosu na kolovoz 2023. u iznosu od 12,87 EUR s dospijećem 5. rujna 2023., u odnosu na rujan 2023. u iznosu od 12,38 EUR s dospijećem 5. listopada 2023., u odnosu na listopad 2023. u iznosu od 13,67 EUR s dospijećem 6. studenog 2023. te u odnosu na studeni 2023. u iznosu od 13,82 EUR s dospijećem 5. prosinca 2023.

19. Iz obračuna kamata (stranica 338 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku obračunao kamatu na ukupan iznos inicijalno utuženog potraživanja od 40,66 EUR, tekuću od 21. veljače 2024. do 17. rujna 2025., u ukupnom iznosu od 4,27 EUR.

20. Iz potvrde o uplati (stranica 352 spisa) proizlazi da je tuženik 16. rujna 2025. na račun tužitelja uplatio ukupan iznos od 78,98 EUR naznačujući u opisu plaćanja da se radi o podmirenju računa od 1. veljače 2025. do 31. srpnja 2025.

21. Odredbom čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23; dalje: ZOO) propisano je: "Kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja."

22. Slijedom iznesenog, kako iz potvrde o uplati tuženika od 27. studenog 2023. nedvojbeno proizlazi da je on naznačio kako uplatom podmiruje račun za rujan, listopad i studeni, tužitelj je bio dužan, sukladno citiranoj odredbi čl. 171. ZOO -a, izvršiti uračunavanje potraživanja sukladno navedenoj naznaci. Međutim, kako proizlazi iz navoda tužitelja na ročištu održanom 25. studenog 2025., on je predmetnom uplatom, suprotno naznaci tuženika u opisu plaćanja, namirio svoje potraživanje za studeni 2023. te druga najstarija potraživanja tuženika koja su bila otvorena u tom trenutku. Potom je tužitelj uplatom tuženika od 16. rujna 2025., ponovno protivno naznaci tuženika u opisu plaćanja, namirio dug tuženika u iznosu od 23,05 EUR koji se odnosi na račun koji je sam istaknuo, dok je preostalim iznosom od 15,27 EUR namirio mjesečnu obvezu za lipanj 2025., a ostatkom zatvorio potraživanje u ovom predmetu. Dakle, tužitelj je zanemario naznake tuženika u opisu plaćanja predmetnih uplata te iste uračunavao protivno citiranoj odredbi čl. 171. ZOO-a. Stoga, premda iz naznake u opisu plaćanja vezano za uplatu tuženika od 27. studenog 2023. proizlazi da je podmirio obvezu po računu za rujan 2023. u iznosu od 12,38 EUR te za listopad 2023. u iznosu od 13,67 EUR, tužitelj nije zatvorio njegovo dugovanje u odnosu na navedene mjesece. Kako je nastavno tužitelj povukao tužbu u odnosu na cijelu glavnicu, a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje kamate od 4,27 EUR za cjelokupno inicijalno potraživanje (ukupno 40,66 EUR kako to proizlazi iz obračuna kamata na stranici 338 spisa), valjalo je isti odbiti. Naime, navedeni iznos, sukladno spomenutom obračunu, obuhvaća i kamate koje se odnose na potraživanje za rujan i listopad 2023., a koje je tuženik podmirio uplatom od 27. studenog 2023. pa tužitelj za ista ne može tražiti kamatu tekuću od 21. veljače 2024. do 17. rujna 2025., kako to proizlazi iz istog obračuna. Tužitelj bi za navedena mjesečna potraživanja eventualno mogao tražiti kamatu tekuću od 5. rujna odnosno 5. listopada 2023. sukladno dospijeću računa za ista (pa do njihova podmirenja 27. studenog 2023.), a što ne čini niti dokazuje visinu iste kamate u ovom postupku. Dakle, kako tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva u pogledu istaknutog iznosa uglavničenih kamata, valjalo je isti odbiti i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a.

23. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 158. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, te naložio tužitelju da tuženiku naknadi u cijelosti nastali parnični trošak.

24. Naime, tužitelj nije uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a u odnosu na djelomično povlačenje tužbe valja napomenuti kako je tužitelj u podnesku od 22. rujna 2025. isto obrazložio navodom da je tuženik uplatom od 17. rujna 2025. podmirila glavnicu. Međutim, tuženik je taj navod osporio podneskom od 31. listopada 2025. i naglasio kako je potraživanje podmireno prije pokretanja postupka uplatom od 27. studenog 2023., pri čemu da se uplata od 16. rujna 2025. odnosi na sasvim drugo razdoblje, a što proizlazi iz opisa plaćanja na uplatnici (račun od 1.2.2025. – 31.7.2025.) koju je priložio uz podnesak. Na koncu, iz navoda samog tužitelja na ročištu od 25. studenog 2025. proizlazi da je on postupio protivno naznaci u opisu plaćanja tuženika na uplatnici od 16. rujna 2025, odnosno protivno čl. 171. ZOO-a, te da je iznosom od 78,98 EUR, zatvoreno potraživanje tuženika u iznosu od 23,05 EUR koje se odnosi na račun koji je sam istaknuo dok je preostalim iznosom od 15,27 EUR zatvorena mjesečna obveza za lipanj 2025., a ostatkom zatvoreno potraživanje u ovom predmetu.

25. Stoga, kako tuženik nije uplatom od 16. rujna 2025. namirio glavnicu potraživanja tužitelja, ne može se u odnosu na povučeni dio tužbe primijeniti iznimka iz čl. 158. st. 2. ZPP-a (po kojoj bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova zato što je tužbu povukao odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja) već je dužan tuženiku naknaditi i troškove u pogledu povučenog dijela tužbe, sukladno čl. 158. st. 1. ZPP-a.

26. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, pri čemu se napominje da je ovaj postupak, stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, nastavljen kao parnični postupak, te se ima smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja prijedloga za ovrhu. Stoga nema mjesta razdvajanju troškova ovrhe od parničnih troškova.

27. Tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR, trošak poštanskih usluga u odnosu na podnesak od 31. listopada u iznosu od 2,48 EUR, te trošak poštanskih usluga u odnosu na podnesak od 15. srpnja 2025. u iznosu od 2,87 EUR. Odbijen je zahtijevani trošak tuženika na ime poštanskih usluga u preostalom dijelu, odnosno do zatraženih 10,00 EUR, obzirom nastanak i visina istog nije potkrijepljena dokazima. Stoga je tuženiku dosuđen ukupan trošak u iznosu od 18,62 EUR.

28. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 6. veljače 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl.467.st.1. ZPP-a).

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku iz Zagreba

2. tuženik – UG, [adresa]