REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3757/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja PARTNERSHIP d.o.o. iz Zagreba, Nikole Tesle 16, OIB: 98958353043, kojeg zastupa direktor PE iz [adresa], koje zastupa Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, Frankopanska Ulica 71, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 16, OIB: 33706439962, radi suzbijanje neprijavljenog rada, dana 6. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/24-01/397, URBROJ: 443-02-02-11-24-1 od 19. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika naloženo je tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijave na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme za radnika CE, državljanina Republike Sjeverne Makedonije, počevši od 20. lipnja 2024., za radnicu IE, državljanku Republike Srbije, od 23. lipnja 2024. te za radnika FE, državljanina Republike Srbije, počevši od 28. lipnja 2024. te da uplati 2.650,00 eura za svakog od njih (ukupno 7.950,00 eura) u roku od 3 dana od dostave rješenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je obrazloženje rješenja paušalno, nerazumljivo i u suprotnosti s dokazima koji prileže spisu. Napominje da je pravovremeno podnio zahtjev za ishođenje radnih dozvola za radnike, ali da zbog sporosti upravnog aparata nije bio u mogućnosti promptno ih prijaviti na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nego je to učinio 26. srpnja 2024. Prigovara da nije nedvojbeno utvrđen dan početka rada radnika, s obzirom da ne prileži izjava odgovorne osobe tužitelja, već samo nezakonita izjava radnika. Napominje da su radnici strani državljani, od kojih su neki rođeni u [adresa], a neki u Sjevernoj Makedoniji i da ne postoji podatak jesu li bili upozoreni da imaju pravo na sudskog tumača. Navodi da odgovornoj osobi tužitelja nije omogućeno sudjelovanje u postupku, s obzirom da nije bio pozvan, a niti je saslušan kasnije te mu nije omogućeno izjasniti se o činjenicama i dokazima, a niti je proveden ispitni postupak. Predlaže provesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja BE i radnika CE, TE i FE.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je 29. lipnja 2024. viša inspektorica u poslovnim prostorijama tužitelja, u Ristorante Hemingway Casa tua i Bistro Hemingway kitchen baru na adresi [adresa], te na temelju izvedenih dokaza neposrednim opažanjem rada, uvidom u evidenciju HZMO o osiguranim osobama po osnovi rada, saslušanjem u svojstvu svjedoka radnika CE, državljanina Republike Sjeverne Makedonije, TE, državljanke Republike Srbije i FE, državljanina Republike Srbije, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokazi zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdila da su tijekom inspekcijskog nadzora u poslovnim prostorijama tužitelja zatečeni radnici NE u obavljanju poslova pranja sudopera u kuhinji, odnosno pomoćnog radnika u kuhinji, IE u obavljanju poslova čišćenja stolova na terasi, odnosno konobara te FE u obavljanju poslova pripreme pića za šankom, odnosno konobara/šanker. Utvrđeno je da su radili i to: NE na poslovima pomoćnog kuhara u poslovnim prostorijama tužitelja u Ristorante [adresa], u razdoblju od 20. lipnja 2024. u kontinuitetu do 29. lipnja 2024. u 17,45 sati kad je zatečen od strane inspektora rada u kuhinji dok je prao sudoper, u radnom vremenu od 8 sati dnevno, a za kojeg radnika je nedvojbeno utvrđen dan početka rada temeljem izjava u svojstvu svjedoka CE. Također je utvrđeno da je IE radila na poslovima konobara u poslovnim prostorijama tužitelja Ristorante Hemingway Casa tua, [adresa], u razdoblju od 23. lipnja 2024. u kontinuitetu do 29. lipnja 2024. u 17,45 sati kad je zatečena od strane inspektora rada na terasi dok je čistila stolove, u radnom vremenu od 8 sati dnevno, 5 dana u tjednu, a za koju je nedvojbeno utvrđen dan početka rada temeljem izjave u svojstvu svjedoka TE. Također je utvrđeno da je FE radio na poslovima konobara/šankera u poslovnim prostorijama tužitelja u Bistro Hemingway kitchen baru, [adresa], dana 28. lipnja 2024. u radnom vremenu od 16 sati do 23 sata i 29. lipnja 2024. od 16 sati do 17,45 sati kad je zatečen od strane inspektora rada za šankom dok je pripremao pića, a za kojeg je nedvojbeno utvrđen dan početka rada temeljem izjave u svojstvu svjedoka FE. Dakle, u postupku inspekcijskog nadzora nesporno je utvrđeno da navedeni poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos te da radnici nisu iste mogli zakonito obavljati, među ostalim, bez prethodno izvršene prijave na obvezno mirovinsko osiguranje, da tužitelj nije imenovane radnike prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada i to CE **.