Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: P-676/2019-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, te zamjenica punomoćnika stranaka, 6. veljače 2026., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.743,34 eur (tri tisuće sedamsto četrdeset tri eura i trideset četiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja od 1.1.2008 pa do 30.6.2011. teče po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. pa do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to
na iznos od 184,43 EUR sa kamatom od 02.04.2006. do plaćanja; na iznos od 15,07 EUR sa kamatom od 02.02.2009. do plaćanja; na iznos od 23,65 EUR sa kamatom od 02.03.2009. do plaćanja; na iznos od 26,85 EUR sa kamatom od 02.04.2009. do plaćanja; na iznos od 20,84 EUR sa kamatom od 02.05.2009. do plaćanja; na iznos od 30,87 EUR sa kamatom od 02.06.2009. do plaćanja; na iznos od 28,36 EUR sa kamatom od 02.07.2009. do plaćanja; na iznos od 28,92 EUR sa kamatom od 02.08.2009. do plaćanja; na iznos od 10,72 EUR sa kamatom od 02.10.2009. do plaćanja; na iznos od 26,33 EUR sa kamatom od 02.11.2009. do plaćanja; na iznos od 28,02 EUR sa kamatom od 02.12.2009. do plaćanja; na iznos od 27,92 EUR sa kamatom od 02.01.2010. do plaćanja; na iznos od 33,35 EUR sa kamatom od 02.02.2010. do plaćanja; na iznos od 35,37 EUR sa kamatom od 02.03.2010. do plaćanja; na iznos od 34,52 EUR sa kamatom od 02.04.2010. do plaćanja; na iznos od 38,38 EUR sa kamatom od 02.05.2010. do plaćanja; na iznos od 41,95 EUR sa kamatom od 02.06.2010. do plaćanja; na iznos od 46,34 EUR sa kamatom od 02.07.2010. do plaćanja; na iznos od 52,69 EUR sa kamatom od 02.08.2010. do plaćanja; na iznos od 47,45 EUR sa kamatom od 02.09.2010. do plaćanja; na iznos od 64,38 EUR sa kamatom od 02.10.2010. do plaćanja; na iznos od 55,29 EUR sa kamatom od 02.11.2010. do plaćanja; na iznos od 49,07 EUR sa kamatom od 02.12.2010. do plaćanja; na iznos od 56,38 EUR sa kamatom od 02.01.2011. do plaćanja; na iznos od 66,78 EUR sa kamatom od 02.02.2011. do plaćanja; na iznos od 55,69 EUR sa kamatom od 02.03.2011. do plaćanja; na iznos od 59,78 EUR sa kamatom od 02.04.2011. do plaćanja; na iznos od 54,47 EUR sa kamatom od 02.05.2011. do plaćanja; na iznos od 65,42 EUR sa kamatom od 02.06.2011 do plaćanja;
na iznos od 64,86 EUR sa kamatom od 02.07.2011. do plaćanja; na iznos od 73,12 EUR sa kamatom od 02.08.2011. do plaćanja; na iznos od 109,06 EUR sa kamatom od 02.09.2011. do plaćanja; na iznos od 67,58 EUR sa kamatom od 02.10.2011. do plaćanja; na iznos od 63,12 EUR sa kamatom od 02.11.2011. do plaćanja; na iznos od 53,26 EUR sa kamatom od 02.12.2011. do plaćanja; na iznos od 53,31 EUR sa kamatom od 02.01.2012. do plaćanja; na iznos od 57,60 EUR sa kamatom od 02.02.2012. do plaćanja; na iznos od 60,60 EUR sa kamatom od 02.03.2012. do plaćanja; na iznos od 60,13 EUR sa kamatom od 02.04.2012. do plaćanja; na iznos od 58,51 EUR sa kamatom od 02.05.2012. do plaćanja; na iznos od 59,64 EUR sa kamatom od 02.06.2012. do plaćanja; na iznos od 61,18 EUR sa kamatom od 02.07.2012. do plaćanja; na iznos od 59,16 EUR sa kamatom od 02.08.2012. do plaćanja; na iznos od 59,46 EUR sa kamatom od 02.09.2012. do plaćanja; na iznos od 55,59 EUR sa kamatom od 02.10.2012. do plaćanja; na iznos od 56,84 EUR sa kamatom od 02.11.2012. do plaćanja; na iznos od 59,65 EUR sa kamatom od 02.12.2012. do plaćanja; na iznos od 59,02 EUR sa kamatom od 02.01.2013. do plaćanja; na iznos od 59,61 EUR sa kamatom od 02.02.2013. do plaćanja; na iznos od 56,35 EUR sa kamatom od 02.03.2013. do plaćanja; na iznos od 55,76 EUR sa kamatom od 02.04.2013. do plaćanja; na iznos od 58,91 EUR sa kamatom od 02.05.2013. do plaćanja; na iznos od 53,50 EUR sa kamatom od 02.06.2013. do plaćanja; na iznos od 53,59 EUR sa kamatom od 02.07.2013. do plaćanja; na iznos od 52,76 EUR sa kamatom od 02.08.2013. do plaćanja; na iznos od 54,25 EUR sa kamatom od 