Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-164/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda dr. sc. Lidiji Vojković, u građanskopravnoj stvari tužiteljice KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bulj i Srdelić d.o.o. Split, protiv tuženika ST, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Psp-79/2023-26 od 1. prosinca 2025., dana 6. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu broj Psp-79/2023-26 od 1. prosinca 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tuženik ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 17. svibnja 2023. godine zasmetao tužiteljicu KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu tavanskog prostora (potkrovlje) površine 35,86 m2 i krovne terase (mansarda s terasom) koji se nalaze na dijelu nekretnine anagrafske oznake [adresa], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 3903/ZGR, opisane kao STAMBENA ZGRADA, DVOR, ukupne površine 212 m2 od čega STAMBENA ZGRADA 124 m2 te DVOR površine 88 m2 i to na način da je provalio u navedene prostorije obivši i izvukavši bravu ulaznih blindo vrata koja su bila pod ključem te je u navedene prostorije unio bicikle, stolice i gradele dok je ulazna vrata vezao žicom.
II. Zabranjuje se tuženiku ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], svako takvo ili slično smetanje ubuduće.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.553,08 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2.Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tuženik, pobijajući rješenje u dijelu u odnosu na krovnu terasu i parnični trošak, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsko rješenje i odbije tužbeni zahtjev, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje da je tuženik 17. svibnja 2023. zasmetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu tavanskog prostora (potkrovlja) površine 35,86 m2 i krovne terase (mansarde s terasom) koji se nalaze na dijelu nekretnine anagrafske oznake [adresa], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 3903/ZGR, opisane kao STAMBENA ZGRADA, DVOR, ukupne površine 212 m2 od čega STAMBENA ZGRADA 124 m2 te DVOR površine 88 m2 i to na način da je provalio u navedene prostorije obivši i izvukavši bravu ulaznih blindo vrata koja su bila pod ključem te je u navedene prostorije unio bicikle, stolice i gradele dok je ulazna vrata vezao žicom te zabrana tuženiku takvog ili sličnog smetanje ubuduće.
6. U postupku je utvrđeno da iz izvedenih dokaza proizlazi da je u trenutku kada je tuženik zasmetao tužiteljicu u posjedu predmetne nekretnine, tužiteljica bila posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine opisane u tužbenom zahtjevu, a time i aktivno legitimirana za tužbu u postupku smetanja posjeda u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV).
7. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica mirno posjedovala predmet spora dok tuženik nije bio pošteni posjednik predmeta spora. Niti svjedok RT kojeg je predložio tuženik nije znao koristi li, odnosno posjeduje li isti prostor tuženik, već svjedok navodi da mu je to tek tuženik pričao. Ostali svjedoci također nisu navodili da bi tuženik u bilo kojem vremenskom razdoblju posjedovao predmetne prostorije dok navode samo tužiteljicu da je to činila. Iz potvrde PU Splitsko-dalmatinske od 10. srpnja 2023. i službene zabilješke PU Splitsko-dalmatinske od 15. listopada 2024. proizlazi da je tuženik bravu na predmetnim vratim obio upravo 17. svibnja 2023. i da je pred policijskim službenicima to i priznao pa nisu osnovani navodi tuženika da se predmetno smetanje posjeda (odnosno obijanje brave) dogodilo još 2021. jer o tome ne postoje nikakvi dokazi, niti u vidu iskaza svjedoka ni u vidu isprava. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tuženik nije poslužio dopuštenom samopomoći u smislu odredbe članka 27. ZV-a jer tuženik nije dokazao da je uopće bio u posjedu predmeta spora.
8. Na temelju navedenog prvostupanjski sud je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev jer tužiteljica, na način kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, ima pravo na pravnu zaštitu posjeda, u smislu odredbe članka 21. stavka 1. ZV-a, prema kojoj onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda i treba dokazati postojanje pretpostavki za pravnu zaštitu posjeda, što je tužiteljica učinila, u zakonskom roku od saznanja za smetanje podnijela tužbu u ovom postupku i pripada joj posjedovna zaštita.
9. Žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika tužiteljica je bila pošteni i mirni posjednik i krovne terase (mansarde s terasom) te joj i u odnosu na nju pripada posjedovna zaštita. Što se tiče odluke o parničnom trošku isti je tužiteljici pravilno dosuđen sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika s obzirom na radnje poduzete u postupku smetanja posjeda.
10. Radi toga je, temeljem odredbe članka 380. točke 2. i članka 381. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje jer ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Split, 6. veljače 2026.
SUTKINJA
dr. sc. Lidija Vojković