**.2024. s prvim danom početka rada, IE **.**.2024. s prvim danom početka rada i FE **.**.2024. s prvim danom početka rada. Tuženik navodi kako nije sporno da je tužitelj 26. srpnja 2024. navedene radnike prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. U daljnjem tijeku inspekcijskog nadzora, na temelju izvedenih dokaza, uvidom u prijave o početku osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj za radnike podnio prijave o početku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dana 26. srpnja 2024. te su na temelju istih imenovani radnici stekli status osiguranika i to NE dana **.**.2024., IE **.**.2024. i FE **.**.2024. Međutim, člankom 112. stavkom 1. podstavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) izričito je propisano da su obveznici dužni podatke o početku osiguranja za radnike dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, što je tužitelj propustio učiniti, budući da su imenovani radnici započeli s radom kod tužitelja NE **.**.2024. IE **.**.2024. i FE **.**.2024., a tužitelj je 26. srpnja 2024. podnio prijave o početku osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Navodi da su bez utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari navodi tužitelja da je pravovremeno podnio zahtjeve za ishođenje radnih dozvola za navedene radnike, ali da uslijed sporosti upravnog aparata nije bio u mogućnosti promptno prijaviti navedene radnike na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Ovo stoga jer navedeni radnici nisu niti smjeli započeti s radom prije nego što ih je tužitelj prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje. Naime, Zakon o suzbijanju nezakonitog rada jasno propisuje u pogledu činjenice neprijavljenog rada u užem smislu, da radnik, između ostalog, mora biti prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada te zapošljavanje državljanina treće zemlje mora bit u skladu sa Zakonom o strancima. Ističe da su prije uzimanja izjava navedenih radnika u svojstvu svjedoka na zapisnik od 29. lipnja 2024. navedeni radnici propisno upozoreni da se postupak provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te su izjavili da znaju hrvatski jezik i da se služe latiničnim pismom te da im stoga nije potrebna nazočnost predvoditelja, a koje izjave su vlastoručno potpisali. Također ističe da nisu točni navodi da odgovornoj osobi tužitelja nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku i zaštita njegovih prava, budući da je isti u točki 6. zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 29. lipnja 2024. te u pozivu od 15. srpnja 2024., radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u započetom inspekcijskom nadzoru, pozvan pristupiti osobno ili putem opunomoćenika te dostaviti pisano očitovanje predstavnika tužitelja i odgovorne osobe tužitelja, na utvrđeno činjenično stanje u zapisniku, a koje očitovanje nije dostavio niti do donošenja osporavanog rješenja. Tuženik također ističe da, sukladno članku 59. Zakona o državnom inspektorat, o početku obavljanja inspekcijskog nadzora inspektor može obavijestiti odgovornu osobu nadzirane pravne osobe i fizičku osobu, osim ako smatra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost provedbe inspekcijskog nadzora. Nadalje, izjašnjavanje odgovorne osobe tužitelja u ovom postupku, iako je bilo omogućeno, nije od bitne važnosti, budući da je nesporno utvrđena činjenica neprijavljenog rada državljana treće zemlje CE, državljana Republike Sjeverne Makedonije, TE državljanke Republike Srbije i FE, državljana Republike Srbije, neposrednim opažanjem inspektora rada, uvidom u evidenciju HZMO-a o osiguranim osobama po osnovi rada te saslušanjem u svojstvu svjedoka navedenih radnika.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Prema odredbi članka 112. stavka 1. podstavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) obveznici su dužni podatke o početku osiguranja za radnike dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