02.09.2013. do plaćanja; na iznos od 54,89 EUR sa kamatom od 02.10.2013. do plaćanja; na iznos od 56,60 EUR sa kamatom od 02.11.2013. do plaćanja; na iznos od 56,95 EUR sa kamatom od 02.12.2013. do plaćanja; na iznos od 59,33 EUR sa kamatom od 02.01.2014. do plaćanja; na iznos od 56,24 EUR sa kamatom od 02.02.2014. do plaćanja; na iznos od 14,48 EUR sa kamatom od 02.03.2014. do plaćanja; na iznos od 15,24 EUR sa kamatom od 02.04.2014. do plaćanja; na iznos od 14,58 EUR sa kamatom od 02.05.2014. do plaćanja; na iznos od 12,79 EUR sa kamatom od 02.06.2014. do plaćanja; na iznos od 13,09 EUR sa kamatom od 02.07.2014. do plaćanja; na iznos od 14,71 EUR sa kamatom od 02.08.2014. do plaćanja; na iznos od 15,54 EUR sa kamatom od 02.09.2014. do plaćanja; na iznos od 15,63 EUR sa kamatom od 02.10.2014. do plaćanja; na iznos od 16,46 EUR sa kamatom od 02.11.2014. do plaćanja; na iznos od 18,09 EUR sa kamatom od 02.12.2014. do plaćanja; na iznos od 18,18 EUR sa kamatom od 02.01.2015. do plaćanja; na iznos od 18,47 EUR sa kamatom od 02.02.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.03.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.04.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.05.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.06.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.07.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.08.2015. do plaćanja; na iznos od 18,57 EUR sa kamatom od 02.09.2015. do plaćanja; na iznos od 196,37 EUR sa kamatom od 11.09.2015. do plaćanja
u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u iznosu od 207,79 eur.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 2.481,49 eur (dvije tisuće četiristo osamdeset jedan euro i četrdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe od 23. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao korisnik kredita dana 16. veljače 2006. sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51400607-5102855030, da je dana 2. veljače 2016. s tuženikom sklopio Aneks br. l. Ugovora o kreditu broj 5102855030 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102855030 od 16. veljače 2006., i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženi te ništetne ugovorne odredbe po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF, da sklopljenim Dodatkom ugovoru o konverziji nije nestao uzrok ništetnosti, budući da učinkom konverzije tužitelju nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti temeljem nepoštenih ugovornih odredaba za valutnu klauzulu u CHF i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope, već je i u konverziji tuženik koristio nepoštene i jednostrano promjenjive kamatne stope iz usporedivih EUR kredita, nije obračunao zakonsku zateznu kamatu, te nije izvršio isplatu tužite lju na koju isti ima pravo zbog više plaćenog tuženiku, da je čl. 8. Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51400607-5102855030 od 16. veljače 2006. bila ugovorena kamatna stopa na dan sklapanja ugovora od 4, 75% godišnje, a promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama banke, da je u čl. 7. istog ugovora bilo ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim obrocima, a da se svaki mjesečni iznos anuiteta obračunava po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, da je u čl. 7. predmetnog ugovora navedeno da potpisom na ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o svim posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja, a što nije točno, da je doista od banke bilo postupano na način kako se u ugovoru navodi tada tužitelj ne bi imao niti razloga niti pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, da s obzirom da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takve odredbe ništetne, kao i da je tuženik ugovorio nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, pri čemu se tužitelj poziva i na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.