10. Prema članku 7. stavku 2. Zakona o suzbijanju i neprijavljenog rada (Narodne novine, broj: 151/22) nadležni inspektor će u roku od 8 dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. toga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

11. Prema podacima utvrđenim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru poslovanja tužitelja od 29. lipnja 2024. proizlazi da su u poslovnim prostorijama tužitelja u Ristorante Hemingway Casa tua, [adresa] i Bistro Hemingway kitchen bar, [adresa], zatečeni strani radnici i to FE, IE i NE, radeći na poslovima koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos (

NE

NE u obavljanju poslova pranja sudopera u kuhinji, odnosno pomoćnog radnika u kuhinji, IE u obavljanju poslova čišćenja stolova na terasi, odnosno konobara te FE u obavljanju poslova pripreme pića za šankom, odnosno konobara/šankera), bez statusa osiguranika po osnovi radnog odnosa u Republici Hrvatskoj, a što su sami i potvrdili svojim izjavama u svojstvu svjedoka. Utvrđeno je da je radnik NE započeo s radom **.**.2024., IE **.**.2024. i FE **.**.2024., a tužitelj je prijave o početku osiguranja podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 26. srpnja 2024.

12. Dakle, tužitelj je propustio podatke o početku osiguranja za navedene radnike dostaviti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje najranije 8 dana prije početka njihovog rada, a najkasnije prije početka njihovog rada.

13. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

14. Naime, iz zapisnik od 29. lipnja 2024. proizlazi da su radnici propisno upozoreni da se postupak provodi na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te su dali svoje izjave da znaju hrvatski jezik i služe se latiničnim pismom te da im nije potrebna nazočnost prevoditelja, a koje izjave su vlastoručno potpisali. Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, budući da upravo suprotno proizlazi iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 29. lipnja 2024., kojim ga se upozorava da sukladno članku 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku ima pravo sudjelovati u svim fazama postupka i pravo izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su utvrđene od strane inspektora. Također, tužitelj je 15. srpnja 2024. pozvan pristupiti osobno ili putem opunomoćenika u prostorije tuženika 17. srpnja 2024. te dostaviti traženu dokumentaciju, međutim, navedeno nije učinio niti do donošenja rješenja. Nadalje, sukladno članku 59. Zakona o državnom inspektoratu, inspektor može o početku obavljanja inspekcijskog nadzora obavijestiti odgovornu osobu nadzirane pravne osobe i fizičku osobu, osim ako smatra da bi ju obavještavanju umanjilo učinkovitost provedbe inspekcijskog nadzora. Također, izjašnjavanje odgovorne osobe tužitelja, suprotno navodima tužitelja, iako mu je bilo omogućeno, nije od odlučno za odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da je nesporno utvrđena činjenica neprijavljenog rada državljana treće zemlje neposrednim opažanjem inspektora rada, uvidom u evidenciji HZMO o osiguranim osobama po osnovi rada te saslušanjem u svojstvu svjedoka navedenih radnika. S tim u vezi, nije od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj upravnoj stvari tvrdnja tužitelja da je pravovremeno podnio zahtjeve za ishođenje radnih dozvola za navedene radnike, ali da uslijed sporosti upravnog aparata nije bio u mogućnosti promptno ih prijaviti na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Naime, navedeni radnici nisu niti smjeli započeti s radom prije nego što ih je tužitelj prijavio na obvezno mirovinsko osiguranje.

15. Slijedom svega navedenog, Sud je ocijenio nesvrsishodnim provođenje dokaza saslušanjem odgovorne osobe tužitelja te svjedoka radnika CE, TE i FE.

16. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 6. veljače 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Roman Bihar, e-komunikacijom

2. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Rijeka, Lošinjska 16

3. U spis