2. Podneskom od 23. lipnja 2025., a po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju, tužitelj je preinačio tužbu na način da je povećao tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 3.743,34 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojoj se preinaci tužbe tuženik protivio podneskom od 30. lipnja 2025., te u odnosu na istu istaknuo prigovor zastare. Temeljem čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP), a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u izreci gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužitelja od 23. lipnja 2025., a kojom je isti povećao tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavio nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda. Ujedno, valja napomenuti da je podneskom od 23. lipnja 2025. tužitelj isključivo povisio svoj tužbeni zahtjev, te nije istaknuo novi tužbeni zahtjev uz već postojeći, a s obzirom da je već u tužbi utužio preplatu s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF za razdoblje od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu do 30. rujna 2015. kao dana konverzije ugovora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ističe prigovor prigovor zastare, ističe prigovor radi prebijanja u iznosu od 1.352,40 kn s osnova negativnih tečajnih razlika i u iznosu od 9.504,92 kn s osnova negativne kamatne razlike, te navodi da Aneks ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, da je Aneksom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, da tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove, da je tužitelj prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Aneksa pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita , da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru odraz dispozitivne zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, da je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, kao i da je sve promjene kamatnih stopa vršio prema tada važećom pozitivnim propisima.
4. Podneskom od 18. srpnja 2025., a po provedenom knjigovodstveno- financijskom vještačenju, tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svojeg potraživanja s osnova negativnih tečajnih razlika u iznosu od 207,79 eur.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavijest o promjeni kamatne stope, pregled prometa, otplatni plan, ugovor o kreditu, Aneks (list 6-28 spisa), sudsku praksu, pisani iskaz, promotivni materijali, otplatni plan, priopćenje HNB-a, e-mail korespondenciju (list 59-166 spisa), ispis iz predavanja (list 497-501 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Danijele Podbojec (list 621-651 spisa), te u dopunu nalaza (listovi 693-695 spisa), te je saslušan tužitelj.
6. Valja napomenuti da je tuženik podneskom od 1. prosinca 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedokinje VLJ, iz kojeg razloga sud navedenu svjedokinju nije saslušao.
7. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 3.743,34 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102855030 od 16. veljače 2006., a koje odredbe tužitelj ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetn ima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.
9. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :
- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 16. veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102855030 (dalje: Ugovor o kreditu),
- da je čl. 2. Ugovora o kreditu tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 60.902,46 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj,
- da je namjena kredita kupnja nekretnine,
- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u iznosu od 287,05 CHF, te u jednokratnom obroku u iznosu od 24.360,98 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja,
- da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s važećim odlukama tuženika, a koja u trenutku ugovaranja iznosi 4,75%,
- da su stranke 2. veljače 2016. sklopile Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile manjak na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 1.787,11 eur, kao i da je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 36.986,82 eur, te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vezanom uz 6M EURIBOR i valutnom klauzulom u valuti EUR za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.
10. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, odnosno ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima izraženim u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja, te ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužitelj od tuženika iznose koji su mu plaćeni temeljem navedenih ugovornih odredbi, sporan je učinak konverzije predmetnog kredita, pri čemu tuženik osporava tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., ističe i prigovor zastare.
11. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
12. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
13. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.
14. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
15. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
16. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82., 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
18. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
19. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
20. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
21. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužitelja, utvrdio da je tužitelj isti sklopio u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužitelj Ugovor o kreditu sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev - 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen dana 16. veljače 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, odnosno otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja, te da je čl. 8. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci tuženika, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na valutnu klauzulu u valuti CHF, odnosno otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan odobrenja, te ugovorne odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope prema odluci tuženika. Valja napomenuti da u ovome postupku tužitelj ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Dodatka predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
22. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužitelju kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to obavijest o promjeni kamatne stope, pregled prometa, otplatni plan, ugovor o kreditu, anex, (list 6-28 spisa), sudsku praksu, pisani iskaz, promotivni materijali, otplatni plan, priopćenje HNB-a, e-mail korespondenciju (list 59-166 spisa), ispis iz predavanja (list 497-501 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedokinje VLJ, djelatnice tuženika, predložen na okolnost informiranja tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, te o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, valja napomenuti da je tuženik odustao od saslušanja svjedokinje VLJ, dok tužitelj u svojem iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika nije bio upozoren na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da mu nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, te da mu nisu bili obrazloženi parametri koji bi utjecali na promjenu ugovorene kamatne stope, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužitelja, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, te parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope.
23. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, kao ni o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, sud je ocijenio sporne odredbe čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kreditu nepoštenima, a time i ništetnima, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužitelj sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
24. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 7. lipnja 2019. Također, valja napomenuti da je prigovor zastare neosnovan i u odnosu na potraživanje tužitelja utuženo preinakom tužbe od 23. lipnja 2025., a s obzirom na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.
25. Odluku o visini tužiteljevog potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec od 8. lipnja 2025. i 29. lipnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, te zbog promjene kamatne stope, do 30. rujna 2015. kao dana konverzije, preplaćeno ukupno 3.743,34 eur, da je izvršen prijeboj između pozitivnih (29.572,72 kn) i negativnih tečajnih razlika (-1.565,60 kn), odnosno da su u izračun preplate uračunate negativne tečajne razlike, da je konverzija izvršena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015), kao i da je pri izračunu konverzije utvrđen manjak uplata u iznosu od 1.787,11 eur, sve uz jasnu naznaku metode izračuna preplate, kao i datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještak inje, te da na ročištu održanom dana 27. siječnja 2026. stranke navode da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 4,75% godišnje, te tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita, sve tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 23. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.
26. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja negativnih tečajnih razlika u iznosu od 207,79 eur, valja istaknuti da je sud u toč. II. izreke ove presude utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina istaknuta radi prebijanja u ukupnom iznosu od 207,79 eur, a s obzirom da je sud odluku o visini potraživanja tužitelja utemeljio na nalazu vještakinje Danijele Podbojec od 8. lipnja 2025. i 29. lipnja 2025. u kojem je ista navedeni iznos uračunala u ukupni iznos preplate, a kako je to obrazloženo u toč. 25. obrazloženja ove presude.
27. U odnosu na učinak Aneksa predmetnom Ugovoru o kreditu od 2. veljače 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), kao i da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da je dobio gotov tekst dodatka, da mu je banka izračunala preplatu, odnosno manjak, da je potpisao konverziju jer mu je bilo financijski jednostavnije vezati se za euro, da se ne sjeća jesu li mu bili objašnjeni učinci potpisivanja dodatka ugovora o kreditu , da u trenutku sklapanja dodatka ugovora o kreditu nije znao koliki je stvarni iznos preplate, te da se ne sjeća je li u banci dao kakvu izjavu kojom bi se odrekao preplate preko iznosa preplate utvrđenog Aneksom Ugovora o kreditu, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Aneks sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su tužitelj i tuženik sklapanjem Aneksa od 2. veljače 2016. uredili svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorili promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M EURIBOR, te valutnu klauzulu u EUR, a tužitelja su kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavili u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bio da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Aneksom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Aneksa od 2. veljače 2016. ili na neki drugi način tužitelj odrekao svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).
28. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako je to i utvrđeno nalazom stalne sudske vještakinje Danijele Podbojec.
29. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
30. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužitelju priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima dana 1. ožujka 2021., 31. kolovoza 2021., 18. ožujka 2025. i 27. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 13. kolovoza 2019., 22. veljače 2021. i 23. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 400,00 eur, za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 81,49 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.481,49 eur.
31. Sud tužitelju kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sastava podnesaka od 21. lipnja 2019., 5. ožujka 2021., 20. lipnja 2022., 7. ožujka 2025., 20. svibnja 2025., 2. srpnja 2025. i 22. listopada 2025., a s obzirom da je istima tužitelj isključivo dostavljao potvrde o uplati sudske pristojbe i predujma, odnosno iznosio sadržaj koji je mogao iznijeti na ročištima u odnosu na koja mu je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima.
32. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate
33. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.
U Varaždinu 6. veljače 2026.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužitelj, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina
2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba
